TUZLANSKI DOSJE16. septembar – Dan ozonskog omotača Najveće oštećenje ozonskog omotača očekuje se u narednim godinama Prirodne katastrofe, baš kao i netipični klimatski uslovi za određena godišnja doba, siguran su pokazatelj kako se ono što su naučnici predviđali nažalost i počelo ostvarivati. Tako smo danas suočeni s dva ključna globalna problema zaštite okoliša: uništavanjem ozonskog omotača i klimatskim promjenama. Poplave, uragani, kišovita ljeta, blage zime i proljetna skijanja posljedica su globalnog zagrijavanja, odnosno oštećenja ozonskog omotača, pa stoga ne bi bilo loše da se malo podsjetimo o ozonu i ozonskom omotaču, njihovom uticaju na naše zdravlje kao i o njihovom očuvanju. Ozonski omotač naziv je za sloj ozona (O3) u stratosferi (15-25 km visine), koji upija štetno ultraljubičasto (UV) Sunčevo zračenje, sprečavajući ga da dođe do Zemlje i na taj način štiti našu planetu od štetnih uticaja na naše zdravlje i naš život. Ozon u stratosferi nastaje i nestaje prirodnim procesima, no određeni hemijski spojevi, koji su rezultat ljudskog djelovanja, uzrokuju njegovu pojačanu razgradnju i stanjivanje ozonskog omotača.  Sloj ozona koji nas štiti od štetnog sunčevog zračenja rekordno se smanjio posljednjih 10 godina iznad Arktika. Pošto nivo ozona na polovima varira u zavisnosti od sezone, smanjenje od 40% je izazvalo uzbunu, jer omogućava da do Zemljine površine dopre više štetnog UV zračenja, čime se povećava rizik na zdravlje svih živih bića na zemlji.
Uprkos vrlo uspješno primjenjenom Montrealskom protokolu, čiji je cilj smanjivanje proizvodnje i potrošnje hemikalija koje uništavaju ozon (kao što su hlorofluorougljenici i haloni), ove supstance, kojih je nekad bilo u frižiderima, sprej bocama laka i aparatima za gašenje požara, su još uvek prisutne u atmosferi. Stručnjaci procjenjuju da će biti potrebno nekoliko decenija da se njihova koncentracija u atmosferi vrati na nivo od prije 1980., što je bio cilj pomenutog protokola, usvojenog 1987. godine. Jednostavnije rečeno, kad bi ljudi ovog trenutka, u cijelom svijetu, prestali upotrebljavati hemikalije koje štete ozonu, oporavak bi bio moguć i Zemlja i njen omotač bili bi ponovo bili u skladu negdje oko 2050. godine. Da li znate? 1. Svakih 20 minuta rađa se 3.500 ljudi, a gubi se jedna ili više životinjskih ili biljnih vrsta (najmanje 27.000 vrsta godišnje). 2. Širenje pustinja i smanjenje vodenih površina na trećini planete doprinosi nestašici hrane, socijalnim nemirima i migracijama. 3. Jeste li znali da se najveća ozonska rupa nalazi upravo iznad Australije i zbog toga je učestalost raka kože tu najveća na svijetu? 4. Da bi se spriječilo dalje uništavanje zaštitnog ozonskog sloja i poticalo njegovu obnovu, Australija je sa brojnim drugim zemljama potpisnica ugovora o prestanku upotrebe CFC-a do 1995. godine. Jedna od rijetkih iznimki su astma - pumpice koje minimalno utiču na okolinu, pa se njihova upotreba tolerisala do 2005 godine, kada su zamijenjene novim pumpicama koje sadržavjui hidro-fluoro-alkane plinove bez pogubnog djelovanja na dragocjeni ozonski sloj. 5. Najveće globalno oštećenje ozonskog omotača očekuje se u sljedećih nekoliko godina. 6. Učestalost raka kože, poslijednjih pedeset godina, je povećana za 900 %! Napisala: Vanja Rizvić, dipl.ing.tehn |