TUZLANSKI DOSJEOtvoreno pismo u vezi nacrta Okvirnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći BiH Zabrinutost radi isključivanja NVO-a Poštovani, Na ovaj način Vas želimo obavjestiti o aktivnostima i sadašnjoj fazi utvrđivanja konačnog teksta Okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u Bosni i Hercegovini. Do sada je održano pet sastanaka Radne grupe za izradu okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, i to, 13.05.2011. godine i 01.06.2011. godine u Sarajevu, 24.06.2011. godine u Banja Luci, 06.07.2011. godine u Mostaru i 15. i 16.09.2011. godine na Jahorini. Radna grupa je formirana Rješenjem ministra pravde BiH, gospodina Bariše Čolaka broj: 05-34-14-2952/11 od 27.04.2011. godine kojim je između ostalih za člana radne grupe imenovan i predstavnik Udruženja „Vaša prava BiH“. Radna grupa je formirana i dobila je dužnost da izvrši zadatak u skladu sa rokovima utvrđenim Programom rada Ministarstva pravde BiH i II Revidiranim Akcionim planom za provođenje Strategije za reformu Sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2009.-2013. godina pa je, između ostalog, predviđeno da se nacrt Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći dostavi Vijeću ministara do oktobra 2011. godine. Strategijom za reformu sektora pravde u BiH, STUB 3. Pristup pravdi – strateškog programa 3.2.1. Stvaranje pravnog i institucionalnog okvira za uspostavljanje usklađenog sistema besplatne pravne pomoći u BiH u građanskim i krivičnim stvarima planirane su aktivnosti: -3.2.1.1 Usvojiti Okvirni zakon o besplatnoj pravnioj pomoći, -3.2.1.2. Inicirati i osigurati besplatnu pravnu pomoć za ugrožene kategorije kod primjene međunarodnih konvencija o otmici djece i izdržavanju, -3.2.1.3 Osigurati usklađenost zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou entiteta, kantona i BD sa Zakonom usvojenim na nivou BiH, -3.2.1.4 Definisati mehanizme koordiniranja, funkcionisanja i razvoja sistema besplatne pravne pomoći za cijelu BiH. Na dosadašnjim sastancima Radne grupe izvršena je analiza o sistemu besplatne pravne pomoći u BiH koja je prezentirana od strane UNDP-a, te tematski rad na izradi nacrta Okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, kroz poglavlja: opće odredbe, oblici ostvarivanja pravne pomoći, vrste postupaka, korisnici besplatne pravne pomoći, subjekti ovlašteni za pružanje besplatne pravne pomoći, upravljanje sistemom besplatne pravne pomoći, finansiranje pružanja besplatne pravne pomoći, pružanje besplatne pravne pomoći u postupcima pred organima BiH. Uporedo sa ovim izvršeno je revidiranje određenih članova nacrta zakona. Kako je Udruženje „Vaša prava BiH“ imenovalo predstavnika koji učestvuje u radu formirane Radne grupe, to ovom prilikom želimo naglasiti sljedeće: Na zadnjem dvodnevnom sastanku koji je održan na Jahorini došlo je do ponovnog revidiranja određenih članova Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći koji su već dobrim dijelom bili usaglašeni na prethodnim sastancima ove grupe. Problem se pojavio kada je predstavnik Udruženja „Vaša prava BiH“ zatražio da se u tekstu zakona, kao pružaoci besplatne pravne pomoći, taksativno navedu svi organi koji će pružati pravnu pomoć, uključujući i Udruženja odnosno NVO koji su registrovani za pružanje besplatne pravne pomoći, a ne da se spomenu na uzgredan način, jer bi im u protivnom ovim Zakonom bilo uskraćeno pružanje besplatne pravne pomoći. Naime, odgovarajuči član predviđa da je nadležni organ za pružanje besplatne pravne pomoći u skladu sa sadašnjim članom 4 stav 1. tačka b) nacrta Zakona, kao i zakona RS, zakona FBiH, zakona kantona i zakona Brčko Distrikta BiH, ustanovljeni organ, čije se ovlaštenje sastoji u obavezi pružanja besplatne pravne pomoći korisnicima, u obimu i oblicima predviđenim zakonom. Ranija odredba je sadržavala odrednicu „i pravni subjekti“ koji se pojavljuju u vidu udruženja građana koja se bave isključivo pružanjem besplatne pravne pomoć i advokatske komore, dok je ta odredba sada brisana. Osim toga, predstavnik Udruženja „Vaša prava BiH“ je na zadnjem sastanku zatražio da se jednim dijelom osigura finansiranje NVO, odnosno udruženja registrovanih za pružanje besplatne pravne pomoći, iz budžeta. Međutim, jedan dio članova Radne grupe nije pristao na ovakav zahtjev, dok se jedan dio složio sa ovim zahtjevom. U svakom slučaju, isticano je da se u ovom momentu ne mogu zanemariti NVO koje pružaju besplatnu pravnu pomoć i njihovo dugogodišnje iskustvo u pružanju besplatne pravne pomoći. Posebno se zaboravlja doprinos koje su NVO dale u procesu nadomještanja nedostatka državnog sistema besplatne pravne pomoći i uspostavljanja sistema, kao i vremena kad su bile najaktivnije po ovom pitanju pruživši velikom broju najugroženijih kategorija potrebnu pomoć, pri čemu se zanemaruje činjenica da NVO moraju za svoj rad osigurati sredstva iz donacija, dok bi korištenje sredstava iz budžeta bilo ekskluzivno pravo novoformiranih državnih organa. Na ovaj način, kako neki predlažu, NVO odnosno udruženja bi nastavila pružanje pomoći, ali bez finsijske podrške putem izdvajanja sredstava iz budžeta. Na ovakvo što se ne može pristati. Novi sastanak, s ciljem prevazilaženja razlika u stavovima, zakazan je za kraj septembra, a što bi bio finalni sastanak ove grupe, na kom bi se trebale izdefinisati sporne odredbe, te revidirati i finalizirati svi članovi zakona kako bi se nacrt Zakona mogao dostaviti nadležnom organu na dalje postupanje. Mjesto održavanja sastanka je Vlašić, 30.09.2011. godine. Od strane Ministarstva pravde BiH i UNDP-a obećano je dostavljanje prijedloga zakona sa svim izmjenama koje su se desile na posljednjem sastanku na Jahorini. Na ovaj način bi članovi grupe imali dovoljno vremena da još jednom razmotre kompletan zakon i daju primjedbe, odnosno prijedloge kako bi se ovaj postupak konačno završio. Smatramo potrebnim da animiramo i upoznamo sve NVO o dosadašnjem radu Radne grupe po ovom pitanju, jer smo mišljenja da se zbog rigidnih stavova i često neargumentovanih primjedbi neće moći izdefinisati svi mehanizmi koordiniranja, funkcionisanja i razvoja sistema besplatne pravne pomoći za cijelu BiH. Ujedno, zadatak zbog kojeg je formirana radna grupa neće biti urađen. O ovome upoznajemo i druge NVO, jer, prije svega, želimo da se u ovoj fazi uključe u proces konsultacija i utiču na konačan tekst prijedloga Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Naše mišljenje je bilo i ostalo da je potrebno iskoristiti postojeće NVO i omogućiti im da pružaju besplatnu pravnu pomoć, prvenstveno zbog toga što su iste specijalizovane za određene oblasti, ali i iz razloga što su sve ovo vrijeme uspješno pružale sve vidove besplatne pravne pomoći. U oblasti pružanja besplatne pravne pomoći, NVO su imale i trebale bi i dalje imati važnu ulogu. Rješenja koja se sada nameću u tekstu prijedloga Zakona ne idu u prilog efikasnom, brzom i kvalitetnom ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć, što bi morala biti suštinska intencija, nego povećanju administracije i usmjeravanju budžetskih sredstava za besplatnu pravnu pomoć državi i njenom aparatu. Ovakva rješenja nisu usklađena sa međunarodnim standardima i predstavljaju suprotan pristup obavezama harmonizacije propisa Bosne i Hercegovine sa propisima zemalja Evropske unije i u suštini ograničavaju pravo na pristup sudu ili upravnom organu, što je suprotno odredbama člana 6. i 13. Evropske konvencije. Sa posebnom pažnjom ističemo i činjenicu da je članom 34. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, između ostalih, predviđeno pravo na podnošenje predstavke Evropskom sudu u Strazburu i to i od strane NVO. Smatramo da se pri opredjeljenju za navedena rješenja trebalo imati u vidu opšte stanje u BiH, slaba platežna moć korisnika, iskustva i zakonska rješenja drugih zemalja kada je u pitanju oblast besplatne pravne pomoći, kao i činjenica da je Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći propis čiji je cilj obezbjeđenje pomoći u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava zagarantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao i brojnim drugim konvencijama, koje su direktno inkorporirane u Ustav i pravni sistem Bosne i Hercegovine. Naglasak na besplatnoj pravnoj pomoći bi se trebao dati neinstitucionalnim i nezavisnim oblicima pružanja besplatne pravne pomoći. Nezavisan i nepristrasan sistem besplatne pravne pomoći kroz takve pružaoce pravne pomoći bi se trebao preferirati. Nužno je ukazati da pravilno funkcionisanje pravosudnog sistema i djelotvoran i ravnopravan pristup pravdi za sve građane predstavlja jednu od osnovnih i obavezujućih odgovornosti svake demokratske zemlje. Ovim važnim pitanjem već se dugo bavi Vijeće/Savjet Evrope i sve njegove zemlje članice. Mnogi instrumenti koje je usvojio Komitet ministara Vijeća/Savjeta Evrope odražavaju cilj doprinosa pravičnoj i efikasnoj pravdi. Neke mjere koje su preporučene u tim instrumentima odnose se na uspostavljanje djelotvornih sistema pružanja pravne asistencije. Cilj drugih mjera odnosi se na smanjenje pretjeranog obima posla na sudovima putem mirnog rješavanja sporova i medijacije ili prije ili u toku sudskog postupka. U slučajevima gdje je parnica neizbježna potrebno je donijeti mjere da bi se pojednostavio postupak i osigurale odgovarajuće procedure i pravila koja su na snazi u zemljama članicama a koje u svakom slučaju daju doprinos djelotvornosti pravosuđa. Osim gore navedenog, evropski ministri pravde su na svojoj 23. Konferenciji 2000. godine u Londonu dogovorili da pristup pravdi ne smiju ometati visoki pravni troškovi i potvrdili potrebu da sve osobe imaju pravo na djelotvoran pristup pravdi, a države imaju obavezu da iznađu ekonomične metode putem kojih će se obezbjediti takav pristup pravdi. U svakom slučaju, jasno je da princip vladavine prava može biti realnost samo ako osobe mogu djelotvorno provesti svoja zakonska prava i suprotstaviti se nezakonitim radnjama. Da bi se u tome uspjelo, postoji izražena potreba za stalnim naporima da se pravda približi ljudima i da se poboljša efikasnost i funkcionisanje sudskog postupka, a pri tom, u svakom slučaju potrebno je uzeti u obzir i konkretne potrebe svake jurisdikcije. Pružanje pravnih savjeta i pomoći u okviru sistema pružanja pravne pomoći građanima je vrlo bitna obaveza koju su preuzele zemlje članice Vijeća/Savjeta Evrope u smislu obezbjeđenja prava svim osobama na pravično i javno saslušanje u razumnom vremenskom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom uspostavljenim na osnovu zakona i prema članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Pružanje pravnih savjeta i pomoći, posebno onim osobama koje nemaju finansijska sredstva kojima bi pravne savjete i pomoć mogle platiti, smatra se osnovnim za pružanje jednakog i djelotvornog pristupa pravdi. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza, od država se traži da pruže pravnu pomoć kako bi osigurale pravično saslušanje kada takva pomoć postaje neophodna za djelotvoran pristup sudu bilo zbog toga što je pravno zastupanje obavezno ili zbog kompleksnosti pitanja ili samog postupka. Tumačenje sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava ukazuje na sljedeće: 1. Države imaju pozitivnu obligaciju da omoguće praktičan i djelotvoran pristup sudu pružanjem besplatne pravne pomoći ili pojednostavljenjem procedura u tolikoj mjeri da osobe mogu djelovati samostalno; 2. Države imaju obavezu da se ne mješaju u pristup sudu i moraju se starati o tome da procesi i procedure za dobijanje pravnih savjeta i pomoći nisu bespotrebno kompleksni; 3. Države moraju osigurati da ne postoje ekonomske prepreke za osobe sa ograničenim finansijskim sredstvima koje bi onemogućile ostvarivanje i odbranu svojih prava. To znači, na primjer, da se treba izbjegavati propisivanje pretjerano visokih sudskih taksi. Osim toga, Komitet ministara Vijeća/Savjeta Evrope također zahtjeva da države moraju progresivno provoditi sisteme pravne pomoći: - na način koji se odnosi na sve relevantne osobe, to jeste, fizičke osobe koje imaju državljanstvo bilo koje zemlje-članice, kao i na sve fizičke osobe koje u jednoj od tih država imaju prebivalište – to se odnosi na strance i osobe bez državljanstva, kao i na osobe bez finansijskih sredstava da bi snosile troškove pružanja savjeta i pomoći; - na način koji se odnosi na sve relevantne slučajeve (to jeste socijalne, fiskalne, građanske, upravne i komercijalne slučajeve) i u skladu sa odgovarajućim procedurama (npr. omogućavanje podnošenja zahtjeva za reviziju odluke u slučaju da je zahtjev za pravnu pomoć odbijen); - pravne usluge pružaju nezavisni pravnici i/ili organizacije koji se istovremeno trebaju podsticati i na pružanje pravnih usluga osobama u slaboj poziciji uz pomoć države i zajednice u cjelini, uključujući, nevladine organizacije i advokatske komore. Sve gore navedeno podrazumijeva se da je, ili će na odgovarajući način biti, primjenjeno u svim pravnim sistemima država koje su članice Vijeća/Savjeta Evrope. Sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini, odnosno prijedlog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći bi trebao da u sebi sublimira minimum gore navedenih standarda koje je u svojim dokumentima utvrdio kao obavezujuće Vijeće/Savjet Evrope i Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Nadamo se da će nam biti omogućeno da u zajedničkoj demokratskoj raspravi branimo svoje stavove i izložimo argumente, odnosno da u detalje obrazložimo sve ono za što se zalažemo i što je u direktnom interesu građana, kada je u pitanju besplatna pravna pomoć, te na taj način dođemo do prihvatljivih rješenja za građane naše države. • NEVLADINE ORGANIZACIJE POTPISNICE REAGIRANJA: 1. Asocijacija za demokratske inicijative (ADI) – Sarajevo Snježana Ivandić-Ninković, direktorica 2. Helsinški komitet za ljudska prava u BiH Muhamed Džemidžić, izvršni direktor 3. Udruženje “Vaša prava BiH” Emir Prcanović, izvršni direktor 4. Biro za ljudska prava Tuzla Branka Rajner, izvršna direktorica 5. Centri civilnih inicijativa (CCI) – Tuzla Zlatan Ohranović, izvršni direktor |