TUZLANSKI DOSJEOdržan okrugli sto ˝Život i naučno stvaralaštvo prof. dr. sc. Ismeta Smailovića˝ Prof. dr. Ismet Smailović, ovogodišnji je dobitnik Povelje „Muhamed Hevai Uskufi“ za doprinos u razvoju bosanskohercegovačke lingvistike i filologije.  Povelju „Muhamed Hevai Uskufi“ ustanovila je 2010. godine Islamska zajednica BiH, Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Tuzla u čast Muhameda Hevai Uskufija, autora prvog stihovanog Bosansko-turskog rječnika koji je objavljen prije 380 godina. Namjera je da se Povelja dodjeljuje svake druge godine najboljem lingvisti i filologu. Ove, 2011. godine, komisija koja je sastavljena od univerzitetskih profesora, pratila je rad na polju lingvistike i filologije i odlučila da prvu Povelja "Muhamed Hevai Uskufi" bude dodijeljena prof. dr. sc. Ismetu Smailoviću, umirovljenom profesoru koji živi u Banja Luci.  U povodu dodjele Povelje, kao i godine u kojoj profesor Smailović navršava 90 godina života, danas je u Narodnom pozorištu Tuzla održan Okrugli sto na temu "Život i naučno stvaralaštvo prof. dr. sc. Ismeta Smailovića". Učesnici okruglog stola govorili su o stvaralaštvu prof. Smailovića, čiji je rad od izuzetnog začaja. Naučno zvanje doktora filoloških nauka stekao je odbranivši doktorsku disertaciju na temu "Jezik Hasana Kikića" na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U prvim godinama svoje profesorske karijere Smailović je predavao književnost i jezik u nekoliko tuzlanskih srednjih škola (Gimnazija, Srednja tehnička škola, Učiteljska škola). Kada j osnovana Pedagoška akademija u Tuzli (1969) postao je univerzitetski profesor. Godine 1972. Ismet Smailović sa porodicom preseljava u Banja Luku u kojoj je na Pedagoškoj akademiji radio kao profesor sve do odlaska u mirovinu 1985. godine. Osim što je napisao mnoge radove, objavio knjige "Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini", "Jezik Hasana Kikića", "Muhamed Hevai Uskufi", "Bosansko-turski rječnik", "Tursko-bosanski rječnik" i druge, velik je doprinos za Bosnu i Hercegovinu i bosanski jezik dao i ostajanjem i djelovanjem u Banja Luci u toku minulog rata. Čestitajući profesoru na do sada urađenom i dobijenoj Povelji, danas su govorili: Abid Đozić (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), Marica Petrović (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), Ahmet Kasumović (Tuzla) i Amira Turbić-Hadžagić (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli). Zahvalivši na svemu, prisutnima se na kraju obratio i prof. dr. Ismet Smailović te je govorio i o bosanskom jeziku. Rekao je da je to najljepši jezik štokavskog narječja, tako se smatralo i kada nije bio zvaničan, a sada kada je s pravom zvaničan, dolazi do kvarenja bosanskog jezika i to, kako profesor reče, ubrzanim tempom. Naveo je profesor mnoge primjere u kojima se vidi da se upotrebljava ono što ranije nije, a nešto što treba i jeste, izbacuje iz jezika. Mnogima omiljeno jelo „ćevapčići“ izbačeno je iz rječnika te je sada to čevap. Za one koji ne poznaju dobro bosanska jela, treba reći da se radi o dvije vrste jela, jer je čevap – varivo, jelo koje se kuha a nikako ne pravi na roštilju. Ostali su nazivi ugostiteljskih objekata „ćevabdžinice“ ali bi po jelu čevap bilo ispravno "čevapnica". Komentarisao je i novinske natpise i TV najave pa rekao da nam je eto i snijeg prestao padati nego se snijeg registruje, piše se i da je „Tarik oženio Lejlu“ kao da se djevojke žene, da čovjek šeta psa kao da se može šetati iko osim nas samih. Rekao je da su svugdje djeca mlada samo su sada kod nas stara, pa se kaže da „dijete starosti do 7 godina“.  Kritikujući novinske natpise spomenuo je da je saobraćajna nesreća sve češće udes, a udes je sudbina. Hrana se više ne jede, piće ne pije nego se konzumiraju, a oni koji pretjeraju u piću nisu pijani nego su u alkoholiziranom stanju. Neki kažu za kolegicu da je koleginica, a to bi kroz primjer Hasanginice mogla da bude samo supruga od kolege. Profesor smatra da te promjene, u kojima se izbjegavaju postojeće bosanske a uvode nove riječi, treba smatrati ozbiljnim jer dolazi do kvaranje jezika. Kao stručnjak za imena danas je i o njima govorio pa kroz primjere navodio kako roditelji daju imena djeci, a da ne znaju ni šta ta imena znače. Pa tako, ako su dali kćerki ime Rahima (milostiva) drugoj radi rime daju Redžima ne znajući da ta riječ ima značenje prokleta. Ima slučajeva da je Bego dobio sestru Begiju, a begija je – prostitutka. Daje se i ime Mirhad koje znači klozet, i mnoga, kako ih nazivaju, hibridna, odnosno izmišljena imena. Povelja „Muhamed Hevai Uskufi“ za doprinos u razvoju bosanskohercegovačke lingvistike i filologije profesoru Smailoviću će biti dodijeljena večeras u Narodnom pozorištu Tuzla. S.M. |