TUZLANSKI DOSJESlikom i riječju kroz život u Srebrenici Suživot i povratak liječe bolne rane Srebrenica danas, 16 godina poslije ratnih strahota. Ekipa Tuzlarija je boravila u ovom gradu kako bi se uvjerila kako danas žive ljudi koji su se vratili u ovaj grad. Posjetili smo institucije kulture, vjerske ustanove, nevladine organizacije i povratnike.  Obilazeći sve navedeno zapazili smo da se u Srebrenicu rijetko dolazi. Izuzetak je tek 11.juli kada veliki broj Bošnjaka iz cijele Bosne i Hercegovine i dijaspore dođe do Potočara, ali i tada rijetko ko produži do Srebrenice. Dobro bi bilo da barem tog dana određeni broj naših ljudi posjeti i Srebrenicu i uvjeri se kako živi oko 1.000 Bošnjaka povratnika. Obično se misli da je povratnika više, no ovo je stvarna slika povratka u Srebrenicu, ali svi oni koji se žele vratiti uvijek imaju gdje. Da je više Bošnjaka bilo bi i više prava! - Treba više Bošnjaka, više povratka pa bi imali i više prava. Nedostaje puno više brige državnih institucija za zapošljavanje mladih ljudi jer oni dođu u Srebrenicu, ali se ne zadrže puno - odoše za ozbiljnom egzistencijom, kaže Damir ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica.  - Obzirom kako je napravljena strategija za povratak u Srebrenicu i koliko je sve to neplanski urađeno, danas mogu reći “Hvala Bogu dobro je”. Ovde je sve rađeno bez cilja i strategije, ali i vizije za budućnost. Stanje u džematima je stabilno, imamo omladine, pojedini su dobili poslove, ali sve je to malo. Nije rješenje kilogram ulja i šećera, rješenje je da ljudi rade i da od svog posla izdržavaju porodice. U Srebrenici Bošnjaci i dalje uče srpski jezik, u politici nema dovoljno Bošnjaka, a slično je i u javnim institucijama samo se o tome ne priča što je veliki problem, ističe imam Peštalić. Srebrenica je prije rata imala pet džamija, a sa okupacijom Srebrenice sve su porušene. Do danas su obnovljenje tri i to Bijela džamija, Čaršijska džamija i uskoro drvena džamija u naselju Crvena Rijeka. Započeli su radovi na džamiji na brdu Vidkovac, na samom ulazu u Srebrenicu, dok još ništa nije urađeno na obnovi džamije u naselju Petriča.  - U gradskoj zoni izgrađen je i islamski centar gdje se Bošnjaci, ali i svi drugi ljudi dobre volje, druže i provode vrijeme. Tu se može odmoriti, popiti čaj ili kahvu, ručati i naravno obaviti vjerska aktivnost. Obzirom da u Srebrenicu dolaze naša braća i sestre iz drugih gradova BiH i dijaspore, lijepo je kad imate adekvatan prostor da ugostite sve te ljude. U sklopu centra nalazi se gasulhana i mekteb gdje djeca izučavaju vjeronauku i gdje se organizuju kursevi za odrasle, a u blizini samog objekta nalazi se Čaršijska džamija, kaže imam Peštalić. Ko šiša Željku? U periodu 1995. – 2000.godina u Srebrenici je bilo nezamislivo da se Bošnjaci, Srbi i svi drugi koji žive ovdje, voljom ili silom prilika, toliko zbliže. Sve do 2000.godine povratak je bio samo dobar slogan i paravan za centre moći u Sarajevu i Banjoj Luci, kojim su ispoljavali svoje stranačke, etičke i etničke zablude. Kako sada izgleda suživot u Srebrenici uvjerili smo se i sami. Trgovina i svakodnevne aktivnosti, ali i životne okolnosti uticale su na to da svi stanovnici Srebrenice danas žive u slozi. Sreli smo Željku, koja nam je kazala da predrasuda nema i da je sasvim normalno što se šiša kod Ahmeda Ustića, jednog od povratnika u Srebrenicu. Inače, Ahmed je poznati frizer u ovom gradu i za njega povratak nije tek nešto o čemu se priča, a ne realizuje. Iako ni danas nema neku ozbiljniju podršku nadležnih ne odustaje u namjeri da nastavi tradicijski biznis.  Prije 65 godina Ahmedov djed Enez Ustić je u Srebrenici otvorio prvi frizerski salon. U njegovoj radnji ovaj zanat izučilo je mnogo Srebreničana, koji su kasnije svoje salone imali širom Bosne i Hercegovine. I Enezova djeca su krenula istim stopama, pa je sin Meho više od deset godina bio glavni frizer u centralnoj NATO-ovoj bazi u Butmiru kod Sarajeva. Godine 2009., nakon povratka u Srebrenicu, Ahmed nastavlja svoju porodičnu tradiciju šišanja. Kako kaže, zadovoljan je poslom, ali nije zadovoljan stanjem u pogledu zapošljavanja mladih u gradu, jer bi se tu moglo uraditi puno više, kaže Ahmed. Kulturno-historijsko naslijeđe Srebrenice kroz vijekove Posjetili smo i naučnu konferenciju u Srebrenici o temi "Kulturno-historijsko naslijeđe Srebrenice kroz vijekove". Na skupu su predstavljeni naučni radovi vezani za arheološka otkrića na području ove opštine i ukazano je na značaj Srebrenice kroz historijske tokove.  - Cilj nam je pokazati da je kultura življenja ovdje bila i prije, da smo zajedno živjeli, da postoji šarolikost u kulturama i da se ovdje živjelo dobro. Želimo poslati jednu drugu sliku Srebrenice i graditi budućnost, poučeni greškama iz prošlosti, koje možemo ispraviti i sretnije živjeti na ovom području, kazao je za naš portal Ćamil Duraković, zamjenik načelnika opštine Srebrenica. Prvi put u posjeti biblioteci i muzeju Za djecu iz srebreničkih sela Skelani, Osmače i Osatica ovih je dana organizovana petodnevna radionica u biblioteci u Srebrenici, koja djeluje u sklopu Doma kulture. Ovo je prvi put da mališani iz najudaljenijih srebreničkih sela posjete instituciju kulture. Djeca na radionici pišu radove na temu “Priče iz mog djetinjstva”, a po završetku radionice Ministarstvo sigurnosti BiH će finansirati objavljivanje zbirke sa dječijim radovima. Na radionici učestvuje 70 mališana, a nakon objave zbirke, biće upriličena promocija za njihove roditelje.  U sklopu radionice, djeca su obišla i Zavičajni muzej gdje je na mnogobrojna pitanja znatiželjnih mališana odgovarala Stana Prodanović, kustos-pedagog Zavičajnog muzeja. Niču novi hoteli Oživljavanje Srebrenice i ekonomskog razvoja, kao i vraćanje u život ovog područja moralna je obaveza svih nas zbog onoga što se desilo 1995. godine. Danas je Srebrenica dovoljno integrisana zajednica da može da prihvati nove ideje sa dosta želje i volje da to uspije. Prepoznali su to pojedini investitori, poput Fabrike duhana “Sarajevo”, koja uskoro završava izgradnju hotela u Srebrenici. Ovaj objekat će biti u funkciji na proljeće iduće godine. Hotel sa četiri zvjezdice će imati 38 smještajnih jedinica, a zapošljavat će se oko 40 radnika. Prioritet pri zapošljavanju imaće ljudi koji žive u Srebrenici.  Da smještajnih kapaciteta nedostaje gradu ukazuje primjer srebreničanina Safeta Alića, koji živi i radi u Švicarkoj, a koji je u julu ove godine jedan objekat renovirao i pretvorio u motel. U obnovu, opremanje i zapošljavanje radnika uložio je 700.000 KM. Motel se nalazi u centru grada, u neposrednoj blizini Doma kulture, a raspolaže sa 18 luksuzno opremljenih dvokrevetnih soba i dva luksuzno opremljena apartmana.  Naša posjeta Srebrenici završila je obilaskom Banje Guber, sa nadaleko poznatom ljekovitom vodom. I tu se grade novi, moderni hotelsko-banjski kapaciteti koji bi mogli značiti istinsku vjeru u održivost povratka za sve one koji su nekada živjeli u ovom plemenitom gradu.   Priču završavamo sa jednom lijepom pjesmom o Srebrenici... S.P. |