TUZLANSKI DOSJERasprava o privatizaciji komunalnih preduzeća u Tuzlanskom kantonu Općine nemoćne pred tajkunima Piše: Vehid JAHIĆ Skupština Tuzlanskog kantona u nastavku posljednje sjednice, donijela je zaključak po kome od Vlade TK, nadlež nog ministarstva (poljoprivrede o.a.) i općinskih načelnika, traži da pokrenu postupke za poništenje privatizacije javnih komunalnih preduzeća. Zaključak je donesen nakon analize izvještaja Kantonalne agencije za privatizaciju (KAP), na osnovu kojeg su poslanici zaključili da su protuzakonito privatizirana opća dobra – izvorišta, parkovi i drugi prirodni resursi. Privatizacija javnih komunalnih preduzeća je višegodišnji problem, koji je ovih dana kulminirao. Epilog su mu zaključci Skupštine. Zbog učinjenih grešaka u privatizaciji javnih kantonalnih preduzeća, neke od općina u Tuzlanskom kantonu su tražile da ih zaštite pravobranioci, a potom općinski ili Kantonalni sud. Na naloge pravnih organa da se isprave greške učinjene u privatizaciji, Kantonalna agencija za privatizaciju u Tuzli odgovara: “Prijedlog Općinskog pravobranilaštva Kantonalna agencija za privatizaciju je odbila... Pogrešan je stav Kantonalnog suda, koji prodaju državnog kapitala poistovjećuje sa prodajom primjenom odredbi Zakona o nepokretnosti...” U “pljačkalizaciji” smo došli dotle da izvršni državni organi derogiraju pravosuđe. Tako očiglednih zafrkancija sa sistemom koji čini državu nije bilo ni kod Rusa u staljinizmu, niti kod “starijih balkanaca” u Titinom “totalitarizmu”. “Način na koji su u Tuzlanskom kantonu privatizirana komunalna preduzeća je skandalozan. Takvih skandala nije bilo baš puno u procesu privatizacije. Klub SDP je godinu insistirao da se raspravlja o privatizaciji komunalnog preduzeća u Gradačcu. Tražili smo odgovore od bivšeg ministra poljoprivrede, sada poslanika Ševala Suljkanovića. Tada je bivši premijer Bajazit Jašarević poslanike obavijestio da je “jako zadovoljan radom ljudi”, koji su praktično drastično kršili zakone. Da je tako, pokazuje i naša rasprava. Sada se otkrivaju okolnosti u kojima je jasno da su samo u ovom kantonu (TK o.a.) privatizirani opšti interes i javno dobro. U svemu ovome, nečuveno je da KAP, kao izvršni organ vlasti, derogira odluke Pravobranilaštva i Kantonalnog suda Tuzla. Jesu li u procesu tranzicije agencije za privatizaciju postale najviša sudska instanca za privatizaciju”, pitao se dr. Refik Ahmedinović. Poslanik Mersed Šerifović najavio je da se grdno varaju oni koji eventualno misle da se u ovom pitanju ništa neće mijenjati. Prijetnje i pritisci “Nakon dugo vremena smogla je Skupština snage da raspravlja o ovim pitanjima, koja su od interesa za sve građane u TK, a ne samo za zaposlene u komunalnim preduzećima. Međutim, od kada je kolegij Skupštine odlučio da o ovim pitanjima raspravlja, počeli su neviđene prijetnje i pritisci od lobija komunalne mafije u Tuzlanskom kantonu, koji žele da sačuvaju ono što su nezakonito stekli. Član osam, stav dva Zakona o privatizaciji je predvidio šta se može privatizirati. To je bilo poznato agencijama. Međutim, kantonalne agencije za privatizaciju su privatizirale i javna dobra kao parkove, ulice, trgove, groblja i mezarja, pa čak i deponije. Agencije nisu tražile zemljišnoknjižne izvatke kao dokaze o vlasništvu. Da su to tražile, ne bi privatizirale javna dobra”, tvrdi Mersed Šerifović.  Suada Mujčinović, kojoj su u Živinicama prijetili djecom, ukoliko pitanje privatizacije tamošnjeg komunalnog preduzeća, stavi na dnevni red Općinskog vijeća, kaže da su i predstavnici KAP-a u dilemi, da li bi bilo pošteno poništiti privatizaciju ovih preduzeća? Očitio, svi znaju da je učinjena nepravda prema javnim, ili općim dobrima, ali ne znaju kako da to isprave. Salko Bukvarević, koji je imao razumijevanja za KAP i vladajuće strukture, valjda radi građana, smatra da je privatizacija pomenutih firmi nepoštena, ali je za to pokušao krivicu svaliti na općine. On je znao da su se one žalile, tužile sudovima, dobijale presude. Ali KAP je po “ruralnoj logici” smatrao da ne mora provoditi pravosnažne presude. Bez obzira što je na sjednici znao za te okolnosti, “drug” Salko je kao revnosni glasnogovornik “ruralne pozicije” krivicu tražio u strukturama koje su pokušavale štititi zakone, a ne u onim koji su zakone derogirale po logici da je “plemenski starješina” vrhovna vlast. Besim Imamović je imao salvu kritika na privatizaciju, optuživši KAP i vlast da su “komunalnim tajkunima” omogućili da za certifikate privatizuju komunalna preduzeća. On je, kao i većina drugih, zatražio reviziju privatizacije. Pomenuo je RS i Dodika, koji su krenuli u taj proces. Tamo se pokazalo da je najmanje 20 posto privatizacija slučaj za tužilaštva. On je ustvrdio da je i u FBiH, mnogo fiktivnog u privatizaciji, a izvršnim vlastima je ravno “do mora”. O privatizaciji u Bosni i Hercegovini, pa i širom Balkana, običan svijet govori kao o “pljačkalizaciji”, a ne privatizaciji. Za takve tvrdnje nude puno indikatora, ali o njima malo ko vodi računa. Narodski rečeno, “ko je jamio, jamio”. Gotovo je, jer zakoni štite privatnu svojinu. Novi, naciokratsko- vjerski lobiji kao da ne znaju da je svojina kao pojam širi od privatne, jer ima i drugih oblika ovog odnosa (svojinskog). “Ko je jamio, jamio” Rasprava o privatizaciji komunalnih preduzeć a u TK je pokazala da zakoni, kako ih tumače izvršno-tajkunski lobiji i instance, trebaju uvijek štititi samo ono što je neko “jamio”. Kako je to učinio, za njih nije bitno. Po njihovoj logici, ako neko u postupku tranzicije nije ispoštovao rokove, koji su često bili tajna, odluka je važeća. Po istoj logici, ako su u postupku tranzicije državni organi bili pristrasni, ili navijali za tajkune, to nije problem. Problematično je što se zbog toga niko nije žalio (uglavnom radnici ili građani). Za “brkate birokrate” nije važno što građani ili radnici nisu ni upoznati o prometu imovine, niti o rokovima. Na kraju ispada da državni organi postoje da im se građani samo žale - ako saznaju da ih “državni” varaju - a ne da štite poredak, državu, a time i prava građana, uključujući i radnike. Rasprava na Skupštini TK je pokazala da su općine – koje imaju vijeća, imaju stručnjake raznih kalibara – nemoćne pred kantonalnim agencijama za privatizaciju. One, agencije, obavljaju poslove po uputama stranačkih vrhova i zato mogu smatrati da je stav suda i pravobranilaca pogrešan. Kako je tek radnicima koje su varani u komunizmu, socijalizmu, “pljačkalizmu”? Drugim riječima, kada su tajkuni uspjeli “preuzeti” imovinu iza koje stoje stručnjaci i sudovi, a ne mogu to spriječiti, šta se može očekivati u zaštiti privatizacijskih aranžmana koje pokušavaju braniti samo radnici. Ništa. Nepoštovanje sudova, ili derogiranje države, postala je praksa u Tuzlanskom kantonu. U narednim tekstovima pokušaćemo objasniti – je li u pitanju strah od represije izvršnih (nacionalkomunističkih) organa vlasti - ili je recidiv očekivane “podobnosti” koja je njegovana u prethodnom sistemu!? Sud agencijama ne može ništa!? “Na Sudu sam zastupao Općinu Tuzla u tužbi zbog nezakonite privatizacije komunalnih preduzeća. Predsjednik Općinskog suda Vaso Gospavić mi, u privatnom razgovoru, kaže: Ja ne mogu Kantonalnoj agenciji za privatizaciju ništa. Žalimo se Kantonalnom sudu. Kantonalni sud donosi presudu u korist općine. Agencija za privatizaciju, čuli ste ranije, tvrdi da je pogrešan stav Kantonalnog suda. Gospodo, onaj ko ne provodi pravosnažnu presudu čini krivično djelo. To je u ovom slučaju očigledno. Ali, izvršna vlast, a KAP je jedna od instanci, sebi dozvoljava da bude ispred zakonodavne i sudske. Dokle ćemo doći sa ovakvim ponašanjima meni je jasno, ali ne znam da li je jasno onim koji odlučuju o sudbini države”, rekao je Aid Berbić, diplomirani pravnik i predsjednik UO jednog od kantonalnih preduzeća. Oslobođenje |