TUZLANSKI DOSJEIN MEMORIAM: Fadil Banjanović Bracika Povratak je bio krvav, ali je spasio državu! IN MEMORIAM: Fadil Banjanović Bracika, lider povratka u BiH, preminuo je u ponedjeljak navečer, u 49. godini. U nastavku prenosimo tekst iz magazina Dani, publikovan prije dva mjeseca. U Kozluku kod Fadila Banjanovića Bracike Povratak je bio krvav, ali je spasio državu!Ispred Doma kulture u Kozluku, u hladu koji stvaraju dvije velike lipe, ugostio nas je Fadil Banjanović Bracika, lider povratka u BiH, doživotni predsjednik mjesne zajednice, te najozbiljniji kandidat za poziciju prvog načelnika ukoliko se Kozlučani izbore da ovo naselje sa oko četiri hiljade stanovnika dobije status opštine.  Kafu je pripremila gospođa Vesna, predsjednica lokalnog aktiva žena, za osvježenje se pobrinuo Bracikin drug Halil, konobara je glumio Stojan, primjer uspješnog poduzetnika Asif, a za priču je bio zadužen Bracika. Naše je bilo, da uz blagi osmijeh, slušamo.
- Vidi bracika moj, ovdje ću napraviti posao za 30 ljudi. U ovom Domu kulture! Naši se Kozlučani i Podrinjci žene po Kalesiji, Živinicama, Tuzli... Niko ne pravi svadbu u Kozluku. E, ja pravim prvi svadbeni salon u Kozluku. Ovdje ćemo ostavljati milione maraka, planira Bracika, pokazujući nam u kojem će dijelu buduće ljetne bašte biti fontana, a gdje će biti njegov stol za kojim će ugostiti dobre ljude, ni Srbe, ni Hrvate, ni Bošnjake – samo dobre. Priča o Fadilu Banjanoviću Braciki počinje prije 15. godina. Tada je ovaj Podrinjac, vođen ljubavlju prema rodnom kraju, pokrenuo niz akcija povratka, od Jusića preko Dugog dijela i Mahale pa sve do Hodžića kod Doboja. - Gdje god sam dolazio svi su govorili mašala i slikali su se sa mnom, a kad neko pogine onda Fadil najebe. Kantonalni SDA Tuzla je govori da vodim Muslimane na klanje, Srbi su objavljivali da rušim srpsku državu, a SFOR da vodim operacije Mišiji ugriz. Ja sam samo želio kući, svojoj kući, prisjeća se Bracika prvih dana borbe za povratak. - Da ti kažem bracika, ja sam Drinu ugledao još 1995. godine, a pored moje kuće sam prošao 1996. godine. Vidim, na mojoj kući piše: prodajemo ječam. Tada sam rekao jednu historijsku misao, koju su stranci poštovali. Vidiš bracika, mene su stranci mnogo poštovali, više od ovih naših miševa. Tada sam rekao: Povratka će biti, narod će se vraćati. Sve kuće su bile uništene, voće posječeno, avlije prljave. To neće dopustiti dobar domaćin. I eto, povratka ima, govori Bracika, dobacuje mladiću sa nadimkom Obama da malo bolje očisti cestu ispred Osnovne škole, a potom u istom ritmu nastavlja: - Ja sam se svašta nagledao. U Tuzli, najboljem gradu na svijetu, bilo je 160.000 izbjeglica. Moj brat je donio 67.000 maraka iz Austrije i rekao: Fadile, ajde da kupimo kuću u Tuzli. Ja sam, kroz suze, odbio i rekao sam: šta ćemo sa babinim mezarom? Šta ćemo sa mezarom brata koji je poginuo u 18. godini? Nismo kupili kuću. Osjetio sam prostor za akciju, poveo sam Roy Gutmana i ostale novinare i krenuli smo ka Drini. Može sad Roy pričat´ kako je on neki frajer bio. Hvala njemu, ali ja sam ga stvorio, nastavlja Bracika. Razgovor sa Bracikom nekoliko puta su prekidali telefonski pozivi. Bracika bi na svaki odgovorio pitanjem: Ko smeta!? Nakon razgovora prisjetio se telefonskih poziva zbog kojih je, kako kaže, drhtao od straha. - Ja sam sa svojim ljudima uzeo četiri-pet sela i došao sam u Tuzlu, malo se opustilo i popilo. Tada su me rahmetli predsjedniku Izetbegoviću ocinkali da pijem i već naredni dan sam dobio ferman da dođem gore. Rekli su mi: zvaće te u kabinet predsjednika, opanjkan si. Tačno, jesam! Kad Boga mi, poziv dođe. Ja došao, predsjednik Alija sjedi za stolom, sićušan čojk, trlja rukama i gleda u mene. Ja gledam, oborio glavu u zemlju. Stoji Mirza Hajrić, Zvonko Marić, onaj Bakir, onaj Sadović. Tu su svi! Sjedi moj Fadile, reče mi predsjednik, pa me upita: E, de mi reci, jel Janja preko Drine. Jeste, moj predsjedniče. A kako? Pa, eto kako, voda se pomjerala. Onaj mi Mirza Hajrić očima namiguje, da ustanem i da idem. Kaže meni predsjednik: Fadile, kako se živi? Viđe ja šta je. Gotovo je! Odgovorim: Predsjedniče, ima i posla, kad se vratimo ima i života, a neka se stoja i zalijepi. A on samo mene pogleda i poče se smijat´! Pita me: da li bi ti meni Fadile to ponovio? Bi, rekoh. I ponovim: Ima posla, ima života, neka stoja se i zalijepi. Kad meni Mirza Hajrić opet namiguje očima da ustanem. Ja pođem ustati, a predsjednik ne da. Opet neka priča poče. Ja sam po dva sata sa njim sjedio, meni je već i dosadno, da mi je da idem, a Alija ne da. Ja sam prošao test i mogu se napit´ opet. Alija je meni to halalio. A, reko mi je kad mi da kovertu, a davao mi je, da uvijek nađem neku srpsku porodicu i dam njima. Eto, njega nema, ali Boga mi je tako govorio. Dobro, ja sam malo nešto davao, a nešto. Ma, šta ću, prisjetio se Bracika, poručivši da je teško biti u medu, a med ne okusiti. - Samo da ti dodam da sam treći puta Mirzi Hajriću rekao da mi više ikad ne namiguje. I na to se predsjednik nasmijao. Fadil Banjanović Bracika najzaslužniji je što se većina od 23.000 Zvorničana vratila u svoj grad i okolna naselja. Od Kozluka je napravio prvi bosanskohercegovački eko grad, a u saradnji sa ambasadama stranih zemalja osigurao je kompeltnu opremu neophodnu za obnovu društvenog života u Kozluku i okolnim naseljima. Ističe da nema povratka dok sve kuće ne budu obnovljene. - Povratak je bio krvav, ali je u isto vrijeme tihi okean koji je srušio nacionalne barijere. Zvornik nikada neće biti srpski grad, Srebrenik bošnjački ili nešto hrvatsko. To je zasluga povratka, za kraj je poručio Fadil Banjanović Bracika, lider povratka. Almir ŠEĆKANOVIĆ |