TUZLANSKI DOSJEPovrede na radu Ima li radnik pravo na svoja prava? Mladi radnici, do 25 godina života, skloniji su povredama na radu zbog neiskustva, ali i činjenice da se ne bolje posljedica posla koji obavljaju ma koliko on bio opasan, što nije slučaj sa radnicima do 55. godine. Prevencijom povreda na radu bavi se medicina rada, međutim kod nas je prevencija u drugom planu, iza dijagnostike. Kod radnika se, prema podacima Federalnog zavoda za javno zdravstvo, najčešće evidentiraju hipertenzivna oboljenja, mentalni poremećaji, bolesti koštanog i mišićnog sistema ili šećerna bolest.
- Nemoguće je postići apsolutnu sigurnost na radu, ali je prepoznavanje bolesti u vezi sa radom kod nas nedovoljno i zahtjeva veću koordinaciju specijalista medicine rada i izabranih ljekara porodične medicine u cilju otkrivanja i sprečavanja ovih bolesti, navela je prim. dr. Jasenka Kurtović toko predavanja posvećenog bolestima u vezi sa radom, a koje je organizovala Ljekarska komora Tuzlanskog kantona. Kada nastupi povreda na radu na trošku su svi: povrijeđeni radnik, poslodavac, ali i cjelokupna zajednica. Nisu rijetke ni povrede sa smrtnim ishodom, a najčešće su u rudarstvu, šumarstvu, građevini i poljoprivredi. Iako se često misli da zdravstveni radnici nisu u tako teškom položaju kada se govori o povredama na radu, ubodni korištenim iglama i tegobe nastale uslijed višesatnih operativnih zahvata vrlo su česte, kao i povrede u saobraćaju koje predstavljaju 12, 5% svih povreda.
- Poslodavac je dužan da za svaki slučaj povrede na radu dostavi prijavu nesreće na poslu u roku od tri dana od njenog nastanka. Za osiguranika je to pravni dokument koji mu omogućava pravo na odštetu zbog nastale povrede, međutim znamo kako kod nas funkcioniše sistem prava radnika, naglasila je prim. dr. Sabira Mutapčić. Da bi se moglo djelovati ka poslodavcu u smislu da radnik ostvari svoja prava koja mu pripadaju nakon pretrpljene povrede na radu, ta povreda mora biti prijavljena. Međutim, poslodavac često čini sve da bi izbjegao priznjanje o nastaloj povredi. Pravo na tužbu je uvijek opcija, međutim, u zemlji koja je (ne)uređena kao BiH radnik je svjestan da će u tom slučaju ostati bez posla i da je dug i skup put do dokazivanja istine, pa zbog svega prećutno zanemaruje svoja prava. Ukoliko radnik nije prijavljen i radi nacrno, jasno je da su njegova radnička prava još manjeg obima. B.K. |
