TUZLANSKI DOSJELaganje na hvatove Jučer i danas pratili smo vijesti srpskih medija da bi sazanali šta se dešava sa Ilijom Jurišićem, bivšim predsjedavajućim Općinskog vijeća Tuzla, koji je u Beogradu uhapšen pod optužbom za navodni ratni zločin na Brčanskoj Malti 15. maja 1992. godine. Htjeli ne htjeli nalijetali smo i na ono što se na toj strani priča o 15. maju, a priča se sve i svašta, da pamet stane. Ono što jeste upečatljivo je to da niko i ne pokušava da svoju priču učini makar malo uvjerljivijom, utemeljenom na kakvim takvim činjenicama. Ne smeta im ni kad proturiječe sami sebi ni zdravoj pameti. Tako tužilac za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević, na konferenciji za štampu kaže "u koloni je tada poginulo oko 200 starješina i vojnika JNA, a 140 ih je zarobljeno i mučeno na najsuroviji način. Do sada je identifikovano 89 stradalih" a onda u istom mediju u drugoj vijesti član Komisije za traženje nestalih RS Slobodan Škrba kaže da ova kancelarija raspolaže informacijama o do sada 33 pronađena posmrtna ostatka vojnika iz Tuzlanske kolone, od čega je 20 identifikovanih, a za 13 identitet još nije utvrđen. Vukčević 89, Škrba 20 .... da je razlika samo u jednom čovjeku bilo bi previše a kamoli u 69. Ta nepreciznost, to šicanje brojevima je bahatost koju sebi mogu da dozvole jer se tamo niko neće ni zapitati otkud tolika razlika, šta je tačno. Niko neće upitati ni kako je broj od 300 ubijenih vojnika, sa kojim su baratali do prošle godine, sada spao na 200, a još manja je šansa da iko upita kako to da za 15 godina nije bilo moguće napraviti spisak vojnika koji su bili u toj, kako kažu, mirnoj, neborbenoj koloni i vidjeti koliko ih nedostaje, kako se zovu, odakle su. Kad od broja ubijenih prave lakrdiju ne treba da čude i druge izjave koje se van pameti. Jedna od takvih je i izjava Pantelija Ćurguza, predsjednika Boračke organizacije RS, koju prenose svi mediji a koji je jučer izjavio da je oko 3 000 naoružanih "zelenih beretki" mučki napalo i ubilo kolonu vojnika, koja se mirno, prema ranije postignutom dogovoru, povlačila prema Ugljeviku i Bijeljini.  Naravno 3000 zelenih beretki za tamošnju javnost zvuči puno bolje od 2000 a kamoli od 200. Na stranu što te famozne "zelene beretke" nismo ni imali, broj od 3000 zaslužuje da se malo analizira. Naime, dionica puta na kojem se bitka odigrala, od kasarne pa do benzinske pumpe u Slavinovićima, dugačak je oko 1400 metara pa ispada da je to bilo nekih mršavih i malih 3000 beretki jer je svaki imao manje od pola metra da zauzme položaj. Smješno, ali šta ih briga kad 3000 beretki tako dobro zvuči za njihove uši. V.K. |