TUZLANSKI DOSJEBadnje veče u Tuzli U Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, službom bdenja i paljenjem badnjaka večeras je najavljeno rođenje Spasitelja.  Njegov dolazak na svijet predstavlja najradosniji događaj za hrišćanstvo te su brojni vjernici okupljeni u pravoslavnoj crkvi u Tuzli bili na bdjenju koje je služio vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda.  Običaj je da se na Badnji dan peče božićna pečenica, a na Badnje jutro najstariji muški ukućanin zajedno sa djecom ode u šumu i osiječe hrastovo ili cerovo drvo – badnjak. Badnjak se uveče palili na kućnom ognjištu, kao simbol svjetlosti i toplote koja grije i zbližava ukućane.  Nakon paljenja badnjaka u dvorištu pravoslavne crkve u Tuzli vjernici su se uputili svojim kućama sa grančicama hrasta u ruci i srećom u srcu sa kojom isčekuju sutrašnji praznik Božić.  Božiću prethodi četrdesetodnevni post, a na dan praznika trpeza je bogata. Uoči praznika pod kuće se posipa slamom da bi se dočarala pećina u kojoj se, po predanju, rodio Hrist. U pravoslavnim kućama Badnje veče je prilika da se ukućani okupe oko obavezno posne trpeze – na kojoj se nalaze riba, suhe šljive, orasi, slatka gibanica… Božić je porodični praznik i slavi se u kući. Smatra se da na ovaj praznik svi koji su tokom godine bili u svađi, trebaju da se izmire i oproste uvrede. Pravoslavci za Božić mijese česnicu i lome je na onoliko dijelova koliko ima ukućana u domaćinstvu. U česnicu se stavlja novčić od srebra ili zlata koji simbolizuje dar novorođenome Hristu, a vjeruje se da će onaj u čijem komadu česnice bude novčić, naredne godine biti sretan. B. K. / S. P. |