TUZLANSKI DOSJENarodna kuhinja ˝Imaret˝ Namirnica ima još za jedan mjesec Narodna kuhinja "Imaret" u Tuzli radi već drugu deceniju. Njen rad praćen je raznim poteškoćama, broj korisnika konstantno se povećava te često dolaze u situaciju da upućuju javne apele za pomoć Narodnoj kuhinji. Topli obrok svaki dan dobije preko 3500 ljudi, a efendija Pozderović s ponosom kaže da niko nikada nije vraćen. Baš taj nedostatak kriterija, prema mišljenju Seada Hasića, ministra za rad, socijalnu politiku i povratak u Vladi TK, jedan je od poblema kao i činjenica da svake godine kuhinja širi svoju djelatnost bez zatvorene finansijske konstrukcije.  Osim sredstava koja dobija od Vlade TK (480.000 KM), Općine Tuzla (210.000 KM), organizacija i preduzeća sa područja Kantona, tu su i pojedinačne donacije građana, a značajna donacija je i od Islamske zajednice u vrijeme Kurban bajrama u mesu što omogućva svakodnevne obroke sa mesom. Sve zajedno to ipak nije dovoljno, te direktor Narodne kuhinje, efendija Adil Pezerović, kaže da kuhinja ima namirnica još za mjesec dana i da je pred zatvaranje ako se ništa ne učini. Niko ne radi na bazi volonterskog rada te osim troškova za plaće kuhinja ima veliki dug prema dobavljačima koji se svake godine povećava. Pitali smo ministra Seada Hasića šta o svemu misli. -  U razvijenim zemljama imaju narodne kuhinje za beskućnike, ovdje je razvijen sistem neke brige za ljude koji su u stanju socijalne potrebe ali to ide u širinu da se na to ne može odgovoriti. Radi se o nevladinoj organizaciji koja mora u okviru svojih mogućnosti i okvirima razumijevanja društvene zajednice praviti plan svojih aktivnosti, ne može svake godine širiti djelatnost i da za to nema pokrića. Onda dođu u situaciju da prijete da će zatvoriti Narodnu kuhinju. Kome će naškoditi ako zatvore narodnu kuhinju? Oni su dobili 480.000 KM od 800.000 odobrenih sredstava od strane Vlade TK namijenjenih svim organizacijama koje apliciraju kvalitetne projekte. Znači više od 50 % tih sredstava je dobila Narodna kuhinja.
Mišljenja sam da nije sretno društvo koje favorizuje rad narodne kuhinje u tom obliku. Otvaranje punktova može imati značaj ali odabir korisnika je bitan. Mi cijenimo to što oni rade ali na godišnjem nivou njihovi su troškovi 3.5 miliona maraka. Mislim da se može naći i neki drugi oblik socijalne zaštite. Ljude ne treba dovoditi u situaciju da se stide kad stanu u rad. Možda treba organizovati isporuku jednog toplog obroga za one kojima treba. Imamo i dosta ljudi koji dolaze sa vozilima, a neki šalju ljude da im donese hranu za kućne ljubimce. Neko se slika, pravi reklamu svom udruženju, a dobija novac od Vlade. U našoj Odluci o odobravanju sredstava naznačili smo da sredstva ne mogu biti više od 30 % utrošena za režijske troškove, računajući i plaće. Imaju angažovan veliki broj ljudi koji se plaćaju, s jedne strane dobijaju donacije, a s druge im treba davati novac za plaće, između ostalog rekao je ministar Hasić. Što se tiče Općine Tuzla, stav kada je u pitanju socijalna problematika građana ne mijenja se godinama pa iako joj nije u direktnoj nadležnosti za potrebe Narodne kuhinje Imaret svake godine izdvaja 210.000 KM Inače, hrana iz Merhameta se u Tuzlanskom kantonu dijeli u pet općina i na sedamnaest punktova od kojih je u Tuzli sedam, tri u Gračanici, u Lukavcu jedan, Kalesiji četiri, i u Kladnju dva punkta. Stanje u Tuzlanskom kantonu, gdje je najveći broj nezaposlenih u Federaciji, jeste takvo da postoji potreba za Narodnom kuhinjom. Izgleda da je došlo vrijeme da se pronađe model za bolje funkcionisanje Narodne kuhinje kako ljudi koji su u istinskoj socijalnoj potrebi ne bi ostali i bez ovog jednog obroka dnevno. S.M. |