TUZLARIJE - TUZLANKE I TUZLACIAnto Ramljak Još u najranijem djetinjstvu zavolio je loptu, te je često u poznim godinama znao reći ˝lopta je moja prva ljubav˝. Završio je Ekonomsku školu, a u isto vrijeme bavio se košarkom. Košarka je bila njegova opsesija zbog koje je prekinuo studij, i kojoj je do kraja života posvećivao sve svoje slobodno vrijeme. Završio je trenersku školu u Sarajevu i od tada se neprekidno bavio treniranjem mladih. 1963. se oženio i dobio dva sina. Bio je zaposlen u rudniku ˝Kreka˝. Na samom početku rata, 26. juna 1992. godine, uključuje se u redove branilaca njegovog grada i domovine. Bio je ogorčeni protivnik nacista koji progone i ubijaju nedužan narod. Bio je najstariji borac (54 godine) na liniji, raspoređen u jedinicu III brigade i I rudarskog bataljona. Stalni boravak u rovu vrlo brzo mu je narušio zdravlje. Po dolasku na kraći odmor govorio je kako mladići pored vode i hladnoće malo ˝kunjaju˝, a da on ne može oka sklopiti, te jedva čeka da svane. Sve je to trajalo vrlo kratko. 19.jula 1992. gine od agresorske granate na smolućkom ratištu. Neka mu je vječna slava i hvala. (Tuzlanski nekrologij) F.A. |