TUZLARIJE - TUZLANKE I TUZLACIMuftija Kurt
Koliko je uvaženi muftija Kurt bio poznat i obljubljen u našem narodu, bez razlike u vjeri i naciji, to je najbolje potvrdila njegova velika dženaza 23.juna 1963. kojoj su pored desetak hiljada građana prisustvovali celnici sreske i opštinske skupštine u Tuzli, član i izlaslanik Komisije za vjerska pitanja izvršnog vijeća BiH. Jedan od onih koji su se opraštali je i proto Đorđe Jovanović, opisujući njegove ogromne i neprocjenjive zasluge pravoslavnom stanovništvu. On je iznio par detalja koji veoma uvjerljivo ilustruju patriotsku svijest Kurta kada je svojim velikim autoritetom, ugledom i smjelošću sačuvao pravoslavnu crkvu od fašističkog okupatora. Prof .dr Mustafa Šehović, rekao je „Ima ličnosti koje u kriznim situacijama reaguju ljudski, nevođeni nikakvom ideologijom osim svog ličnog poštenja. Takav je bio muftija Kurt. Znao je da su u jednom periodu naše istorije osjećanja vjerskog i nacionalnog bila biološka nužnost, a da nikako vjerska osjećanja nisu i nacionalna. Rat je harao našom zemljom. Najveća nesreća je zaprijetila njegovim Tuzlacima Srbima –potpuno uništenje srpske varoši i pravoslavne crkve. Otišao je u Gestapo i po cijenu svog života zaprijetio da će svi Muslimani u šumu ako bude odmazde nad Srbima. Uspio je. Nije pakleni plan ustaša i Nijemaca ispunjen. Njemu to nije bilo teško, jer je govorio uvijek u Aljinoj kafani da je loš čovjek za koga ne postoji nešto zbog čega je spreman da umre. Ostavio je za sobom neizbrisiv trag dobrog i poštenog čovjeka. On je bio častan primjer koji treba da služi, a dobrim djelima da se pomogne drugima. Sa ovog svijeta otišao je čista obraza“ Mustafa Kurt odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva prvog reda. Ovo je dio teksta koju je napisan o muftiji Kurtu u Vremeplovu II, D.Trifkovića. Plaketu muftije Kurta koju vidite izradio je akademski kipar Anto Matković. Priredio(la): sunce |
