SPORTARIJENeka je na čast organizatorima Pismo povrijedjenog bivšeg tuzlanskog asa Seada Gluhića U Tuzli je nedavno održana memorijalna bokserska revija „Aco Stanković“. Na toj reviji među gostima nije bilo mjesta za mene, Seada Gluhića – Gluhu, kojeg i danas mnogi Tuzlaci pamte kao legendu boksa. Za one slabijeg pamćenja, reći ću da sam baš ja 1967/68. godine u sarajevski FIS-u doveo Acu Stankovića. Neko vrijeme smo zajedno trenirali, branili smo boje istih klubova, uglavnom Slobode. Boksom sam se aktivno bavio sedam godina, odbio sam mnoge ponude da odem iz Tuzle, boksovao sam za tuzlansku raju, ne štedeći se. Kažu da sam bio veliki borac i bokser plemenitog kova, izuzetne tehnike i brzine. I danas nokaut u trećoj sekundi jednog meča, koji sam 1971. godine izveo na ringu, vodi kao rekord i najbrže zavšeni meč u istoriji boksa. Prestao sam boksati u 24.godini zbog bolesti. Neko vrijeme sam bio sudija, trener pa tehnički direktor Slobode, iz čijih temelja smo izašli svi poslije formirani bokserski klubovi u Tuzli. Znači, u BK Slobodi sam u raznim ulogama bio skoro 30 godina. Poslije rata sam, 1996.godine odveo ekipu Slobode na prvo poslijeratno juniorsko prvenstvo BiH, održano u Sarajevu. Priredio(la): sunce/jutarnje |