SPORTARIJE

20.10.2007.
Ne dozvolimo da nam talenti propadaju


Često se čuje da je tenis «skup sport», ne bez razloga. Uz članstvo, plaćanje redovnog trenažnog procesa, privatnih časova koji su nekad neophodni, opremu o kojoj se može posebno pričati, tu je i niz dodatnih troškova koji se povećavaju kako dijete napreduje.


Ema Burgić
Neki roditelji upišu djete na tenis da bi se bavilo sportom, ne razmišljajući puno o posljedicama i svemu šta ih čeka. Mnogo je djece koja zavole tenis, postignu određene rezultate, ali zbog nemogućnosti roditelja da dalje finasijski podržavaju treninge moraju tenis i napustiti. Mladom teniseru i teniserki svaki osvojeni poen na turnirama je bitan radi teniskih listi, a s druge strane opet, svaki turnir košta.

Sve troškove oko učešća djeteta na nekom turniru snose roditelji. Klub ne prati dijete na turnirima, roditelji odvezu dijete u određeni grad, borave s njim i vrate se. Što je dijete postiglo više na nekom turniru, više se i dana ostaje. Sve to još i nekako ide dok su turniri u granicama naše zemlje, mada ni kod nas hoteli, moteli, privatni i ini smještaji, plus hrana, benzin i šta sve treba, nisu jeftini. Šta se dešava kada dijete treba u inostranstvo, dijete kome je 13 godina, koje ne može samo putovati?

Sport i dobri sportisti su odlični ambasadori svake zemlje. Kroz vrhunske sportiste upoznajemo tuđe zemlje i kulture. Naši sportisti kao i drugi, vrijedni pažnje ljudi, mogu razbiti mnoge predrasude vezane za Bosnu i Hercegovinu. Na našim teniskim terenima ima izuzetno talentovane djece. Nažalost, mnogi će nakon par godina svakodnevnog treniranja odustati jer njihovi roditelji neće više moći podnijeti finasijski pritisak uz svu žrtvu koja je neminova kod sportista koji moraju imati višesatne treninge svaki dan.

Članica TK «Slobode» Ema Burgić, djevojčica koja nema ni 16 godina, a nema konkurencije ni u kategoriji do 18 godina, prvakinja je mnogih turnira u zemlji i inostranstvu. Trenutno je prva juniorka Europe, pred njom je budućnost, ali ako joj se omogući da radi. Ona je samo još jedan od primjera sportista koji mogu postići dobre, najbolje rezultate, da grad, kanton, država, podržavaju više sport. U budžetu Općine Tuzla izdvaja se oko 2% za sport, ista stavka bi trebala biti i u kantonalnom budžetu ali nije, a da o stimulaciji Federacije za pojedinačne klubove gradova ne pričam.

Nema dobrih rezultata bez ulaganja koja će se kasnije višestruko vratiti. Uvidjele su to i zemlje regiona pa ulažu u talente i sport više od nas. Priča da smo zemlja tek izašla iz rata, mogla je «piti vode» par godina nakon rata, ali prošlo je 12 godina, a neke stvari se ne mijenjaju. Izgovori su u pitanju, jer očito mnogi nisu svjesni značaja sporta za jednu državu. Ne dozvolimo da nam talenti propadaju.

S.M.