SPORTARIJEMemorijalni bokserski turnir mira ˝Aco Stanković 2009˝ Memorijalni bokserski turnir mira "Aco Stanković 2009" 3. i 4.oktobra Tuzla će biti domaćin 8. Memorijalnog međunarodnog bokserskog turnira mira „Aco Stanković 2009“. Turnir se održava u znak sjećanja na Acu Stankovića - legendu tuzlanskog boksa. Aco Stanković je kao pripadnik Armije BiH poginuo braneći svoj grad od agresora 17.oktobra 1992 u Kukovini, na Majevici. Turnir u Tuzli nalazi se u kalendaru Evropske amaterske bokserske asocijacije (EABA), te je jedan od kvalitetnijih u regionu. Učestvuju slijedeće ekipe: BK Giprom – Tuzla, BK Sloboda – Tuzla, KBS Banovići, BK Bihać, BK Čelik – Zenica, BK Brčko, BK Fenix bin – Banjuluka, BK Rodić – Prijedor, BK Radnik – Bijeljina, BK Zlatni ljiljan – Sarajevo, BK Zrinjski – Mostar, BK Ljubuški, BK Živinice, KBS Gazije – Sarajevo, KBS Fighting – Sarajevo, BK Cazin, BK Ilidža, BK Mostar, BK Slavija – Banjaluka i BK Vogošća SKPC "Mejdan": 03.10.2009 u 18:00h i 04.10. 2009 u 11:00h Pokrovitelji turnira: Vlada Tuzlanskog kantona i Opština Tuzla. Sponzori: GIP "Giprom", Tuzlanska banka, BH Telecom, Rudnici uglja Kreka, Transturist, Piemonte i Tuzlanska pivara. Slovo o čovjeku - Aleksandar Aco Stanković, 1950-1992 Buntovnik bez razloga Ponekad se u jednoj osobi sretnu dvije gotovo nespojive osobine, koje pak snagom duha i naravi vremenom uspostave sklad i harmoniju, te tako dugo žive kao čudo prirode i čovjeka. Takvu prirodu predstavljao je Aleksandar Aco Stanković, kome bi bilo vrlo lako pripisati sklonost ka umjetnosti i njima odrediti njegov duhovni profil, pa i životnu profesiju. S druge strane, Aco je u sebi tražio i našao jedan način dokazivanja borbe s drugim, pa i sa samim sobom, ali vještinom i to plemenitom, koju je vidio u boksu, drevnoj ljudskoj djelatnosti, često ne bez razloga, određenoj atributima okrutnog i opasnog. Kao trinaestogodišnjaka diplomom ga nagrađuje jedan dječiji časopis, čija je Zmajeva nagrada daleko nadilazila uske okvire zaključka da u jednom provincijskom gradu živi nadaren dječak. Nekako istovremeno, Aco Stanković vapi za dokazivanjem i na sportskom polju, uostalom, kao i većinja njegovih vršnjaka. Odabira boks i ostaje u njemu sve do demonstrativne i dobrovoljne abdikacije "buntovnika bez razloga", koji se nije mogao pomiriti sa nekim "pravilima" igre, stranim njegovom poimanju svijeta, društva, sporta i života. Nanizao je buket uspjeha, a ostao je u sportskim krugovima upamćen i po tome, što je na ringu pokazivao virtuoznu vještinu, kao suhi ekstrakt fizičke i duhovne snage kojima je superiorno vladao. U međuvremenu Aco je završio umjetničku školu, čime je sebi trasirao put na kojem zarađuje za život. U boksu je bio radi zabave i dokazivanja. Spojio je nespojive stvari. Tako je i otišao. U ratu su puške ubistvena komunikacija među ljudima. Aco Stanković je umro s megafonom u ruci. Pozivao je na život. Njegov ga je prerano napustio. A.M. |