SPORTARIJEDesilo se i to čudo Srbijanska himna bez zviždanja, aplauz gostujućim igračima  Prvi put u federalnom dijelu BiH srbijanska himna je izvedena bez koncerta zvižduka i skandiranja, a gostujuća ekipa je dobila aplauz dobrodošlice. Moralo je i to čudo jednom da se desi ali nije uopšte čudno što se desilo baš u Tuzli.  Očekivano, reakcije na tolerantnost tuzlanske publike su podijeljene i idu iz krajnosti u krajnost. Srbijanski mediji su uglavnom ugodno iznenađeni dok naša domaća javnost to najčešće spominje tek kao činjenicu, a ima i onih koji idu tako daleko da tuzlanski aplauz doživljavaju kao izdaju. Manje obavješteni se mogu i shvatiti jer je u toku utakmice bilo i skandiranja protiv Sarajeva, istina kratko i od male grupe navijača, ali je bilo. Ako su to skandiranje doživjeli kao političko, onda i onaj aplauz himni i srbijanskim igračima može da im djeluje kao izdaja. Naravno, nikakve izdaje nije bilo. Cijeli stadion je navijao za BiH ali i za sport. Rat i Kapija neće nikada biti zaboravljeni ali treba biti i realan, najstariji igrači Srbije na terenu rođeni su 1992. godine i ne snose nikakvu odgovornost za ono što se nama ružno sve dešavalo. Što se tiče skandiranja protiv Sarajeva, imaju razloga neki navijači Slobode da budu ljuti na sarajevske klubove ali su izabrali loš trenutak i mjesto da to iskažu. Ogromna većina TV gledalaca nije mogla da zna pozadinu tog skandiranja, a došlo je i do nepotrebnog komešanja sa navijačima reprezentacije iz Živinica. Čitamo jedan komentar, kaže "budale, zar mislite da će oni nama u Srbiji aplaudirati?". Nismo budale, i ne mislimo da će nam aplaudirati. Za očekivati je i zvižduke i uvrijedljivo skandiranje naprosto zato jer oni nisu što i mi. Jedna je Tuzla. I s ove i s one strane Drine. A.M. |