SPORTARIJENakon najava da bh. košarkaška reprezentacija igra sve utakmice u Sarajevu Dokle ide “sarajevizacija” bh. košarke Piše: Nedim Ćudić Ne tako davno prostori bivše nam države su bili između ostalog i u sportu bili poznati po moći velikih centara. Priča je koju smo mnogo puta mogli slušati. Titule su redovno išle ka Beogradu ili Zagrebu. U reprezentaciju se moglo najviše iz tamošnjih klubova. Biti trener u “malom mjestu” mnogo je lakše bilo ako dolazite iz spomenutih centara, nego da stasavate kao domaći trener. I tako u nedogled možemo ići sa svim već poznatim primjerima. Posljednja događanja u KSBiH-u nas po prilično počinju podsjećati na ta vremena. Ali krenimo redom. Od pet bh. selektora, tri su, pogađate, iz Sarajeva. Vesna Bajkuša (kadetska ženska), Nenad Marković (seniorska muška), Miralem Zubović (juniorska muška), dok preostala tri, opet pogađate, po već poznatom ključu pripadaju manjem bh. entitetu i kadru iz Zapadne Hercegovine. U kriterije izbora teško je ulaziti, a konačan izbor je djelo tročlane Stručne komisije koja je dala povjerenje ovim selektorima. Ali podatak na primjer da su ove godine pionirski prvaci BiH kod dječaka iz Trebinja, kadetski iz Zenice, a juniorski iz Tuzle, možda najbolje oslikava rad u mlađim selekcijama i centre gdje se najbolje radi. Nešto ne vjerujemo da su sa djecom manje kvalitetno mogli raditi jedan Enver Jahić, Bahrudin Bajgorić, Senad Muminović, Željan Pilavdžić. Ali i to je nešto na što smo navikli. Izbor Nenada Markovića, sportske ikone bh. poslijeratnog sporta, na mjesto selektora sigurno je dočekan sa oduševljenjem u svakom dijelu BiH. I ako nije bilo teško pogoditi da će to biti neko iz Bosne. Još 1993. godine to je bio rahmetli Mirza Delibašić, kasnije automatizmom sa postankom trenera studenata, bivalo se prekomandovano u najbolju selekciju. Pa su se tako redali Sabit Hadžić, Draško Prodanović i Mensur Bajramović. Ali Markovićev Stručni štab sastavljen isključivo od Bosninog bivšeg i sadašnjeg kadra čini se ide u prilog svemu što smo naveli. I to donekle ima svoje uporište, jer svaki selektor bira sebi ekipu, sa kojom će surađivati, odakle god ona bila, i ako su njegovi prethodnici znali napraviti balans (u reprezentaciji su radili npr. Velić iz Livna ili Hodžić iz Tuzle). Međutim, ono što je vjerujemo kod svih bh. ljubitelja košarke prelilo čašu u sve očiglednijoj “sarajevizaciji” bh. košarke je izjava predsjednika KSBiH, gospodina Nihada Imamovića: “Da se odlučilo, da se eto sve tri kvalifikacijske utakmice bh. reprezetnacije igraju u Sarajevu”. Sve nam je eto u glavnom gradu, pa neka budu i ta tri košarkaška spektakla koji su ranijih godina izuzetno uspješno prolazili i u Tuzli. Sigurno je da bh. reprezentativci ne bi imali jaku podršku u Banja Luci ili Širokom Brijegu kao u Sarajevu, ali sigurno smo da bi u Bihaću, Zenici i na kraju krajeva u Tuzli, koja je poznata kao košarkaši grad, u kojim je bh. reprezentacija bilježila odlučujuće pobjede u prošlim kvalifikacijama, Markovićeva ekipa imala svesrdnu podršku. Na kraju, kako je sve krenulo ne bi nas iznenadilo ni da TV prijenos bude na nekoj lokalnoj TV stanici, jer očigledno da pojedinci misle da basketa van “šehera” nema. Priredio(la): V.K. |