EKSKLUZIVNO: Kako se
general Rasim Delić pripremao sa rat
“SB”
došla je u posjed “radne beležnice” potpukovnika JNA Rasima Delića
u kojoj je (ne)uredno ispisivao svoje aktivnosti na brdima oko
Sarajeva u prvim danima agresije na Bosnu i Hercegovinu; iz ovog
dokumenta, koji mu je ostao u kasarni nakon što su ga uhapsili
pripadnici Armije BiH, vrlo je jednostavno ustanoviti koliki je
udio u pripremama za odbranu od agresije imao ovaj patriota i
koji posljednjih nedjelja štiteći “tekovine borbe” otkriva i javno
proziva “izdajice” i “loše Bošnjake”
Dan pred početak napada
na Sarajevo Rasim Delić je na Zlatištu i Mojmilu postavljao artiljeriju!
Rasim Delić - prvi oficir
u istoriji koji je postao komandant vojske koja ga je zarobila
O Šta se dogovaralo na sastancima vrha JNA u Sarajevu uoči početka
napada na grad O Bošnjački oficiri, s izuzetkom Delića, bili sumnjivi
srpskim oficirima JNA
Piše: Suzana Anđelić
Nekadašnji pukovnik
JNA Osman Selak je napuštajući Banju Luku sredinom 1995.
godine rizikovao život ne bi li iznio svoju radnu bilježnicu u
koju je, kao oficir bivše JNA, bilježio sve što se dešavalo na
sastancima vojnog establišmenta Banjalučkog korpusa u kojem je
službovao. Bilježnicu je istrgao iz korica i brižljivo sakrio
da bi je nekoliko godina kasnije ustupio Haškom tribunalu i tako
obezbijedio jedan od najznačajnijih dokaza za agresiju SR Jugoslavije
na Bosnu i Hercegovinu. Radnu bilježnicu su u nekadašnjoj JNA
morali voditi svi oficiri, bez nje se nisu smjeli pojaviti na
sastancima kod svojih nadređenih, a važila je kao zvaničan dokument
i bila je uredno protokolisana i zavedena. U Selakovoj radnoj
bilježnici tako su ostale zabilježene naredba generala Ratka
Mladića o sklanjanju nesrpskih oficira iz vojske, naredbe
Momira Talića o naoružavanju dobrovoljaca ili o osnivanju
logora Manjača, te podaci o brojnom stanju Banjalučkog korpusa
i mnogo toga što je omogućilo da Selak ovog mjeseca u sudnici
Haškog tribunala potpuno porazi bivšeg srbijanskog predsjednika,
a sada haškog optuženika Slobodana Miloševića.
TAJNA DELIĆEVE RADNE
BILJEŽNICE
Za razliku od njega,
jedan drugi oficir bivše JNA, potpukovnik Rasim Delić, koji
će kasnije postati komandant Armije BiH, “izgubio” je svoje
dokaze o učešću JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Njegova
radna bilježnica činila se zauvijek izgubljena nakon što je 12.
aprila 1992. od strane pripadnika Armije BiH zarobljen na Zlatištu
u blizini Sarajeva. Slobodna Bosna je, vjerujući da je
riječ o iznimno zanimljivom dokumentu, godinama tragala za tim
i posrećilo nam se. Došli smo u posjed radne bilježnice koju je
vodio tadašnji potpukovnik JNA Rasim Delić, kasnije komandant
Armije BiH i vojni savjetnik bivšeg bošnjačkog člana Predsjedništva
BiH Alije Izetbegovića koji se sada nalazi na čelu programski
krajnje nedefinisanog Udruženja za zaštitu tekovina borbe.
Pažljivim iščitavanjem
Delićeve radne bilježnice zaključili smo da se ovaj general Armije
BiH, kao bivši potpukovnik JNA, svim srcem zalagao za provođenje
agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Kao dokaz tome iz ovog
iznimno zabavnog štiva izdvajamo zabilješke koje je Delić vodio
u aprilu mjesecu 1992. u vrijeme kada je kao oficir Sarajevskog
korpusa sa dobro utvrđenih vojnih položaja oko Sarajeva nadgledao
rušenje ovog grada.
Potpukovnik Delić je
u svojoj bilježnici upisao sastanak vojnog kolegija održan 2.
aprila 1992. godine na kojem se analizirala postojeća situacija
na terenu. Nečitkim, dječijim rukopisom, uz ucrtane kružiće i
zvjezdice navodio je diskutante i teze njihovih diskusija. Jedan
od prisutnih, potpukovnik Đorđević žalio se na unutrašnji
red u prostorijama i materijalno obezbjeđenje obuke, dok je potpukovnik
Filipović zatražio “veću dubinu u obuci”. Izvjesni potpukovnik
Vujić je, ako je vjerovati bilješkama njegovog kolege Delića,
izvijestio kako u skladištima Bare i Usora nema
dovoljno zaklona za paljenje MRUD-a (mine rasprskavajuće usmjerenog
dejstva) i zatražio obilježavanje pravaca za SMRUD. Tražio je
i da se izvodi obuka za minsko-eksplozivna sredstva i mine iznenađenja.
MINOBACAČE I TOPOVE
RASPOREDITI NA ZLATIŠTU
Zatim se u diskusiju
uključio pukovnik Pašo koji se požalio na neuredan krug
i na to da su gljivice napale trpezariju, kao i da je ambulanta
zapuštena. “Prisutan je problem konzumiranja alkohola”, dodao
je Pašo ali je zaključio da je opšti izgled rezervista dosta dobar.
Potpukovnik Pašić se opet žalio da radionice slabo rade ali i
da je oficir Stanković nazvao majstora Hadžikadunića
neprijateljem i zatražio da se ubrza opravka tenkova.
U Delićevoj bilježnici
zaveden je i sastanak od 4. aprila, dakle dan prije napada srpskih
snaga na policijsku školu na Vracama u čijem im je zauzimanju
punu podršku dala i JNA, čime je zvanično otpočela srpska opsada
grada. Delić je tog dana zapisao naređenja koja je dobio od načelnika
štaba Sarajevskog korpusa generala Ante Karanušića. Delić
je dobio zadatak da uradi šemu obezbjeđenja objekta Zlatište,
napravi elaborat straže i postavi oko objekta dva 60-milimetarska
minobacača i nekoliko topova. Tog dana, dakle, dan prije oružanih
napada na Sarajevo, načelnik štaba Karanušić naredio je Deliću
da svi vojnici i starješine budu pod punom ratnom spremom i neprestano
dežuraju. Delić je preuzeo na sebe i da pojača vojni sastav na
Mojmilu za koji je procijenjeno da nije dobro postavljen, kao
i da provjeri oficira Omera Žikića “koji slabo radi”.
HAPŠENJE A NE DOBROVOLJNA
PREDAJA
Delić je bilješke uredno
vodio i narednih dana kada su borbe oko Sarajeva već dobile na
intenzitetu. Tako je 9. aprila pribilježio sastanak starješina
Sarajevskog korpusa održan na isturenom komandnom mjestu na Zlatištu.
Tada je napravljen dogovor o načinu rada i obezbjeđivanja ovog
IKM-a. Posljednju zabilješku načinio je 12. aprila, dakle onoga
dana kada je na Zlatištu zarobljen od strane pripadnika Armije
BiH nakon što je imao sastanak sa predstavnicima mjesnih zajednica
Širokače, Brusa i Vraca. Na ovaj sastanak je otišao sa zahtjevom,
kako je pribilježio, “da se Zlatište prepusti vojsci i da se
oslobodi opštinski objekat na Brusu”.
Sve ostalo je istorija.
Kao zarobljeni potpukovnik JNA “odlučio” je dobrovoljno pristupiti
Armiji BiH, da bi već naredne godine postao komandant ove Armije
i na toj poziciji je ostao sve do svog penzionisanja 2001. godine.
Međutim, kao “dokazani prvoborac i patriota” odlučio je mirne
penzionerske dane prekratiti ponovnim vojevanjem. Oformio je Udruženje
za zaštitu tekovina rata koje se obračunava upravo sa onima koji
su, u vrijeme kada je on postavljao topove i minobacače oko Sarajeva,
dokazivali da će Delić i njegova JNA i zapucati tim istim topovima.
Pa, koje onda te(n)kovine rata zaista štiti general Rasim Delić?
STARE TEME
|