  vazovo
otkriće činjenice da je sjedište firme sa Britanskih Djevičanskih
Ostrva registrovano na istoj sarajevskoj adresi na kojoj je
i sjedište marketinške agencije supruge lidera SDP-a Zlatka
Lagumdžije najspektakularnije je otkriće dosadašnjeg toka
predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini. Ono pruža čvrsti,
teško oborivi dokaz o utemeljenosti optužbi na račun lidera
SDP-a, prema kojima Lagumdžija protežira interese jedne privatne
ruske telekomunikacione kompanije, koja se kao partner "BH
Telecoma" pojavila kroz saradnju sa češkom kompanijom
"Strom Telecom" u vlasništvu Lagumdžijinih prijatelja
i navodnih kumova, braće Škrbić.
Pomalo histerično Lagumdžijino
optuživanje Dnevnog avaza na sjednici Glavnog odbora
SDP-a, i to baš na dan kad je ovaj dnevnik objavio šokantnu
kopiju upisa u sudski registar ruske firme, imalo je efekat
odbrane muža kojeg je supruga zatekla u krevetu sa ljubavnicom.
"Hoćete li vjerovati meni ili svojim očima?", kao
da je pitao Lagumdžija članove najvišeg partijskog foruma.
Kao odgovor je dobio apsolutnu, rječitu šutnju svih, uključujući
i sebi najodanije članove Glavnog odbora. Prema svjedočenju
nekoliko sudionika sjednice, u sali je nastala mučna tišina.
Lagumdžija je bespomoćno pogledom tražio one od kojih je očekivao
da se jave za riječ i podrže njegove ocjene o neutemeljenosti
teških optužbi za korupciju na njegov račun, ali takvih nije
bilo. Po istom svjedočenju, salom je zavladao osjećaj nelagode
zbog neuvjerljivosti Lagumdžijine odbrane: "No, vjerovatno
zbog osjećaja da Lagumdžija još uvijek ne shvata da je dugim,
emotivnim izlaganjem upravo održao govor na vlastitoj političkoj
sahrani, niko nije smogao snage ni da mu ukaže na konsekvence
ozbiljnih optužbi na njegov račun."
Kazna
za SDP Najznačajnije pitanje koje se tiče Avazova
otkrića o Lagumdžijinim vezama sa "Strom Telecomom"
i privatnom ruskom kompanijom u ovom trenutku jeste: kako
će se katastrofalni pad rejtinga Zlatka Lagumdžije odraziti
na izborni rezultat SDP-a? Rezultati povjerljivih istraživanja
javnog mnijenja u Bosni i Hercegovini američkog State Departmenta,
čiju kopiju posjeduju Dani, ukazuju na utemeljenost
zebnji glasača SDP-a. Naime, prema ovom istraživanju, koje
nosi datum 17. juli 2002. godine, Lagumdžijin rejting kod
bošnjačkih glasača u odnosu na prethodne izbore pao je čak
za nevjerovatnih 44 procenta: sa 34 posto Bošnjaka koji su
u istom istraživanju u septembru 2000. godine naveli Lagumdžiju
kao lidera kojem najviše vjeruju, procenat je u maju 2002.
godine pao na 15 posto! Ima li se u vidu da je, od vremena
kada je istraživanje vršeno, na račun Lagumdžije i njegove
supruge u javnosti izneseno niz teških optužbi za korupciju,
postoji razlog za vjerovanje da je povjerenje glasača prema
njemu i dodatno, ako ne i katastrofalno smanjeno.
Iako ne postoje egzaktna
istraživanja o nivou identifikacije političkih stranaka sa
stranačkim liderima, ima mjesta vjerovanju da je on u očima
glasača izuzetno veliki. Već pomenuto istraživanje State Departmenta
o tome svjedoči kroz vrtoglavi rast popularnosti Mirnesa
Ajanovića, čiji BOSS bilježi identičan uspon, iako stranka
funkcionira bez partijske infrastrukture i brojnijih javnosti
poznatih članova stranke.
Stoga nije teško izvući
zaključak (koji, uostalom, uz niz drugih, potvrđuje i citirano
američko istraživanje, prema kojem je SDP sa 39 procenata
bošnjačkih glasača uoči prošlih izbora pao na 21) da će najveću
štetu, kao posljedicu razočarenja glasača u Lagumdžiju, pretrpjeti
upravo SDP. No, svi oni koji su nekada glasali za Lagumdžijin
SDP, kao i oni koji nikada to nisu činili, a pritom imaju
na srcu budućnost Bosne i Hercegovine kao države, prije nego
što zadovoljno počnu trljati ruke trebali bi se zamisliti
nad sljedećim činjenicama: nepobitno je, a to i mnoga istraživanja
potvrđuju, da rejting nacionalnih stranaka konstantno raste;
ukoliko nacionalne stranke budu u prilici da značajnije sudjeluju
u izvršnoj vlasti, to znači u najboljem slučaju ponavljanje
učinaka tih stranaka nakon prvih višestranačkih i prvih poslijeratnih
izbora, s tom razlikom da zbog prisustva međunarodnih predstavnika
i NATO snaga neće doći do rata, ali će Bosna i Hercegovina
ostati čvrsto zakovana za dno liste kandidata za sudbonosne
euro-atlantske integracije; ukoliko nacionalne stranke osvoje
vlast, s obzirom na četverogodišnje trajanje mandata, te na
predvidljivi rasplet statusa Kosova...
Poslovno
uspješna žena Do izbora je ostalo tek nešto više od
tridesetak dana. Vremena za radikalno popravljanje Lagumdžijinog
imidža u očima najvećeg, bošnjačkog, dijela glasača SDP-a,
više nema. Dapače, realno je očekivati da će isplivavati nove
optužbe na račun Lagumdžijine povezanosti sa ruskim kapitalom
sumnjivog porijekla, dodatno garnirane dokazima o iznenadnoj
"poslovnoj uspješnosti" njegove supruge, to jest
njene marketinške agencije. Nesumnjivo je da će to i dalje
ruinirati poziciju, a time i izborne rezultate SDP-a. Stoga
se kao jedino spasonosno rješenje nameće hitno radikalno distanciranje
Zlatka Lagumdžije od SDP-a. Ono se zove: Lagumdžijina ostavka
na funkciju predsjednika Socijaldemokratske partije Bosne
i Hercegovine.
Čak i površniji poznavaoci
Lagumdžijinog karaktera lako bi se složili da su očekivanja
njegovog (samo)žrtvovanja apsolutno nerealna. Za pravo im
daje njegovo ponašanje u funkciji lidera SDP-a: nedemokratsko,
autoritarno vođenje stranke; "fantastičan" rezultat
u antagoniziranju svih relevantnih intelektualaca, medija
i komentatora u Sarajevu, osim onih kojima je urednik šef
obavještajne službe Munir Alibabić; uvjerenje dobrog
dijela javnosti da su žrtve njegove liderske narcisoidnosti
čak i najugledniji esdepeovci, poput Božidara Matića,
Bogića Bogićevića i Nijaza Durakovića; preuzimanje
u svoje ruke nadležnosti različitih državnih organa, u aferama
poput "alžirske grupe", usvajanja ustavnih amandmana,
"Aluminija", (de)blokada rada islamskih humanitarnih
organizacija, CIPS-a, blokiranja tužbe u Haagu protiv Jugoslavije...
Najteža optužba na Lagumdžijin
račun nije da je SDP njegova žrtva, već da je on duboko svjestan
ove činjenice. Prvi put je to postalo bjelodano kada je, nudeći
krajnje neuvjerljive argumente, izbjegao direktno izborno
sučeljavanje u trci za člana Predsjedništva BiH sa Harisom
Silajdžićem i Sulejmanom Tihićem. Njegova kandidatura
za Predsjedništvo (koja bi vjerovatno bila okončana porazom)
mogla je imati dobre posljedice po izborni rezultat stranke:
poslužila bi kao "gromobran" od nezadovoljstva Lagumdžijom
velikog broja glasača SDP-a, koji se glasanjem za SDP lišavaju
mogućnosti da "kazne" Lagumdžiju (zbog čega veliki
broj uopće neće izaći na izbore, a drugi će glasati i za one
stranke za koje nikada prije nisu).
Još uvjerljiviji dokaz
o punoj Lagumdžijinoj svijesti o vlastitoj nepopularnosti
predstavlja njegovo insistiranje da se pojavi kao nosilac
liste kompenzacionih mandata SDP-a za državni parlament. Naime,
iako je nosilac liste svoje stranke, te samim time ima i najveće
izglede da bude izabran zato što svi glasovi za listu SDP-a
prije svega njemu idu u prilog, Lagumdžija strahuje od "otvorenih
lista" i mogućnosti da dio glasača SDP-a promijeni redoslijed
kandidata na listi. Iako je na sjednici Glavnog odbora upozoren
da bi bilo fer da to mjesto ustupi Bogiću Bogićeviću, kojeg
je postavio na posljednje mjesto SDP-ove liste, s najmanjim
šansama za ulazak u parlament, Lagumdžija je to odbio. Pravdao
se apsurdno, a uz to i nepostojećom odlukom Predsjedništva
stranke po kojoj su "nosioci lista istovremeno i nosioci
lista za kompenzacione mandate".
Gubitnička
kapricioznost "Međunarodnom zajednicom" danas
u Bosni vjerovatno niko nije više razočaran od Lagumdžije.
Uvjerio je sebe, a djelimično i druge, da je Alijansa, to
jest SDP, to jest on osobno, ona politička opcija kojoj će
OHR i američka ambasada sačuvati vlast. Doduše, imajući u
vidu sve što je bivši američki ambasador Thomas Miller
učinio uoči prošlih izbora, i nije da nije imao razloga da
vjeruje u to. No, pritom je napravio samo jedan, ali poguban
previd: precijenio je spremnost Amerikanaca da korupciju zbog
koje su rušili Edhema Bičakčića oproste njemu. Znao
je da ima "aferima" koliko i švicarski sir rupa,
ali se prema medijima koji su na njih ukazivali odnosio drskošću
pravednika. Nije se libio svojim novinskim kritičarima uputiti
poruke da će njihovo praćenje "biti objekt" njegovog
dogovora sa predstavnicima međunarodne zajednice. Kada je
shvatio da takve zaštite više nema - bilo je prekasno. Otuda
i neka božanska pravda po kojoj ga najrazornije ruši Dnevni
avaz, isti onaj koji je na konvertitski način rušio i
Bičakčića, popločavajući Lagumdžiji put do trona. Na dan pisanja
ovog teksta glavna urednica Dana i potpisnik ovih redova
bili su na ručku kod jednog od najviših predstavnika međunarodne
zajednice u BiH. Ostali su šokirani optužbama o teškom kriminalu
na račun lidera SDP-a, koje se ovaj diplomata nije libio izreći
čak ni u prisustvu nekoliko svojih saradnika.
Sve što Lagumdžija čini
u posljednje vrijeme ide direktno u korist njegove i SDP-ove
štete: od tragikomičnih pokušaja popravljanja vlastitog imidža
kroz aferu "AM Šped" i priče o povelikom broju atentata
navodno pokušanih na njega, preko rasističkog ukazivanja na
sandžačko porijeklo vlasnika Avaza, pa do prozirnog
pokušaja prebacivanja optužbi o šurovanju sa ruskim kapitalom
sa sebe na Safeta Oručevića. Gubitnička kapricioznost
sada je već bitno smanjila mogućnost njegovog rasuđivanja.
Da nije tako, izbrojio bi do deset, duboko udahnuo i okrenuo
se oko sebe. Doduše, ono što bi vidio, ne bi ga moglo uspokojiti:
radi se o tome da više nije pitanje da li će nadležno tužilaštvo
i OHR-ov antikorupcioni tim povesti istragu protiv njega,
već je pitanje dana kada će oni izaći sa dokazima i obznaniti
istrage koje se već, dakle i ovog trenutka, vode protiv njega.
Zlatko Lagumdžija bije
svoju odsudnu životnu političku bitku. Nažalost, njen ishod
će imati velike posljedice po izborni rezultat SDP-a, a time
i po Bosnu i Hercegovinu. Najizrasliji članovi SDP-a neobjašnjivo
nemoćno šire ruke, svjesni ambisa u koji Lagumdžiju i SDP
vuku njegovi postupci. Mada je to prosto teško razumjeti,
sagovornika su u stanju satima uvjeravati da je njihova mogućnost
uticaja na Lagumdžiju i ukazivanja na realnost ništavna. Oni
koji su mu bliski izvjesnost debakla ne uviđaju ili je ne
žele predočiti, što godi njegovoj sujeti i osigurava im bliskost
sa njim. Lagumdžijin osobni politički potencijal, koji je
bio vjerovatno veći nego što ga ima ijedan aktuelni politički
lider na Balkanu, tako pada kao žrtva neobjašnjivog osobnog
karaktera. Kada bi imao snage da se makar i privremeno povuče
sa čela SDP-a, visoko bi nadmašio sebe: bio bi prvi u galeriji
nesumnjivih balkanskih lidera koji je interese stranke i države
pretpostavio vlastitim. Ne učini li to, najbolju ocjenu javnosti
o sebi dobit će kroz izborni rezultat - SDP-ov i vlastiti.
|
