Glavni dio priče pored muke hodanja po ovom blatu i brdu još nas se dobavezala nekakva džukela i pristajala na muku sa lajanjem na kraju kad smo stigli do kuće stvari ostavimo na jednom mjestu (wow nije bilo blatnjavo) i ode izaslanik cupo da pokuca na vrata, uz pratnju te džukele koja je konstatno lajala i u jednom momentu me htjela zaskočiti, namirisalo meso haman u paketu...

Porodicu Ćosić smo obišli i prošle godine nekada u augustu čini mi se i tom prilikom djeci uručili školske ruksake i pribor i još mnogo toga.

Porodica Ćosić broji 10 članova. Mati Hajrija, babo Muharem + osmero djece + svekrva (11 član).

Jedino svekrva ima primanja u visini od 500KM i she is the boss. Od te love ona pomaže svoju kcerku i ovu porodicu. I naravno da se čovjek zamisli kako oni uspiju da skrpe kraj s krajem.

Nedavno im je umrla krava (il se kaže lipsala what ever) i od tada su problemi još veći. Njihova trenutno jedina želja je da imaju kravu.

Pored ostalih životinja imaju dva konja s kojima Muharem povremeno radi i sin od 20 godina pa s vremena na vrijeme nešto i zarade. Zimi uglavnom nema posla.

Unutrašnjost kuće koja je izgrađena od donacija je ništa bolja od one kuće što ste vidjeli u Potočarima.

Pored toga niti jedno dijete nije upisano u matičnu knjigu rođenih i niko od njih ne zna ni kada im je rođendan.

Njihova najveća želja je da imaju kravu kako bi prehranili porodicu.

[Edited by cupo on 15-03-2010 at 10:01 GMT]

Jedino smo dječaka od 20 godina zatekli kod kuće, a kasnije će nam se i majka pridružiti (kad siđemo niz ono "divno" brdo).

Na pitanje upućeno dječaku kako se živi odgovara sa "nikako". Njegova šutnja, stidiljivost, izraz lica dovoljno su nam sve rekli bez da je išta progovorio.

Majka Hajrija, bez obzira na sve, doima se kao borac za svoju porodicu. Od ranije znam da su ovi ljudi vrijedni, da dosta toga ljeti posiju, imaju frezu pa im i to koliko toliko olakša. Samo da je asfalta i da se put malo sredi lakše bi mogli plasirati proizvode a i mi bi s vremena na vrijeme od njih mogli štošta kupiti. Svi forumaši koji su do sada kupovali proizvode od ovih ljudi su više nego zadovoljni. Mislim kupovina od povratnika. Sad preko zime smo uzimali pekmez iz Liplja prva liga.

Than

majka Hajrija

I tako kad negdje dođete uvijek se okupi još naroda pa treba voditi računa da svakoga barem nešto zapadne. Tako je bilo i danas u Blječevi. U selu inače živi 18 povratničkih porodica, ima škola, put no coment. Radnje nema, udaljena nekih 5km od sela.



[Edited by cupo on 15-03-2010 at 17:36 GMT]

Dimije dobro dođu

Sijeno

citat:

---

cupo wrote:
Kad je učiteljica zara nazvala prvo je bila happy



A kad se veza prekinula i ona je zasuzila. Baš se vidi da su ova djeca puno ljubavi za svoje bivše učiteljice a i obratno...

---

još jedna u nizu fix ideja. Da, da . Prije nekoliko mjeseci povratnici i ahbabi Senad i Safet su pokrenuli plasteničku proizvodnju luka i salate. I helem ja sam znao da to sve prispjeva krajem februra i kontam sad u martu ma ubilo se za nas. Nakon završenog posla u Blječevi krećemo put Konjević Polja da kupimo navedeno. Skontam ja učiteljica tam učiteljica vam, prijateljica ova, Shaban, cupo lijepog će se tu pazara napraviti. I tako i bi s divnom ekipom, pravom rajom sve se može

[Edited by cupo on 15-03-2010 at 17:37 GMT]