Sad je priča o Ćosićima bila u dnevniku NTV Hayat tako da vjerujem da će u budućnosti doći bolji dani za njih. Vidjoh i naše ruksake na djeci

Svaka čast forumašima, to je jos jedan dokaz da se bolje mladi ljudi putem neta dogovore i organizuju nego one nase glavesine.

Vjeruj stislo me nesto kad sam vidio vog djecaka kako grli uciteljicu svoju i kako se haljine peru.

STRAHOTA
takav je naš povratak Mujanovicu gdje su pare salji ovakvim ljudima koji su na svojim ognjistima, a ne obnovio u Srebrenici 50 kuca u 45 niko ne zivi 

14.03.2010.godine

Bratunac

Težak život porodice Ćosić iz sela Blječeva

- Forumaši u humanoj misiji

Selo Blječeva (opština Bratunac) udaljeno je svega pet kilometara od asfaltnog puta Bratunac - Srebrenica, a po svemu što se u selu može vidjeti čini se kao da je kilometrima udaljeno od civilizacije. U selu živi osamnaest povratničkih porodica, a među njima i desetočlana porodica Ćosić.



Do najudaljenijih kuća ne može se ni doći kaljavim i izrovanim putem, kojim svakodnevno prolazi pet učenika, djeca Hajrije i Muharema Ćosića. Oni idu u obližnju školu, na brežuljku, podno sela. Čine više od polovine škole u kojoj učitelj Hajrudin drži nastavu za svega osam učenika. Tokom vikenda posjetili su ih forumaši Tuzlarija i uposlenici OŠ “Sjenjak” te im uručili skromnu pomoć.



Hajrija i Muharem imaju osmero djece. Nemaju ličnih primanja i muku muče da prehrane višečlanu porodicu.



“Imam osmero djece, jedna kćerka mi je udata, dok su ostala djeca sa mnom. Petero djece pohađa osnovnu školu, dok je drugo dvoje (stariji), nezaposleno. Zajedno sa nama živi i svekrva i ona jedina ima penziju. Od njenih 500KM preživljava naša porodica, a ona pomaže i svoju kćerku” – kaže zabrinuta majka Hajrija.
Porodica Ćosić ima dva konja s kojima Muharem i njegov stariji sin povremeno nešto i zarade. Tokom zime posla nema nikako. Osim konja, Ćosići imaju nekoliko kokoški, dvije patke, tri ovce i psa. Do prije dva mjeseca imali su i kravu.



"Kravu smo dobili kao donaciju. Ona nam je bila pravo zlato. Bila je kuća puna mlijeka, sira i kajmaka i nije bilo problema. Ali, razbolje se, dolazio je veterinar, ali je nije mogao izliječiti. A trebala je da se oteli. Otišla i ona i tele i kao da je sve iz kuće otišlo. Sada nam ne preostaje ništa drugo nego da se ponovo naviknemo na teškoće", kaže Hajrija.



Kuća Ćosića napravljena je od donacija. Povremenu pomoć dobijaju od Merhameta iz Bratunca, te dobrih ljudi. Niti jedno dijete nije upisano u matičnu knjigu rođenih i niko od njih ne zna ni kada im je rođendan. Nedavno su dobili obećanje od persone N.N. iz Brčkog da će srediti tj pomoći im da dobiju papire. Političari u ovaj kraj ne dolaze.



Forumaši Tuzlarija su u augustu mjesecu prošle godine za sve osnovce iz ove porodice obezbjedili školske ruksake i pribor. Prilikom ove posjete uručena su im novčana sredstva u visini od 100KM, paket suhomesnatih proizvoda iz Mesne industrije Menprom (Gornja Tuzla), sredstva za higijenu, prehrambeni artikli, školski pribor te odjeća.

Jedina želja porodice Ćosić je da imaju kravu koja bi im zasigurno olakšala život.

(Tuzlarije.net)

14.03.2010.godine

Konjević Polje

Vlastitim radom do održivog povratka

Plastenička proizvodnja povrća u Konjević Polju

U oktobru mjesecu prošle godine britanska humanitarna organizacija „Muslim Aid“ pokrenula je vrijedan projekat za povratničku populaciju u mjestu Konjević Polje.



Na zakupljenoj parceli od četrnaest dunuma postavljena su tri plastenika ukupne površine 1050m2. U plastenicima je zasađeno 150 kilograma luka i 10.000 struka salate. Na površini od dvanaest dunuma zasijana je pšenica, a ostatak prostora zauzimaju pomoćni objekti i montažna kuća za stanovanje. Projekat koji je još u razvoju i napredovanju pomogla je i austrijska organizacija “Bauern Helfen Bauern” donacijom montažne kućice od 24m2. Do sada je u ovaj projekat uloženo oko 60.000KM. Brigu o uzgoju povrća vode povratnici Senad Omerović (nosilac projekta) i Safet Rizvić, radnik u plastenicima.



„Odlučili smo da se organiziramo i živimo od rezultata svoga rada. Na početku smo iskopali bunar, uradili kanalizaciju, doveli tehničku vodu, postavili montažnu kućicu i ostale pomoćne objekte. Nakon postavljanja plastenika krenuli smo sa proizvodnjom zdrave hrane. Početkom mjeseca februara izašli smo na tržište, uspjeli smo isporučiti sav proizvedeni mladi luk, a prodaja salate je u toku. Naši kupci su obični ljudi, trgovci i prodavači na pijacama. U planu je registracija poljoprivrednog dobra u Zvorniku, kako bi mogli da dobijemo subvencije“ rekao je za Tuzlarije Senad Omerović.



U plastenicima su trenutno zaposlena dva radnika, s tim da se povremeno angažuju povratnici koji pomažu pri sadnji povrća, kopanju kanala, dovozu đubriva i obavljanju radova sa mehanizacijom.

„U našim plastenicima sve je urađeno po propisima, od obrade zemljišta do zametanja i sazrijevanja plodova . Cilj projekta je da se na ovom prostoru razvije velika zadruga gdje bi posla bilo za dosta mladih ljudi. Povratnici su spremni da žive od svoje zemlje i od svog rada, uz podršku države i lokalnih vlasti” navodi Omerović.



U narednom periodu vrijedni povratnici planiraju da modernizuju plastenike uvođenjem grijanja, da prošire proizvodnju, kao i da zaposle još radne snage. Plastenici se nalaze uz magistralni put Zvornik – Vlasenica u mjestu Konjević Polje, nedaleko od skretanja za Cersku.

Tuzlaci u posjeti

Tokom vikenda grupa građana iz Tuzle, koja realizira humanitarne akcije za povratnike, uz pratnju prijatelja iz OŠ “Sjenjak” , obišla je plastenike u namjeri da vide kako ide proizvodnja i da se pazari.

“Mi već nekoliko godina organizujemo humanitarne akcije za povratnike u Podrinje. Jedan od vidova pomoći s naše strane je i kupovina domaćih proizvoda od povratnika. Svi dogovori odvijaju se na forumu Tuzlarija, a onda uslijedi realizacija. S obzirom da smo od ranije upoznati sa plasteničkom proizvodnjom u Konjević Polju, odlučili smo da posjetimo naše prijatelje i da kupimo salatu koju oni proizvode. Cijene proizvoda su više nego prihvatljive. Za jedan kilogram salate potrebno je izdvojiti 2KM, ukoliko uzimate na karton cijena je 1,70KM po kilogramu. Mi smo zajedno sa učiteljicama iz OŠ “Sjenjak” pazarili oko 25 kilograma salate “ – rekao je jedan od organizatora humanitarnih akcija.



Nakon povratka u Tuzlu, salata je podijeljena svim članovima foruma Tuzlarija koji doniraju sredstva za realizaciju humanitarnih akcija. A kako smo saznali, većina njih je već probala salatu i više su nego zadovoljni.

(Tuzlarije.net)

BM Radio - Prilog o održivom povratku u i proizvodnji salate u Konjević Polje

Uskoro će uslijediti još jedna humanitarna akcija, a ovo je ujedno i poziv svima vama koji želite da učestvujete. U jednoj povratničkoj školi želimo da uplatimo djecu užinu za mjesec maj. Ima ukupno 23 đaka, a užina za jedno, za mjesec dana košta 10KM. Znači potrebno je 230KM da bi uplatili svima. Ukoliko neko želi neka mi se javi na pp da se dogovorimo.

Znači dajemo po 10KM + 0.50KM za gorivo, ukupno 10,50KM.

Ukoliko neko želi da dadne manje ili više i to je ok.

A radim na tome da još nešto obezbjedimo za njih, no vidjecemo.

Radi se o ovoj djeci

Danas je realizirana jos jedna nasa humanitarna akcija. Bog zna koja po redu, al ne odustajemo jelde jeste cupo .

Helem, ovoga puta posjetili smo nase duše male u selu Liplje (opstina Zvornik).

Djeci su uruceni paketi Mesne industrije Menprom (Gornja Tuzla), zatim je uplaćena uzina za 23 učenika ove skole za mjesec maj, pa onda su dobili paketiće sa slatkišima (nezaobilazno) i uručene su im fotografije koje su nastale pri realiziranju ranijih akcija. I onda nam čika Muđi sve to džabalame izradi i mi obradujemo naše male drugare.

Svima vama koji učestvujete u ovome veliko hvala u ime djece, jer nemate pojma koliko se oni obraduju, i hvala i u ime učiteljica i čika cupe

Ujutro smo pokupili donacije od Mesne industrije Menprom (Gornja Tuzla). Veliko vam hvala prijatelji





Than spektakl

Kako smo i navikli nekoliko slika sa puta,prelijep dan, povratnici rade, oru zemlju siju, cupo slika malo komunikejšn s okolinom jel se u Snagovu ovdje skrece, jeste, ok hvala Allah imanet...Cope girl driving...helem atmosfera uvijek na nivou





[Edited by cupo on 29-04-2010 at 16:28 GMT]

Prosto je postalo nemoguće otići u Podrinje, a usput ne vidjeti naše forumašice

Ne bi to bilo to kad vam barem jednu džamiju ne bi usliko , pa sto da se kvari tradicija. Selo Sultanovići, ne moram jelde da napominjem da je tokom agresije sravnjena sa zemljom i naravno, izgrađena je veća i ljepša



Zatim stižemo na našu odrednicu selo Liplje.



A tu smo došli rade male raje i u posjetu njihovoj školi.




[Edited by cupo on 29-04-2010 at 16:16 GMT]

Učiteljice, kao i uvijek, su nas tople dočekale, kao i čika Sajo koji se brine o školi. Prvo se to sjelo malo u zbornicu da se razabere i popriča kako stvari stoje, i da se jel, razradi taktika za podjelu naših poklona. Namah smo pred tri naša draga prijatelja, uručili novac koji je namijenjen za užinu, za mjesec maj. U selu postoji žena koja svaki dan pravi djeci užinu i donosi u školu. Time smo njihove roditelje barem koliko toliko pomogli.

P:S Užina je fina i topla probo prošli put to se djeci od usta odvajalo, elem prošli put mi im donijeli užinu, a ja sam moro probat njihovu, hoću da vidim kakva je i da znam šta mi djeca jedu. Uglavnom užina je prva liga. I danas mi je malo zamirisala, al ako uzmem onda će faliti. A zašmeko sam što jest jest

Učiteljice su sabahile rekle djeci da mi dolazimo. I pogledajte kakav je doček bio , bez riječi stvarno . To su jutros, prije nego cemo doci, napisali učenici prvog razreda. A sveska je Harizova, a sto je Hariz bitan, pa bitan je zato sto mi je on najbolji dlug tamo



[Edited by cupo on 29-04-2010 at 16:23 GMT]