Tekst: I.Kri.
Foto: AFP

PUNO je nejasnoća oko utjecaja koji će imati potonuće platforme Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu, kao i potencijalnim troškovima koji će iz cijele katastrofe proizaći. Trenutno je prioritet pokušati zaustaviti proboj nafte preko delte rijeke Mississippi u Louisianu, a brojni promatrači zabrinuti su činjenicom da ni najopremljenija mornarica na svijetu, ona američka, nije uspjela izboriti se s problemom.

Kad se sredinom prošlog tjedna zapalila platforma udaljena oko 80 kilometara od obale Louisiane, koja je obavljala istraživačko bušenje, podigao se alarm. Deseci brodova pokušali su ugasiti požar kako bi spriječili ono što se dogodilo malo više od 24 sata kasnije. Platforma je potonula, a potonuće je oštetilo instalacije preko kojih se nafta crpila iz podvodnog izvora. Problemi su mogli početi.

U roku od nekoliko dana situacija je postala kritična

U roku od nekoliko dana postalo je jasno da iz podvodnog izvora dnevno u Zaljev curi 5.000 barela nafte, dok se naftna mrlja iz dana u dan povećavala. Da bi stvari bile gore, pokušaj zatvaranja podvodnog izvora i čišćenja nafte s površine omelo je loše vrijeme, pa je još jučer proglašeno izvanredno stanje u Louisiani. Američka Obalna straža pokušala je problem riješiti na neuobičajen način – paljenjem naftne mrlje. Zasad se čini da je to imalo uspjeha, ali još je prerano da bi se predvidjelo potencijalne posljedice na okoliš.

Britanska tvrtke British Petroleum, koja je vodila platformu, javno je priznala da sama nije u stanju riješiti problem i zatražila pomoć od vlade. Ona je došla, ali mnogi kažu da je došla prekasno i da nije bila dovoljna. Podvodni izvor još uvijek nije zatvoren, nafta je svakim satom sve bliže obali, a tek nakon što udari u nju postat će jasno koliko će teške i skupe biti posljedice njezina čišćenja.

Sjećanje na Exxon

Svi su se prisjetili stravičnog potonuća tankera Exxon Valdez 1989. godine, koji je potonuo kod obale Aljaske i u uski zaljev izlio 11 milijuna galona nafte. Radi se o najgorem izlijevanju nafte u more u povijesti, ali katastrofa u Meksičkom zaljevu mogla bi biti slične razine. U najgorem slučaju, predviđa se da će obalu pogoditi 4,2 milijuna galona nafte, čime će Deepwater Horizon zauzeti svoje mjesto na listi najgorih naftnih katastrofa ne samo u američkoj, nego i u svjetskoj povijesti.

Efekti bi mogli biti teški i s financijske, ali i s političke strane. Exxon je nakon potonuća Valdeza do danas platio 4,3 milijarde dolara za čišćenje i štetu. BP predviđa da će trošak biti nekoliko stotina milijuna dolara, ali kad krenu tužbe, stvari bi se mogle pogoršati za britanskog naftnog diva. Istovremeno, američki predsjednik Barack Obama uveo je moratorij na daljnje crpljenje nafte kod američke obale, što je nedavno dopustio.

Ni najbolja obalna straža nije adekvatno reagirala na havariju

Predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić za Index se osvrnuo na bitne detalje katastrofe u SAD-u i kako bi takva situacija djelovala na Hrvatsku. Piršiću su s gledišta ekoloških udruga tri stvari najbitnije u ogromnoj tragediji koja se dogodila SAD-u, a to su da se incidenti takvog tipa događaju, da ih ne mogu spriječiti niti najbolja obalna straža i mornarica na svijetu te da bismo se, kada bi se deset puta manji incident dogodio Jadranu, od našeg mora mogli oprostiti na nekoliko desetljeća.

"Vidimo da se i kod tehnološki najsavršenije zemlje, koja u svom dvorištu u Meksičkom zaljevu ima izuzetno vrijednu industriju rakova, dogodi incident. Najopremljenija i najradikalnija obalna straža na svijetu, a to je američka, nije mogla adekvatno reagirati kako bi spriječila onečišćenje usprkos tome što se u SAD-u dogodilo najveće onečišćenje, a to je slučaj Exxon", upozorio je Piršić te dodao se to dogodilo iako Amerikanci imaju iskustvo.

"Opasno je ako kancerogene tvari uđu u hranidbeni lanac"

Predsjednik Eko Kvarnera ističe kako se ne zna kolike će biti štete u ovoj strašnoj havariji, jer se još ne nazire njezin kraj. Podsjeća kako je najvredniji dio živog svijeta baš u priobalju koje je pogodila nafta. Američko paljenje naftne mrlje objasnio je činjenicom da se katran, koji nastaje kada se nafta zapali, lakše skuplja nego tekuća nafta. "Ono što je sigurno i što se može reći je da će šteta biti značajna, ne samo direktno za gospodarske elemente, znači vlasnike platforme i ribarstvo, nego su još opasniji mogući ulasci kancerogenih spojeva u hranidbeni lanac", kaže Piršić i podsjeća kako su ta nevidljiva zagađenja opasnija od direktnog utjecaja na industriju i ribarstvo.

Piršiću je neobično i da toliko dugo curi iz rupe gdje je bila potonula platforma, jer postoje podmornice koje vrlo efikasno zatvaraju ta mjesta. Najefikasnije u tim akcijama su tvrtke iz Italije i Norveške, koje su iskusne u začepljivanju rupa, no pita se hoće li Amerikanci moći progutati ponos i pozvati strance da im riješe problem. Poseban strah izaziva činjenica što bi se naftna mrlja mogla dovući do delte Mississippija. "Delte su veoma ranjiva i veoma osjetljiva područja s fantastičnom bioraznolikošću. Delta Mississippija je jedna velika i prekrasna delta gdje život buja", kazao je Piršić te dodao je najgori scenarij da sada u tome području naiđe nevera ili neverin koja bi more otjerala prema gore, zato što je delta prirodno zaštićena od ulaska vode u nju. 

Deset puta manja havarija znači da bismo se mogli na par desetljeća pozdraviti od Jadrana

Ono što je još bitnije za nas je kako bi naše službe reagirale da se dogodi slična situacija. Piršić tvrdi kako bismo se na nekoliko desetljeća mogli pozdraviti s Jadranom kada bi se dogodilo curenje deset puta manje od onoga koje se dogodilo u SAD-u. "Mi nismo opremljeni niti za manje incidente na moru, a suočeni smo s činjenicom da nekoliko stotina tankera prolazi za luku Trst, a nešto manje prema našim lukama", kazao je Piršić te dodao kako mi nismo u povoljnoj situaciji zato što je naša obala kamena.

"Sigurno bi u tom trenutku došlo do raspada turizma i ribarstva, a to bi značilo da bi praktički milijun ljudi u Hrvatskoj ostalo bez sredstava za život", upozorava predsjednik Eko Kvarnera te dodaje kako bi takva havarija kod vanjskih obala Dugog otoka dovela do toga da bi djeca idućih 30 godina morala četkicom za zube čistiti svaki pojedini kamen. "Jako je bitno i to što mi u Jadranu imamo djelomično razvijen model kako bi išla nafta u slučaju takve havarije, no bilo bi izvrsno znati za svaki pojedini dio", ističe Piršić te dodaje da mi ne znamo kamo bismo stavili brane kada bi se dogodila nekakva takva havarija.