Peking zagušen automobilima
NEZAUSTAVLJIVI industrijski rast kineskog gospodarstva rezultirao je izraženim porastom prodaje automobila, koji ne može pratiti niti prometna infrastruktura.
Najteže je u Pekingu, megalopolisu u čijem središtu prema podacima iz 2004. godine živi preko 7,5 milijuna stanovnika, a gustoća naseljenosti približava se brojki od 1.000 stanovnika po četvornom kilometru. Prema posljednjim podacima Peking će do početka lipnja, dakle danas, dostići brojku od tri milijuna vozila.
Kineska novinska agencija Xinhua izvještava kako se svakog dana u Pekingu registrira oko 1.000 novih vozila, a službene informacije govore da je 28. svibnja u Pekingu bilo registrirano 2,997 milijuna vozila, od čega ih je čak 2,18 milijuna u privatnom vlasništvu. Podsjetimo, u Pekingu je do 1990. godine bio zanemariv broj vozila, a glavninu prometa činili su bicikli. No, već 1997. godine u Pekingu je bilo milijun vozila.
Nadalje, s obzirom na 15-postotni godišnji rast broja vozila u Pekingu, očekuje se da će do idućeg ljeta kada se održava Olimpijada, u Pekingu biti preko 3,5 milijuna vozila. Gradske vlasti svjesne problema odlučile su ubrzati izgradnju lokalne željeznice, kao i modernizaciju postojeće s ciljem povećanja kapaciteta. Također, grad će uskoro biti povezan i s brzim autobusnim linijama. Kad se sve zbroji, radi se o investicijama vrijednim preko 12 milijardi USD.
Gradske vlasti su uvjerene u uspjeh, no sve je više onih koji smatraju kako je promet odavno izmakao svakoj kontroli. Primjerice, promet centrom grada prosječno je dvostruko sporiji u odnosu na 1995. godinu, a u špici i do šest puta.
M.N.
Pojavila se video.snimka BBC-jevog novinara otetog u Gazi
GRUPA koja sebe naziva Islamskom vojskom je palestinskoj novinskoj agenciji Ramattan dostavila video-snimku Alana Johnstona, BBC-jevog novinara koji je prije nekoliko mjeseci otet u Pojasu Gaze.
Na snimci Johnston tvrdi da su otmičari s njim dobro postupali te opisuje svoj život kao jedinog stalno nastanjenog zapadnog dopisnika iz Pojasa Gaze.
Snimka nije postavljena na Intenet niti objavljena, te o njenom sadržaju još uvijek nema jasne potvrde.
O sudbini novinara, koji je otet 12. ožujka, mjesecima su se čule proturječne informacije, uključujući i tvrdnje da je likvidiran.
Otmice zapadnih novinara i humanitarnih djelatnika nisu bile rijetkost na palestinskim područjima, ali su se u pravilu relativno brzo završavale, s obzirom da su imale financijski motiv, odnosno služile kao sredstvo siromašnim Palestincima da lokalne vlasti natjeraju da davanje poslova.
Međutim, za otmicu Alana Johnstona se vjeruje da je politički motivirana, odnosno da je riječ o djelu ekstremista povezanih ili inspiriranih s "Al Qaedom".
Oko nastojanja da se Johnston oslobodi su se ujedinile inače zakrvljene palestinske frakcije okupljene oko "Fataha" i "Hamasa".
D.A.
"Hrvati od svojih političara ni ne očekuju više od skandala"
"INVESTITORI žele ići u Srbiju? Pa pustite ih neka idu!". To je bila reakcija hrvatske državne tajnice Martine Dalić, zadužene za državnu ekonomsku strategiju.
Ovakav ispad izazvan je komentarom Joela Ananda Samyja s Adriatic Instituta, koji je gospođi Dalić pokušao ukazati kako susjedne zemlje poput Bosne, Srbije i Crne Gore potiču razvojnu reformu i smanjuju poreze, te bi zbog toga mogli predstavljati prijetnju za hrvatsku ekonomiju zbog veće privlačnosti u očima inozemnih ulagača.
Možda najbolji komentar na njenu izjavu dao je član Europskog Parlamenta Roger Helmer, koji je u Hrvatskoj proveo nekoliko dana i nazočio spomenutoj raspravi. "Izjava gospođe Dalić neodoljivo me podsjetila na slavnu retoriku Marije Antonete: 'Ako nemaju kruha, nek jedu kolače.' Ovim je pokazala upravo zastrašujuću spremnost da ignorira prijetnju sve dok ne bude prekasno", napisao je Helmer na svojim web stranicama.
"Jednostavno je poricala postojanje probleme. Čak mi je rekla kako su to 'samo moji stavovi koje nitko drugi ne dijeli'. Nakon toga morao sam je posjetiti na opseg ljudi čije stavove ja predstavljam i odražavam."
Helmer u svom tekstu dalje ističe sveprisutnu korupciju u Lijepoj našoj navodeći nekoliko primjera koje je čuo od poslovnih ljudi, mahom stranih ulagača, koji zbog iste imaju velikih problema pri pokretanju svojih poslova.
A nije propustio svjetsku javnost upoznati ni s jednim specifičnim skandalom koji je dosta dugo okupirao hrvatski medijski prostor. "U novinama je za vrijeme mog boravka u Zagrebu iskrsnula vrlo zanimljiva priča. Čini se da su neki novinari mjesecima slikavali zglob hrvatskog premijera, te primijetili kako posjeduje niz skupih satova, čija ukupna vrijednost prelazi 150 000 eura, što je osjetno više nego što bi premijer Sanader trebao zarađivati. Ovo se može činiti kao neznačajan detalj u ukupnosti problema, ali je svejedno vrlo ilustrativan. Ako nas je povijest ičemu naučila, ova će priča nekoliko dana stvarati kontroverze, ali će biti debelo zaboravljena prije idućih stranačkih izbora u studenom. Ali Hrvati više ni ne očekuju od svojih političara", cinično je, ali nažalost i točno, zaključio Helmer.
No, Helmer se nije zadržao samo na premijeru Sanaderu i njegovim ozloglašenim satovima. "Vlada ima ogroman utjecaj na medije. Posjeduje državnu novinsku agenciju i određuje vijesti. Vrlo velik postotak marketinga dolazi direktno od Vlade ili od firmi usko povezanih s Vladom čime se stvara ozračje vrlo nezdravog nepotizma i utjecaja", piše Helmer i navodi podatak iz Wall Street Journalovog Indeksa ekonomskih sloboda prema kojem je Hrvatska pala s 55. mjesta u 2006. na 109. mjesto u 2007. Degradacija je više nego osjetna.
Zašto onda, pita se Helmer, aprilsko izvješće Europskog parlamenta pokazuje napredak? "Iako priznaje da treba obaviti još puno posla, svejedno govori o postignutom napretku. Mala je sličnost njihovog zapisnika sa stvarnim događajima. Naravno da strani delegati u posjetu Hrvatskoj provedu nekoliko dana slušajući što im njihovi domaćini imaju za reći, a zatim se vrate u Bruxelles i to zapišu. Ja bih trebao znati, i sam sam bio u takvim posjetima."
"Pritisak koji bi Europska Unija trebala nametati Hrvatskoj da provede reformu je možda najbolja prilika da se ova zemlja promijeni. No, nakon ovog posjeta, moram se zapitati shvaćaju li oni tu priliku ozbiljno", podvukao je Helmer.
P.V.
Foto: AFP
Hrvat pretučen na smrt u Banja Luci
NEPOZNATI počinitelji su u banjalučkom naselju Barlovci ubili povratnika Hrvata, 67-godišnjeg Ivana Bartulovića, izjavio je dopredsjednika Republike Srpske Davor Čordaš za Radio Hreceg Bosne.
Bartulović je preminuo u četvrtak navečer, nakon što je pretučen i opljačkan. "Smatram kako ovo ubojstvo neće obeshrabriti i ovo malo Hrvata koji su još ostali u svojim domovima na području Banja Luke", rekao je Čordaš i dodao kako se nada da će počinitelji ubrzo biti privedeni pred lice pravde.
"U proteklom ratu, u razdoblju od 1991. do 1995. godine u Banjoj Luci je na sličan način, kod svojih kuća, mučki ubijeno oko 1.000 nesrba, a u široj regiji više od 10.000 za što do danas nitko nije odgovarao", stoji u priopćenju banjalučkog gradskog odbora HDZ-a 1990. koji je izrazio svoju zabrinutost zbog šutnje lokalnih medija i vlasti o ovom zločinu.
P.V.
Ušutkana venecuelanska TV postaja počela s emitiranjem na YouTubeu
RADIO Caracas TV (RCTV), venezuelanska televizijska postaja koja je prije nekoliko dana nasilno ugašena, počela je s ograničenim emitiranjem programa pomoću internetskog video servisa YouTube.
RCTV je ugašena zbog, barem prema tvrdnjama venezuelanskog predsjednika Chaveza, podupiranja državnog udara 2002. te zbog emitiranja programa moralno štetnog po građane Venezuele.
Iako je postaja službeno ugašena, njen odjel zadužen za produkciju za internet od nedavno djeluje pod reduciranim radnim uvjetima i sa smanjenim brojem osoblja. Internet redakcija dnevno objavljuje trosatni program vijesti pod nazivom "El Observador" čiji su dijelovi objavljeni na YouTubeu.
Pored toga, RCTV-ova suradnička kuća Caracol pristala je na preuzimanje sadržaja "El Observadora" koji će biti emitiran preko međunarodnog signala. Dnevni program će s emitiranjem počinjati u ponoć po lokalnom vremenu, a vjeruje se da će ga pomoću Caracolove mreže moći gledati oko 800.000 gledatelja u Venezueli.
Prisutnost RCTV-a "on air" daje nadu zaposlenicima da će njihova radna mjesta ipak opstati i preživjeti autokratski režim Huga Chaveza, oštrog protivnika svega što miriše na kapitalizam i ima bilo kakve veze s "američkim" načinom razmišljanja i djelovanja.
Gašenje RCTV-a uslijedilo je nakon što je Chavezova administracija TV kući odbila produžiti dozvolu za emitiranje koja je istekla u nedjelju. Nekoliko dana prije isteka dozvole, a nakon što je postalo jasno da ista neće biti produžena i da će doći do prekida emitiranja programa, hiljade ljudi izašli su na ulicu protestovati protiv nasilnog gašenja RCTV-a.
Prosvjedi nisu urodili plodom, a RCTV-ovu frekvenciju preuzela je državna TV kuća podobna Chavezovom režimu.
Radio Caras TV emitira program 53 godine, tokom kojih su bile prikazivane sapunice, vijesti i drugi programi koji su sadržajem znatno odudarali od političkih stavova vladajućih struktura u toj zemlji.
RCTV je jedna od tek nekoliko privatnih TV kuća u Venezueli koja se usudila otvoreno kritizirati vlast. Jedna od njih je i Globovision koje je nedavno od vlasti primila slično upozorenje da će program biti ugašen ukoliko ne prestane s kritiziranjem Chaveza.
I.K.
