BRITANSKA novinarka Eve Ann Prentice je kao svjedokinja obrane na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim sudom izjavila da je 1994. godine u Sarajevu vidjela čelnika al-Qaide Osamu bin Ladena u posjetu kod bošnjačkog čelnika Alije Izetbegovića.

Odgovarajući na pitanja optuženog Miloševića o svom boravku u Sarajevu početkom 1994., otkuda je izvještavala za tjednik The Sunday Times, svjedokinja je opisala kako je jednom u zgradi Predsjedništva BiH čekala na intervju s Izetbegovićem kad je kod njega preko reda ušao neki važan Arap.

Kazala je kako je to bio Osama bin Laden, iako ga sama tada nije prepoznala već je to kasnije posredno saznala od dopisnice njemačkog Der Spiegela.

To mi se urezalo u svijest, naročito poslije 11. rujna, kazala je Prentice.

Ona je navela kako se u BiH borila cijela afganistanska brigada pod zapovjedništvom jednog Saudijca, na što je Milošević ustvrdio kako je u BiH riječ o izuzetno jakom prisustvu islamskog terorizma, što će Europa plaćati još desetljećima.

Bez snažnih baza u BiH, islamski terorizam danas ne bi mogao tako prijetiti Europi, kazao je bivši jugoslavenski predsjednik.

Odgovarajući na pitanja Miloševića, svjedokinja Prentice također je kazala kako je njezina istraga pokolja na sarajevskoj tržnici Markale 5. veljače 1994., koji je doveo do zračnih udara NATO-a na Republiku Srpsku, pokazala kako pokolj nije izazvala srpska granata već da se radilo o eksplozivnoj napravi pričvršćenoj ljepljivom trakom ispod štanda na tržnici.

Svjedokinja je odgovornost za navodno podmetanje eksploziva pripisala vladi BiH, navodeći kako je dokaze za to dobila u razgovorima s novinarom lista Jane Defence Weekly Paulom Beeverom, jednom portugalskim diplomatom u Sarajevu, francuskim pripadnicima UNPROFOR-a, te kako joj lord David Owen, mirovni posrednik u BiH, to nije želio ni potvrditi ni zanijekati.

Istaknula je i kako je od svog oca, zastupnika u Domu lordova, gornjem domu britanskog parlamenta, zatražila da postavi pitanja vezano uz vladino zataškavanje istine o tom slučaju.

Bit pisanog odgovora na to pitanje je bila da nije važno tko je izveo napad jer je to omogućilo bombardiranje Pala (središta RS). Taj je odgovor dokaz da britanska vlada zna da to nije napravilo srpsko topništvo, rekla je Prentice.

U svom je iskazu, na traženje Miloševića, također ustvrdila kako Sarajevo nije bilo pod opsadom, već je bilo podijeljen grad, ističući da se ona 1994. slobodno kretala i odlazila na Pale.

Ispričala je kako te godine britanskog šefa diplomacije Robina Cooka nije uspjela nagovoriti da u sklopu posjeta Sarajevu ode i do Pala, jer joj je on kazao da ne zna zašto bi išao kod tih čudovišta.

Zbog toga je mjesecima upućivala protestna pisma Foreign Officeu, te ponovo nagovorila oca da otvori to pitanje u Domu lordova ali bez učinka, dodala je svjedokinja.

Tužitelj Geoffrey Nice u protuispitivanju je svjedokinju suočio s njezinim vlastitim novinskim izvješćima s Kosova i iz BiH, te s navodima iz njezine knjige o Kosovu, koja su dijametralno suprotna njenom pristranom iskazu u glavnom ispitivanju.

Tužitelj je pročitao navode iz članka o stradanjima civila u srpskim logorima Omarska i Keraterm iz 1993., kao i izvještavanje iz Prištine u kojem navodi kako su na svakom kutu srpska policija i paravojne snage i svugdje se osjeti miris terora.

U knjizi o Kosovu navodi kako je silovito čišćenje Albanaca trajalo od početka 1999., a pojačalo se s bombardiranjem NATO-a, te kako su joj Albanci govorili da ih policija tjera u progonstvo, što je danas negirala odgovarajući na pitanja Miloševiću.

Za tvrdnje o Osami bin Ladenu i tržnici Markale, tužitelj je rekao da su bez ikakvih dokaza i da ne želi o njima raspravljati.

Suđenje Miloševiću za genocid u BiH i ratne zločine u Hrvatskoj i na Kosovu 90-ih nastavlja se idućeg ponedjeljka.

Index.hr/Hina

AMERIČKI političar i državnik Benjamin Franklin je u 18. stoljeću izjavio kako svatko onaj tko je radi vlastite sigurnosti spreman žrtvovati slobodu ne zaslužuje ni jedno ni drugo. Kroz povijest je bilo prilično malo slučajeva, uključujući i naciju kojoj je Franklin bio jedan od očeva, da neki pojedinac, stranka ili vlada nastoji te riječi shvatiti previše ozbiljno.

No, ta poslovica, bez obzira na to što predstavlja apstraktni ideal koji, vjerojatno, nikad neće biti dostignut, se svejedno može primijeniti na najnovije od mnogih iskušenja kojemu je podvrgnut šaroliki skup ekonomskih, političkih i kulturnih entiteta koji se voli nazivati "zapadnom" ili "europskom" civilizacijom.

Danska, a s njome i cijeli niz drugih europskih zemalja, je suočen s bojkotima, protestima i prijetnjama koje dolaze iz islamskih zemalja zbog serije karikatura u kojima se ismijava prorok Muhamed.

Po onome što se moglo vidjeti, karikature nisu naročito nadahnute niti duhovite, te muslimani imaju opravdane razloge da se ljute. Kroz ismijavanje proroka Muhameda se omaložava cijela jedna religija, a njeni sljedbenici proglašavaju budalama, odnosno trpaju u isti koš s homicidalnim ekstremistima. Iskazivati neslaganje s tom karikaturom je nešto na što svaki musliman ima potpuno pravo.

No, pravi problem nisu karikature nego ono što su te karikature izazvale, odnosno nešto što predstavlja daleko veću prijetnju temeljima europske liberalne demokracije od šačice bezvrijednih crteža u novinama jedne male zemlje. Da je uistinu riječ samo o karikaturama, malo je vjerojatno da bi one danas bile reproducirane na naslovnim stranicama "France Soira", "Die Welta" i drugih vodećih novina u Europi i svijetu, odnosno cijela priča bi završila prije pet mjeseci kada su te karikature po prvi put objavljene.

Tako danske zastave i dalje gore, a danska veleposlanstva se i dalje gađaju kamenjem, iako se uredništvo "Jyllands-Postena" ispričalo radi karikatura. A isto se događa i s francuskim zastavama, usprkos tome što je urednika "France Soira" smijenio njegov egipatski vlasnik. Činjenica da se histerija nastavlja ukazuje na to da je u pitanju nešto sasvim drugo od ogorčenosti zbog uvrede nečije vjere, odnosno da su sporne karikature samo povod, a ne pravi uzrok.

Slično misle i neki u islamskom svijetu. Tako je jedan jordanski list objavio karikature i postavio pitanje što predstavlja veću uvredu islama - bezvrijedni komad papira ili bombaši-samoubojice koji u zrak dižu muslimanske svatove u srcu Amana. Čak je ajatolah Ali al Sistani, duhovni vođa iračkih šijita čiji se svjetonazor teško može nazvati liberalnim, izjavio kako su opravdani gnjev muslimana zloupotrijebili ekstremisti.

Razlog zbog kojeg je cijeli slučaj izazvao publicitet jest prilično neugodna spoznaja da se europski kontinent po prvi put nakon završetka hladnog rata našao upetljan u globalni ideološki sukob, odnosno da su napadnuti neki od temelja liberalne demokracije. Jedan od tih temelja jest i sloboda izražavanja čije ograničenje u svojoj prirodi jest cilj demonstracija, bojkota, odnosno eksplicitnih i implicitnih prijetnji terorističkim akcijama na tlu europskih država.

Europa je djelomično i sama kriva zbog toga što se našla u takvoj situaciji. Prethodnih je godina, nastojeći se suprotstaviti Bushu i njegovoj "neoconskoj" dogmi, stvorila vlastitu dogmu prema kojoj europski kontinent predstavlja humanu, miroljubivu i "multikulturnu" alternativu bezdušnoj i ratobornoj Americi. Ta dogma se, s vremenom, zahvaljujući licemjerju "političke korektnosti", pretvorila u suštu suprotnost načelima liberalne demokracije čiji bi Europa trebala biti autentični predstavnik.

Tako je u Europi posljednjih godina trebalo svijećom tražiti ijednog vodećeg intelektualca, političara ili medijsku ličnost - pogotovo među onima koji se vole nazivati prosvijećenim liberalima - koji bi se usudio reći ijednu iole kritičku riječ o islamu, čak i nekih njegovih tumačenja koja predstavljaju negaciju mnogih prava i sloboda koje Europljani vole uzimati zdravo za gotovo. Tako su mnogima bila puna usta Guantanama i Abu Ghraiba, dok nitko nije spominjao prisilne brakove među djecom, ubojstva iz časti ili genitalno sakaćenje žena.

Jedan od razloga je bio u tome što su Guantanamo i Abu Ghraib daleko, a sve te pojave su bile blizu Europe - zapravo u samom njenom srcu, među muslimanskim imigrantima koji su usprkos izloženosti ekonomskim i drugim blagodatima moderne europske civilizacije ostali vjerni fundamentalističkoj tradiciji. Činjenicu da prosvijećena i napredna Europa te imigrante nije uspjela integrirati je mnogima bilo teško progutati, pa je problem jednostavno šutnut u zapećak. Fundamentalisti su, pak, toga bili itekako svjesni te protumačili "europsku šutnju" kao znak slabosti, odnosno kao nesklonost da brani vlastite vrijednosti.

Od svih europskih vrijednosti koje valja braniti upravo je sloboda izražavanja najvažnija, a ona uključuje i iskazivanje stavova i ideja koje mnogi, pa čak i većina, ne žele i ne vole čuti. Onog trenutka kada se ta sloboda, pod bilo kakvim izgovorom, ograniči, čak i ako za taj izgovor - kao u slučaju povrijeđenih muslimanskih osjećaja -  postoji određeno opravdanje,  ona ne samo što gubi svoj smisao nego i otvara put za ukidanje mnogih drugih, daleko važnijih sloboda.

Prošlo stoljeće je za tako nešto dalo bezbroj primjera, od kojih je možda najbolji onaj koji je opisao Albert Einstein govoreći kako oni koji počnu sa spaljivanjem knjiga obično završe sa spaljivanjem ljudi.

Dragan Antulov

POLICIJA u Massachusettsu objavila je kako traga za 18-godišnjim Jacobom Robidom zbog sumnje da je počinio oružani napad u jednom gay klubu u New Bedfordu.

Osumnjičeni Jacob se prilikom napada koristio pištoljem i sjekiricom te je teško ranio troje ljudi. Policija sumnja da se radi o zločinu iz mržnje te poduzima sve mjere kako bi pronašla pomahnitalog napadača.

Vlasti su na raspisanoj tjeralici Jacoba opisale kao iznimno opasnog i naoružanog nasilnika sklonog suicidu.

Policija tvrdi da se radi o muškarcu tamne kose, starom 18 godina i visokom oko 175 cm. Kako tvrd policijski glasnogovornik, Robidini znanci i rodbina maksimalno pomažu vlastima u potrazi.

Jednom od gostiju gay bara Jacob je zadao nekoliko udaraca sjekiricom po glavi, da bi mu kasnije pucao u lice. Nasilnik je teško ranio još dvojicu muškaraca, prostrijelivši im leđa i prsa.

Iz izvora bliskog istrazi došla je informacija kako su ranjeni Robert Perryj iz Dartmoutha, Alex Taylor iz Fairhavena i Luis Rosado, najvjerojatnije Robidin susjedu.

Policija je Robidu identificirala prema iskazu jednoga od očevidaca koji nasilnika poznaje.
Konobar zaposlen na mjestu krvavog obračuna, koji se novinarima predstavio kao Phillip, za CNN je kazao da je imao loš predosjećaj, čim je na vratima bara oko 23.30 u srijedu ugledao nepoznatog muškarca.

"Upitao me nije li ovo bar za homoseksualce. Bio sam pomalo nervozan, nije mi bilo jasno zašto me to pita ako nije gay. Imao je hladan, gotovo bolestan izraz lica." - kazao je Phillip.

"Nakon što je popio dva pića povukao se u drugi kraj lokala, gdje je neko vrijeme promatrao dečke kako igraju bilijar. Odjednom je izvukao sjekiricu i počeo njome mahati oko glave jednog posjetitelja. U međuvremenu, sjekiricom je dva puta po licu zahvatio drugog gosta, izvadio pištolj i počeo pucati." - nastavio je konobar.

"Prvoga je pogodio u lice, drugoga dva puta u glavu, a još jednog pogodio je u abdomen. Nazvao sam 911 i došao luđaku licem u lice. Uperio mi je pištolj u lice, povukao okidač, ali se ništa nije dogodilo. Mislio sad da je gotovo." - ispričao je konobar.

Obračun koji se dogodio u inače mirnom gay lokalu zabrinuo je policiju, koja tvrdi da dosad u istom nikada nije intervenirala.

Osumnjičeni na mjestu zločina nije ostavio oružje, no policiji će pri potrazi pomoći staklo sa šanka na kojem je bio naslonjen dok je ispijao piće.

D.R./CNN

DVA BRITANSKA broda presrela su transportni brod "MV Rampage" na kojem je pronađeno i zaplijenjeno preko 3 i pol tone kokaina čija se vrijednost na ulici procjenjuje na 620 milijuna dolara.

Kako javlja britanski BBC, brodovi "HMS Southampton" Kraljevske ratne mornarice i "Grey Rover" Kraljevske pomoćne flote nedavno su presreli sumnjivi brod čija posada na otvorenom moru, nedaleko od obale Miamija, nije očekivala inspekciju vojske na svome brodu.

Posade "Southamptona" i "Grey Rovera" u akciju su krenule iznenada i žurno nakon što je brod "Rampage" uočen na pučini karipskoga mora.

Vojni izvori navode kako je akcija izvedena u suradnji s Američkom obalnom stražom i zapovjedništvom Nizozemske kraljevske mornarice što potvrđuje da je u praćenju i sprječavanju krijumčarenja droge uključen veći broj zapadnih vojnih službi.

Zaplijenjena droga i posada "Rampagea" zadržani su u pritvoru Obalne straže sa sjedištem u Miamiju. Budući da je veliki broj paketa s kokainom pronađen u prednjem dijelu broda posada će morati odgovoriti kako su paketi došli na plovilo.

Poznato je da se krijumčari droge koriste raznim metodama švercanja opijata, a osobito su inventivni kada se radi o većim količinama droge. Krijumčari sve češće pokušavaju drogu iz Južne Amerike u Europu ili SAD prošvercati tako da posada broda ne zna što vozi.

Tako su inspektori odjela za suzbijanje trgovine narkoticima znali pronaći pakete s drogom pričvršćene na vanjsku oplatu broda i to ispod razine mora.

Nedavna akcija britanske mornarice samo je jedna od niza sličnih operacija koje se svake godine provode u vodama karipskoga mora.

Razarač "HMS Southampton" u spomenutom se moru, bliže američkoj nego matičnoj britanskoj obali, nalazio u sklopu petomjesečne operativne misije u kojoj Kraljevska mornarica u svjetskim morima radi na zaštiti britanskih političkih interesa u svijetu.

Brod je posljednjih mjeseci plovio morima Zapadne Afrike, Falklandskog otočja, brazilske obale i Kariba.

Pomoćni brod-tanker "Grey Rover" služi za pomorsku nadopunu borbenih brodova gorivom. Krajem mjeseca se, skupa sa "Southamptonom", vraća u Veliku Britaniju gdje će i završiti svoju operativnu službu.

Kraljevska pomoćna služba pod kontrolom je britanskog Ministarstva obrane, ali njome rukovode civilne službe čije financiranje ne opterećuje direktno vojni proračun.

I.K.

ŠOKANTNO otkriće krvavog beživotnog tijela 12-godišnje Milice Miloradović zaprepastilo je mještane sela Simićevo nedaleko grada Požarevca u Srbiji.

Tri dana je trajala agonija obitelji Miloradović koja je 30. siječnja policiji prijavila nestanak svoje kćeri koja je jučer pronađena mrtva u šipražju iza napuštene zgrade ambulante, javlja Glas Javnosti.

Na tijelu nesretne Milice vidljivi su tragovi višestrukih uboda nožem u grudi, a tijelo je prilikom pronalaska bilo obnaženo što navodi na sumnju da je djevojčica bila silovana. Ruke i lice bili su obliveni krvlju pa se pretpostavlja da se djevojčica pokušala obraniti od napadača.

Nakon što se prije tri dana Milica nije vratila kući, počela je opća potraga za njom. Djevojčicu su tražili njani roditelji, tri sestre, policija i mještani Simićeva. Nakon bezuspješnog traganja u selo je  došla policijska postrojba iz Beograda s psima tragačima koji ipak nisu bili brži od mještana.

Zla kob napuštene ambulante

Miličino tijelo je pronađeno jučer oko 13 sati u šipražju iza napuštene zgrade ambulante koja se ne upotrebljava od 2000. godine kada je građevina izgorjela u požaru. Tada su smrtno stradali jedna starica, mještanka Simićeva, i njen maloljetni unuk.

Požarevačka policija nema saznanja o počinitelju ovog stravičnog zločina, a mještani isključuju mogućnost da se radi o mlađoj osobi ili žrtvinom vršnjaku.

Mještani navode kako nitko nije čuo zapomaganje djevojčice pa pretpostavljaju kako se radi o odrasloj i snažnoj osobi koja je bez problema mogla onesposobiti, a poslije toga silovati i ubiti 12-godišnje djevojčicu.