NAKON što je objavljeno da se haški optuženik Milan Babić ubio u svojoj ćeliji, srpski mediji izvještavaju o reakcijama srpske javnosti na ovu vijest.

Predsjednica srpskog Odbora pravnika za ljudska prava Biljana Kovačević-Vučo danas je izjavila kako će samoubojstvo Milana Babića loše utjecati na procese koji se u Haškom tribunalu vode za zločine počinjene u Hrvatskoj, a u kojima je on bio svjedok, izvještava B92.

Kovačević -Vučo dodala je i kako je Babić kao jedan od ključnih svjedoka za zločin koji se dogodio u Hrvatskoj te kao jedan od pripadnika kategorije "svjedoka suradnika-pokajnika" odigrao važnu ulogu u rasvjetljavanju tih događaja.

"On je bio jedan od najznačajnijih ljudi jer je bio sudionik tih događaja i objelodanio je stvari koje ne bi bile prikazane na bolji način, preko drugih sredstava." - izjavila je Kovačević -Vučo.

Sličnoga je mišljenja i novinar srpskog tjednika Vreme, Filip Švarm. On također smatra kako je Haški tribunal ostao bez ključnog svjedoka u postupcima koji se vode protiv Jovice Stanišića, Franaka Simatovića i Vojislava Šešelja.

"On je bio blizak svim tim izvorima vlasti koje su odlučivale od 1991-95., dobro je poznavao i Miloševića i Karadžića i druge. I konačno on je najviši funkcioner koji je govorio o ulozi Državne bezbjednosti u Krajini i Bosni, na tim prostorima od  91-95. ", izjavio je Švarm dodavši kako je upravo Babićevo svjedočenje otvorilo "Pandorinu kutiju" vezanu za događaje u Krajini tih godina.

B92 također prenosi kako predsjednik srpskog dokumentarno-informativnog centra Veritas Savo Štrbac, iako smatra da Babićeva priča "nije bila odraz stvarnog stanja i stvarnih događaja u ratu" te kako je ista bila "obojena osobnim sukobima", ipak odaje priznanje Babiću za njegovo fotografsko pamćenje vezano za isti.

"Pričali smo 2001. i uglavnom su to bili njegovi monolozi o događajima iz 91. i 92. i iz cijelog rata, sjećao se on svega i imao je dobru sačuvanu  dokumentaciju", izjavio je Štrbac dodavši kako se u Babiću posebno razočarao kada je ovaj potpisao sporazum o priznanju krivice te kada je pročitao svoje pismo u završnoj riječi.

Babić, kojeg je Haški sud 2005. pravomoćno osudio na 13 godina zatvora na temelju priznanja krivnje za progon hrvatskih civila na okupiranim područjima 1991./92., u jednomu od svojih svjedočenja također je priznao kako su Srbi u Hrvatskoj prvi počeli sa uporabom sile.

Nevladina organizacija Udruženje Srba iz Hrvatske ocijenila je u ponedjeljak da je haški osuđenik Milan Babić počinio samoubojstvo "nakon što mu je proradila savjest zbog lažnih svjedočenja" pred Haškim sudom.

"Smatramo da je kod Milana Babića proradila savjest i da se zato odlučio na ovaj čin, kao odgovor na mnogobrojna pisma njegovih suradnika koji su mu ukazivali na netočnosti što ih je iznosio te su zahtijevali od njega da odustane od obećanja koja je dao Haškom tribunalu za lažno svjedočenje", priopćilo je to Udruženje, ističući da je Babićeva smrt "dokaz da su njegova svjedočenja bila iznuđena i da zato ne mogu služiti kao dokaz u postupcima pred Haškim sudom.

B.S.

DOK NA političkom planu dolazi do zahlađivanja odnosa između Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i službenog Teherana, na samom terenu provodi se akcija koju, uz obilnu američku pomoć, izvode specijalne postrojbe izraelske vojske obučene za traženje i lociranje iranskih nuklearnih postrojenja.

Kako piše britanski Times, izraelski specijalci nalaze se na teritoriju Irana na kojem žele precizno locirati objekte u kojima iranski stručnjaci za atomsku energiju nastavljaju s obogaćivanjem urana.

IAEA je do nedavno imala uvid u veći dio iranskog nuklearnog programa, međutim od dolaska na vlast predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada ta je zemlja sve sklonija stavu o autonomnom odlučivanju o razvoju nuklearnog programa.

Zapadni svijet predvođen SAD-om strahuje da bi Iran iz civilnog nuklearnog asortimana vrlo brzo mogao razviti nuklearne oružane sustave, čime bi zapadu ionako nesklon islamski svijet dobio prvu atomsku silu na politički relativno nestabilnom području Perzijskog zaljeva.

Zbog svega toga u sjevernom Iraku je stacioniran izraelski vojni tim koji djeluje uz američku vojnu pomoć, a list ne precizira broj vojnika ili druge detalje vezane uz samu špijunsku operaciju Izraelaca u Iranu.

Scenarij sličan Iraku 1991.

Sličan scenarij odigrao se početkom 90-ih godina prošlog stoljeća u Iraku (nakon invazije na Kuvajt) u kojem su britanski vojnici, pripadnici postrojbe za specijalne namjene SAS, iz Sirije ušli na irački teritorij gdje su tragali za raketama tipa Scud za koje se tada vjerovalo da predstavljaju veliku opasnost za Izrael.

Najnovije angažiranje izraelskih postrojbi logičan je slijed događaja oko nuklearne krize nastale nepostizanjem sporazuma između IAEA i Irana. Na iranskom teritoriju tako su se našli vojnici koji među lokalnim stanovništvom mogu lakše proći nezamijećeni ukoliko uniforme zamjene civilnom odjećom.

Izraelci isto tako znatno lakše mogu nadvladati jezičnu barijeru s obzirom da je riječ o zemlji koja je na kopnu okružena sa svih strana arapskim islamskim zemljama, zbog čega Izraelci bolje poznaju i lakše se prilagođavaju lokalnom stanovništvu.

U samom Izraelu se razvila polemika oko toga može li se ta zemlja obraniti od eventualnog iranskog nuklearnog napada.

Prošlog je tjedna jedan visoki oficir izraleske vojske ustvrdio kako se Izrael uz pomoć raketa Arrow 2 može kvalitetno obraniti od iranskih Šihab raketa, koje mogu nositi manje nukelarne bojeve glave.

No, prema nekim izvorima, raketa Arrow ipak nije dovoljno tehnološki jaka da se obrani od Šihaba, pe će se zbog toga pribjeći modernizaciji sustava za navođenje Arrowa kako bi se povećala efikasnost rakete prilikom gađanja neprijateljskih letećih ciljeva i raketa.

Bilo kako bilo, spor između Irana i IAEA-e polagano prerasta u svojevrsni hladni rat i utrku naoružanja između Izraela i Irana, a to sve podsjeća na krvavi kraj 20. stoljeća koji je obilježen brojnim sukobima proizašlim iz raspada bivšeg SSSR-a, te povećanim američkim vojnim operacijama u svijetu.

Iran ne odustaje

Iranski dužnosnici pak, nezadovoljni prijetnjama iz Europe, a sukladno politici predsjednika  Ahmadinedžada, najavljuju kako će u slučaju da IAEA na današnjoj sjednici u Beču prijavi tu zemlju Vijeću sigurnosti UN-a, nastaviti s razvojem nuklearnog programa na način kako to Iran sam bude želio.

SAD za sada ne podižu veliku prašinu oko Irana, iako administracija predsjednika Georgea W. Busha budno prati razvoj situacije na terenu. List The Washington Post piše kako SAD, unatoč iranskom protivljenju IAEA-i, neće tražiti uvođenje dodatnih sankcija toj zemlji.

Nedavno su europski pregovarači i iranski stručnjaci gotovo došli do sporazuma o davanju dozvole Iranu da nastavi sa smanjenim obogaćivanjem urana koji se koristilo isključivo u civilne svrhe, no čini se da taj dogovor ipak neće biti potpisan.

I dok Iran tvrdi kako njegov nuklearni program nije namijenjen proizvodnji atomskog oružja, Izrael se svejedno priprema kao da se priprema rat s Irancima. Uz spomenute snage izraelske vojske koje se navodno nalaze u Iranu, Izarael radi i na poboljšanju antiraketnog obrambenog sustava.

To uključuje i aktiviranje vlastitih nuklearnih potencijala koje Izrael za sad još nikada nije koristio u sukobima sa islamskim svijetom koji ga okružuje.

I.K.

MILAN BABIĆ bio je ključna figura u borbi hrvatskih Srba ranih 90-ih da stvore vlastitu državu u dijelovima Hrvatske naseljenim Srbima, objavio je BBC profil ratnog zločinca koji je u nedjelju kasno popodne u svojoj ćeliji izvršio samoubojstvo.

Inače po struci stomatolog, Babić je 1990., uoči prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, postao članom Srpske demokratske stranke. Bio je predsjednik Odbora SDS-a za Knin i šef Izbornog stožera stranke na tim izborima. SDS je ostvario pobjedu u općinama s većinskim srpskim stanovništvom, a Babić je izabran za predsjednika općine Knin.

Njegov izbor za predsjednika općine Knin podudarao se s rastućom moći hrvatskog nacionalnog vođe Franje Tuđmana, te njegove stranke, Hrvatske demokratske zajednice.

Poslije dolaska na vlast Franje Tuđmana i njegovog HDZ-a, došlo je do pobune krajinskih Srba u Hrvatskoj. Babić i njegovi suradnici osnovali su područja u kojima je hrvatskim sigurnosnim snagama bio zabranjen pristup.

Taj je sukob eskalirao tokom 1991., nakon što je Hrvatska proglasila svoju nezavisnost. Slijedom tog događaja, Srpski su separatisti - naoružani i uz potporu jugoslavenske vojske, a u kojoj su dominirali vojnici srpske nacionalne pripadnosti, preuzeli kontrolu nad gotovo 30% hrvatskog teritorija. SAO je proglašena za Republiku Srpsku Krajinu pošto je Europska zajednica u prosincu 1991. najavila međunarodno priznanje Hrvatske. Babić je ponovo izabran za predsjednika i premijera samoprozvane Republike Srpske Krajine .

Na predsjedničkim izborima RSK održanima 12. prosinca 1993., pobijedio je jednoga od Miloševićevih sljedbenika, Milana Martića. No, zahvaljujući Miloševićevu utjecaju, pod njegovim su pritiskom rezultati poništeni, te su novi izbori pobjedu donijeli Martiću.

No, kako se položaj krajinskih Srba s vremenom počeo pogoršavati te su se morali udružiti, Babić je ponovno "isplivao" na mjesto premijera.

Babić je 1995. godine prihvatio prijedlog da se regijama naseljenim Srbima osigura određena autonomija, no bilo je prekasno - hrvatske su snage ponovno osvojile Krajinu u akciji "Oluja" u augustu iste godine, a tokom koje je iz Hrvatske prognano više od 200.000 Srba.

Nakon toga, Babić je s obitelji, suprugom Dušankom te sinom Stefanom i kćeri Jelenom, pobjegao u Beograd, gdje je u Batajnici, inače predgrađu Beograda, uzgajao gljive na posjedu koji je bio u vlasništvu njegove rodbine.

O njemu se ponovno moglo čuti 2002. godine, kada se pojavio kao svjedok na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu.

Bio je ključni svjedok u suđenju Miloševiću, i to na strani tužilaštva koje je tražilo nekoga čije će svjedočenje poslužiti kao dokaz da je Milošević kao predsjednik Srbije, iako nije imao nikakve službene kontrole nad događajima u Hrvatskoj, u praksi ipak imao autoritet i utjecaj na kreiranje politike hrvatskih Srba.

Svoje je svjedočenje najprije započeo kao zaštićeni svjedok, pod šifrom C-036, no kada se njegov identitet u njegovim svjedočenjima počeo s vremenom očitovati, Babić je odlučio "izaći u javnost" kao svjedok.

Kako je u Miloševićevoj optužnici imenovan jednim od sudionika u operaciji etničkog čišćenja u Hrvatskoj, Babić se ubrzo i sam našao na haškoj optuženičkoj klupi.

Haški tribunal je 18. studenog 2003. objelodanio optužnicu protiv Babića, u kojoj mu se na teret stavljaju zločini nad hrvatskim civilnim stanovništvom, uključujući ubojstvo stotine Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u više sela u Krajini od 1. augusta 1991. do 15. veljače 1992.

Početkom suđenja, Babić se nije želio očitovati ni kao kriv niti kao nevin. No, nakon nagodbe sa tužilaštvom koje je u zamjenu za njegovo priznanje krivice odbacila četiri druge točke optužnice koje ga terete za kršenje zakona i običaja rata, Babić je 27. siječnja 2004. priznao krivicu za zločine protiv čovječnosti.

U jednoj od svojih izjava pred haškim sudom, Babić je izjavio kako osjeća sram i krivnju zbog svojih postupaka, postavši tako jedan od rijetkih optuženika za ratne zločine u Haagu kojima je to pošlo za rukom.

Haški tribunal je 28. lipnja 2004. osudio Babića na 13 godina zatvora.

U trenutku kada je počinio samoubojstvo, Milan Babić, koji je svoju zatvorsku kaznu služio na neobjavljenoj lokaciji, upravo se bio vratio u Haag kako bi svjedočio protiv svog bivšeg političkog rivala, Milana Martića.

B.S.

SMRTONOSNI tip virusa ptičje gripe, H5N1, koji je nedavno potvrđen kod mrtve mačke u Njemačkoj, pojavio se kod istih životinja na jugu Austrije, u Štajerskoj.

Glasnogovornica štajerskog minstarstva zdravlja i poljoprivrede potvrdila je da je H5N1 potvrđen u tijelima nekolimo mrtvih mačaka pronađenih u toj pokrajini. Dodala je kako će više detalja biti objavljeno u ponedjeljak u kasnim poslijepodnevnim satima.

Prošlog tjedna u Njemačkoj je otkriven prvi slučaj zaraze mačke ptičjom gripom u Europi. Mrtva domaća mačka zaražena virusom H5N1 pronađena je na otoku Ruegen na sjeveru Njemačke, na području gdje je nekolicina ptica umrla od iste bolesti.

U Štajerskoj, austrijskoj pokrajini koja graniči sa Slovenijom, zasad je od virusa H5N1 umrlo nekoliko divljih pataka i labudova. Isto područje jedno je od prvih u Europi gdje je otkriven virus H5N1 kod domaćih pataka i kokoši.

SVAKE godine San Francisco Chronicle donosi najnoviji i najpotpuniji pregled najboljih destinacija u Europi koje pravi ljubitelji putovanja nikako ne smiju propustiti.

Natuknice uključuju najnovije atrakcije koje turisti mogu posjetiti u Italiji, Velikoj Britaniji, Irskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj i Portugalu, Istočnoj Europi i Danskoj,

Tako se među nezaobilaznim europskim destinacijama i najnovijih turističkih atrakcija u Istočnoj Europi, našla dalmatinska obala i otoci koja je postala dostupnija i popularnija, osobito među Amerikancima.

Zahvaljujući novoj autocesti i pogodnostima željezničkog prijevoza koji povezuju sve putove od Zagreba do Splita se može stići u manje od šest sati, a osim toga, ostaju i brojni avio-letovi piše autor članka, Rick Steves.

Među natuknicama, posebno je izdvojena mogućnost plovidbe novim trajektom koji povezuje Split s jednim od najljepših hrvatskih otoka, Korčulom, četri puta tjedno.

Naravno, kakvo bi to bilo putovanje kroz Hrvatsku, a da turisti ne posjete Dubrovnik i ne osjete jedinstveno iskustvo i povijest koje donosi ovaj uvijek privlačan mediteranski grad na krajnjem jugu Jadranske obale.

Trenutačno se njegovi veliki, skupocijeni hoteli nalaze u fazi renovacije kako bi mogli dodati još koju zvjezdicu i podići cijenu do astronomskih visina, stoji u tekstu.

U protivnom, turistima ostaje i veliki izbor soba koje pružaju noćenje i doručak u privatnim kućama, koje svakim danom sve više niču.