MEHMET ALI AGCA, turski terorist poznat po tome što je 1981. godine ustrijelio tadašnjeg papu Ivana Pavla II, će sutra, na svoj 48. rođendan, biti pušten iz zatvora.

Papa je atentat preživio, a Agca je za pokušaj ubojstva u Italiji osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Papa je svog nesuđenog ubojicu, koji je u međuvremenu iskazao kajanje za svoje nedjelo, godine 1983. posjetio u zatvoru, a poslije je s njim vodio redovnu korespodenciju.

U lipnju 2000. godine talijanski predsjednik Carlo Azeglo Ciampi je Agcu pomilovao i smanjio mu na kaznu na 20 godina. Po njenom isteku je Agca izručen Turskoj, gdje je prije atentata bio osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog ubojstva Abdija Ipekcija, ljevičarskog novinskog urednika.

Agca, koji se u mladosti bavio sitnim kriminalom i krijumčarenjem preko tursko-bugarske granice, krajem 1970-ih je postao članom turske desničarske organizacije "Sivi vukovi".

No, njegov boravak u Sofiji, koja je tada bila članicom sovjetskog bloka, za mnoge je ključni dokaz kako je iza atentata zapravo stajala bugarska tajna služba, odnosno sovjetski KGB, neraspoložen zbog podrške koju je Ivan Pavao II davao antikomunističkom sindikatu "Solidarnost" u Poljskoj. Agca je kasnije u zatvoru tvrdio da su mu Bugari ponudili 3 milijuna tadašnjih njemačkih maraka kao nagradu za uspješno izvršeni atentat.

Zbog navodne umiješanosti u atentat, zajedno s Agcom je bio uhapšen i Sergej Antonov, jedan od službenika bugarskog veleposlanstva u Italiji, ali je na suđenju oslobođen zbog nedostatka dokaza.

Agca je na samom suđenju dao niz kontradiktornih izjava te stvorio materijal za cijeli niz teorija zavjere. Mnogi teoriju o tzv. "bugarskoj vezi" pripisuju utjecaju CIA-e kojoj je u interesu bilo da ocrni Sovjete.

Sam Agca je prošle godine izjavio kako piše knjigu o atentatu. U njoj se, navodno, spominje kako je pomoć primao od "određenih krugova u Vatikanu".

Turski sud je, odlukom da se Agca pusti sutra, prihvatio zahtjev Agcinog odvjetnika za uvjetnim puštanjem, koji je podnešen 2004. godine.

Turska agencija Anatolia, pak, tvrdi da će Agca odmah nakon puštanja biti unovačen u tursku vojsku, jer u mladosti nije imao reguliranu vojnu obvezu.

D.A.

NAKON što je šibenski Županijski sud naredio istragu protiv Dragana Vasiljkovića, poznatijeg pod nadimkom kapetan Dragan, australski mediji objavili su da bi 51-godišnji Srbin s dvojnim državljanstvom (SiCG i Australija) vrlo brzo mogao biti uhapšen.

Podsjetimo, prije nekoliko dana šibenski je Županijski sud odredio je pritvor i provedbu istrage protiv Dragana Vasiljkovića zbog ratnih zločina protiv zarobljenika i civila.

"Budući da osumnjičeni D. V. nije dostupan hrvatskim pravosudnim tijelima, pritvor mu je određen radi raspisivanja međunarodne tjeralice, jer se bez donošenja rješenja o pritvoru osumnjičenika ona ne može raspisati." - rečeno je tada u Državnom odvjetništvu.

List The Australian u subotu je objavio da će, ukoliko hrvatski sud ovog tjedna raspiše međunarodnu tjeralicu, a prema svim najavama to bi se trebalo dogoditi, glavni australski državni odvjetnik Phillip Ruddock odlučit će o eventualnom uhapšenju kapetana Dragana i njegovom izručenju Hrvatskoj.

The Australian piše kako je odvjetnik koji je u Hrvatskoj dodijeljen Vasiljkoviću po službenoj dužnosti od suda zatražio da ne raspiše tjeralicu, ali sud je prošlog tjedna jasno implicirao da se radi o pravnoj formalnosti.

Australska federalna policija potvrdila je listu da će uhapsiti Vasiljkovića ukoliko dobije takav nalog od glavnog državnog odvjetnika, koji zasad nije želio komentirati slučaj, baš kao australski ministar pravosuđa Chris Ellison.

Pokretanje istrage protiv kapetana Dragana zatražilo je šibensko Županijsko državno odvjetništvo, koje ga tereti da je kao zapovjednik jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojba, odnosno zapovjednik nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojba "Alfa", postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Osumnjičen je da je u lipnju i srpnju 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te u februaru 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije, kažu u Državnom odvjetništvu.

Tereti ga se i da je kao zapovjednik jedinica za posebne namjene u srpnju 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada i zauzimanja glinske Policijske postaje, prigradskog naselja Jukinca te sela Gornjeg i Donjeg Viduševca.

Tijekom tog napada su, protivno odredbama Ženevskih konvencija, oštećene i uništene civilne zgrade, stanovništvo je natjerano na bijeg, opljačkana im je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili među kojima i jedan strani novinar.

Index.hr/Hina/The Australian

DOK SE liječnici još uvijek bore za život Ariela Sharona, u izraelskoj javnosti već je započela debata o načinu njegovog liječenja odnosno o tome da li je stanje u kome se izraelski premijer nalazi bilo neizbježno.

Dio medicinskih stručnjaka drži da je, s obzirom na teško stanje u kome se Sharon nalazi i nikakve izglede za oporavak, premijer umjesto agresivnih kirurških postupaka trebao biti prepušten sudbini, odnosno trebalo mu se dozvoliti da po primitku u bolnice "mirno i dostojanstveno" umre u snu.

Drugi, pak, postavljaju pitanje je li se moždana kap, koja je Sharona bacila u komu, mogla izbjeći?

Među stručnjacima se javilo mišljenje kako je Sharonov kolaps posredna posljedica pogrešne dijagnoze.

Nakon što je Sharon 18. prosinca prošle godine doživio manji moždani udar, prilikom pregleda mu je pronađena urođena srčana mana. Ovih dana je ta mana trebala biti odstranjena kirurškom operacijom, a u međuvremenu je izraelski premijer primao antikoagulante.

Stručnjaci danas tvrde da srčana mana, po svemu sudeći, nije bila uzrokom moždanog udara, odnosno da moždane udare obično izaziva kod osoba u dvadesetim,  a ne sedamdesetim godinama života, kao što je slučaj sa Sharonom.

Sharonov kolaps 18. prosinca se, umjesto toga, pripisuje gojaznosti i fizičkoj aktivnosti neprimjerenoj osobama u njegovim godinama. Liječnicima se također spočitava što su premijeru dali previše optimističnu procjenu njegovog zdravstvenog stanja nakon čega je on nastavio sa svojim aktivnostima kao da se ništa nije dogodilo.

Antikoagulantski tretman, koji je trebao spriječiti zgrušavanje krvi, u stvari je pridonio da Sharon pretrpi izljev krvi u mozak koji je zaustavljen tek nakon tri kirurške operacije.

Direktor Hadassaha, bolnice u kojoj se Sharon liječi, odbacio je sve te optužbe te ustvrdio da je njegovo osoblje učinilo sve u njegovoj moći da izliječi izraelskog premijera.

Dragan Antulov

MY LAI je ime koje je u prošlosti, a pogotovo danas kada se američke oružane snage vole uspoređivati s nacističkim hordama, teško povezati s pojmovima kao što su "junaštvo", pogotovo ako su u pitanju pripadnici tih istih oružanih snaga.

My Lai je selo u negdašnjem Južnom Vijetnamu u kojem su u proljeće 1968. pripadnici američkih oružanih snaga silovali, mučili i masakrirali nekoliko stotina stanovnika. Američke vojne vlasti su nastojali zataškati cijeli slučaj, nastojeći ga prikazati kao veliku pobjedu nad gerilskim Viet Congom, ali su godinu dana kasnije detalji pokolja procurili u javnost, izazvali sveopće zgražanje u svijetu te dali dodatni poticaj protivnicima daljnjeg američkog angažmana u Vijetnamu.

No, Hugh S. Thompson, 62-godišnji pilot helikoptera, koji je jučer preminuo u veteranskoj bolnici u Alexandriji, jedan je od rijetkih sudionika tih događaja koji se imao razloga ponositi svojom ulogom u toj mračnoj epizodi američke vojne povijesti.

16. ožujka 1968., za vrijeme rutinske patrole, Thompson je primijetio kako u selu američki vojnici pucaju po civilima. Za razliku od mnogih koji bi se pravili da nisu vidjeli ništa, Thompson je odlučio reagirati te je prvo spustio helikopter između preživjelih civila i vojnika, a potom zapovijedio članovima svoje posade - Lawrenceu Colburnu i Glennu Andreotti - da stavi vojnike na nišan kako bi ih spriječila da nastave pucati po civilima. Potom je pozvao nekoliko drugih helikoptera da pomognu pri evakuaciji civila na sigurne lokacije.

Thompsonova intervencija je spasila živote nekoliko desetaka civila, uključujući i djecu.

Za postupak Thompsona, Colburna i Andreotte - koji je poginuo nekoliko tjedana kasnije - javnost je saznala tek 1980-ih. Sva trojica su godine 1998. za svoj postupak primila odlikovanje.

Na tridesetu obljetnicu događaja Thompson i Colburn su posjetili My Lai gdje su se ponovno sreli sa seljacima koje su spasili, kao i njihovim potomcima.

Thompson, koga su ispočetka mnogi u američkoj vojsci i javnosti bili smatrali izdajnikom, tek je postupno dobio status heroja. Pred kraj života je obnašao dužnost savjetnika u ministarstvu veterana države Louisiane, te je predavao vojničku etiku na mornaričkoj akademiji u Annapolisu. Iza sebe je ostavio suprugu i tri sina.

Thompson je preminuo od raka, a Colburn, koji danas vodi tvrtku za proizvodnju medicinskih pomagala u Atlanti, je u Alexandriu došao kako bi uz svog ratnog druga bio u posljednjim trenucima njegovog života.

D.A.