NE POSTOJE dokazi o postojanju izvanzemaljskim oblicima života, zaključak je tajnog istraživanja koje je četiri godine provodilo britansko Ministarstvo obrane.

Studija koja je provedena 2000. godine imala je oznaku tajnosti, no zbog britanskog Zakona o slobodi pristupa informacijama, te nakon zahtjeva akademika Davida Clarkea, dokument je dospio u javnost.

Četiri godine su neimenovani autori pokušavali odgovoriti na pitanje "Postoji li netko tamo gore", a zaključak je negativan, javlja BBC.

Na 400 stranica istraživanja zaključuje se kako "ne postoje dokazi da su dosadašnji fenomeni bili neprijateljski ili izvan zakona fizike".

Dodaje se kako "nema dokaza o postojanju geometrijskih tijela koji bi uzrokovali opasnost od udara".

"Dokazi pokazuju kako su meteori i njihovi efekti odgovorni za zračne fenomene. Također postoje dokazi, koji podržavaju tezu, da su takvi događaji produkt fizičkih, električkih i magnetskih fenomena u atmosferi, mezosferi i termosferi. Takvi fenomeni događaju se kada se poklope vremenski uvjeti, a to je toliko rijetko, da se promatračima čini kao jedinstveni događaj."

U studiji postoji i objašnjenje "bliskih susreta" s drugom vrstom.

"Na ljude i vozila može utjecati blizina polja plazme. Medicinski je dokazano kako takva polja utječu na temporalni režanj ljudskog mozga. To je razlog zbog kojeg promatrači pamte, većinom iskrivljenu, sliku događaja." - navode autori istraživanja.

Ostali objekti, za koje se vjerovalo da su oni "nepoznati leteći", mogli su biti avioni s oštrim svjetlima, odlutali baloni, neobična jata ptica itd.

Autori navode kako će biti teško uvjeriti da postoje racionalna objašnjenja za sva događanja iznad nas. Ipak, ufolozi tvrde kako Vlade sakrivaju ono što znaju o NLO-ima kako ne bi morale priznati kako postoji nešto iznad njihove kontrole.

Glasnogovornik britanskog Ministarstva obrane je izjavio kako su sve dosadašnje studije pokazale kako ne postoje dokazi o postojanju nepoznatih zračnih fenomena te da u budućnosti ne namjeravaju raditi takve studije.

S.H./BBC

NAKON što je prof. Enver Imamović, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nekoliko puta javno prozvao bosansko-hercegovačkog arheologa i istraživača Emira Osmanagića okarakteriziravši njegov rad kao "ilegalno djelovanje" te "uništavanje nacionalnih spomenika", u redakciju Indexa stiglo je otvoreno pismo kojega je dr. Osmanagić uputio profesoru Imamoviću.

U pismu dr. Osmanagić navodi kako mu se na taj način obraća budući se prof. Imamović u javnosti redovito javlja sa "neznanstvenim" tumačenjima projekta Bosanske doline piramida, koja su nerijetko "vrlo uvredljiva" po dr. Osmanagića, a izbjegavajući pri tome televizijski se suočiti s njim.

U svom pismu dr. Osmanagić reagira na nekoliko "obmana" s kojima prof. Imamović sve češće izlazi u javnost, a jedna od njih je, kako navodi, i ta da je lokalitet na kojemu se trenutno vrše iskopavanja "puno puta pretražen" te da tamo "nema monumentalne stepenaste piramide". Ovu tvrdnju dr. Osmanagić u svom pismu negirao je izjavom direktora Zavičajnog muzeja u Visokom, prof. Senada Hodovića, koji tu instituciju vodi već 18 godina, a koji tvrdi kako "lokalitet kraljevskog grada nikada nije sustavno ispitivan".

Dr. Osmanagić u pismu se nadalje dotaknuo i "javnog podmetanja" od strane prof. Imamovića, a u kojima isti navodi kako dr. Osmanagić svojim djelovanjem uništava "nekropolju stećaka", "rimske bedeme" i "neolitske nadgrobne spomenike".

Dr. Osmanagić na ove optužbe replicira tvrdnjom kako dosadašnja ispitivanja arheologa, geologa, geofizičara i građevinskih inženjera na tom projektu nisu utvrdila postojanje takovih tvorevina, nego da su, naprotiv, pronađene stotine tona, ljudskom rukom obrađenih, kamenih ploča pješčara koji popločavaju prijelazni plato piramidi.

Naime, za te kamene ploče prof. Imamović u jednomu od svojih intervjua naveo je kako se radi o "prirodnim tvorevinama sedimentnim stijenama", na što dr. Osmanagić odgovara kako je vodeći sarajevski geolog prof. dr. Mirza Bašagić potvrdio da se radi o obrađenim kamenim blokovima koji nisu "in situ", dakle ne potiču sa tog lokaliteta.

Dr. Osmanagić, naime, smatra kako je to logično, jer su te kamene ploče obrađene jako davno u prvom bosanskom kamenolomu, nakon čega su prenesene na sadašnju lokaciju te ugrađene u zidove piramide.

U svom pismu dr. Osmanagić dotaknuo se i peticije u kojoj se traži zabrana iskopavanja na lokalitetu Bosanske piramide Sunca, a čiji je prof. Imamović jedan od potpisnika.

Tvrdnju da je Fondacija na čelu koje se nalazi dr. Osmanagić,  dozvolu za radovima na tom području dobila "ilegalnim putem", dr. Osmanagić nazvao je "neosnovanom", potkrijepivši to činjenicom kako su "dozvola i suglasnost dane Zavičajnom muzeju u Visokom koji je izvođač radova, dok je Fondacija investitor".

"Vi se bavite ogovaranjem ljudi koji žele dobro ovoj zemlji i za svoje zlonamjerne teze tražite podršku kolega od Londona do Bostona. Za to vrijeme mladi multidisciplinarni tim bosanskih arheologa, geologa, speleologa, rudarskih eksperata, antropologa i ekipa za ekskavacije sa zadovoljstvom otkopava prvu europsku piramidu i mapira podzemni kompleks tunela." - stoji u pismu dr. Osmanagića profesoru Imamoviću.

Navodeći kako će Fondacija, kao i on osobno, "uvijek inzistirati na kulturi dijaloga, dostojanstva i znanstvene argumentacije", dr. Osmanagić u pismu je odbio reagirati na Imamovićeve uvrede poput onih gdje je Osmanagića nazvao "amaterom", "mešetarem", "lakrdijašem" i slično.

Dodao je samo kako je "sanjar" jedini Imamovićev izraz kojega će dr. Odmanagić prihvatiti.

"Ja sanjam i pretvaram u stvarnost jednu bolju budućnost za Bosnu i Hercegovinu." - naveo je u svom pismu dr. Osmanagić.

B.S.

UPRAVO u vrijeme dok je prvi čovjek katoličke crkve Benedikt XVI. pozvao svećenike koji pripadaju toj crkvi, da svojim svećeničkim pozivom ne grade vlastitu karijeru već da po uzoru na Isusa Krista ponizno služe ljudima, u hrvatskoj katoličkoj misiji u Južnoafričkoj Republici raste nezadovoljstvo tamošnjih vjernika katolika čijim je duhovnim potrebama poslan na služenje franjevački svećenik fra. Ivica Strčić.

Razlog nezadovoljstvu je, čini se, u tome što hrvatski iseljenici vjernici u hrvatskoj župnoj crkvi svetog Jeronima u Houghtonu u Johannesburgu, na čijem je čelu župnik fra. Ivica Strčić, sve rjeđe mogu dobiti duhovnu okrjepu, a sve češće čašicu domaće rakije ili nekog drugog alkoholnog pića i sličnih popratnih sadržaja.

Kako Index doznaje od jednog hrvatskog iseljenika, koji je nazvao našu redakciju kako bi izvijestio o događaju od subote 6. svibnja kada je na župnoj zabavi preminula 48-godišnja Ljilja Kadić, dio Hrvata u JAR nezadovoljan je načinom na koji fra. Strčić obavlja svoje svećeničko poslanje, te je čak bila pokrenuta peticija za njegovo smjenjivanje, koja pak nije donijela promjene u hrvatskoj župi.

Neslužbeno doznajemo kako je preminula Ljilja Kadić umrla od srčanog udara, te da joj "nije bilo spasa".

Konzul u hrvatskom veleposlanstvu u Pretoriji, Marinko Raos, u ponedjeljak oko 10 sati za Index još nije mogao iznijeti detaljnije informacije o smrtnom slučaju 48-godišnjakinje, a rad fra. Strčića nije želio komentirati.

Za razgovor nije bio raspoložen niti fra. Ivica Strčić koji je tek kratko potvrdio da je jedna žena u subotu umrla na župnoj zabavi koja se organizira radi druženja hrvatskih iseljenika.

"O tome ne mogu govoriti bez dopuštenja obitelji, mogu samo reći da je ta žena nažalost umrla, i to prirodnom smrću." - rekao je ukratko fra. Strčić Indexu.

Što se tiče peticije pokrenute za njegovo smjenjivanje, župnik Strčić je kratko kazao kako postoje institucije koje su nadležne za rješavanje takvih pitanja, te da o tome nema ništa više za dodati.

Spomenimo kako smrtni slučaj od prošle subote nije izravno vezan uz način na koji fra. Strčić obavlja svoju službu, međutim nezadovoljni hrvatski iseljenici spomenutim nesretnim događajem žele skrenuti pozornost na nepravilnosti koje su uočene u radu prvog čovjeka župe Sv. Jeronima.

Župljani se žale kako je fra. Strčić u "crkvi otvorio birtiju", te da crkva više nimalo ne liči na crkvu.

Posjećenost svetih misa na hrvatskom jeziku proteklih mjeseci znatno je pala, te su mnogi hrvatski iseljenici primorani ići na mise u talijanske, portugalske ili neke treće katoličke misije u JAR.

Od ostalih zamjerki na rad fra. Strčića, nezadovoljni vjernici naveli su župnikovo pretjerano trošenje novca na vlastite udobnosti, te slabu angažiranost na duhovnim potrebama hrvatske katoličke zajednice u Johannesburgu.

Ivan Krpan

POLIGAMIST i pedofil Warren Jeffs uvršten je među deset FBI-ovih najtraženijih bjegunaca, objavio je CNN. FBi smatra kako će se ovim postupkom približiti što bržem uhapšenju Jeffsa.

50-godišnji Jeffs je, naime, optužen za dogovaranje brakova između maloljetnica i starijih muškaraca.

Zakonski je gonjen i u Arizoni zbog spolnog općenja s maloljetnicom, dok je u Utahu optužen za sudjelovanje u silovanju.

"Činimo sve što je u našoj mogućnosti da mu uđemo u trag." - izjavio je Fuhrman, specijalni agent FBI-a nadležan za područje Salt Lake Cityja.

Jeffs je bio čelnik Mormonske fundamentalističke crkve Isusa Krista, koja je svoje sjedište imala u susjednim pustinjskim gradićima Hildaleu (Utah) te Colorado Cityju (Arizona).

Pripadnici te sekte, koja se 1929. godine odvojila od mormonske crkve, svojevremeno su tvrdili kako će se Colorado City i Hildale prilikom drugog dolaska Isusa Krista na Zemlju uzdići na nebo.

Mormonska fundamentalistička crkva Isusa Krista, čiji su čelnici bili samoprozvani prorok Warren Jeff i njegov otac Rulon, od mormonske crkve koja prevladava u Utahu odvojila se kada se ova, zbog pritiska američkih saveznih vlasti, odrekla poligamije.

Članovi ove sekte još 1942. godine odrekli su se svoje imovine u korist zajedničkog fonda sekte, što je razlog tomu da i danas većina njezinih članova živi skromnim životom. No, to nije bio slučaj i za Warrena i njegova oca, koji su u svojim velikim kućama u Hildaleu čekali apokalipsu, navodno u društvu desetaka žena.

Jeffs nije viđen već gotovo dvije godine, a osim gorepomenutih, također mu prijeti i optužba zbog nezakonita bježanja kako bi izbjegao suđenje.

Uvrštavanjem Jeffsa među 10 svojih najtraženijih ljudi, FBI je novčanu nagradu povećao sa 50.000 dolara na 100.000 dolara, pri čemu je lista objavljena širom svijeta.

"Smatramo da će nagrada od 100.000 dolara doprinijeti tomu da ljudi postanu svjesni Warrena Jeffsa i njegova izgleda, te da će time biti voljniji pomoći nam da ga lociramo." - izjavio je američki državni odvjetnik Paul Charlton na konferenciji u Phoenixu.

B.S.

DUBROVNIK, Atena, Valencija i Lisabon su destinacije koje je ugledni The Times izdvojio za ovo ljeto. Englezi, uz iscrpne vodiče za navijače koji kreću na Svjetsko prvenstvo u Njemačku, preporučaju Dubovnik kao savršeno mjesto za kratki odmor. Turisti mogu uživati u plavom nebu, morskom zraku, koktelima na terasama, morskim specijalitetima "koji uskaču u tanjure" i škripom pijeska među prstima.

Nakon što je na Dubrovnik sletjelo 2000 granata u "Balkanskom ratu", hrabri Dubrovnik je postao najčarobniji srednjovjekovni grad pod suncem. UNESCO-va restauracija je pretvorila bijele zidine i zelene prozore u Starome gradu u romantičnu verziju istoga, a ulice se svako jutro čiste kako bi bile maksimalno sjajne, navodi Times.

Automobilima nema mjesta unutar zidina Starog grada, a Dubrovnik je mjesto gdje možete nesmetano provoditi vrijeme odlazeći od živopisnih kafića do restorana, šečući od bedema na kojima gledate zalazak sunca do slušanja recitala za vrijeme ljetnog festivala, te šetati raskošnim dvorima, samostanima i baroknim palačama.

Za kraći ostanak Englezi preporučaju "ludo skup" hotel Pucić Palace, te navode kako cijeli Stari grad izgleda kao da je dio Royal Shakespeare Company (vjerojatno najpoznatije klasične kazališne organizacije na svijetu op.a).

Ako ne možete čekati do Dubrovačkih ljetnih igara, Dubrovački simfonijski orkestar svira u gotičkim galerijama i dvorištima od proljeća do kasne jeseni, preporuča Timesov reporter Vincent Trump.

Dan u Starome gradu započinje kavom i kolačima u Gradskoj Kavani, te šetnjom po Pijaci na Gundulićevoj poljani na kojoj se prodaju smokve i travarica. Na zapanjujućim gradskim zidinama, koje se na strmim stijenama suprostavljaju plavom Jadranu možete uživati u zalazu sunca.

Ručak na Peskariji, pet koraka od stare luke, a zatim shopping u uskim uličicama koje presjecaju Stradun, dubrovačku glavnu ulicu.

Navečer je najljepše u Baru Buža, koji se smjestio na stjenovitom platou i "visi" između zidina i mora. Nakon večere klasični završetak dana u Dubrovniku je teresa Jazz Cafea Trubadur, gdje vlasnik Marko (Orešković, član Dubrovačkih trubadura op.a) svira kontrabas ispod zidina Katedrale.

Kupati se može na gradskoj plaži Banje, koja je udaljena svega pet minuta hoda od istočnog ulaza u grad, Ploča, no mnogo ljepše je na Lokrumu, otoku ispred grada do kojeg se stiže za petnaest minuta vožnje brodom, zaključuje autor članka.

Uz opširan i slikovit opis Dubrovnika, navedene su i iscrpne cijene boravka, hrane, karata te brojevi telefona i internet adrese dobrodošle svakom putniku.

Sudeći prema ranim najavama u britanskim medijima, ovoga ljeta ponovo možemo očekivati veliki broj stranih turista, te porast broja noćenja, koje svake godine sve više raste.

S.H.

LIBERIJSKE djevojčice još uvijek su predmetom seksualnog iskorištavanja humanitarnih i mirovnih kojima, u zamjenu za hranu, pružaju seksualne usluge, objavio je BBC.

Unatoč naporima britanske humanitarne organizacije Save the children da zaustave takva zlostavljanja, slika osmogodišnjih djevojčica prisiljenih na seks od strane djelatnika lokalnih i međunarodnih agencija, koji im u zamjenu za seksualne usluge nude prijeko potrebnu hranu, prizor je koji je sve češće vidi na prostorima Liberije.

Unatoč UN-ovom obećanju da će u zapadnoafričke kampove u kojima su smještene ratne izbjeglice postaviti stražare, a koje su dali nakon što je prije četiri godine otkrivena afera zlostavljanja maloljetnih djevojčica, istraživanja pokazuju kako je zlostavljanje itekako prisutno i dalje.

Naime, istraživanje koje je provela britanska organizacija Save the Children, a u sklopu kojega je ispitano 300 izbjeglica, pokazalo je kako je više od polovice djevojčica smještenih u pomenutim kampovima bilo žrtvama seksualnog iskorištavanja.

Djevojke u dobi od 8 do 18 godina predmetom su trgovine seksom, a koja se, kako se u razgovorima sa žrtvama ispostavilo, najčešće obavlja pod nazivom "muški posao".

Jedna 20-godišnjakinja za BBC je izjavila kako je bila prisiljena na seks sa djelatnikomm WFP-a (Svjetski program za opskrbu hranom).

"Ti mladići to su učinili gotovo svim mojim prijateljicama." - izjavila je djevojka napomenuvši kako ni djeca nisu pošteđena seksualnog iskorištavanja, budući ona nerijetko nemaju formirane stavove, te su podložna pristanku na seks u razmjenu za malo hrane.

Prema informacijama organizacije Save the Children, seksualnom zlostavljanju pridonose i državni službenici, kao i učitelji. Naime, prema njihovim istraživanjima, učitelji su od učenika zahtijevali seks u razmjenu za školarinu ili čak za bolje ocjene.

"Ovo se ne smije nastaviti. Muškarci koji koriste svoje položaje kako bi iskoristili ranjivu djecu moraju biti prijavljeni i otpušteni. Više toga treba biti učinjeno kako bi se pomoglo djeci i njihovim obiteljima da zarade dovoljno za život, kako djeca ne bi bila podvrgnuta ovako očajnim potezima." - izjavila je Jasmine Whitbread, čelnica humanitarne organizacije Save the Children.

B.S.