PRIJE nekoliko dana internetom su počele kružiti amaterske snimke brutalnog ubojstva 17-godišnje Du’ae Khalil Aswad koju je nekoliko desetaka pripadnika kurdske Jezidi zajednice kamenovalo zbog jedne noći provedene izvan kuće.

Prema izvješćima iz kurdskog dijela Iraka, točnije iz grada Bashike naseljenog uglavnom pripadnicima kurdske religijske zajednice Jezidi, Du’a je ubijena jer se zaljubila u mladića muslimanske vjere, što je za pripadnike jezidske zajednice nedopustivo.

Djevojka je ubojstvom kažnjena zbog "narušavanja časti" svoje obitelji koja ju je kaznila zbog ljubavne veze s mladim muslimanom Sunitom, odnosno zbog toga što se jedne večeri nije vratila kući. Kaznu su izvršili muškarci iz njene obitelji i lokalne vjerske vođe.

Prema nekim izvješćima, Du’a je, da bi bila bliža svome mladiću, konvertirala na islam, a to je dodatno razljutilo njezinu matičnu jezidsku zajednicu.

Nakon što se nije vratila kući, djevojka je vjerojatno znala da ju čeka stroga kazna te je zatražila utočište u kući jezidskog plemenskog vođe u Bashiki gradu smještenom blizu Mosula na sjeveru Iraka.

Međutim 8 ili 9 muškaraca su ju izvukli iz kuće, što je gledalo stotine muškaraca, te su ju bacili na sred ulice gdje je počelo njeno kamenovanje i brutalno udaranje.

Djevojčinoj agoniji su nazočili pripadnici lokalnih snaga sigurnosti koji nisu učinili ništa kako bi zaustavili stravičan zločin. Na snimkama se vidi izmučena pretučena djevojka krvava lica oko koje desetine bijesnih muškaraca viču i traže njeno pogubljenje.

Samo kamenovanje trajalo je oko pola sata nakon čega je nesretna djevojka umrla. Mladi musliman, čiji identitet nije poznat, iz straha za svoj život sada se skriva na nepoznatoj lokaciji.

Britanski ogranak Amnesty Internationala osudio je ovaj teški zločin te je pozvao na kažnjavanje osoba odgovornih za stravično ubojstvo. Glasnogovornik organizacije je kazao kako u London često stižu izvješća o zločinima počinjenim zbog "kažnjavanja narušene časti", od kojih najveći broj pristiže iz sjevernih predjela Iraka naseljenog Kurdima. 

I.K.

OVOG četvrtka u Sarajevu će se održati Thompsonov koncert, a organizatori očekuju kako će se sve proteći u redu.

"Bilo je malo zatezanja oko lijepljenja plakata, ali je i taj problem riješen, i brojni plakati već su zalijepljeni po Sarajevu, i to na središnjim gradskim lokacijama na Marijin Dvoru, Novom Sarajevu, Stupu", kazao je za 24sata.info don Ante Jelić, jedan od organizatora ovog mjesecima spominjanog Thompsonova koncerta.

"Ovo je manifestacija visokog rizika. Ipak, očekujemo punu Zetru. Najavljen je organizirani dolazak autobusima iz Novog Travnika, Zenice, Busovače, Viteza i Travnika, te cijele Hercegovine. Za sve zainteresirane prijevoz je besplatan, a sponzoriraju ga privrednici koji su se sami ponudili organizatorima koncerta", kazao je don Ante Jelić.

24sata.info doznaje kako će osiguranje biti vrlo jako, i to na razini onog kad je Papa došao u Sarajevo. Ulica kojom se dolazi do Zetre bit će zatvorena već od 13 sati, a njome će moći proći samo oni koji idu na koncert.

Posljednjih dana prestali su medijski napadi na Thompsona, a je li to zatišje pred buru ili će sve proteći u najboljem redu ostaje nam da vidimo.

NAKON ŠESNAESTOSATNE sjednice Narodne skupštine Srbije, koja se uglavnom svodila na međusobno vrijeđanje bivših koalicijskih partnera iz tzv. demokratskog bloka, za predsjednika srpskog zakonodavnog tijela je izabran Tomislav Nikolić, zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke čiji predsjednik sjedi u Haagu zbog optužbe za ratne zločine.

Nikolić je izabran s 142 glasa, pri čemu su glasovima radikala i Socijalističke partije Srbije bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića pribrojeni glasovi Demokratske stranke dosadašnjeg premijera Srbije Vojislava Koštunice.

Za Milenu Milošević, kandidata Demokratske stranke, je glas dalo 99 zastupnika.

I SRS i DSS trenutno poriču kako je u pitanju bilo kakav dogovor o stvaranju zajedničke vlade. Nikolić je izjavio da "stvaranje skupštinske većine nije dogovor o vladi", odnosno da je spreman podnijeti ostavku čim se "demokrati dogovore" i dostave mu potpise 126 zastupnika nužnih za skupštinsku većinu.

Odluka DSS-a da podrži radikala Nikolića je Koštuničinu stranku već koštala glavnog saveznika. Mlađan Dinkić iz stranke G17 Plus je najavio kako njegova stranka neće sudjelovati u daljim pregovorima o stvaranju eventualne vlade, što nove izbore čini izvjesnim kao rješenje trenutne krize.

DSS, pak, odluku o imenovanju Nikolića obrazlaže propašću višemjesečnih pregovora o sastavljanju vlade između Demokratske stranke (DS) predsjednika Borisa Tadića i DSS. Kao točka na kojoj je "puklo" se spominje inzistiranje DS da bude imala nadzor nad obavještajnim službama.

Stavu DS je podršku dao i Javier Solana, povjerenik EU za vanjsku politiku, rekavši da je sasvim razumljivo da Tadić traži kontrolu nad srpskim ministarstvom unutarnjih poslova i sigurnosnim službama.

Dio zapadnih medija vjeruje kako se potez Koštuničine stranke može tumačiti ili kao najava buduće koalicije sa SRS ili kao posljednje upozorenje Tadićevim demokratima.

R.R.

OKO petsto protestanata izašlo je noćas na ulice Pariza ne bi li izrazili svoje nezadovoljstvo izborom desničara Nicolasa Sarkozyja za predsjednika.

"Sarko, fašistu!", i "Parizu, ustani, probudi se!", bili su neki od protestničkih poziva na ustanak, javljaju agencije. Prosvjednici odjeveni u crno prevrtali su kante za smeće, razbijali stakla, demolirali telefonske govornice i paliti automobile.

Više od 700 automobila zapaljeno je, a oko 600 (točnije 592) je ljudi uhapšeno u okršaju s policijskim snagama diljem Francuske. 78 policajaca ozlijeđeno je u sukobu s protestnicima.

Mladi protestnici su se, kao i večer prije, okupili na Place de la Bastille, a nekoliko stotina protestanata, uglavnom studenata, okupilo se u ponedjeljak navečer u Nantesu i Lyonu, te Marseilleu, Toulouseu i Rennesu. No, tamo ipak nisu izazvali veće incidente.

Sarkozyjev izbor za predsjednika u nedjelju je izazvao slavlje u glavnom gradu Frrancuske, no istodobno i bojazan da bi moglo doći do protesta. Neredi su počeli još u nedjelju, kada je na Place de la Bastille, pariškom trgu koji tradicionalno služi za održavanje ljevičarskih demonstracija, skupina maskiranih protestanata noseći anarhističke crveno-crne zastave zapalila i potom rastrgla lutku sa Sarkozyjevim likom.

Foto:AFP

U CRNOJ GORI je potpis predsjednika Filipa Vujanović na sporazum sa SAD temeljem kojeg se Crna Gora obvezuje ne izručivati američke državljane Međunarodnom kaznenom sudu izazvao žestoke kontroverze u tamošnjoj javnosti, pa i zahtjeve za Vujanovićevim parlamentarnim opozivom.

Na sporazumu poznatom kao "Članak 98", godinama inzistira američka vlada držeći da bi nadležnost Međunarodnog kaznenog suda nad američkim državljanima, odnosno pripadnicima američkih oružanih snaga i političkog vrha, te istrage za navodne ratne zločine ne samo potkopala američki nacionalni suverenitet nego u pitanju dovelo sposobnost SAD da brani svoje građane, odnosno vodi "rat protiv terorizma".

Vlada SAD je mnogim vladama u svijetu ponudila potpisivanje "Članka 98" u zamjenu za financijsku pomoć i političku podršku. EU, pak, podržava univerzalnu nadležnost Međunarodnog kaznenog suda.

Izvor kontroverzi u Crnoj Gori nije samo u tome što je Vujanović taj sporazum potpisao, nego i zato što ga vlada smatra "razmjenom nota", a ne sporazum koji se mora ratificirati Narodna skupština. To je izazvalo bijes u crnogorskoj oporbi, uključujući i suverenističku stranku Pokret za promjene.

Cijeli je slučaj za crnogorski dnevnik "Vijesti" prokomentirao Ivan Šimonović, bivši veleposlanik Hrvatske pri UN. On je podsjetio kako Hrvatska taj sporazum nije potpisala, držeći se načela da ona američke državljane ne može odriješiti o međunarodne kaznene odgovornosti kada je na to sama pristala potpisujući sporazume o nadležnosti Haškog suda za bivšu Jugoslaviju.
 

R.R.

OD NEDJELJE naovamo su se svjetski mediji osramotili do strahovitih granica. Pristranost kakva je iskazana s francuskim delikventima, nasilnicima, siledžijama, protuhama, ili, kako bi rekao Nicolas Sarkozy 2005., "smećem", ponovno je potkopala kredibilitet objektivnog i nepristranog izvještavanja.

Associated Press, koji, recimo, više pretjerano ni ne krije da provodi kampanju protiv Georgea Busha, da ne pričamo o drugim primjerima, objavio je kako je u noći s nedjelje na ponedjeljak spaljeno 367 automobila u protestima "mladeži". Ta se informacija pojavila u sredini teksta o samim izborima, upravo tamo gdje se na informacije ne obraća pretjerano pozornosti. Ta je informacija kasnije demantirana, nakon što je policija izašla s brojkom od 730 automobila, koju je objavio Reuters. Reutersov članak je izašao danas, a AP nije više napisao ni riječi o nezadovoljnoj mladeži.

Zapravo, osim mjesta u blogosferi, i Reutersa danas, jako je teško naći informacije i snimke mladeži koja pali aute i napada policajce. Za to postoji dobar razlog. Francuski Ustavni sud je u ožujku odobrio zakon iz rata s Alžirom prije 50 godina koji zabranjuje bilo kome osim profesionalnim novinarima da snimaju nasilje. Kazna za nepridržavanje ovog zakona je 75 000 eura. Oživljavanje zakona je predložio - Sarkozy. Nije li to divno?

No, reći će netko, a što je s francuskim novinama? 2005., kad je Parizom bjesnilo nasilje, istog tjedna kad je Ustavni sud donio ovaj sramni zakon, i kad su francuske TV stanice bile kritizirane zato što se nisu pretrgle da prikažu goruće automobile, Jean-Claude Dassier, jedan od bitnijih medijskih likova u Francuskoj, koji ima i svoj TV kanal, rekao je ovo: "Držati satelite uperene na gradove diljem Francuske 24 sata na dan i pokazivati nasilje bilo bi krivo i potpuno neproporcionalno. Posao novinara nije samo uključiti kamere i pustiti da snimaju. Morate razmišljati o tome što objavljujete". Odnosno, morate se cenzurirati. Dok vas s jedne strane cenzurira vlada, s druge vi cenzurirate sami sebe.

A "smeće" (kako bi, zar ne, rekao Sarkozy) pobjeđuje. Kako svjetska povijest ima smisla za ironiju, ovo se događa u zemlji u kojoj je slično zataškavanje prouzrokovalo jednu od najvećih afera u njenoj povijesti. 1984. je francuska vojska, na temelju sumnji i manjkavih dokaza, promptno uhapsila i osudila Alfreda Dreyfusa, oficira francuske vojske, za kolaboraciju s Nijemcima. Vojska je i sama znala da nema nikakve dokaze, ali se bojala da će i ti manjkavi dokazi doći do antisemitskih novina u državi i da će ih te novine optužiti za zataškavanje izdaje židovskog oficira. Stvar je pukla 1898., kad je Emile Zola napisao svoje poznato pismo francuskom predsjedniku, ono isto pismo s naslovom "J'accuse", u kojoj je otkrio detalje slučaja. Dreyfus je oslobođen i vraćen u vojsku do 1906., a nema ni godinu dana da je Jacques Chirac održao svečanost povodom 100 godina Dreyfusovog oslobađanja i rekao kako "borba protiv mračnih sila netolerancije i mržnje nikad nije potpuno dobivena".

Samo, uči li nas povijest ičemu?

Jovan Dragišić

>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr