AMERIČKI predsjednik George W. Bush je u današnjem 20-minutnom obraćanju naciji priznao da su počinjene pogreške u dosadašnjem vođenju rata u Iraku, ali je isto tako najavio i slanje 21.500 vojnika u taj sukob - potez koji će izazvati žestoki sukob s novim Kongresom u kojemu većinu imaju demokrati.

Bush je rekao kako će većina američkih pojačanja biti raspoređena u Bagdadu, iračkom glavnom gradu koji je postao poprište sektaškog nasilja. Američka pojačanja će dobiti nove zadatke i nove ovlasti kako bi zajedno s iračkom vojskom i policijom zaustavila to nasilje, odnosno trajno se obračunala s pojedinim sektaškim milicijama koje pod svojom kontrolom drže gradske četvrti. U tu svrhu je Bush, prema vlastitoj tvrdnji, dobio garancije od strane iračkog premijera Nourija al-Malikija.

Bush je također najavio i da će poslati 4000 dodatnih vojnika u provinciju al-Anbar, koja je od samog početka rata glavno uporište sunitskih pobunjenika.

Iako je Bush u svom govoru priznao da američke vojne operacije u Iraku "ne mogu ići u nedogled", također je ponovio svoj dobro poznati stav kako pobjeda u tom ratu nema alternative, odnosno kako bi američko povlačenje iza kojeg na vlast dolaze vjerski ekstremisti predstavljalo katastrofu za regiju, SAD i svijet.

Također je priznao da će i ove godine američke snage u Iraku čekati velike žrtve, te da nova strategija neće donijeti opipljivu pobjedu. Iako Bush vjeruje u pobjedu, američku javnost je upozorio kako ona neće biti "poput pobjede koju su izvojevali naši očevi i djedovi", odnosno da "neće biti ceremonije predaje na palubi bojnog broda", misleći pri tome na japansku kapitulaciju u drugom svjetskom ratu.

Bushov govor su prvi komentatori već nazvali svojevrsnom objavom rata Kongresu, čija je nova demokratska većina jasno naznačila kako se protivi povećanju američkih trupa u Iraku, a čija sve glasnija lijeva frakcija zahtijeva njihovo hitno i bezuvjetno povlačenje.

Prema povećanju trupa su skepsu izrazili i mnogi republikanski kongresnici i senatori, pogotovo oni koji razmišljaju o predsjedničkoj kandidaturi 2008. godine i koji u obzir uzimaju da rat trenutno podržava samo 20 posto Amerikanaca.

Međutim, povećanje broja vojnika u Iraku je mjera koja je po američkom Ustavu u predsjedničkoj nadležnosti, te se demokrati njoj mogu usprotiviti jedino simboličnim glasovanjem, odnosno posredno - proračunskim oduzimanjem sredstava za vođenje rata. Na tu mjeru demokrati, pak, zasada još nisu spremni, ali nije isključeno da bi je mogli primijeniti tokom preostale dvije godine Bushovog mandata.

D.A.

"IDENTITET, tradicija, suverenitet". Ovo je naziv nove političke grupe u Europskom parlamentu, sastavljene od stranaka ekstremne desnice. Uspoređena s njima, naša domaća politička grupa koja je održala sastanak u vrijeme kad je Stipe Mesić bio na udaru javnosti zbog svog proustaškog govora, izgleda kao skupina janjadi.

Predsjednik grupe je francuski političar Bruno Gollnisch, koji trenutno očekuje presudu zbog poricanja holokausta. Tu je i Jean-Marie Le Pen, predsjednik francuske stranke Nacionalni front, čiji je član i navedeni Gollnisch. Tu je i Austrijanac Andreas Moellzner, koji je izbačen iz Stranke slobode Jörga Heidera, zato što je bio preekstreman. Kad se sjetimo da je Heiderova stranka izbačena iz austrijskog parlamenta zbog svojih profašističkih ideja, dobijamo jasnu sliku o Moellzneru.

Italija će dati dvoje članova grupe, a jedna od njih je Alessandra Mussolini, unuka istoimenog "Ducea".

Tu je i vođa flamanske nacionalističke stranke Vlaams Belang, Franck Vanhecke, a potreban broj zastupnika grupa je dobila kad su se Europskoj uniji pridružile Rumunjska i Bugarska. Naime, iz rumunjske stranke Romania Mare (Veća Rumunjska) dolazi pet članova. Ta stranka optužena je za antisemitizam, ksenofobiju i antiromske stavove.

Ironično je to što je za formiranje grupe bilo potrebno 20 zastupnika iz 5 zemalja. To je grupa, kako smo već rekli, dobila kad su se Uniji pridružile Bugarska i Rumunjska, protiv čijeg ulaska su bili svi ostali članovi.

Grupa će se boriti za nacionalni identitet, kulturu, tradiciju i vrijednosti. Naravno, euroskepticizam i nacionalizam sastavni su dio programa. Sigurno će se protiviti ulasku Turske u EU.

Unatoč tome, članovi grupe odbacuju tvrdnje da će oni sad predstavljati neku skupinu huligana. Gollnisch je novinarima nabrojao titule 20 članova, među kojima su profesori, liječnici, doktori nauka.

"Identitet, tradicija, suverenitet" će sad kao legitimna politička grupacija imati veći pristup fondovima, a moći će i sastaviti unificirani politički program koji će zastupati ekstremnu desnicu.

Ovo nije prvi put da Europski parlament ima opciju ekstremne desnice. Le Pen je od 1984. do 1989. vodio Grupu europske desnice, a od 1989. do 1994. Tehničku grupu europske desnice.

Ostali zastupnici u Parlamentu se ne birnu previše zbog ove grupe. Uglavnom se slažu da se tu radi o ljudima koji su dosad igrali marginalnu političku ulogu na europskom planu i ne vjeruju da će se po tom pitanju išta promijeniti. Također isključuju mogućnost da će se netko udružiti s ovom grupom.

J.D.

REAKCIJE na pogubljene Sadama Huseina još uvijek ne jenjavaju, a u posljednjih nekoliko dana na površinu su isplivale i neke informacije o posljednjim danima njegova života. Sadam je tako, kako javljaju strani mediji, nekoliko sati prije pogubljenja od svojih odvjetnika zahtijevao da ne traže poštedu njegova života, kao ni milost.

Jedna od njegovih posljednjih želja bila je i da svom glavnom odvjetniku Khalilu al-Dulamiju da pravo odlučivanja o svim stvarima vezanim uz njega -  osim "prava na molbu bilo kojem predsjedniku, kralju, Arapu ili strancu da mu se poštedi život".

To je navedeno u Sadamovoj oporuci koju je izdiktirao al-Dulimiju tokom sastanka na kojem su bili i ostali odvjetnici iz njegova odvjetničkog tima. Sastanak je navodno održan 24 sata prije Sadamova pogubljenja. 

Inače, Visoki irački sud odbacio je sve optužbe protiv Sadama Huseina. Irački diktator tako nikada neće biti proglašen krivim za zločine nad Kurdima u kojima je živote izgubilo između 100 i 180 hiljada ljudi.

B.S.
Foto:AFP

INDONEZIJSKE vlasti izvijestile su da je jedan ribar pronašao dio vertikalnog stabilizatora (repa) aviona čiji serijski broj odgovara serijskom broju nestalog Boeinga 737 koji je prevozio 102 putnika.

Indonezijski Boeing zrakoplovne kompanije Adam Air nestao je s radarskih ekrana kontrole leta na Novu godinu i otada traje potraga za njime. Nekoliko dana nakon nestanka pojavile su se informacije o pronalasku srušene letjelice, no u svega nekoliko sati vlasti su demantirale tu vijest dajući tako nadu članovima obitelji putnika Adam Airovog zrakoplova.

No, jučerašnje objavljivanje informacije o pronalasku oko metar dugačkog komada vertikalnog stabilizatora nestalog indonezijskog aviona srušile su nade da u rušenju letjelice koja je pala u more ima preživjelih.

Komad repa, na kojem se mogao vidjeti serijski broj koji odgovara broju nestalog Boeinga,  je pronađen u vodama sjeverozapadne Indonezije točnije u Makassarskom zaljevu, tristotinjak metara od zapadne obale otoka Sulawesi.

Osim spomenutog komada na mjestu njegova pronalaska nisu pronađena tijela ili preživjeli putnici. Indonezijska Metro TV prikazala je u svojim vijestima sjedalo komercijalnog aviona i narančasti prsluk za spašavanje koji plutaju u vodama nedaleko mjesta gdje je ribar pronašao komad avionskog repa.

Potraga za nestalim avionom bit će danas nastavljena, a u nju će se, osim brodova i aviona indonezijske vojske, uključiti i oceanografski nadzorni brod američke mornarice opremljen suvremenom tehnologijom za precizno skeniranje morskoga dna i podmorja.

I.K.

DA POLITIKA može itekako utjecati na povijest i služiti političkim svrhama, usto potpirujući nacionalne, religijske i etničke tenzije pokazala nam je povijest vlastite zemlje. Slična stvar događa se danas u Libanonu. Tamo se u školama uopće ne uči o građanskom ratu koji je u toj zemlji bjesnio između kršćana i muslimana u razdoblju od 1975. do 1989. godine i za vrijeme kog je Izrael na tu zemlju izvršio invaziju.

Za učenike libanonskih škola, nacionalna povijest prestaje sa 60-im godinama prošlog stoljeća, nakon čega se prelazi na svjetsku povijest. Naravno da to nailazi na čuđenje i proteste djece, jer sva čuju za građanski rat prije nego saznaju što je to uopće povijest.

Neki od profesora su zabrinuti. Kažu da, posebno u današnje vrijeme, kad u Libanonu ponovno rastu religijske tenzije, izostanak unificirane nacionalne povijesti samo produbljuje već postojeće napetosti. "Amerika je iskoristila povijest da stvori multietničku zajednicu. Mi smo ju iskoristili da razjdinimo narod", kaže ravnatelj centra za obrazovanje. "Od samog početka, ja učenika ne formiram kao građanina, nego kao pripadnika religijske ili etničke zajednice." (Kako ovo zvuči poznato, zar ne? - op.a.)

Po dogovoru iz Taifa, koji je 1989. prekinuo građanski rat, Libanon je trebao ujediniti svoje povijesne knjige u školama i djeci predstaviti jedinstvenu nacionalnu povijest koja ne bi zaobilazila niti jednu zainteresiranu stranu.

Do tog vremena su škole za djecu različitih religija imale potpuno različite programe satova povijesti. Za kršćane je Otomansko carstvo bilo okupator libanonskog teritorija, za muslimane su Otomani bili administratori. Za kršćane su Francuzi bili administratori, za muslimane kolonizatori. Kršćani uče o Feničanima, koje smatraju svojim precima, muslimani Feničane preskaču. I što je najgore od svega, takav sustav se nastavio do danas.

Cijeli sustav gledanja na povijest obojan je religijskim ili sektaškim pogledom. 2000. je Ministarstvo obrazovanja izdalo smjernice za sastavljanje školskog programa koji bi maknuo politiku iz povijesti. Trebalo je napisati udžbenike povijesti tako da duboko i precizno analiziraju što je dovelo do podjela u Libanonu, kako su one uzrokovale građanski rat i kako se to u budućnosti može izbjeeći. Program je odbačen i 2001. je pokušano napraviti nove udžbenike. Napisan je jedan, koji je zabranjen. Problem nije bio u tome što je opisivao dolazak Arapa na vladi nezgodan način. Naime, naglašavao je libanonsko nacionalno, a ne arapsko jedinstvo. To se nije svidjelo vladi koja je tada bila pod utjecajem Sirije.

Tako da učenici danas u libanonskim školama koriste udžbenike iz 60-ih i 70-ih, iz kojih ne mogu naučiti ništa. Što znači da će ih biti lakše kontrolirati, budući da će svatko imati povijest gledati onako kako mu bude govorio onaj tko mu u tom trenutku bude prao mozak.

Da si dočarate libanonski problem, zamislite da je Jugoslavija opstala nakon Domovinskog rata, i da vaša djeca koja su sada u osnovnim i srednjim školama o tom ratu ne uče. A, možete se i sjetiti 9999 različitih povijesti Jugoslavije.

J.D. 

ANTUN GUDELJ, osumnjičeni za ubojstvo načelnika osječko-baranjske PU Josipa Reihl-Kira, njegova vozača Milana Kneževića te predsjednika nekadašnje osječke "vlade" Gorana Zobundžije u srpnju 1991. na cesti Osijek-Tenja, rekao je jučer Centralnom lokalnom sudu u Australiji putem videolinka da pristaje biti izručen Hrvatskoj, objavio je australski Herald Sun.

Australski glavni državni odvjetnik Philip Ruddock i ministar pravosuđa Chris Ellison će nakon njegova pristanka odlučiti trebaju li izručiti Gudelja Hrvatskoj, koji ima i australsko državljanstvo.

Kada je Ustavni sud 2001. godine prihvatio tužbu Jadranke Reihl-Kir, tadašnje saborske zastupnice i supruge ubijenog Josipa Reihl-Kira i ukinuo pravomoćno rješenje Vrhovnog suda iz 1997., kojim je primjenom Zakona o općem oprostu obustavljen kazneni postupak, Gudelj je izjavio da se konzultirao sa svojimaustralskim odvjetnikom i da vjeruje da ga Australija neće htjeti izručiti.

On ne poriče da je otvorio vatru na vozilo načelnika policije, no tvrdi da je to bio nesretan slučaj i da nije bilo naručeno ubojstvo, jer je na dan kada se to dogodilo primio vijest da su mu ubili oca i silovali majku u rodnoj Tenji.

Gudelja je u rujnu prošle godine uhapsila australska federalna policija, nakon što je Hrvatska zatražila njegovo izručenje. Gudelj se skrivao u Australiji pet godina a sada se nalazi u zatvoru u Wentworthvillu, predgrađu Sydneyja.

A.B.
Foto: Slobodna Europa