ŽUPANIJSKI sud u Mostaru osudio je dvojicu Hrvata na po tri godine i šest mjeseci zatvora zbog ratnog zločina protiv civila i ratnih zarobljenika za vrijeme ratnih sukoba između HVO-a i Armije BiH u logoru "Heliodrom" kod Mostara.

Miroslav Marijanović i Ante Buhovac bili su stražaru u logoru "Heliodrom", a osuđeni su zbog zlostavljanja bošnjačkih zatvorenika prije četrnaest godina, izvještavaju bosanski mediji.

Između ostaloga, osuđeni su za kontinuirano maltretiranje zatvorenika,  batinjanje istih, prijetnje smrću Jednog od njih, Mustafu Hadrovića, natjerali su da jezikom čisti čizme pripadnicima HVO-a.

Kao olakotne okolnosti tokom sudskog procesa sud je uzeo u obzir da dvojica optuženika nisu prouzrokovala ničiju smrt te su se dobro ponašali tokom suđenja.

V.Š.
Foto:AFP

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA je jučerašnjom presudom 35-godišnjoj Natalie Evans odbio zahtjev temeljem kojeg je nastojala izboriti umjetnu oplodnju, odnosno postati majkom vlastitog djeteta.

Evans je, prije nekoliko godina, oboljela od raka te joj je rečeno da će joj biti odstranjeni jajnici. Zbog toga je, u dogovoru s njenim tadašnjim partnerom Howard Johnstonom, odlučila  zamrznuti embrije nastali od jajne stanice koju je oplodio njen tadašnji partner te ih u pogodnom trenutku iskoristiti za postupak umjetne oplodnje.

Međutim, prije nego što je pokrenut postupak umjetne oplodnje, Johnston je s njom prekinuo vezu i, što je u cijelom slučaju najvažnije, povukao svoj pristanak za umjetnu oplodnju.

Prema britanskim zakonima, pristanak oba roditelja je potreban prije nego što se pokrene postupak. Evans je tada umjetnu oplodnju nastojala ostvariti putem suda, a cijeli je slučaj zbog velike razine emocija izazvao veliki publicitet i podijelio britansku javnost.

Slučaj je trajao šest godina, a Evans je ohrabrenje za nastavak imala u presudi Europskog suda za ljudska prava donesenoj u slučaju Diane Blood, žene koja se uspjela izboriti za pravo na umjetnu oplodnju spermom svog preminulog supruga.

Sud je u svom obrazloženju priznao "moralnu i etičku delikatnost" slučaja, ali se vodio načelima, kao i činjenicom da su se i Evans i Johnson pismeno obvezali da će embrij poslužiti za umjetnu oplodnju jedino uz njihov zajednički pristanak. Sud je ustanovio da prava Natalie Evans nisu iznad prava Howarda Johnstona.

Johnston je inzistirao da do umjetne oplodnje ne dođe "jer ne želi biti roditelj protiv svoje volje". Presudu je pozdravio kao "pobjedu zdravog razuma", a slično je učinilo i Britansko liječničko društvo.

"Njena borba je završena", prokomentirala je Muiris Lyons, odvjetnica Natalie Evans, i dodala da će "njen gubitak trajati do kraja života".

D.A.

KANADSKOJ JAVNOSTI, ali i javnosti kanadskih južnih susjeda, danas je veliku pažnju privukla iznenadna vijest o tome da je Belinda Stronach, zastupnica oporbene Liberalne stranke u federalnom Parlamentu, najavila kako će se od danas posvetila privatnoj poslovnoj karijeri.

Stronach je izjavila da je na zahtjev vodstva korporacije Magna International, osnovane od strane njenog oca, odlučila stati na njeno čelo, te da se zbog toga neće natjecati na sljedećim parlamentarnim izborima.

Stronach je ostala nejasna po pitanju namjerava li podnijeti ostavku na mjesto u federalnom parlamentu, iako su mnogi kanadski mediji njenu izjavu protumačili kao kraj relativno kratke, ali dramatične političke karijere.

41-godišnja Stronach je, naime, na političku scenu izbila kao kandidat, a potom i zastupnik Konzervativne stranke. Njena prodornost i telegeničnost su je učinili snažnim kandidatom za vodstvo same stranke te je tada zadala velike probleme budućem vođi i današnjem premijeru Stephenu Harperu.

Stronach je potom postala zaslužna za jedan od najvećih šokova kanadske političke povijesti kada je 17. lipnja 2005. godine prilikom iskazivanja nepovjerenja vladi liberalnog premijera Paula Martina iz Konzervativne prešla u Liberalnu stranku i svojim glasom spriječila promjenu vlasti.

Tom izdajom nije bila neugodno iznenađena samo njena stranka, nego i konzervativni zastupnik Peter McKay koji je s njom bio u ljubavnoj vezi, i kojemu je upravo taj dan priopćila raskid te veze.

Liberali su na kraju ipak izgubili izbore nekoliko mjeseci kasnije, ali je Stronach sačuvala svoje mjesto, pa čak i kraće vrijeme pokušavala preuzeti vodstvo Liberalne stranke.

Osim zbog njenih političkih ambicija, Belindu Stronach su kanadski mediji obožavali zbog niza glasina vezanih uz njen navodno prilično buran ljubavni život. Tako se spominjala  kao razlog zbog kojeg je propao brak hokejaške zvijezde Tie Domija.

Od svih tih priča je, pak, najviše špekulacija izazvala ona koja je dovodi u vezu s bivšim američkim predsjednikom Billom Clintonom, koji je, navodno, upravo radi nje odlučio zaboraviti sve pouke afere vezane uz Monicu Lewinsky.

D.A.

Foto: AFP

U PROLJEĆE 2003. godine, tokom suđenja Slobodanu Miloševiću, stotine dokumenta pristiglo je Haškom sudu s natpisima "Obrana", "Državna tajna" i "Strogo povjerljivo". U njima su se nalazili sadržaji sastanaka nekadašnjih jugoslavenskih političkih i vojnih vođa, te je ta "pošiljka" navodno obećavala najbolji uvid u srpsku ulogu u ratu u Bosni.

Ali, Srbija je, kao nasljednica Jugoslavije, uspjela "isposlovati" odluku Haškog suda da dijelove arhive može skriti od očiju javnosti. Oni koji su vidjeli spomenute dokumente, nazivaju ih inkriminirajućima. Suci i pravni zastupnici obiju strana imali su uvid u cenzurirani materijal, ali isti nije smio biti javno objavljen.

Kada su se beogradski odvjetnici sastali sa sucima Haškog suda kako bi tražili tajnost dokumentacije, sa sobom su donijeli i pismo potpore glavne tužiteljice Carle Del Ponte. U nedavnom intervjuu ona je rekla da je 2003. godine poslala pismo bivšem srpskom ministru vanjskih poslova, Goranu Svilanoviću, u kojem je obećala da će pristati na "razumne uvjete", ukoliko Srbija preda dokumente.

"Dobivanje tih dokumenta bila je duga borba, a zbog ogromne vrijednosti u procesu protiv Miloševića, pristali smo na njihove uvjete." - rekla je ranije Del Ponte.

Pravnici i ostali upućeni u srpski zahtjev za tajnošću dokumenata rekli su da Beograd ni tada nije krio svoju pravu namjeru: Cijeli vojni arhiv zadržati podalje od očiju Međunarodnog suda pravde, na kojem je tada trajao proces u kojem je Bosna i Hercegovina tužila Srbiju za genocid. Ako su podaci NY Timesa točni, misija Srbije je uspjela. Ona je, kako znamo, u februaru oslobođena krivnje za genocid zbog nedostatka dokaza.

"To je pitanje koje treba glasno postaviti. Zašto sud nije zahtijevao svu dokumentaciju? Činjenica da su neki dijelovi bili zacrnjeni implicira da su ti odlomci mogli imati ulogu u donošenju drugačije presude." - rekla je Diane Orentlicher, profesorica prava na Sveučilištu u Washingtonu za NY Times.

U presudi je bili navedeno da suci nisu vidjeli cenzurirane arhive, ali e i zašto Sud nije naredio Srbiju da dostavi potpunu dokumentaciju.

Iako je u ranijim suđenjima dokazana umiješanost Beograda, u obrazloženju presude navedeno je da nema dovoljno dokaza da se za ubojstvo 8.000 srebreničkih muslimana od strane bosanskih Srba dokaže da bilo pod naredbom ili kontrolom Srbije.

Tajni arhivi navodno još eksplicitnije dokazuju da su postojali kontrola i naredbe Srbije, otkrivajući nove detalje kako je Beograd financirao i podržavao rat u BiH, te kako je vojska bosanskih Srba, iako službeno izdvojena 1992. godine, praktično ostala produžena ruka Jugoslavenske armije.

Upućeni kažu da arhivi sadrže dokaze i sažetke sastanaka koji pokazuju da su snage Srbije, uključujući tajnu policiju, igrale glavnu ulogu u zauzimanju Srebrenice i pripremi masakra koji je tamo počinjen. Međutim, dva suda koji se nalaze u istome gradu i koji su organi iste organizacije, nisu mogli međusobno  podijeliti informacije koje bi eventualno kaznile odgovorne za hiljade žrtava.  

V.Š.

TROJICA muškaraca za koje se sumnja da su teroristi raznijeli su se eksplozivima u Casablanci u Maroku. Četvrtog je ubila policija dok je pripremao detonaciju svojeg eksploziva.

U eksplozijama je poginuo jedan policijski službenika, a još jedan je ranjen. Ozlijeđeno je i jedno dijete, izvještava CNN.

Eksplozije u Casablanci, tjedne nakon bombaškog napada na tamošnji Internet cafe, nagovještaju daljnje nemire u sjevernoafričkoj kraljevini čiji se prvi neugodni dodir s islamskim terorizmom dogodio u svibnju 2003. godine kada se, također u Casablanci, dogodilo pet sinkroniziranih samoubilačkih napada.

Na parlamentarnim izborima koji će se održati u rujnu ove godine prema anketama bi trebala pobijediti islamska Stranka pravde i razvitka.

Jučerašnje nasilje počelo je kada je policija okružila zgradu u radničkoj četvrti u blizini Casablance gdje su se skrivali teroristi osumnjičeni za napad na Internet cafe prošloga mjeseca.

V.Š.
Foto: AFP