VLADA Republike Srbije večerašnjim je priopćenjem razotkrila "najveću zločinačku skupinu na prostorima bivše Jugoslavije", koja je osim za današnje ubojstvo Zorana Đinđića, odgovorna za otmicu i ubojstvo Ivana Stambolića, atentat na Vuka Draškovića, kao i za stotine drugih teških krivičnih dijela.

Priopćenje Vlade Republike Srbije objavljujemo u cijelosti:
 
Višemjesečna akcija Vlade Republike Srbije u borbi protiv organiziranog kriminala, imenovanjem specijalnog tužioca i uzimanjem izjava zaštićenih svjedoka - privedena je kraju. Tokom današnjeg dana trebao je biti potpisan nalog za hapšenje najveće organizirane kriminalne skupine na prostorima bivše Jugoslavije. Među desetinama krivičnih djela koja im se stavljaju na teret nalaze se i:

1. Otmica i ubojstvo bivšeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića

2. Zločin na Ibarskoj magistrali

3. Pokušaj ubojstva Vuka Draškovića u Budvi

4. Nekoliko desetina otmica izvedenih u posljednjih nekoliko godina

5. Više od pedeset ubojstava počinjenih u Beogradu i drugim gradovima

6. Organizirana trgovina narkoticima i stvaranje mreže preprodavača narkotika na teritoriju bivše Jugoslavije i Europe

7. Korištenje terorističkih metoda i sredstava u međusobnim razračunavanjima koja su ugrozila sigurnost svih građana (bombaški napad na tvrtku Defense Road iz Zemun Polja)

8. Pokušaj ubojstva predsjednika Vlade Republike Srbije, dr. Zorana Đinđića, 21. veljače ove godine na dijelu autoputa kod hale "Limes"

9. Ubojstvo predsjednika Vlade Republike Srbije, dr. Zorana Đinđića, 12. ožujka u dvorištu zgrade Vlade

Ovu organiziranu kriminalnu skupinu, poznatiju kao "zemunski klan", čini oko 200 kriminalaca protiv kojih je do sada podnijeto više od 300 krivičnih prijava.

Vođe ovog klana su:

1. Milorad Luković, poznat kao Legija

2. Dušan Spasojević, poznat kao Šiptar

3. Mile Uković, poznat kao Kum

4. Vladimir Milisavljević, poznat kao Budala

5. Miloš Simović

6. Aleksandar Simović

7. Miladin Suvajdžić

8. Dušan Krsmanović

9. Milan Jurišić, poznat kao Jure

10. Saša Petrović

11. Zoran Vukojević, poznat kao Vuk

12. Dejan Milenković, poznat kao Bagzi

13. Nikola Bajić

14. Dragan Vujičić, poznat kao Bego

15. Mlađan Mićić, poznat kao Pacov

16. Srđan Mijailović

17. Đorđe Krsmanović

18. Loran Milić

19. Dragan Ninković, poznat kao Prevara

20. "Leo" ili "Leka"

Atentat na predsjednika Vlade Srbije dr. Zorana Đinđića predstavlja pokušaj ove skupine zaustavljanja započete borbe protiv organiziranog kriminala, kao i izbjegavanje uhapšenja pripadnika skupine.

Prikrivanje iza patriotizma, pokušaj miješanja u politiku, povezivanje sa državnim strukturama, podmićivanje novinara, analitičara i javni napadi na Vladu Republike Srbije, posebno na njenog predsjednika - predstavljaju sredstva koja ova skupina koristi još od otkrivanja i uhapšenja odgovornih za ubojstvo na Ibarskoj magistrali.

Ubojstvo predsjednika Vlade Republike Srbije predstavlja pokušaj ovog kriminalnog klana da se u zemlji izazove kaos, bezvlašće i strah, sve ono što je prirodni ambijent djelovanja ove skupine. U takvom okruženju, pozivajući se i prikrivajući iza patriotizma, pokušali bi zadobiti podršku nekih političkih struktura, a sve u cilju izbjegavanja odgovornosti za počinjena krivična djela.

Bez obzira na ogroman gubitak koji su Vlada i građani Srbije danas doživjeli, Vlada Republike Srbije će uz nesmanjenu odlučnost završiti započeti posao.

Odgovor države će biti jasan i nedvosmislen.

Uvođenje izvanrednog stanja je nužna mjera kojom će se zločinci privesti pravdi, a država obraniti od ove i svake slične grupe koja se usudi nasrnuti na demokratske institucije države Srbije.

NEPOSREDNO prije atentata Đinđić je sa nekoliko tjelohranitelja izašao iz automobila i krenuo ka zgradi. U tom trenutku, odjeknula su dva hica. Meci su pogodili srpskog premijera u trbuh i grudi. Đinđić je pao na asfalt kao pokošen, a njegovo osiguranje se odmah bacilo na njega kako bi ga zaštitili od novih pogodaka.

Tjelohranitelji su u međuvremenu izvukli pištolje i kratke automatske puške "Heckler & Koch", te odmah krenuli u potragu za napadačima.

Nekoliko trenutaka kasnije, osiguranje je shvatilo da hici dolaze sa obližnje zgrade u Ulici admirala Geprata broj 14 koju od Nemanjine 11 dijeli park i dva kafića. Osiguranje je ubrzo i lociralo sa koga prozora je pucano na premijera.

Hici su ispaljeni sa drugog kata zgrade u ulici admirala Geprata, u kojoj se nalazi Zavod za fotogrametriju, a dio prostorija iznajmljen je privatnim tvrtkama.

Đinđićevi tjelohranitelji odmah su alarmirali i osiguranje zgrade, kao i uniformirane policajce koji su naoružani automatskim puškama "Kalašnjikov" krenuli ka zgradi iz koje je pucano. Ali, snajperist je s jednim pomagačem izašao iz zgrade i krenuo ka parkiranim automobilima u kojima su ga čekali suučesnici - pišu Večernje Novosti.

Napadači su iz ulice admirala Geprata najvjerojatnije pobjegli s tri automobila - dva Mercedesa (beogradskih i novosadskih registarskih tablica) i jednim BMW-om pančevačke registracije.

U međuvremenu, službenim automobilom ranjenog srpskog premijera osiguranje je odvezlo u Hitnu pomoć, gdje je primljen na odsjek reanimacije.

Oko Vlade Srbije desetak minuta kasnije napravljen je prsten policajaca koji su se dali u potragu za snajperistom. Nešto kasnije stiglo je na desetine policajaca i čitav kvart oko Nemanjine 11 bio je blokiran.

Policija je zaposjela zgradu u ulici Admirala Geprata 14, odakle nitko od zaposlenih i zatečenih nije smio izaći. Pripadnici MUP-a Srbije, SUP-a Beograd, Brigade policije i Krim. uprave tražili su bilo kakav trag koji su možda napadači ostavili za sobom.

Ni iz obližnjih lokala - kafića "Monument", restorana "Lira" i kluba "Hrabro srce" - nitko nije smio izaći. Također, blokiran je i ulaz u zgradu pored republičke Vlade.

Svi zatečeni gosti bili su legitimirani i ispitani, ne bi li dali neki podatak o snajperisti i njegovim pomagačima. Na vladinom službenom parkingu sat vremena poslije atentata stigao je i Aleksandar Čolić, istražni sudac Okružnog suda u Beogradu, sa zamjenikom državnog tužioca.   

U potrazi za snajperistom uključeni su i policijski psi-tragači. Vučjaci su dovezeni u tri kombija i odvedeni u zgradu u ulici admirala Geprata kako bi eventualno nanjušili trag snajperista i krenuli za njim.

U potrazi za materijalnim dokazima dovezana su i dva vatrogasna vozila s ljestvama. Vatrogasci su iznad ljetnih terasa "Monumenta" i "Lire" prekrivenih trskom, tražili čahure.

Na osnovu izjava očevidaca, policijskom radio-vezom raspisana je potraga za dva Mercedesa i BMW-om. Neposredno nakon početka potrage pronađen je jedan napušteni noviji Mercedes beogradske registracije sa početnim brojkama 211.

Posle atentata na Zorana Đinđića beogradska policija je dobila naredbu - svo slobodno i raspoloživo ljudstvo poslati na teren.

Stotine policajaca napravili su punktove širom Beograda i pretresali su sva sumnjiva vozila, prvenstveno Mercedese i BMW-e.

Većina beogradskih policajaca bila je pod punom ratnom opremom. Nosili su pancirnu odjeću, a bili su naoružani automatima "Kalašnjikov" i "Hekler & Koch".

Što kažu balističari?

Prema procjeni balističara, na  Đinđića je najvjerojatnije pucano poluautomatskom puškom s dobrom optikom. Kalibar je također brižljivo odabran, tako da nije postojala šansa zadržavanja metak. Sve da je Đinđić i nosio pancirnu jaknu zaštitne oznake 3-A, što znači za osobnu sigurnost, ne bi uspio izbjeći smrt.

Ono što iznenađuje balističare je preciznost snajperista, budući da oni nemaju veliki radijus kretanja sa takvim oružjem, što znači da su točno znali gdje će se premijerov automobil zaustaviti.

Ubojice su, po mišljenju beogradskih stručnjaka, očito radili kao snajperski tim, što znači da su pucali "na sigurno". U teoriji snajpera, meta se uglavnom gađa u glavu, ali zbog prevelikog rizika i dobro odabranog streljiva pucali su u bilo koji vitalni organ, konkretno srce.

Razdaljina sa koje se pucalo, tvrde stručnjaci, je idealna za solidnog strijelca, jer vrhunsko obučeni snajperisti pucaju i s udaljenosti do jednog kilometra.

SRBIJANSKI predsjednik Vojislav Koštunica je nedugo nakon atentana na premijera Srbije Zorana Đinđića dao slijedeću izjavu: "Sama činjenica da se događa političko nasilje je strašna. Đinđić i ja se ne slažemo u mnogo tome, i mnogo toga zamjeramo jedan drugome. Najdublje osuđujem svaku vrstu terorizma i nasilja.

Ovo je surova opomena, ne možemo se dijeliti na dobre i loše, naše i njihove, za mene je jedino važno da se osudi svaka vrsta terorizma.

Moramo pogledati istini u oči i shvatiti kako je kriminal ušao u sve naše pore. Nadam se da će svi biti privedeni pravdi i da ćemo svi staviti prst na čelo i reći šta je ispravno, a šta ne."

CRNOGORSKI ministar vanjskih poslova Dragiša Burzan izjavio da je atentat čisto političko ubojstvo koje ima za cilj obezglaviti Srbiju i dovesti ju u stanje političkog vakuma.

Crnogorski premijer Milo Đukanović: "Zaprepašten sam, šta drugo kazati. Onaj tko se odlučio na ovakav teroristički čin znao je da puca u ličnost koja je je značila personifikaciju novog, reformskog i demokratskog lika Srbije, u čovjeka koji je otvorio europsku nadu Srbiji."

"To je ujedno i pokazatelj koliko su žilavi ostaci starog sistema, koliko su jake kriminalne strukture, i koliko je potrebno odricanja i žrtava da bi se stanje mijenjalo nabolje", kazao je Đukanović.

Đukanović je istaknuo kako je posljednjih godina demokratskog uspona i Crne Gore i Srbije sa Zoranom Đinđićem izgradio konstruktivno partnerstvo, ali i prijateljstvo.

"Utoliko više sam pogođen ovom strašnom viješću. Vjerujem da će u ovim teškim trenutcima demokratske vlasti u Srbiji uspjeti da uzmu situaciju u svoje ruke, i da će Srbija ostati na europskom, demokratskom kursu, kao i da će počinioci ovog gnusnog zločina biti privedeni pravdi", naglasio je Đukanović.

Vuk Drašković ocijenio je atentat na Đinđića "terorističkim činom", te dodao kako je "gotovo sigurno da nije u pitanju zločin nekog pojedinca, nego organizacije, sa snažnim uporištem u policiji i službama Državne sigurnosti."

Predsjednik Nacionalnog savjeta mađarske nacionalne zajednice u Srbiji i Crnoj Gori Laslo Joža izjavio nazvao je ubojstvo premijera "velikim udarcem reformama koje su započete oktobara 2000. godine."

Predsednik Odbora za sigurnost Skupštine Vojvodine Petar Ilić ocijenio da iza atentata stoji organizirani kriminal u Srbiji.

Miroljub Labus (bivši predsjednički kandidat) je šokiran, založio se za punu podršku vladi u otkrivanju i kažnjavanju počinioca tog zločina.

Princ Aleksandar Karađorđević izjavio je da je "duboko šokiran" ubojstvom srbijanskog premijera Zorana Đinđića.

"Njegovo veličanstvo sa žaljenjem i gnjevom dočekalo je tragičnu smrt premijera Zorana Đinđića", navodi se u priopćenju.

"Povratak atentata i ubojstava na našu političku scenu i u našoj državi najgora je vijest koja se može zamisliti i u tom smislu žrtva tog zločina nije samo premijer Srbije, već država i njezini stanovnici", poručuje srbijanski prestolonasljednik.

Otpor: "Atentat je dokaz da je Srbija zemlja u kojoj vladaju kriminal i nekontrolirane bande koje su ostatak prethodnog režima."

Predstavnici Srba sa Kosova ocijenili su da je Đinđićeva smrt "nenadoknadiv gubitak za Srbe u pokrajini koji su se uzdali u Đinđićevu srategiju za zaštitu srpskih interesa na Kosovu."