NIZOZEMSKA novinska agencija ANP u ponedjeljak je objavila kako su toksikolozi u Miloševićevoj krvi pronašli tragove rifampicina, antibiotika koji je neutralizirao lijekove za visoki tlak i srce koje je Milošević redovito uzimao.

ANP navodi kako je Haški sud zatražio od toskikologa sa Sveučilišta u Groningenu da otkrije zašto lijekovi protiv visokog krvnog tlaka na Miloševića ne djeluju.

Toksikolog Donald Uges otkrio je u uzorcima krvi, najvjerojatnije uzetih proteklog mjeseca, tragove rifampicina, lijeka protiv gubavosti i tuberkuloze.

Uges je za France Presse kazao kako vjeruje da je Milošević sam uzimao rifampicin, kako bi si osigurao jednosmjernu kartu za put na liječenje u Moskvu.

No, ako je zaista tako postavlja se pitanje kako je Milošević uspio doći do tog antibiotika.

Toksikološki nalazi Miloševićeve krvi uzete nakon smrti Haški sud objavit će u ponedjeljak ili utorak.

A.H.

NAKON smrti Slobodana Miloševića američki The Salt Lake Tribune kontaktirao je Hrvate i Bošnjake, koji se slažu kako je bio jedan od najvećih zločinaca. Među njima je bio i naš košarkaš Gordan Giriček.

"Ne volim govoriti o politici, tako da ću mišljenje zadržati za sebe. Reći ću samo kako je bio loša osoba koja je nanio mnogo zla Hrvatskoj." - kazao je Giriček uoči utakmice njegovog Utah Jazza protiv Dallas Mavericka.

Muhrem Melinović, bosanski Musliman koji u Salt Lake Cityu ima restoran "Bosna" razgovarajući s novinarima tamošnjeg lista nije krio radost zbog Miloševićeve smrti.

"Gledao sam televiziju kada su objavili da je umro. Bio sam sretan. Jedan zao čovjek manje na svijetu." - kazao je Melinović.

Prognanik iz Sanskog Mosta, Osman Talić, koji je utočište pronašao u Salt Lake Cityu, vijest je čuo od obitelji iz Švedske.

"Bio je najgori neprijatelj bosanskog naroda. Razočaran sam što je umro prije nego je dobio kaznu. Ipak, ne postoji tako velika kazna kojom bi se kaznilo ono što je učinio." - dodao je.

"Usporedio bih ga s Hitlerom. Ono što je on učinio njemačkom narodu, to je Milošević napravio Srbima." - dodao je.

S.H.

IZNENADNA smrt Slobodana Miloševića koja je nanijela težak, možda i smrtonosan udarac Haškom sudu, vjerojatno će još neko vrijeme biti predmet raznoraznih špekulacija, počevši od one da je Milošević otrovan, pa sve do one najvjerojatnije, koja kaže da je Milošević uzimanjem izuzetno jakog antibiotika rifampicina želio osigurati put u Moskvu, ali se preračunao i tako indirektno ubio sam sebe.

Nakon što je autopsijom tijela "balkanskog krvnika" utvrđeno da je prije mjesec dana u njegovoj krvi bilo rifampicina, jakog antiobitika koji se koristi za liječenje lepre i tuberkuloze, na svjetlo dana izašao je i podatak da rifampicin u dobroj mjeri poništava učinak lijekova za visoki tlak, koje je Milošević morao uzimati.

Hrvatski farmakolog, magistar Pavle Močilac, u tekstu objavljenom na stanici Farmakologija.com analizira djelovanje rifampicin. Močilac navodi da, ukoliko se zaista utvrdi da je rifampicin uzrok smrti Miloševića, taj će slučaj "definitivno ući u anale kao najpoznatiji slučaj zloporabe lijekova putem interakcija lijekova i eklatantni primjer opasnosti interakcija lijekova."

Mr. Močilac u članku pod naslovom "Rifampicin - lijek koji je ubio Slobodana Miloševića" piše kako je u zatvoru uobičajeno da da se lijekovi dobivaju pojedinačno, u propisano vrijeme, tj. zatvorenici obično dobivaju cijelu kutiju lijeka zajedno s uputom iz koje bi on mogao razumjeti o kojem lijeku se radi.

Stoga najvjerojatnije je na svoju ruku uzimao rifampicin (a sigurno imao instruktore i pomagače u tome), te poništio učinak lijekova za visoki tlak, smatra mr. Močilac.

Rifampicin je snažan lijek koji ulazi u brojne interakcije. Mr. Močilac ističe da su popisu lijekova čije djelovanje smanjuje rifampicina antihipertenzivi nifedipin, verapamil, enalapril, beta-blokatori. Tu su i oralni antikoagulansi, a poznato je da se baš oni koriste za sprečavanje srčanog udara, piše hrvatski farmakolog.

Mr. Močilac smatra da je od verzije Miloševićeve smrti koja pretpostavlja da ga je netko trovao puno vjerojatnija ona prema kojoj se "balkanski krvnik" sam trovao i to s jasnom namjerom. Ta teorija podrazumijeva da je u tome imao pomagače i savjetnike koji su ga instruirali da uzima rifampicin i opskrbljivali ga njime, a u cilju poništavanja učinka antihipertenzivnih lijekova i održanja visokog tlaka na razini preko 200 mmHg, nadajući se da će mu takvo stanje omogućiti odlazak u Moskvu.

Ipak, Miloševićevo srce najvjerojatnije nije izdržalo takvo stanje i doživio je infarkt miokarda, koji ga je ubio.

Toj teoriji u prilog govori i izjava glasnogovornice Haškog suda Aleksandre Milenov, koja je potvrdila da Haag sumnja da se putem odvjetnika u pritvor u Scheveningenu mogu prošvercati neke stvari, pa tako i lijekovi. Milenov je dodala da se odvjetnici prilikom posjeta svojim klijentima "ne pregledavaju detaljno".

N.B.

NAKON što je otkriveno da je u uzorcima krvi Slobodana Miloševića od prošlog mjeseca pronađen izuzetno jaki antibiotik rifampicin, koji se koristi za liječenje lepre i tuberkuloze, i što je još važnije, čiji je učinak poništio učinak lijekova koje je "balkanski krvnik" uzimao zbog problema sa srcem i visokim tlakom, sve je izglednija mogućnost da je Milošević sam uzrokovao vlastitu smrt.

Motiva za samoubojstvo imao je napretek, naročito nakon što mu je Haški sud odbio odlazak u Moskvu na liječenje. Sa stopostotnom sigurnošću je znao da više nikad neće izaći na slobodu, Moskva je bila njegova posljednja šansa za "normalan" život.

U obzir valja i uzeti Miloševićevu ogromnu taštinu. "Voždu" kojeg je više od desetljeća većina srpskih glasača smatrala maltene mesijanskom figurom poslanom od boga za spas "vascelog srpstva", prijetila je najteža kazna koju je Haški sud ikad izrekao. Milošević bi, u to nema nikakve sumnje, prilikom izricanja presude za genocid u BiH, te ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu, bio proglašen najvećim krivcem za 200,000 mrtvih i više milijun prognanih.

Milošević je bio izuzetno uvjerljiv političar, istinski majstor manipulacije, koji je za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH s dosta uspjeha uvjeravao najviše rangirane političare zapadnih demokracija da se on tu, eto, jedini bori za mir i "očuvanje Jugoslavije".

"Balkanski krvnik" bio je savršeno svjestan do čega je dovela njegova krvožedna politika, ali njegova taština jednostavno nije dopustila da u povijest ode kao prvi predsjednik neke države osuđen za genocid, najgori zločin koji se uopće može zamisliti. Nadalje, ista ta taština nalagala mu je da u kolektivnom sjećanju srpskog naroda bude upamćen kao mučenik, a ne krivac za politički, gospodarski i moralni krah Srbije.

I zato je posegnuo za jedinim rješenjem koje mu je ostalo na raspolaganju - samoubojstvom. No, znao je da to samoubojstvo mora biti izvedeno tako da ostavi mjesta raznoraznim teorijama zavjere poput one da ga je ubio Haški sud (što je teza koji su njegovi istomišljenici počeli iznositi čim je objavljena vijest da je Milošević umro), unatoč činjenici da je njegova smrt Haškom sudu zadala udarac od kojeg se vjerojatno nikad neće oporaviti.

Nepobitno je utvrđeno da je Milošević uzimao jake lijekove koji su neutralizirali djelovanje lijekova za probleme sa srcem i visokim tlakom. Je li upravo ta činjenica zaslužna za infarkt koji je Miloševića poslao na onaj svijet, utvrdit će toksikološka analiza.

No, treba samo pogledati u čiju korist ide iznenadna Miloševićeva smrt neposredno prije izricanja presude. Milošević se izvukao od presude koja bi ga u povijesnim knjigama svrstala uz bok Hitleru i Pol Potu, a njegova misteriozna smrt dala je njegovim istomišljenicima argumente za tvrdnje o još jednoj svjetskog uroti protiv svega srpskoga. Da stvar bude još gora (odnosno bolja za Miloševićeve velikosrpske istomišljenike), njegova smrt prije haške presude uvelike će smanjiti šanse BIH da pred Međunarodnim sudom pravde dođe do presude SiCG za genocid počinjen u BiH u periodu 1992-1995.

Iako za donošenje konačnog zaključka o samoubojstvu "Vožda" treba do kraja pričekati rezultate toksikološke analize, sve indicije govore u prilog da je njegova taština nadvladala želju za životom, te da je oduzimanje vlastitog života zapravo bio posljednji trik velikog manipulatora.

Neven Barković

BOSNA I HERCEGOVINA tužila je nekadašnju SR Jugoslaviju za genocid, a pravni stručnjaci misle da je smrću Slobodana Miloševića pozicija BiH u tom sporu bitno oslabljena. "Optužba za genocid protiv Miloševića bila je relevantna na naš spor sa BiH. Da je osuđen za genocid, to bi svakako imalo negativan utjecaj na naš spor", izjavio je Tibor Varadi, član tima pravnih zastupnika SiCG pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Srbiji bi uvelike pomoglo da je Milošević bio oslobođen optužbi za genocid, koje mu se u dijelu optužbi za BiH stavljaju na teret. "Sada nema više tog oslonca za Međunarodni sud pravde, niti ima više ikoga iz Srbije tko je optužen za genocid", prenosi B92 Varadijevu izjavu. To uvelike otežava dokaze za genocid, jer će se morati izvesti bez oslanjanja tužiteljstva na neku odluku Haaškog suda.

Pravomoćna presuda za genocid u Srebrenici protiv generala Vojske tzv. Republike Srpske Radislava Krstića ne može utjecati na spor SiCG i BiH, jer je on, da ironija bude veća,  državljanin zemlje tužioca, dakle Bosne i Hercegovine.