KAKO je u središnjoj informativnoj emisiji "Telefakt" objavila srpska BK Televizija, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević bit će pokopan u Moskvi jer u Beogradu nije pronađeno adekvatno mjesto, odlučila je njegova obitelj.

BK TV je objavila kako je postojala mogućnost da Milošević bude pokopan u Beogradu, na ponuđenim grobnim mjestima, ali zbog pretpostavke da bi pogrebu prisustvovalo mnogo ljudi, prijetila je opasnost da će drugi grobovi biti uništeni. Zbog toga su predstavnici Socijalističke partije Srbije tražili mjesto na kojem bi pogrebu mogao prisustvovati veliki broj ljudi.

Međutim, kako saznaje BK TV, vlasti nisu omogućile adekvatno mjesto i uvjete za pokop, te je obitelj odlučila da Milošević bude pokopan u Moskvi.

Tijelo Slobodana Miloševića u utorak oko 18.30 prebačeno je iz Instituta za sudsku medicinu, gdje su patolozi obavili obdukciju, na aerodrom u Amsterdamu, gdje će ga preuzeti sin Marko Milošević. javlja B92.

Miloševićevo tijelo do jutra će biti u mrtvačnici na aerodromu, a prema informacijama BK TV zatim će biti prevezeno do Moskve.

Direktor mrtvačnice Theo de Aardt ranije je rekao kako će pokop najvjerojatnije biti u Rusiji.

A.H.

ANTE GOTOVINA je preko svog odvjetnika Luke Mišetića poručio kako nije potpisao nikakvu osmrtnicu "haškom suborcu" Slobodanu Miloševiću. Dopis Ante Gotovine, koji je Indexu proslijedio njegov odvjetnik, objavljujemo u cijelosti.

"Nisam potpisao nikakvu osmrtnicu "haškom suborcu" Slobodanu Miloševiću", stoji u dopisu koji je potpisao Gotovina.

"Povodom smrti Slobodana Miloševića u skladu s kršćanskom vjerom i katoličkim odgojem, čiji se duh jasno vidi u očenašu, gdje vjernici mole da Bog "oprosti duge naše kako mi opraštamo dužnicima našima" i u duhu humanosti jedino sam uputio sućut obitelji čiji je član umro u ćeliji do moje", dodaje Gotovina.

"Za vrijeme rata ponašao sam se kao vojnik, u skladu s kršćanskim i humanim načelima prema neprijateljskim vojnicima i prema civilnom pučanstvu. Oni koji danas i dalje žele širiti mržnju i nehumanost, isti su oni koji su širili mržnju i osvetoljubljivost za vrijeme rata i zbog kojih se ja danas nalazim ovdje gdje jesam", zaključio je u dopisu general Ante Gotovina.

S.H.

HAŠKI tribunal objavio da je Slobodan Milošević u svojoj ćeliji koristio nepropisane lijekove i alkohol, ali njegov sin Marko Milošević i dalje tvrdi kako mu je otac ubijen.

Associated Press javlja kako su u pritvorske vlasti u Miloševićevoj ćeliji pronašle nedopuštena sredstva, uključujući i alkohol.

Miloševiću je bilo dopušteno raditi u privatnom uredu u kojem se mogao sastajati sa svjedocima i pravnim savjetnicima, što je onemogućavalo sustavno praćenje svega što mu se donosilo.

U Haag je u utorak doputovao i sin Slobodana Miloševića, koji tvrdi da je njegov otac ubijen.

"Ubili su ga. Nije umro. Ubijen je. Ovdje se dogodilo ubojstvo." - kazao je Marko nakon dolaska u amsterdamsku zračnu luku Schipol.

Miloševićev sin je došao u Nizozemsku kako bi preuzeo njegovo tijelo.

Podsjetimo, prema preliminarnim rezultatima autopsije, Miloševićevu smrt izazvao je zastoj srca. Točan uzrok smrti znat će se najvjerojatnije sljedeći tjedan.

S.H.

OBITELJ bivšeg Slobodana Miloševića nije dopušteno da njegovo tijelo pokopa u Beogradu pa će ga oni privremeno pokopati u Moskvi, izjavio je u utorak Marko Milošević za Reuters.

"Vlasti u Beogradu to ne žele dopustiti, oni to žele izbjeći. Prijetili su službeno i neslužbeno. Nemamo drugog izbora", izjavio je Marko Milošević novinarima u Moskvi prije odlaska u Nizozemsku.

"Koliko ja znam moskovski gradonačelnik Juri Lužkov jučer je pristao (odobriti Miloševićev pokop u Moskvi) a sutra ćemo pitati ruske vlasti", rekao je Marko Milošević.

Međutim, tvrdnja Marka Miloševića u suprotnosti je s onim što se jučer moglo čuti od službenog Beograda. Srbijanski predsjednik Boris Tadić rekao je kako obitelj odlučuje o tome gdje će tijelo biti sahranjeno.

Dodao je kako nije on taj koji može abolirati Mirjanu Marković i Marka Miloševića, već državno pravosuđe koje ih traži zbog kršenja zakona.

Mirjana Marković u Srbiji se mora suočiti s optužbama o nelegalnom raspolaganju državnim vlasništvom, te bi, dođe li iz Moskve u Srbiju, mogla već na aerodromu biti uhapšena.

"Ako Miloševićeva obitelj traži nekakvu aboliciju, onda im ja to neću dati, zbog uloge i odgovornosti te obitelji u nedavnoj prošlosti." - pojasnio je Tadić jučer za BBC.

Nizozemsko veleposlanstvo u Moskvi odobrilo je jučer vizu Marku Miloševiću kako bi mogao doći u Haag i preuzeti tijelo preminulog oca Slobodana.

Index.hr/Hina

KOLUMNIST uglednog britanskog lista The Independent, Johann Hari, napisao je kolumnu posvećenu odgovornosti britanskih vlasti iz sredine 1990-ih godina za genocid koje su snage bosanskih Srba, po naređenju pokojnog Slobodana Miloševića, počinile u Bosni i Hercegovini.

Hari u kolumni navodi kako je Milošević umro u snu, dobro nahranjen i odjeven, što je luksuz uskraćen 125,000 europskih muškaraca, žena i djeca koji su ubijeni u ratovima koje je započeo Milošević.

No, vrata pravde za zločine počinjene u ratovima na Balkanu ne smiju se zatvoriti zajedno s Miloševićevim kovčegom, kao ni s predajom optuženih srpskih koljača Ratka Mladića i Radovana Karadžića, jer su isti oni koji su pomogli u izvršenju Miloševićevog zločinačkog plana dan danas nalaze u srcu britanskog establišmenta.

Mnogi ljudi u Velikoj Britaniji žarko žele zaboraviti ulogu koju je posljednja konzervativna vlada odigrala u balkanskim ratovima, žele zaboraviti da su u jeku granatiranja Sarajeva - demokratskog grada udaljenog tri sata od Heatrowa, Torijevci bili suučenici u ubijanju Bošnjaka do te mjere da su vlasti u Sarajevu najozbiljnije razmišljale o tužbi protiv Velike Britanije pred Međunarodnim sudom pravde zbog pomaganja u izvršenju genocida, piše kolumnist Independenta.

Kad su na Balkanu izbili prvi sukobi, britanska je Vlada, riječima tadašnjeg premijera Johna Majora bila "potpuno zbunjena", podsjeća Hari, pa dodaje kako su se vlastodršci u Britaniji, kad su vidjeli hrpu stranaca s imenima koja se teško izgovaraju kako se ubijaju iz razloga koji se protežu do 1389. godine, jednostavno prepustili svojim predrasudama. Kako je kazao Malcolm Rifkind, koji je nedugo zatim postao ministar vanjskih poslova, "jedini cilj britanske vanjske politike mora biti briga o britanskim interesima."

Za razliku od Rifkinda, neki su se drugi britanski političari prepustili argumentaciji koja itekako vuče na rasizam. Tako je Sir Peter Hall, tadašnji ambasador u Beogradu, jednom prilikom kazao Johnu Majoru: "Premijeru, prva stvar koju morate znati o tim ljudima jest da vole jedni drugima odrubljivati glave". Nema im smisla pomagati, ionako su svi ludi, cinično je primjetio kolumnist Independenta.

U svjetlu tih principa, torijevska je vlada jednostavno zaključila da se na Balkanu radi o građanskom ratu u kojem su sve strane jednako krive, piše Hari, pa dodaje kako su, budući da u cijeloj priči nije bilo britanskih interesa, a ionako je bilo nemoguće zaustaviti prirodno nasilne ljude u međusobnom klanju, Torijevci odlučili da je najbolje držati se postrani, odnosno nadati se da će jaka Srbija "disciplinirati" regiju. Uz to, naravno, Velika Britanija je odlučila spriječiti bilo kakvu tuđu intervenciju.

No, na Balkanu se ipak nije radilo o građanskom radu Srba, Bošnjaka i Hrvata koji su činili iste zločine, piše Hari, pa pojašnjava kako se radilo o rasističkom ratu kojeg je započeo Slobodan Milošević u nadi da će iz ruševina bivše Jugoslavije stvoriti etnički čistu Veliku Srbiju, koja će biti "očišćena" od muslimana.

U tim ratovima postojale su dvije strane - agresor i žrtva, nije se radilo o neshvatljivim plemenskim sukobima kakvo su ih podrazumijevali vladajući u Britaniji, piše Hari, pa podsjeća na izjavu glavnog tajnika UN-a Kofija Annana, koji je kazao kako je glavni cilj Srbije u ratu "od početka bio stvaranje etnički čiste geografske cjeline".

Kad su bošnjački i hrvatski separatisti odgovorili na taj fašistički srpski plan, nisu to činili s previše skrupula, ali je nezamislivo ustvrditi da ih to čini jednako krivim s izvornim i najvećim zločincima, piše kolumnist Independenta.

Bilo je dovoljno strašno to što vladajući Torijevci nisu napravili ništa kako bi spriječili rasistički ratni pohod u srcu Europe, čiji je plan bio smlaviti demokratsku i multietničku Bosnu i Hercegovinu, piše Hari, pa dodaje kako su britanske vlasti predvođene Douglasom Hurdom, napravile nešto puno gore od toga. Inzistirali su na embargu na uvoz oružja u cijelu regiju, zbog čega su Srbi na početku rata bili superiorni u naoružanju i, opet riječima Kofija Annana, "efektivno oduzeli Bosni i Hercegovini pravo na samoobranu zajamčenu Poveljom UN-a".

Milošević je na početku suđenja u Haagu ustvrdio kako mu je Douglas Hurd zapravo dao "zeleno svjetlo" za ubijanje i na neki način bio je u pravu. Zahvaljujući britanskoj vanjskoj politici, Srbi su mogli neometano tući po bosansko-hercegovačkim muslimanima, ubijajući ih pri tome na hiljade, dok se muslimani nisu mogli braniti, podsjeća Hari.

Kad god su vlade Francuske, Njemačke i SAD-a lobirale za vojnu intervenciju, britanska konzervativna vlada iskoristila je svoje pravo veta, piše Hari, dodajući kako su političari najrazličitijih usmjerenja, od američkog republikanskog senatora Boba Dolea do eurofila Jacquesa Delorsa, izdvojili upravo Veliku Britaniju kao glavnu prepreku intervenciji. Još više zapanjuje podatak da je, unatoč protivljenju Majora i Hurda, 67 posto britanske javnosti podržavalo međunarodnu vojnu intervenciju u BiH.

Kad su u konačnici britanski prigovori odbijeni, uslijedila je intervencija NATO-ovih zračnih snaga 1995. koja je zaustavila pokolj, baš kao što je bombardiranje srpskih snaga na Kosovu 1999. pomoglo padu Miloševića. Sve se to trebalo dogoditi nekoliko godina prije i deseci hiljada života bilo bi spašeno, podsjeća Hari.

Miloševićeva smrt spriječila je izvršenje pravde. No, ljudi koji također snose odgovornost za njegov krvoločni pohod još uvijek su živi u Velikoj Britaniji i još uvijek ima vremena za traženje njihove odgovornosti, zaključuje kolumnist Independenta.

NA NESLUŽBENU informaciju objavljenu na stranici srpskog B92 da će pogreb Slobodana Miloševića biti održan u četvrtak ili najkasnije u petak u Beogradu, te na popratne izjave nekih srpskih političara o tome treba li Milošević uopće biti pokopan u Srbiji, na webu B92 osvanuli su brojni komentari.

Naime, na želju Miloševićeve obitelji da bude pokopan u Beogradu uz sve državne počasti koje "kao bivši predsjednik Srbije i Jugoslavije zaslužuje", većina posjetitelja weba B92 reagirala je s negodovanjem, kao uostalom i sam beogradski gradonačelnik Nenad Bogdanović, koji je izjavio kako neće odobriti da Milošević bude pokopan u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.

Osim komentara kako "zlotvor srpske povijesti" treba biti pokopan u "nekom brdu", kako bi mu se zametnuo svaki trag, a ne u Aleji Velikana pored Zorana Đinđića, na stranici su osvanuli i komentari poput takvoga da bi sahrana Slobodana Miloševića u Aleji velikana bila ujedno i sahrana posljednjih nada za Srbiju.

Jedan od komentara navodi i kako bi se pridjev "veliko" kraj Miloševićeva imena mogao često koristiti, ali uz imenice kao što su "lažov" ili "zločinac", te kako jedino "veliko" što se za Miloševićevu povijest može vezati jeste da je njegovom zaslugom "velik" bio broj poginulih Hrvata, Slovenaca, Bosanaca, Albanaca, Srba i ostalih.

Jedan od diskutanata navodi kako se nada da "zločinac neće biti sahranjen na jednom od groblja gdje počivaju žrtve njegove monstruozne politike", dok njegovi istomišljenici pišu kako je inzistiranje da Milošević bude sahranjen u Beogradu očito još jedan pokušaj da im pokojni predsjednik još jednom naudi, ovaj put iz groba.

"E pa gospodine Miloševiću, dosta razdora ste nam nanijeli dok ste živjeli, a izgleda da ćete i mrtav biti sjeme razdora i bola ove zemlje" jedan je od "posljednjih pozdrava" upućenih Miloševiću na stranicama B92.

Brojni komentari su ujedno i izrazi ogorčenja prema Miloševićevoj obitelji, koji prozivaju Miloševićevu suprugu Mirjanu Marković zbog nedostatka empatije za patnje drugih, te pitajući se zašto bi oni imali ikakvog suosjećanja za njezinu obitelj.

"Neka osjete da ovdje nisu dobrodošli ni živi ni mrtvi." - jedan je od komentara koji se odnosi na Miloševićevu obitelj.

Unatoč brojnim komentarima koji izražavaju osjećaj sramote i negodovanje ukoliko Milošević bude pokopan u Beogradu, posebice u Aleji velikana, kako je to njegova obitelj predložila, neki od komentara ipak izražavaju suosjećanje spram njegove obitelji, naglašavajući kako "svatko ima pravo biti sahranjen u svojoj zemlji" te kako to treba biti omogućeno i bivšem predsjedniku, uz napomenu kako bi bilo sramotno da bude pokopan u Moskvi ili bilo gdje drugdje.

"Tko ne poštuje svoju prošlost, nema budućnost. Pustimo politiku, BUDIMO ljudi. Milošević ima pravo na posljednji pozdrav. Neka povijest govori..." - jedan je od komentara čiji autor podržava Miloševićevu sahranu u Beogradu.

Većina ih također misli kako je apsurdno uopće dovoditi u pitanje njegovo sahranjivanje u Aleji velikana, te kako je jednako tome apsurdno i razmatranje ukidanja potjernice Miloševićevoj supruzi, radi suprugove smrti.

Neki od prijedloga komentatora, a koji se odnose na moguće načine na koje bi Milošević mogao biti sahranjen su da bi ga, slično kao naciste osuđene i streljane u Nurnbergu, trebalo kremirati te njegov pepeo prosuti na nepoznatom mjestu, a da bi jedina Aleja na kojoj bi on mogao biti pokopan, trebala biti "Aleja zločinaca".

B.S.