MELINDA DUCKET, čiji je dvogodišnji sinčić, ako je suditi prema izjavi koju je dala policiji, otet iz dječjeg krevetića u obiteljskoj kući 26. augusta, počinila je samoubojstvo vatrenim oružjem dan nakon što je dala intervju CNN-ovoj novinarki Nancy Grace, inače bivšoj tužiteljici čuvenoj po oštrom ispitivanju svojih sugovornika.

Tijelo Melinde Duckett pronađeno je dva tjedna nakon što je policiji prijavila otmicu svog sinčića, koji je nestao iz svoje sobe u još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Naime, dječakova majka je policija nestanak svog sinčića prijavila čak 26 sati nakon što je shvatila da ga više nema u krevetiću. Nakon toga odbila je pristati na razgovor s policijskim istražiteljima uz detektor laži, zbog čega je neko vrijeme u medijima bila proglašavana glavnom osumnjičenom.

U telefonskom intervjuu CNN-ova novinarka oštro je napala Melindu Ducket, lupajući šakom po stolu i vičući: "Gdje ste bili? Zašto nam ne kažete gdje ste bili tog dana?"

Policija nije željela predstavnicima medija kazati je li Duckett ostavila oproštajnu poruku. No, obitelj Melinde Ducket optužila je medije da su "gurnili Melindu preko ruba".

"Nancya Grace i ostali novinari su ju žestoko napali. Melinda nije osoba koja bi ikad napravila takvo što. Obožavala je svog sina, nije se mogla otrgnuti od njega. Melinda ne bi zgazila ni mrava." - kazao je Associated Pressu Melindin djed Bill Eubank.

Janine Iamunno, glasnogovornica Nancy Grace, kazala je kako je Melindino samoubojstvo " izuzetno tužan događaj", te dodala kako će CNN nastaviti pratiti razvoj događaja.

Otac otetog dječačića, 21-godišnji Josh Duckett, koji se razveo od Melinde prije navodne otmice, također je bio predmet istrage. No, on je pristao na test poligrafom, a policija je izvijestila kako su rezultati testiranja bili "zadovoljavajući".

KIMVEER GILL, koji je u nasumičnim pucanjem na montrealskom koledžu ubio djevojku i ranio još 19 ljudi, umro je od posljedica samoranjavanja, nakon što si je pucao u glavu, objavila je kanadska policija i tako demantirala izjavu koju su njeni dužnosnici dali dan prije, u kojoj su tvrdili da su policajci likvidirali ubojicu.

Obdukcija je pokazala da prostrijelna rana, koju je Gill zadobio od policijskog metka, ipak nije bila fatalna. Policajci koji su došli na mjesto tragedije, pucali su na ubojicu koji se oglušio na njihova upozorenja da odloži oružje i počeo ciljati prema njima.

Obožavatelj crne odjeće i "gotičke" subkulture, koji se na svom blogu proglasio "Anđelom smrti" i izrazio želju da pogine pod kišom metaka, volio se fotografirati sa različitim naoružanjem, uz obavezni crni kaput.

Upravo je obučen u crno i naoružan sa tri pištolja, otvorio vatru ispred koledža Dawson, nakon čega je ušao u kantinu punu studenata i osoblja tokom ručka. Policija je isključila terorizam ili rasizam kao motive zločina.

Z.A.

NACIONALNA stranka će na regionalnim izborima u istočnoj Njemačkoj u nedjelju prema svim predviđanjima osvojiti značajan broj poslaničkih mjesta. Međutim, ovaj put neonacisti prikazuju svoje umiveno lice, bez skinheada, razbijača u čizmama te uzvikivanja ksenofobičnih slogana.

Reporter Timesa otišao je u baltički grad Anklam, "na kućnom pragu Angele Merkel", u srce njemačkog neonacističkog revivala i zaključio da je jasno kako je krajnja desnica u tihom maršu prema sudjelovanju u vlasti.

Michael Andrejewski je upravo karakteristično lice nove ekstremne desnice jer izgleda kao učitelj matematike, nosi naočale sa zlatnim okvirom i nije slučajno izabran kao predstavnik NPD-a, koji će prema istraživanjima dobiti između 5 i 7 posto na izborima u Mecklenburg-Vorpommernu, pokrajini koja se proteže do Baltičkog mora, koji je "izborna jedinica" njemačke kancelarke. Pretpostavlja se da će neonacisti laku ući u regionalni parlament i tako sudjelovati u vlasti druge pokrajine, nakon Saske.

Iako su rijeke mladih u potrazi za poslom napustile istok zemlje odmah nakon ujedinjenja, Andrejewski objašnjava: "Otišli su ljevičari. Naši ljudi su ostali". Ti koji su ostali prilagodili su se vremenu i pokrenuli internet caffee i music shopove koji prodaju cd-e neonacističkih bandova, a i ostatak malog poduzetištva je zajahao val ekstremnog desničarenja: postoje čak i "specijalizirani hoteli", a pekare nude kruh koji se zove "glatze", što je njemačka riječ za skinheada.

"Sve je počelo sa Blood & Honour koncertima 90-ih i mislili smo da će otići kad tinejdžeri narastu, ali sada na sastanke neonacista dovode svoju djecu i žene se samo sa istomišljenicima", izjavio je izvjesni Benedikt, koji se nije želio fotografirati.

Promjena iz skinheada koji svojim kćerima kupe crnu lutku zajedno sa palicom kojom će je tući, dogodila se prije pet godina, kada su skinsi iz "Kameradschaftena", organiziranih i potencijalno nasilnih grupa, prešli u mainstream i pridružili se NPD-u.

Plakati na svakom uglu poručuju "Turisti dobrodošli - tražitelji azila odlazite!", ili prikazuju samo šaku ispod slogana "Dosta!". Takva propaganda, potpomognuta tonama pamfleta, koje raspačava NPD, istisnula je druge stranke, tako da su Kršćanski Demokrati Angele Merkel, koji su na vlasti u susjednom Berlinu, u Mecklenburgu gotovo nevidljivi.

Andrejewski, napominje Timesov novinar, zna kako frustraciju javnosti pretvoriti u političko oružje. Odvjetnik je i pokreće savjetnički ured za korisnike socijalne pomoći. NPD namjerava zatrpati zavode za zapošljavanje sa pritužbama i tako paralizirati njihov rad. Što bude gore za Mecklenburg, to će se krajnja desnica bolje predstaviti kao odgovor za one koji traže socijalnu pravdu.

Z.A.

JUTROS je u firentinskoj bolnici od posljedica raka dojke u 78. godini života preminula Oriana Fallaci, jedna od najuglednijih, ali u posljednje vrijeme i najkontroverznijih novinarki na svijetu.

Fallaci je rođena u Firenci, u obitelji antifašističkih aktivista, a za vrijeme drugog svjetskog rata se i sama priključila pokretu otpora.

Nakon rata se još kao tinejdžerka počela baviti novinarstvom, ali je pravu slavu stekla tek 1960-ih kada je kao dopisnik časopisa kao što su "L´Europeo" boravila u nizu kriznih žarišta širom svijeta te tako izvještavala o indijsko-pakistanskom ratu, vijetnamskom ratu, kao i burnim događajima u Južnoj Americi.

Njeno izvještavanje nije bilo bez rizika, pa je tako godine 1968. za vrijeme zloglasnog masakra na Trgu Tlatelolco u Ciudad Mexico ustrijeljena čak tri puta od strane meksičkih službi sigurnosti, a preživjela je jedino zato što su mislili da je mrtva.

Njena iskustva su je tih godina potakla da strastveno podržava razne revolucionarne pokrete. Nakon što se upoznala s Alexandrosom Panagolouisom, borcem protiv pukovničke hunte u Grčkoj, s njim je započela ljubavnu vezu, a nakon njegove misteriozne smrti mu je posvetila knjigu "Un uomo".

Široj javnosti je, međutim, bila poznata po seriji intervjua s nizom poznatih i utjecajnih ličnosti, kojima je u pravilu postavljala neugodna pitanja.

Od svih njih je možda najpoznatiji onaj s Henryjem Kissingerom, arhitektom američke vanjske politike u doba vijetnamskog rata, prilikom kojeg je američki državnik priznao da je u pitanju "beskorisni rat".

Kissinger, poznat po svom kozerstvu i sposobnošću da šarmira prema tadašnjoj američkoj vladi neprijateljski nastrojene medije, će poslije reći da mu je to bio "najkatastrofalniji intervju u životu". Taj razgovor s Henryjem Kissingerom, kao i mnogim drugim slavnim ličnostima kao što su Willy Brandt, iranski šah Mohamed Reza Pahlavi, arhiepiskop Makarios i Haile Selasie je objavljen u knjizi "Razgovori s poviješću", koja je 1970-ih bila veliki hit u bivšoj Jugoslaviji.

Fallaci je pažnju svjetske javnosti na sebe ponovno skrenula nakon napada 11. rujna 2001. godine, kojemu je osobno posvjedočila u New Yorku. Rezultat njenih iskustava bila je knjiga "La Rabbia e l'orgoglio" ("Bijes i ponos"), temeljena na seriji kolumni za "Corriere dela Serra" u kojoj je ustvrdila kako islam predstavlja totalitarni pokret koji prijeti svim demokratskim i humanističkim načelima zapadne civilizacije.

Knjiga je doživjela veliki uspjeh i postala bestseler, ali i izazvala žestoke kontroverze kako od strane muslimanskih krugova koje je smatraju primjerom islamofobije, tako i ljevičara koji su njenu autoricu smatrali izdajnikom zbog njenih "politički nekorektnih" stavova.

Fallaci je zbog knjige bila predmetom nekoliko sudskih tužbi, odnosno zahtjeva da se ona zabrani zbog navodnog "govora mržnje". Nešto kasnije je Fallaci napisala nastavak knjige pod nazivom "La forza della raggione" ("Snaga razuma"), u kojem je optužila Europu da se pretjeranom tolerancijom prema muslimanskim imigrantima pretvara u "Eurabiju", odnosno da je miroljubiva koegzistencija zapadne civilizacije i "islamofašizma" nemoguća.

Izraz "Eurabija" je nakon toga ušao u rječnik američkih "neocona" i zagovornika Bushovog "rata protiv terorizma", koji su od negdašnje ljevičarske ikone napravili svoju miljenicu.

Usprkos kontroverzama, Fallaci je u rodnoj zemlji, kao i među kolegama, nastavila uživati ugled kao jedna od najvažnijih spisateljica svog vremena. Uz niz prestižnih novinarskih nagrada, nedavno je primila odlikovanje od talijanskog predsjednika Carla Azeglia Ciampija.

D.A.

UMIROVLJENI general Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) Atif Dudaković u intervjuu sarajevskom listu Dani pojasnio je okolnosti pod kojima su se odigrali događaji iz 1995. godine na području bosansko-hercegovačkog grada Bužima, a za koje srpska strana, koja je početkom augusta objavila navodne "kompromitirajuće" snimke, tvrdi da su na njemu počinjeni ratni zločini protiv srpskih civila.

Podsjetimo, početkom prošlog mjeseca šira je javnost upoznata sa amaterskim snimkama na kojima se vidi kako neidentificirani pripadnik postrojbe Armije BiH, točnije pripadnik 4. bojne 505. bužimske brigade 5. korpusa Armije BiH poznatije pod nazivom "Hamze", pored rova strijelja jednu osobu za koju se tvrdilo da se radilo o civilnom zarobljeniku. U istoj snimci moglo se vidjeti pripadnike Hrvatske vojske, točnije postrojbe "Crne mambe" koji su u augustu 1995. godine pregledavali kolonu vozila srpskih izbjeglica.

Srbijanske televizije objavile su tako o dvjema različitim snimkama jedan prilog u kojem su montirani kadrovi dvaju različitih događaja. Nakon gledanja montaže može se steći dojam kako su u pogubljenju sudjelovali pripadnici HV-a kao i pripadnici ABiH, što za prikazano pogubljenje osobe koja je život izgubila na bužimskom bojištu, nije točno.

O događaju se očitovao i general Dudaković koji je rekao da je vidio spornu snimku, ali je istaknuo kako pripadnici "Crnih mambi", kao ni ostalih HV postrojbi, u to vrijeme nisu borbeno djelovali s "Hamzama". Kazao je i da se snimljeno pogubljenje dogodilo u rujnu 1995. godine tokom operacije Sana 95 kojoj je cilj bio konačno oslobođenje bosanske krajine.

Dudaković je također rekao da se zalaže za provođenje stručne istrage o snimci pogubljenja dodajući kako bi nezavisni stručnjaci trebali utvrditi sve okolnosti pod kojima je usmrćen ratni zarobljenik prikazan na snimci.

Umirovljeni general, u bihaćkoj regiji poznat i slavljen od lokalnog stanovništva zbog održavanja čvrste linije fronte tokom četiri ratne godine, tvrdi kako nikada nitko u ABiH nije zapovjedio počinjenje ratnih zločina, ali je istakao kako je tokom najžešćih borbenih djelovanja postojala mogućnost da pojedinci počine ratne zločine.

"Armija BiH nije činila zločine na terenu niti je ikada dobila bilo kakvu naredbu ili dozvolu za to. Ja stojim iza svakog borca Petog korpusa, a da li je bilo pojedinačnih slučajeva otimanja kontroli, neka nadležni organi ispitaju. Nisam nikad dobio nijedan izvještaj o učinjenom zločinu." - kazao je Dudaković.

Ratni zapovjednik V. korpusa se osvrnuo i na dijelove snimke koji prikazuju njega, a gdje se navodno čuje kako viče "zapalite srpska sela". Za iste kaže kako se radi o "običnoj krivotvorini", dodajući kako je poznato da kao profesionalni vojnik nikada nije izdavao zapovjedi na terenu koje bi sadržavale izraze poput "Srbi", "Hrvati" ili čak "Muslimani". Dudaković kaže kako očekuje još sličnih podmetanja sa srpske strane, zbog čega se "previše ne uzbuđuje".

Osim toga Dudaković je izrazio ogorčenje načinom na koji je prilog montiran jer, kako je pojasnio, autori priloga pokušali su ga prikazati kao osobu sličnu ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću, kojeg Međunarodni sud u Haagu više od deset godina bezuspješno traži zbog ratnih zločina.

Govoreći o događajima iz početka 90-ih godina prošlog desetljeća, Dudaković se ukratko osvrnuo na četiri ratne godine, a čiji se kraj počeo nazirati nakon operacije "Oluja".

Dudaković je rekao kako je operaciji "Oluja", prethodio tzv. "splitski sporazum" usuglašen između Zagreba i Sarajeva sa ciljem oslobađanja okupiranih hrvatskog teritorija, ali i spašavanja života ljudi s područja Bosanske krajine, njih oko 250.000, koliko ih se našlo u okruženju srpskih snaga koje su pripremale vojnu akciju zauzimanja područja zapadne Bosne.

"Operacija "Oluja" nije bila strateški odlučujuća samo za Hrvatsku, već je bila jednako strateški odlučujuća i za Bosnu i Hercegovinu." - rekao je Dudaković.

U sjeni ratnih zbivanja za generala Dudakovića, kako je kazao, postojala je mogućnost pojavljivanja ratnih zločina.

"Jesu li u svemu tome mogli biti počinjeni zločini? Najvjerojatnije jesu. Rat je sam po sebi nasilan čin, a ne dječja igra. Rat nije apstraktna kategorija, već nasilno rješavanje određenih problema. Budemo iskreni, sve tri strane su počinile zločine. Međunarodna zajednica, koja je svemu tome svjedočila, iznijela je procjenu prema kojoj su Srbi odgovorni za oko 95 posto zločina, dok su ostatak počinili Hrvati i Bošnjaci. Kada se govori o području Bosanske krajine i zapadne Bosne treba naglasiti kako je tamo situacija bila iznimno komplicirana, uistinu vrlo komplicirana. Obrambeni rat protiv Srba vođen je u totalnom okruženju, a isto tako vođen je rat protiv onih Bošnjaka (Abdićevih sljedbenika) koji su iz nekih razloga prešli na srpsku stranu." - objašnjava Dudaković.

U nastavku razgovora Dudaković kaže kako odbija sramotni pokušaj izjednačavanja krivice, odnosno pokušaj podjele odgovornosti za izbijanje rata u BiH među sukobljenim stranama.
Kaže da se kao vojnik slaže s konstatacijom kako ubijanje civila u ratu treba istražiti i kazniti, a što se tiče prikazanih snimki kaže kako bi trebale biti podvrgnute stručnoj analizi.

"Zašto jedan čovjek stoji na vrhu bunkera? Je li imao bombu, pištolj? Koje su mu bile namjere? Nakon toga povici "ubij" i " Allahu ekber!". To su ratni poklici, jezik bitke. Volio bih da me razumijete kao zapovjednika, iako mislim da nitko tko se nije borio u ratu može to razumjeti. Vi to vidite kao film, ali oni koji su se borili, oni koji su bili ranjeni, oni znaju o čemu govorim. Dva su moja suborca ubijena. Moj osobni čuvar je bio dva puta ranjen. I sam sam dva puta ranjavan. Kako bi smo mogli bilo što postići, kako bi smo uopće preživjeli bez snažnih, odlučnih i predanih boraca? Nikada ne bismo uspjeli. Što sam trebao učiniti? Predati se i Krajinu prepustiti srebreničkoj sudbini? Kao što dobro znate, ponosan sam što sam bio zapovjednik na prvoj liniji, i da sam vodio vojnike 5. korpusa." - kazao je Dudaković.

Upitan na kraju razgovora očekuje li optužnicu protiv sebe, odgovorio je "vjerojatno, u svijetu u kojem živimo ništa nije isključeno."

I.K.

ODBOR za oružane snage američkog Senata je s 15 glasova "za" i 9 glasova "protiv" prihvatio zakonski prijedlog kojim se nastoji tretman zarobljenih terorista od strane američke vojske uskladiti s nedavnom presudom Vrhovnog suda kojom je dosadašnja praksa proglašena neustavnom zbog nedostatka adekvatne pravne regulative.

Predsjednik Bush je, osramoćen "packom" od Vrhovnog suda gdje, inače, konzervativci drže većinu, obećao riješiti taj problem što je prije moguće, odnosno progurati odgovarajuće zakone kroz Kongres što je prije moguće.

Međutim, prijedlog koji je izglasan je u skladu s tekstom kojeg je napisao predsjendik odbora John Warner, republikanski senator i veteran korejskog rata koji se protivio Bushovim prijedlozima držeći da se i na zarobljene "Al Qaedine" teroriste mora primijeniti Ženevska konvencija.

Slično mišljenje je imao i popularni republikanski senator John McCain, koji je za vrijeme vijetnamskog rata kao mornarički pilot bio oboren nad Sjevernim Vijetnamom i nekoliko godina zlostavljan u zloglasnom zarobljeničkom logoru "Hanoi Hilton".

Bush i njegovi pristaše, koji su sporni zakon progurali kroz Dom zastupnika, tvrde da je tekst Ženevske konvencije "nejasan" po pitanju postupanja sa zarobljenicima, odnosno kako je na zarobljenim teroristima dozvoljeno vršiti "agresivne" tehnike ispitivanja.

Korištenju tih tehnika nad vodećim članovima "Al Qaede" se pripisuju "vrijedne informacije" kojima su spriječeni mnogi ozbiljni teroristički napadi.

Republikanskim protivnicima se nedavno pridružio i Colin Powell, bivši državni tajnik u Bushovoj administraciji i načelnik američkog združenog stožera u vrijeme zaljevskog rata.

Powell drži da bi odbacivanje Ženevske konvencije, čak i kada su u pitanju "Al Qaedini" teroristi, dovelo u pitanje prava američkih vojnika zarobljenih u budućim oružanim sukobima.

Bush, kojemu su umjereni članovi stranke ovime zadali težak udarac, se s druge strane može tješiti da je u senatskim odborima glatko prošao zakonski prijedlog kojim se odobrava njegov kontroverzni program prisluškivanja.

D.A.