BIVŠI predsjednički kandidat Boris Mikšić optužen je za seksualno zlostavljanje jedne od bivših zaposlenica svoje tvrtke Cortec. Kako javlja američki Pioneer Press, Mikšić je javnosti postao zanimljiv kad se 2004 kandidirao za predsjednika Hrvatske, a danas je jedan od zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Amerikanka Debbie Hofmeister je 10. ožujka pri federalnom sudu u St. Paulu uložila tužbu protiv Mikšića, u kojoj navodi da ju se seksualno zlostavljao, te traži 800,000 dolara za izgubljene plaće i odštetu.

Hofmeister je u 2003. i 2004. na pet mjeseci bila zaposlena u odjelu za tisak i poštu Mikšićeve tvrtke Cortec, a u tužbi navodi kako ju je Mikšić "proganjao u želji ostvarenja ljubavne veze" sve dok 2004. nije dala otkaz.

U tužbi stoji kako ju je Mikšić učestalo zvao telefonom, inzistirao na sastancima u restoranima, jednom i u njegovoj kući, te ju u više navrata prisilno poljubio u svojoj kući, kao i u prostorijama tvrtke Cortec. Hofmeister također tvrdi da je Mikšić otpustio jednu drugu zaposlenicu Corteca kako bi Hofmeister mogla zauzeti njezinu funkciju.

Mikšić je u svoju obranu, javlja Pioneer Press, kazao kako ga nitko prije nije tužio, te kako je njegov status kao javne osobe glavni motiv tužbe.

Dodao je kako često poziva zaposlenike svoje tvrtke u svoju kuću, te kako u njegovom ponašanju prema Debbie Hofmeister nije bilo ničeg neprimjerenog.

"MILOŠEVIĆ bi sigurno bio presretan da može vidjeti sudbinsku raspravu oko mjesta njegovog pokopa. Njegova smrt prije kraja suđenja uskratila je bivšoj Jugoslaviji bitan korak ka razrješenju njene duge agonije, a to je upravo ono što je balkanski nasilnik želio; do kraja balkanizirati svoju slomljenu zemlju", piše u Timesu komentator Ben MacIntyre, prema čijem mišljenju svađe oko izbora Slobinog posljednjeg počivališta imaju iste korijene kao i prijepori oko grobnica drugih velikih zločinaca.

Posmrtno razvlačenje Miloševićevih ostataka onako kako to kome paše, dokazuje iznimnu psihološku i simboličku moć vladara koja ostaje dugo nakon diktatorove smrti. Sa sličnim problemom će se uskoro suočiti u Iraku, jer bez obzira na kaos u koji se suđenje Saddamu Husseinu pretvorilo, gotovo je sigurno da će ga proglasiti krivim i smaknuti vješanjem.

Problem nastaje sa "odlaganjem tirana", jer nakon što ih bliska povijest osudi, valja odlučiti o njihovim počivalištima, a ako se Slobu i Sadama pokopa "pod lipom" u Požarevcu i u dvorištu kuće u rodnom Tikritu, riskira se da se grobnice pretvore u okupljališta obožavatelja. Razasipanje pepela u jame skrivene duboko u šumama, kao što je bio slučaj sa nacističkim zločincima iz nirnberškog procesa, danas više ne dolazi u obzir.

Autor podsjeća na pravu avanturu koju je prošao Mussolinijev leš. Nakon što su ga partizani smaknuli i objesili na žicu nasred Milana, pokopan je u bezimenom grobu. Nakon toga su mu tijelo iskopali neofašisti, kremirali ga i konačno, pokopali na obiteljskom imanju, gdje je grobnica postala mjesto sukoba njegovih obožavatelja i mrzitelja.

Slučaj Nicolaea Ceaucescua pokazuje da je potpuna anonimnost mjesta gdje je despot pokopan još najbolje rješenje. Iako je cijeli svijet uživio vidio smaknuće bespomoćnog i preplašenog jadnika, koji je do revolucionarnog prevrata brutalnom tiranijom držao Rumunjsku u pokornosti, nakon smrti je jednostavno nestao. Do danas se ne zna da li su dvije grobnice u Bukureštu, za koje se misli da su u njima diktator i njegova žena, doista njihove.

Napominje se da su najveći svjetski "koljači" izbjegli sudnicu i ćeliju: Staljin i Mao su umrli prirodnom smrću, Idi Amin je iz Ugande, u kojoj je zaslužan za smrt 300 hiljada ljudi, pobjegao u Saudijsku Arabiju. MacIntyre u ovo visoko društvo stavlja Karadžića i Mladića, koji također nisu uhvaćeni.

Najveća kazna za tiranina nije smrt, nego trunjenje u anonimnosti zatvora. Mrtvi diktator, bio osuđen ili ne, predstavlja mučenika, ali ako mu se dopusti da ostari i postane nevažan, to je ono što je njemu najgore.

Upravo je to Milošević zaslužio; čvrsto zatvorena vrata njegove ćelije i nakon toga tišinu. Umjesto toga, bit će pokopan kao mučenik, a njegov će grob postati mjesto hodočašća srpskih nacionalista, dok deseci hiljada žrtava ratova koje je on pokrenuo, leže u neoznačenim grobnicama.

Z.A. 

U SRPSKIM Užicama četiri su domaćinstva stavljena pod epidemološki nadzor, a dječak koji je bio u kontaktu s životinjom za koju se sumnja da je imala ptičju gripu ima povišenu temperaturu.

Kako javlja beogradski B92, sumnja na ljudsku zarazu ptičjom gripom je "uspostavljena zbog procedure", a pacijent je izoliran na 72 sata.

"Ako pacijent tokom izolacije neće imati temperaturu i respiratorne probleme, onda je to pokazatelj da nema simptoma ptičje gripe." - izjavio je epidemolog Veljko Đerković.

Dječak već dva dana nema temperaturu, a stanje mu je stabilno.

"To je procedura koju mi moramo provesti kroz zdravstveni sustav kako bi skinuli ili potvrdili sumnju. Ono što je bitno za ukućane i susjede je da, sve da se sumnja i potvrdi, on ne može ugroziti zdravlje eksponirane populacije." - dodao je Đerković.

Srpski mediji javljaju kako je dio Užičke bolnice pripremljen za karantenu eventualno oboljelih, ali da nema panike.

S.H.

HAŠKI sud je na press konferenciju održanoj u podne objavio rezultate toksikološke analize uzoraka krvi i tkiva uzetih iz tijela Slobodana Miloševića. Rezultati pokazuju da "balkanski krvnik" definitivno nije bio otrovan.

Press konferenciju su u prostorijama Haškog suda zajednički održali predsjednik suda Fausto Pocar i glavni tajnik suda Hans Holthius.

Uskoro opširnije.

ČLANOVI obitelji Milošević, supruga Mirjana Marković, sin Marko i kćerka Marija Milošević, neće doći na pogreb Slobodana Miloševića u subotu u Požarevcu, potvrdili su u petak navečer dužnosnici Socijalističke partije Srbije.

Tu informaciju objavili su visoki dužnosnici SPS-a Milutin Mrkonjić, i Milorad Vučelić, kojega je obitelj ovlastila da organizira Miloševićev pogreb.

"Zbog kontradiktornih izjava vlasti u Srbiji u povodu sigurnosti obitelji i zbog prijetnji i ucjena upućenih Mirjani Marković, obitelji se u stvari onemogućuje dolazak na pogreb i obitelj na pogrebu neće biti prisutna", izjavio je Vučelić novinarima ispred Muzeja revolucije u Beogradu u petak navečer.

Beogradski Okružni sud saopštio je u četvrtak da će, ako Markovićeva ne preda svoju putovnicu pri dolasku u Beograd, bez obzira na to što je taj sud ukinuo međunarodnu tjeralicu za njom zbog kaznenog djela zloupotrebe položaja pri dodjeli stana dadilji njenog unuka, ona biti uhapšena pri pokušaju napuštanja zemlje.

Okružni sud je, inače, tjeralicu ukinuo nakon prihvaćanja 15 hiljada eura, kao jamstva da će se Miloševićeva udovica odazvati pozivu na glavnu raspravu zakazanu za 23. ožujka.

Informaciju da Miloševićeva udovica neće doći na pogreb potvrdili su, s velikom dozom vjerojatnosti i čelnik ruske Liberalno-demokratske stranke Aleksej Mitrofanov, kao i predsjednik ruske Komunističke partije Genadij Zjuganov, koji su u petak doputovali iz Moskve u Beograd, kako bi u subotu prisustvovali Miloševićevom pogrebu.

Mirjana Marković napustila je zemlju u februaru 2003. godine, dok je Marko Milošević iz Srbije otišao odmah nakon smjene Slobodana Miloševića u oktobaru 2000. godine, a prema tvrdnjama ruske agencije Interfaks koje je prenio beogradski dnevnik "Danas", oboje su u Rusiji, kao izbjeglice, dobili azil.

Kćerka bračnog para Marković-Milošević Marija živi posljednjih godina u Crnoj Gori, a ovih dana u izjavama za crnogorske medije i agenciju Beta potvrdila je da neće doći na pogreb ni u Beograd, niti u Moskvu.

Marija Milošević kaže da je željela oca pokopati u Lijevoj Rijeci u Crnoj Gori, odakle su Miloševići porijeklom i gdje je grob Miloševićevog oca Svetozara, koji je 1962. godine počinio samoubojstvo.

Pogreb Slobodana Miloševića obavit će se u subotu u 15 sati u dvorištu obiteljske kuće Miloševića u Požarevcu.

DANAS u 12 sati u prostorijama Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu, predsjednik toga suda Fausto Pocar i tajnik Hans Holthuis javnosti će obznaniti rezultate toksikološke analize obavljene nakon smrti Slobodana Miloševića.

Na službenim stranicama ICTY-a priopćeno je kako će Pocar i Holthuis održati novinarsku konferenciju u 12 sati, međutim ne navodi se tematika konferencije za koju se očekuje objava rezultata toksikološke analize uzoraka uzetih iz tijela Slobodana Miloševića.

Bivši srbijanski predsjednik, s vlasti svrgnut u političkom prevratu u oktobaru 2000. godine, umro je u ćeliji haškog pritvora u Scheveningenu u kojem je bio zatvoren od lipnja 2001. godine kada je izručen ICTY-u.

Prema rezultatima autopsije izvršene nakon njegove smrti utvrđeno je da je Milošević umro od srčanog udara, međutim dio srbijanske javnosti kao i njegova obitelj i rodbina tvrde da je Milošević u Haagu bio trovan, što je, dok je bio živ, optuženik i sam tvrdio.

Glavna tužiteljica ICTY-a Carla del Ponte dva dana nakon objave informacije o smrti Slobodana Miloševića izrazila je sumnju kako je on možda počinio samoubojstvo namjerno uzimajući lijekove koji su poništili djelovanje lijekova koje su mu prepisali nizozemski liječnici, a kojima mu se željelo pomoći u tretmanu zdravstvenih problema sa njegovim srcem.

Podsjetimo, Milošević je od ICTY-a zatražio dozvolu za odlazak na liječenje u Moskvu, u kojoj inače žive njegova supruga Mirjana i sin Marko. Njih pak traže pravosudne vlasti Srbije zbog višestrukih kršenja zakona počinjenih u vrijeme dok su Miloševići bili najmoćnija obitelj u Srbiji.

Del Ponte je stopirala izdavanje "moskovske" dozvole Miloševiću izražavajući sumnju da će optuženik pokušati pobjeći tj. da se nakon liječenja, koje mu je uistinu bilo potrebno, neće vratiti u Haag.

I.K.