Foto: AFP

DVOJICA odvjetnika, Gert-Joachim Hetzer i i Christian Sailer podnijeli su kaznenu prijavu protiv pape Benedikta XVI. u kojoj ga optužuju za teške zločine "protiv djece koju je oskvrnuo njegov kler, protiv Afrikanaca usmrćenih njegovom smrtonosnom zabranom kondoma i protiv članova Crkve koje je porobilo njegovo totalitarno svećenstvo".

Optužnicu je u obliku knjige "Slučaj Papa" u Hrvatskoj objavila Udruga David  koja se bavi zaštitom ljudskih prava. Kaznenu prijavu u cijelosti možete pročitati ovdje. Prema njoj je Josef Ratzinger, papa Rimokatoličke crkve, prijavljen Međunarodnom kaznenom sudu zbog zločina protiv čovječnosti.

"Bešćutni pokrovitelj svjetskog sustava zataškavanja"

Najzanimljiviji i najintrigantniji dio optužnice je sadržan u njezinoj trećoj točki u kojoj je Papa optužen zbog širenja zločina katoličkih svećenika. Usprkos tome, autori prijave napominju kako se Benedikt XVI. u javnosti prikazuje kao "bogobojazni crkveni vođa koji se se ispričava žrtvama klerikalnih oskvrnitelja djece i hoće spriječiti daljnja djela". "Ustvari on postupa kao bešćutan pokrovitelj svjetskog sustava zataškavanja koji pogoduje zločincima na račun njihovih žrtava i svakodnevno pogoduje novim zločinima", pišu autori kaznene prijave.

U prijavi se pozivaju na primjere "hiljada katoličkih svećenika koji su posljednjih desetljeća širom svijeta seksualno zloupotrijebili i silovali desetine hiljada djece i mladih".  Navode se stravični primjeri zlostavljanja od strane katoličkih svećenika iz SAD, Irske, Njemačke, Australije, Kanade i Afrike. U SAD-u su se zločini počeli otkrivati kada je Boston Globe 2002. godine izvijestio o 130 žrtava jednog bostonskog svećenika koje su ispričale strašne doživljaje iz djetinjstva. Iako je kardinal Bernard Law znao za zlostavljanja, i to ne samo od strane jednog svećenika, već više njih, on ih je samo premještao u druge župe "gdje je njihova prošlost bila nepoznata". Kardinalova nagrada bila je premještaj u Vatikan, a njegova dijeceza je morala platiti 100 milijuna odštete žrtvama.

U SAD-u preko 10 hiljada žrtava

Nakon toga slučaja, otkrio se još čitav niz svećenika zlostavljača diljem SAD-a. Nadbiskupija u Los Angelesu morala je žrtvama isplatiti 660 milijuna dolara odštete. Biskup Portlanda Wiliam Kevada ništa nije poduzeo kako bi spriječio svećenike pedofile u svojoj dijecezi koja je žrtvama za odštete isplatila 75 milijuna dolara, a on je "kao kaznu" dobio premještaj na bivše papino mjesto prefekta za kongregaciju za nauk vjere. Pretpostavlja se kako bi završni račun za nedjela svećenika pedofila u SAD-u mogao biti vrtoglavih 5 milijardi dolara.

Minimalne brojke katastrofalnih zločina u SAD-u, prema studiji John Lay College od Criminal Justice, iznose: 10.667 žrtava je iznijelo uvjerljive optužbe protiv 4.329 svećenika. "Najgori slučaj je bio slučaj Lawrencea Murphyja koji se tokom 20 godina ogriješio o 200 gluhonijemih u Wisconsinu", piše u kaznenoj prijavi.

"Crkva je štitila zločince"

U Irskoj je zlostavljanje bilo rašireno u dječačkim domovima, a Komisija za rasvjetljavanje zlouporabe djece je zaključila kako je Crkva, neprijavljivanjem svećenika pedofila policije, štitila te zločince.

U izvještaju komisije pod predsjedavanjem sutkinje Yvone Murphy, koja se bavila istraživanjem slučajeva samo u Dublinu, pronađeno je čak 14.500 žrtava u razdoblju od 1975. do 2004. godine. I ta je komisija zaključila kako "nema nikakve sumnje u to da su dijeceza Dublin i ostala crkvena mjesta zatajila seksualnu zloupotrebu djece".  Za zločine u Irskoj je zaključeno da se država nije brinula kako bi se zakoni na sve isto primjenjivali te su tako omogućili Crkvi da ostane izvan pravnog procesa i pomogli skrivanju zločina.

Slučaj zataškavanja izravno povezan s Papom

U Njemačkoj je do 2010. godine postojao "zid šutnje" o pedofilima u Crkvi, dok Isusovački red nije otkrio da su 50 svećenika godinama seksualno zlostavljali više od 200 djece. Ta objava je pokrenula lavinu, pa se ubrzo samo u Bavarskoj pronašlo 280 počinitelja koji su u crkvenim ustanovama vršili seksualno nasilje nad djecom i mladima. Kao i u drugim država, otkrilo se i široko zataškavanje takvih pojava u Crkvi, a u najmanje jednom slučaju je za to odgovoran bio sadašnji Papa, a tada kardinal Joseph Ratzinger. "Kada je jedan svećenik pedofil 1979. godine bio premješten iz Essena u Muenchen, bio je opet postavljen u službu dušobrižništva, a da policija nije bila obaviještena", piše u kaznenoj prijavi protiv Pape Međunarodnom kaznenom sudu. Kada svećenike pedofile iz Europe i SAD-a više nisu mogli čuvati u tim državama zapadnog svijeta, poslali bi ih u Afriku gdje je zaštita, a i medijska pažnja, još slabija.

U kaznenoj prijavi se navodi i kako su isplivali mnogi slučajevi biskupa pedofila, a južnoamerički biskup Marcialo Maciela Degollada je čak bio i prijatelj pape Ivana Pavla II. Prema izvještajima, on je zloupotrijebio 20 do 100 mladih, a bivši Papa mu se u povodu proslave njegovih 60 godina svećeništva zahvalio za "svećeničku službu ispunjenu darovima svetog duha". Zlostavljao je i svoju djecu, bio je sklon drogama, a imao je i dvije žene. "Prema izjavama žrtava kao opravdanje mu je služio ´bol u trbuhu´ koji se mogao ublažiti samo ´masažom´. Nakon obavljene ´obrade´ on je žrtve ispovjedio i naložio im da šute kao što su predviđali propisi reda", piše u prijavi. Vatikan je prigovore na njega primao još od 70-ih godina 20. stoljeća, ali ništa nisu poduzeli.  Rim mu je tek nakon istrage 2006. godine odredio "povučen život u molitvi i pokori", a on je umro sa 87 godina u SAD-u.

Papa je sve znao

Prema pravilima Katoličke crkve, istragama takvih prijestupa se bavila Kongregacija za nauk vjere na čijem čelu je dugo vremena bio sadašnji papa, Joseph Ratzinger, te se pretpostavlja da je bio stalno informiran o svim seksualnim zločinima što su ih počinili svećenici diljem svijeta. Znao je i o svim postupcima koji se vode u Crkvi te da se počinitelji ne prijavljuju policiji, a najveća kazna za njih, koju im je Crkva mogla odrediti, bila je ekskomunikacija ili otpuštanje iz službe. No, čak se i to vrlo rijetko događalo svećenicima pedofilima.

"Između 1981. i 2005. godine Joseph Ratzinger je kao prefekt kongregacije za nauk vjere, a otada kao Papa, dirigirao svjetskim sustavom zataškavanja koji je crkvene oskvrnitelje djece štitio od kaznenog gonjenja državnih sudova i umjesto toga ih konfrontirao isključivo s mjerama kanonskog prava koje nikome nisu naudile i dovodile su do toga da su dječje oskvrnitelji u pravilu ostajali u službi i dobivali daljnje mogućnosti za seksualno nasilje koje su koristili", piše u kaznenoj prijavi.

Zločin protiv čovječnosti

Odvjetnici objašnjavaju kako ova djela spadaju, po pravilima Međunarodnog kaznenog suda, pod "zločin protiv čovječnosti" jer se tu podrazumijeva i "silovanje , seksualno ropstvo.. ili svaki drugi oblik seksualnog nasilja pod uvjetom da su počinjena u okviru raširenog ili sustavnog napada protiv civilnog stanovništva i s upućenošću u napad".  Sadašnjeg Papu optužuju zato što je "pretpostavljeni kazneno dogovoran za zločine koji su počinili njegovi podčinjeni pod njegovim stvarnim rukovodstvom i kontrolom kao posljedicom propusta". Znači Papa bi ovdje bio optužen po "zapovjednoj odgovornosti". 

Druga točka optužnice odnosi se na to da je Papa suodgovoran za smrt stotine hiljada, možda i milijuna oboljelih od AIDS-a, "jer unatoč epidemije koja hara ustrajava na crkvenoj zabrani zaštitnih sredstava protiv prenošenja HIV-a i provodi je prijetnjama svog sustava prisile".

Treće što se Papi kao poglavaru Katoličke crkve stavlja na teret su prijetnje s "vječnim paklenim mukama". Odvjetnici dokazuju da te prijetnje bezbroj ljudi dovode u "bolesnu psihičku i duhovnu ovisnost" te im oduzimaju njihovu vlastitu odluku savjesti u egzistencijalnim životnim područjima. Smatraju kako Crkva prezire religijsku slobodu, koju javno hvali Papa i dodaju kako se time pokušava odvratiti pozornost od "totalitarizma sustava" u Katoličkoj crkvi.