MARIJA MILOŠEVIĆ, kćer pokojnog "balkanskog krvnika", i dalje tvrdi kako je njezin otac ubijen, a njegov posljednji ispraćaj, kojem je prisustvovalo 80 hiljada ljudi, nazvala je "skandaloznim".

Kćer Slobodana Miloševića, koja živi u Crnoj Gori nije prisustvovala očevom sprovodu, kao niti njegova udovica Mira i sin Marko, a u razgovoru za AP je istaknula kako je prekinula sve veze s ostatkom obitelji.

"Nemam razloga biti u kontaktu sa svojom obitelji. Nigdje na svijetu ne sahranjuju ljude u dvorištu." - kazala je Miloševićeva kći dodavši kako je "sprovod bio potpuni skandal."

Marija je navela kako će zatražiti ekshumaciju Miloševićevog tijela kako bi bio sahranjen u Crnoj Gori, gdje su se rodili njegovi roditelji. Radi se o mjestu Lijeva Rijeka, gdje je pokopan Miloševićev otac koji je 70-tih počinio samoubojstvo očevim pištoljem.

"Srbija je izdajnička zemlja koja je prodala mog oca." - kazala je Marija, aludirajući na Miloševićevo hapšenje 2001. godine i izručenje Haagu.

Podsjetimo, danas 42-godišnja Marija je prilikom uhapšenja oca ispalila pet metaka u automobil osobe koje je s njim pregovarala, no nije bilo ozlijeđenih.

Iako nije prisustvovala sprovodu, Miloševićeva kćer tvrdi kako joj se "želudac uzburkao kada je vidjela sve te neprijatelje oko njegovog odra" te upozorila kako su to bili isti ljudi koji su "kao miševi pobjegli od njega onoga dana kada je uhapšen."

"On je ubijen u Haagu. Bio je zdrav čovjek, iz zdrave obitelji, a mogao je proživiti bar još 20 godina. Otac mi je bio sve, moja najveća ljubav." - zaključila je Marija Milošević.

Srpski mediji su nakon sprovoda pobrojali sve zanimljivosti sa sahrane, među kojima su podaci da niti jedan član obitelji nije bio prisutan na sprovodu, kako je proteklo sedam dana od smrti do sahrane, da je njegova grobnica u dvorištu, te kako se sprovod odvijao po noći.

S.H.

AUSTRALSKI ministar pravosuđa donio je konačnu odluku u slučaju Dragana Vasiljkovića, srpkog ratnog zločinca poznatijeg pod nadimkom "kapetan Dragan". Kako je u ponedjeljak ujutro na ročištu održanom u Središnjem lokalnom sudu u Sydneyu objavila predstavnica Ureda državnog odvjetnika Australije, ministar pravosuđa prihvatio  je zahtjev Republike Hrvatske za izručenjem Dragana Vasiljkovića.

Kako doznajemo iz hrvatskog Ministarstva pravosuđa, time je i formalno započeo proces Vasiljkovićevog izručenje Hrvatskog, kojeg šibensko Županijsko državno odvjetništvo tereti za ratne zločine počinjene početkom 90-ih na teritoriju RH.

No, u Ministarstvu kažu kako se unatoč odluci prvostupanjskog suda još uvijek ne može govoriti o eventualnom datumu završetka procesa izručenja, budući da isti može potrajati.

Nekadašnji zapovjednik srpskih paravojnih snaga u Hrvatskoj, a sada australski državljanin uhapšen je 20. siječnja u Sydneyju na temelju međunarodne tjeralice koju je za njim raspisala Hrvatska. Hrvatska je od tada imala rok od 60 dana da službeno zatraži njegovo izručenje.

Šibensko Županijsko državno odvjetništvo Vasiljkovića tereti da je kao zapovjednik jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojba, odnosno zapovjednik nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojba "Alfa", postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Osumnjičen je da je u lipnju i srpnju 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te u februaru 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i ubijao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Tereti ga se i da je kao zapovjednik jedinica za posebne namjene u srpnju 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada i zauzimanja glinske Policijske postaje, prigradskog naselja Jukinca, te sela Gornjeg i Donjeg Viduševca.

Tijekom tog napada, protivno odredbama Ženevske konvencije, oštećene su i uništene civilne zgrade, stanovništvo je natjerano u bijeg, opljačkana im je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili među kojima i jedan strani novinar.

Vasiljković je te optužbe odbacio, a međunarodnu tjeralicu koju su hrvatske vlasti raspisale za njim ocijenio kao pokušaj Zagreba da vrši pritisak na Srbe.

RUŠEVINE New Orleansa još uvijek sakrivaju žrtve uragana Katrina koji je u augustu prošle godine pogodio grad i odnio velik broj ljudskih života.

Spasioci uz pomoć studenta volontera raščišćavaju grad, a među ruševinama skoro svaki tjedan pronađu i još žrtava.

U potpuno razrušenoj ulici u nedjelju su pronašli dva tijela i kosti koje bi mogle pripadati trećoj osobi poginuloj u uraganu.

Prvo tijelo pronašli su studenti volonteri, izjavio je Steve Glen, šef specijalnih vatrogasnih snaga New Orleansa. Drugo je tijelo nanjušio pas među ruševinama jedne zgrade. Tijela su u raspadnutom stanju, pa policija ne može odrediti niti dob niti spol pronađenih žrtava.

Katrina je odnijela više od 1100 života, i poplavila više od tri četvrtine grada. Od augusta do danas pronađeno je 10 žrtava, a vlasti pretpostavljaju da će otkriti još najmanje 300-400 tijela.

Uragan Katrina smatra se jednom od većih grešaka Busha i njegove administracije, budući su bili upozoreni na katastrofalne posljedice koje su uslijedile nakon što je uragan poharao taj dio američke obale.

A.H.

NEOČEKIVANI žestoki sukobi studenata i policije na francuskim ulicama, Miloševićev pogreb, kao i govorkanja o svrgavanju još jednog "posljednjeg europskog dikatatora" u Bjelorusiji - svi ti događaji su zaslužni što se ovih dana daleko manje govori o trećoj obljetnici početka iračkog rata nego što bi to inače bio slučaj.

Tome u prilog ide i činjenica da su demonstracije, kojima protivnici rata širom svijeta redovno obilježavaju taj datum, ovog vikenda po procjenama medija, ali i samih organizatora, u pravilu imale manje sudionika nego prijašnjih godina. Međutim, to je možda jedina stvar koja danas može poslužiti kao utjeha zagovornicima američkog pohoda na Irak.

Ankete već mjesecima pokazuju kako "obični" Amerikanci danas misle da je situacija u Iraku tako loša da se mora razmišljati o dizanju sidra kako se najveća svjetska supersila ne bi trajno nasukala u Mezopotamiji.

Jedan od najnovijih dokaza u prilog tezi da je Irak postao noćna mora jest izjava bivšeg premijera iračkog premijera Iyada Alawija, koji je kao svjetovni i liberalno nastrojeni političar uživao reputaciju "američkog čovjeka".

Alawi je, komentirajući sve krvavije sukobe između šijita i sunita, rekao kako se njegova zemlja danas "praktički nalazi u građanskom ratu" te time potvrdio zloguke najave mnogih Bushovih kritičara kako će operacija "Iračka sloboda" toj bliskoistočnoj državi kao svoju krajnju posljedicu umjesto slobode, demokracije i blagostanja donijeti krvavi raspad.

Obljetnicu iračkog rata je, s druge strane, na svoj uobičajeno prkosan način obilježio i njegov glavni arhitekt - američki ministar obrane Donald Rumsfeld. U gostujućoj kolumni "Washington Posta" 73-godišnji šef Pentagona kritičarima je odbrusio kako su kratkovidni te kako je slika o Iraku kao noćnoj mori posljedica senzacionalističkih medija koji naglašavaju terorističke bombe, atentate i slične događaje nauštrb pozitivnih vijesti.

Ukoliko se netko na prethodne tri godine osvrne iz povijesne perspektive, tvrdi Rumsfeld, doći će do zaključka kako su u Iraku načinjeni pozitivni pomaci.

Rumsfeld sebi u prilog može reći kako je zahvaljujući njegovom "čedu" prestao postojati jedan od najkrvavijih režima 20. stoljeća, a Irak nakon desetljeća ratova, sankcija i međunarodne izolacije konačno stekao priliku da postane "normalnom" državom.

Irak je također, barem formalno, postao jednom od rijetkih bliskoistočnih država u kojoj se vlade biraju i smjenjuju na slobodnim, višestranačkim izborima - što je u skladu s "neoconskim" idejnim smjernicama o širenju tekovina američke revolucije po svakom kutku zemaljske kugle.

Međutim, to je manje-više jedini argument s kojom "neoconi" i Bush mogu braniti svoj trogodišnji projekt. Kritičari navode da je njegova cijena ipak prevelika. Nije riječ samo o životima desetina hiljada iračkih civila, kao i činjenici da je krvava tiranija zamijenjena još krvavijom anarhijom i terorom.

Samim Amerikancima sve teže pada činjenica da skoro svaki dan ginu pripadnici njihovih oružanih snaga, a da milijarde dolara utrošene na Irak ne donose nikakvu opipljivu korist.

Ono što će Amerikancima možda najteže pasti u svim budućim procjenama njihove mezopotamske pustolovine jest to što je ona dovršila proces započet 11. rujna 2001. godine - potpuno razaranje mita o američkoj neranjivosti i svemoći.

Teza o SAD-u kao jedinoj supersili i, kao takvoj, jedinoj državi kvalificiranoj za ulogu svjetskog policajca, je uz globalizaciju i Fukuyamine teze o "kraju povijesti" predstavljala temelj klintonovske utopije 1990-ih. Upravo je nastojanje da se očuva takvo stanje stvari predstavljalo jedan od glavnih motiva za nasilno obaranje Sadama Huseina.

Nakon napada na New York i Washington bilo je nužno sve u svijetu uvjeriti kako se Amerika ima snage i volje brutalno se obračunati sa svakim tko ju je spreman javno izazivati.

Ostaviti Sadama Huseina, čiji je režim desetljeće prije toga preživio demonstraciju američke vojne moći, da i dalje prkosi volji SAD-a bilo je jednostavno neprihvatljivo.

Rumsfeld, koji u svom članku tvrdi da se situacija u Iraku mora gledati iz dugoročne perspektive, zaboravio je kako su svojevremeno njegovi istomišljenici (a i on sam) pokazali istu onu "kratkovidnost" kakvu danas zamjera svojim kritičarima.

Mnogi protivnici rata su u proljeće 2003. godine bili ušutkani iznenađujućom brzinom kojom su Amerikanci ušetali u Bagdad, odnosno time što se nisu obistinile crne prognoze o dugim uličnim bitkama, gladi i milijunima izbjeglica.

Slom Sadamovog režima je predstavljao upravo ono što je trebao biti - brza, jednostavna i relativno jeftina demonstracija vojne moći jedine svjetske supersile. Međutim, vrlo brzo se ispostavilo kako i za jedinu svjetsku supersilu važi ono što je Machiaveli primijetio u "Vladaru" prije pet stoljeća - da je neku državu daleko lakše osvojiti nego njome vladati.

Umjesto dragulja u kruni "neoconskog" imperija Irak se pretvorio u sve bolniji čir na tijelu "novog svjetskog poretka", te sve veći izvor neugodne spoznaje da SAD nemaju ljudske, materijalne te idejne resurse da riješe taj problem. Isto onako kao što je spektakularna invazija sve uvjerila u američku moć, tako je mnogo prozaičnija okupacija raspršila tu iluziju u paramparčad.

Američki komentatori danas više ne spominju Čečeniju, iako su skoro jedno desetljeće proveli izrugujući se ruskoj nesposobnosti da smiri svoju buntovnu provinciju. Čak ni uz najsuvremeniju tehnologiju na svojoj strani, Amerikanci jednostavno nisu bili u stanju očistiti komad pustinje od šačice slabo naoružanih gerilaca, tako da danas na temelju te činjenice u Japanu neki vladini dužnosnici iznose donedavno nezamislive procjene o tome da bi SAD izgubile konvencionalni rat s Kinom.

A čak je i čisto politički aspekt američke okupacije Iraka doživio sramotni fijasko. Iračani su ispunili dio "neoconskog" programa svojim izlaskom na slobodne višestranačke izbore. Međutim, pri tome su "zaboravili" izabrati one političare, stranke i opcije koji bi svojim liberalnim i slobodno-tržišnim stavovima trebali biti oličenje "neoconske" permnanetne revolucije. Umjesto toga su, po uzoru na neke druge narode u sličnim situacijama, odabrali nacionalizam i vjerski fundamentalizam koji je u pravilu koban za budućnost više-etničkih i više-vjerskih država poput Iraka.

Ono što "neocone" i Rumsfelda posebno boli da je u toj cijeloj priči najviše profitirao upravo onaj faktor koji je, po originalnim planovima, trebao biti sljedeća meta njihovog projekta. Iran, umjesto da se nakon američke okupacije Irana i Afganistana nađe okružen i oslabljen, pretvorio se u još jačeg i važnijeg regionalnog i svjetskog "igrača".

Šijitske stranke i pokreti povezani s Teheranom danas dominiraju iračkom politikom i bez njihovog učešća u vlasti je nemoguće zamisliti ikakvu suvislu "izlaznu strategiju".

A američki pohod je umjesto demokrata u Iranu ojačao konzervativce i "jastrebove" daleko sklonije provocirati zapadni svijet izgradnjom atomske bombe i naftnim ucjenama nego što je to ranije bio slučaj. Njihova sve veća drskost je posljedica spoznaje da SAD nakon gorkog iračkog iskustva više nemaju volje za još jedan pohod nalik na onaj u Iraku.

S druge strane, to ne bi trebalo predstavljati razlog za likovanje protivnicima iračkog rata, barem onima koji su se Bushovom pohodu suprotstavljali iz principijelnih, a ne dnevnopolitičkih razloga.

Fijasko SAD-a u Iraku je jasno pokazao koliko su zapravo krhki temelji suvremenog svijeta. A povijest nas uči da takvu spoznaju znaju vrlo dobro iskoristiti likovi daleko beskrupulozniji i destruktivniji od onih koji danas sjede u washingtonskim foteljama.

Dragan Antulov

OKO 3.500 radnika jutros je moralo napustiti radove na britanskom stadionu Wembley na području sjevernog Londona nakon što se snažan prasak prolomio stadionskim gradilištem.

Pretpostavlja se da je prasak uzrokovala još uvijek neidentificirana lomljavina koja nije uzrokovala ljudske žrtve kao niti evidentne materijalne štete, javljaju britanski mediji.

Izvođač radova saopštio je kako je dio natkrovlja na stadionu propao za otprilike metar, no još uvijek nije pouzdano utvrđeno što se dogodilo.

Glasnogovornik australske tvrtke Multiplex koja izvodi građevinske radove na stadionu je rekao kako je tvrtka evakuirala sve svoje djelatnike s gradilišta dok građevinski stručnjaci ne odobre nastavak izvođenja radova na slavnom britanskom stadionu.

Usporena obnova stadiona uzrokom je nezadovoljstva kod dijela engleskih nogometnih fanova koji su nezadovoljni što se majsko finale Engleskog kupa neće održati na Wembleyu, inače domaćinu FA Cupa od 1923. do 2000. godine.

Posljednjih pet godina finalna utakmica Kupa igra se na cardiffskom Millennium stadionu, a odlukom Britanskom nogometnog saveza i ovogodišnje finale također će zbog nespremnosti Wembleya, biti odigrano na stadionu velške prijestolnice u Cardiffu.

I.K.

AUSTRALSKI sud odbio je već treći put zahtjev za puštanjem na slobodu uz jamčevinu srpskog ratnog zločinca Dragana Vasiljkovića, javljaju australski mediji.

Odvjetnik Vasiljkovića, poznatijeg kao Kapetan Dragan, Bradley Slowgrove zatražio je u ponedjlejak njegovo puštanje na slobodu uz jamčevinu na temelju promijenjenih okolnosti pozivajući se na zakone internacionalnog prava.

Slowgrove tvrdi kako Australija nema pravo Vasiljkovića zadržati u zatvoru pozivajući se na njegova prava zajamčena Ženevskom konvencijom. Također je kazao kako se Vasiljković zbog zadržavanja u pritvoru neće moći dobro pripremiti za saslušanje na Visokom sudu, kojem je Vasiljković uložio žalbu tvrdeći da je ilegalno zatvoren.

Sudac David Heilpern kazao je kako će do promjena okolnosti doći ako izručenje ne uspije. "No, za sada je sve ostalo isto i nemam razloga odobriti puštanje u z jamčevinu" - dodao je Heilpern.

Vasiljković će se pred ovim sudom ponovo pojaviti 18. travnja, a 13. travnja izaći će pred Visoki sud.

A.H.