U CRNOJ GORI æe za nešto manje od 24 sata biti jasno hoæe li se ta bivša jugoslavenska republika odcijepiti od Srbije, s kojom je nakon raspada bivše SFR Jugoslavije, najprije èinila nasljednicu raspale države pod nazivom Savezna Republika Jugoslavija, a nakon toga i novu državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru.

485.000 graðana Crne Gore s pravom glasa izaæi æe u nedjelju na birališta na kojima æe se opredijeliti jesu li za ili protiv odcjepljenja te republike od Srbije. Neke prognoze govore da bi Crnogorci mogli skupiti potrebnih 55 posto glasova biraèa koji æe izaæi na referendum i tako izglasati ponovnu crnogorsku neovisnost koju je ta republika izgubila prije 90-ak godina.

Zajedno sa Srbijom, ova je mala i specifièno lijepa brdovita republika, a èiju populaciju èini svega 650.000 stanovnika, ostala jedina ostavština jugoslavenske federacije koja se raspala u krvi poèetkom 90-ih godina, piše britanski The Independent.

Nakon Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije, koje su proglasile neovisnost, jedino je Crna Gora ostala zaglavljena u srpskom zagrljaju. No, to vjerojatno neæe potrajati još dugo.

Od sredine 90-ih, težnja za neovisnošæu Crne Gore se sve više poveæavala, sve do 2003. kada je Europska unija pritisnula tu zemlju da uðe u "novu" državnu zajednicu sa Srbijom. Crnogorska je vlada na to pristala pod uvjetom da Crnogorci imaju pravo izjasniti se o neovisnosti za tri godine po pristanku na europski zahtjev. I napokon je osvanuo dan odluke.

Crnogorski "veliki" partner Srbija zbog svega je ostala ogorèena. No, prigovori službenog Beograda više su emotivne nego pravno-politièke prirode i tek su rijetki koje oèekuju da bi se odcjepljenjem Crne Gore moglo ponoviti nasilje s poèetka 90-ih, bez obzira na ishod referenduma.

Posljednje istraživanje provedeno prije proglasa predizborne šutnje pokazalo je da æe ishod biti vrlo tijesan, sa oko 56 posto glasova biraèa koji su za odcjepljenje, piše britanski list.

Prema zahtjevu EU-a, pro-nezavisna crnogorska vlada i pro-srpska opozicija su se dogovorile da Republika neæe proglasiti neovisnost ukoliko 55 posto biraèa na referendumu ne glasuje za raskidanje politièko-pravne sveze sa Srbijom i ako odaziv biraèa ne bude veæi od 50 posto.

Rijetko tko se pribojava da æe odaziv biti slabiji od 50 posto, te se predviða da æe na referendum izaæi i do 85 posto registriranih biraèa. Pro-nezavisna vlada je pak uvjerena da æe lako prijeæi prag od 55 posto potreban za ostvarenje njenih težnji.

Crna Gora je neovisnost izgubila 1918. godine kada je postala dio Kraljevine Jugoslavije, i kada je njen tadašnji Kralj Nikola I prisiljen na egzil. No, njegov praunuk Princ Nikola II sada se sve više viða u Crnoj Gori, piše list.

Francuski arhitekt Nikola II nema kraljevskih ambicija u Crnoj Gori, ali je pozvao sunarodnjake na izglasavanje neovisnosti.

No, dok se etnièki Crnogorci pripremaju za odaziv na poziv o uspostavi neovisne Republike, dotle se njihovi roðaci Srbi, koji èine 30-ak posto crnogorskog stanovništva i koji dijele jednaku religijsku tradiciju i jezik, opredjeljuju za ostanak u zajednici koja još uvijek nosi naziv Srbija i Crna Gora.

I.K.
Foto: FAH

AMERIÈKI analitièari smatraju da Crna Gora ima pravo na odcjepljenje putem referenduma o državnom statusu kao što su to imale i druge republike bivše Jugoslavije te da je njezina buduænost, bez obzira na ishod glasovanja, u integraciji s Europom, javlja u èetvrtak Glas Amerike.

Crnogorci u nedjelju izlaze na referendum na kojem æe odluèiti hoæe li Crna Gora postati neovisna država ili æe ostati dio federalne zajednice sa Srbijom.

"Ne vjerujem da mogu ostati zajedno ako Crna Gora to ne želi. Ona bi trebala imati pravo odcjepljenja kao što su to imale druge republike bivše Jugoslavije", rekla je Helle Dale, politièka analitièarka washingtonske Zaklade Heritage, za Glas Amerike.

"Crna Gora, jasno je, ima drugaèije politièke poglede i ciljeve od Srbije, njezina vlada želi zemlju povesti u drugaèijem smjeru", rekla je ona.

Dale istièe mišljenje zagovornika neovisnosti kako Srbija, uništena silama nacionalizma, koèi Crnu Goru na putu u Europsku uniju. Ona je na tom putu daleko ispred Srbije u neophodnim unutarnjim reformama, smatra Dale.

Veleposlanik Marc Grossman, nedavno umirovljeni visoki dužnosnik State Departmenta, smatra da odluku crnogorskog naroda treba poštivati.

"To je pitanje koje se tièe samo te dvije strane, a nama ostaje da se nadamo kako æe biti razriješeno miroljubivo i prijateljski", kaže on.

Grossman kaže kako je bez obzira na ishod referenduma važno da Europska unija i Sjedinjene Države ostanu angažirane na Balkanu.

"Mislim da je za Europsku uniju imperativ daljnja uspješna politika širenja. Za Sjedinjene Države je imperativ da nastave obraæati pozornost na èitavu regiju", rekao je on.

"Mislim da, ako svi narodi u regiji žele biti dio transatlantskih institucija, onda je ishod, bez obzira na njihovu geografiju i politiku, pozitivan, a ne negativan", dodao je on.

NJEMAÈKA, Velika Britanija i Francuska nude Iranu niz povlastica kako bi odustao od svojeg nuklearnog programa, kao što su gradnja nuklearnih elektrana i opskrba nuklearnim gorivom, objavio je u subotu europski diplomat.

"Dogovorili smo se da æemo Iranu ponuditi jednu, a poslije i više nukelarnih elektrana, zajedno s jamstvima meðunarodnog konzorcija za opskrbu nuklearnim gorivom u civilne svrhe", izjavio je diplomat upuæen u prijedlog europske trojke.

EU i Sjedinjene Države vjeruju da Iran u tajnosti razvija nuklearno oružje pod krinkom proizvodnje nuklearne energije. Iran, pak, tvrdi da su njegove aktivnosti usmjerene iskljuèivo za dobivanje struje.

Prijedlog EU-a bit æe tema razgovora izmeðu visokih predstavnika EU-a, SAD-a, Rusije i Kine u srijedu u Londonu, rekao je diplomat.

Istodobno, New York Times piše da su SAD i EU podijeljeni oko pregovora s Iranom, jer se Bushova administracija protivi europskom prijedlogu "mirovnog okvira" za Iran ako odustane od nuklearnih aktivnosti.

Citirajuæi diplomate obiju strana, list navodi da se amerièka vlada takoðer protivi ideji da se europske tvrtke koje posluju s Iranom izuzmu od amerièkih sankcija, što je èetvrta toèka europskog prijedloga.

New York Times piše da neslaganja oko pregovora otežavaju postizanje dogovora s Iranom u vrijeme kada rastu napetosti oko nefleksibilnosti službenog Teherana.

Diplomati su listu takoðer izjavili da su se Europa, SAD i Rusija sporazumjele oko uvoðanje sankcija Iranu ako i dalje bude neposlušan.

DANAS je skromnom ceremonijom na rijeci Yangtse obilježen dovršetak izgradnje glavnog zida na kineskoj Brani tri gudure - jednim od najveæih, najambicioznijih, ali i najkontroverznijih graðevinskih projekata u posljednjih nekoliko desetljeæa.

Skromnost današnje ceremonije je u velikom raskoraku s ogromnom pompom s kojom je sveèano obilježen poèetak gradnje te brane koji mnoge drže najveæom na svijetu. 1997. godine, kada je izgradnja službeno zapoèela, sveèanosti su bili nazoèni najviši dužnosnici NR Kine.

Današnja sveèanost je, pak, koštala samo nekoliko stotina dolara.

Meðutim, cijeli projekt se smatra jednim od najskupljih u današnjem svijetu i mnogi u njemu vide simbol NR Kine kao nove svjetske ekonomske i tehnnološke supersile. Izgradnja je službeno koštala 25 milijardi dolara, iako mnogi drže da je cijena daleko veæa.

Do sada je prilikom izgradnje poginulo oko stotinjak radnika, a pod velikim umjetnim jezerom se našlo nekoliko desetaka sela i dva veæa grada, zbog èega je do sada iz tog podruèja iseljeno oko milijun ljudi, a još nekoliko desetaka hiljada æe se iseliti u bliskoj buduænosti.

Izgradnju ove brane je još daleke 1918. godine predložio Sun Yat Sen, legendarni voða kineskih nacionalista. Cilj je prije svega bio ukrotiti Yangtse, jednu od dvije velike rijeke oko kojih se stvorila kineska civilizacija i država, ali koja je isto tako kroz hiljadljeæa izazivala katastrofalne poplave.

Taj je plan ipak morao èekati da proðu desetljeæa, odnosno da se Kina oporavi od desetljeæa krvavog graðanskog rata, japanske najezde i kulturne revolucije. Danas je Brana tri gudure od velike važnosti za Kinu, s obzirom da æe tako stvoreni hidro-potencijal novu svjetsku supersilu uèiniti manje osjetljivom na naftne i sliène šokove.

Iako je završen glavni zid, brana još nije dovršena, tako da æe prve hidro-turbine biti instalirane tek 2009. godine.

Brana tri gudure je, s druge strane, izazvala velike proteste u svijetu, pogotovo meðu borcima za zaštitu okoliša koji tvrde da æe stvaranje umjetnog jezera imati nepredvidljive, i po svemu sudeæi, pogubne posljedice po lokalnu floru i faunu te opæe zdravlje lokalnog stanovništva.

D.A.