Screenshot: ICTY

SUĐENJE ratnom zločincu i vođi pobunjenih Srba Goranu Hadžiću nastavlo se danas iskazom prvog svjedoka tužiteljstva Zlatka Antunovića iz Erduta, koji je ispričao kako je u Erdutu, nakon napada JNA na Vodovod, posvuda bilo krvi, a osjećao se "smrad paljevine i smrti". To je jedno od mjesta u kojima je, kako je u jučerašnjem uvodnom govoru ustvrdio tužitelj Douglas Stringer, počinjeno etničko čišćenje.

> Hadžić se na optužbe tužitelja samo nasmijao: "Bio je Miloševićev čovjek na terenu, krvnik i ubojica"

Antunović: Rezali su mi kosu tupim nožem ili bajunetom

Antunović je na početku ročišta opisao kako ga je tadašnji poznanik zaustavio na biciklu na cesti i uperio pušku u njega te mu zapovjedio da siđe, što je i učinio. Radilo se o srpskom civilu Siniši Glodiću, koji mu je poručio da se javi njegovom ujaku, nakon čega je kombijem prebačen u Dalj na ispitivanje.

Antunović je odveden u sobu za ispitivanje u Dom kulture, gdje su ga pitali o HDZ-u, hrvatskim vojnicima... Nakon nekog vremena odveli su ga u ćeliju. Kad je ušao u ćeliju, vidio je šestero ljudi, sve ih je prepoznao. Opisao je i kako su ga odveli u prostoriju, gdje su ga mučili tako da su ga udarali palicom po golim stopalima. Antunović se prisjetio kako je noge stavio na stolicu, kako su mu zapovjedili, te bi ga palicom dvadesetak puta izudarali svom snagom po stopalima. "Bol je bila nepodnošljiva", rekao je svjedok. Nakon toga su ga odveli u podrum, gdje je bio bazen vode i naredili mu da se okupa, nakon čega je morao napuniti dvije kante vode i oprati WC-e golim rukama.

"Svakog dana, tko god naiđe, zove vas do tih rešetki do ćelije, šamara vas, pljuje, udari kako god može, nitko mu ne brani. Imali su svo pravo, ulazili su u ćelije vojnici i u civilu. Vani smo radili u tom dvorištu. Tukli su me dosta. Jednom sam odveden u jednu sobu. Tu su bila dvojica, oni su me tukli pendrekom i nekim kablom", svjedočio je Antunović.

"Arkan mi je rekao: Ja sam vođa Dalija"

Nakon nekoliko dana Antunović je ipak pušten kući, ali su ubrzo došli po njega usred noći i odvezli ga natrag u Dom kulture u Dalju. Na jednom od ispitivanja prisutan je bio i Željko Ražnjatović Arkan, koji ga je pitao prepoznaje li ga. Kad je Antunović rekao kako ne zna tko je pa ga je Arkan udario i predstavio se kao vođa pobunjenih Srba.

"Tada mi je Arkan rekao da priđem. Prišao sam, pitao me znam li tko je. Nisam znao, lupio mi je šamar. Zapovjeđeno mi je da legnem, dali su mi papir i olovku da pišem imena Hrvata koji su ostali u Erdutu. Arkan je rekao da to ne zna pročitati da će biti još vremena da ću naučiti jako dobro i čitati i pisati ćirilicu", istaknuo je Antunović.

"Rezali su mi kosu tupim nožem ili bajunetom", opisao je Antunović i dodao kako je tad imao kosu do pola leđa. Kako je imao tetovažu HDZ-a na ruci, naredili su mu da izbriše tu tetovažu pa je cigaretama palio kožu kako bi skinuo tetovažu, pod prijetnjom da će mu u suprotnom odrezati ruku.

Na Uskrs 1992. godine pred kuću njegove tete i ujaka stigao je džip s Arkanovim vojnikom, koji im je poručio da se brzo spakiraju jer će biti poslani u Osijek. Ukrcali su se na autobus i krenuli su prema Osijeku. Antunović se sjeća kako su za Osijek išla dva autobusa. Autobusom su stigli pred selo Nemetin, do kojeg su morali pješke, a u Nemetin su stigli kad je već pao mrak. Dočekali su ih hrvatski vojnici i pružili im pomoć i dali im lijekove, nakon čega su vozilima Hitne pomoći krenuli prema Osijeku. Istovremeno je počelo i granatiranje Osijeka.

Obrana posebni interes pokazala za tetovažu HDZ-a"

Nakon tužiteljstva, ispitivanje svjedoka preuzela je obrana Gorana Hadžića. Tužitelj je pitao svjedoka sjeća li se Tomislava Merčepa i sjeća li se da je Merčep u svojem govoru na skupu HDZ-a iz 1991. godine rekao kako je dobio direktivu napraviti vojnu jedinicu unutar stranke, na što mu je Antunović rekao da ne zna ništa o tome.

Obranu je posebno zanimala tetovaža HDZ-a koju je Antunović imao na ruci. Zanima ih iz kojeg je razloga Antunović tu tetovažu stavio na svoje tijelo, a on je rekao da nije imao nikakav posebni razlog i da njome nije htio nikoga uvrijediti. "Jedan stariji čovjek me tetovirao, zvao se Antun, a preminuo je prije nekoliko godina", kazao je Antunović. Obranu zanima zašto je rekao da je tetovaža bila odraz "ludosti toga vremena", a Antunović je kazao kako ne može objasniti točno što je time mislio. "Tada nisam mnogo razmišljao o budućnosti, nisam imao roditelje koje bih upitao za savjet", odgovorio je Antunović.

Obrana je na sve moguće načine pokušala utvrditi razloge zbog kojih je Antunović tetovirao "HDZ" na ruku, što se svjedoku učinilo smiješnim. Branitelj je upitao je li za tetovažu platio određenu svotu novca, na što mu je Antunović odgovorio da nije, jer je bio prijatelj s njegovim sinom, i dalje zbunjen brojnim upitima obrane o tetovaži.

"Posvuda je bila paljevina, ruševine i krv"

Antunović je svjedočio i o dolasku Zbora narodne garde u Dalj i Erdut. Obranu je zanimalo je li svjedok ikada vidio pripadnike ZNG-a kako, zajedno s policijom, patroliraju s puškama po mjestu i plaše srpsko stanovništvo, na što je svjedok odgovorio negativno.

Antunović se morao još jednom prisjetiti rušenja Vodovoda u Erdutu. Još je jednom opisao prizor na koji je tamo naišao - spaljene drvene kuće, madraci, krv posvuda...

Ponovio je kako je dva puta pritvoren u Domu kulture u Dalju. "Ako se dobro sjećam, Kovačević je pričao kako je imao oružje, ali da ga je negdje odbacio", kazao je svjedok. Na upit je li imao saznanja o tome da se u kućama hrvastkog stanovništva skrivalo oružje nakon dolaska pripadnika HV-a, Antunović odgovara negativno te tvrdi kako nikada srpskoj policiji nije dao takva saznanja.

Obrana je priložila dokument u kojem se nalazi Antunovićevo svjedočenje o drugom putu kada je zatočen u Dalju:" Morali smo obavljati kućne poslove u srpskih kućama. Pustili su me kući, sve do travnja 1992. godine, kada su dva autobusa prepuna Hrvata prebačena u Osijek". Obrana se na ovaj dokument osvrnula jer u njemu ne stoji nikakva informacija o tome da je Antunović i treći puta zatočen u Arkanovom centru za vojne vježbe, o čemu je govorio tokom današnjeg ročišta.

"Gospodar života i smrti" napokon pred sudom

Na jučerašnjem prvom ročištu tužitelj je opisao okolnosti pod kojima su se događali zločini u Hrvatskoj, a Hadžića optužio da je poticao zlostavljanja, mučenja i ubijanja tokom rata, posebno na području istočne Slavonije. Kazao je kako je Hadžić bio hladnokrvni ubojica te da je u Beograd odlazio po oružje i upute i bio "Miloševićev čovjek na terenu".

ICTY Hadžića tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, progone, istrebljenje, ubojstvo, zatvaranje, mučenje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na Ovčari, u Veleprometu, Erdutu, Dalju i Borovu Selu, te u srbijanskim logorima Stajićevo i Begejci, u Zrenjaninu, Šidu i Sremskoj Mitrovici. Hadžić se tereti i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva te za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji. Svi navedeni zločini pripadaju u zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Pred hrvatskim sudovima ovaj nekadašnji skladištar iz Pačetina, sela nedaleko od Vukovara, osuđen je u odsutnosti na ukupno 20 godina zatvora. Hadžić je posljednji od 162 optuženika kojima se sudi pred tim ICTY-jem.