TERRY GRANGE, šef policijske uprave Dyfed-Powys u Walesu, uzburkao je britansku javnost izjavom kako starije muškarce koji imaju seksualne odnose s djevojkama mlađim od 16 godinama ne smatra pedofilima.

Prema izjavi koju je Grange dao nedjeljnim novinama, policija i pravosuđe se u praksi trebaju drukčije postaviti prema slučajevima seksa s djevojčicama od 13 godina od slučajeva kada je djevojka blizu dobi od 16 godina, odnosno dobi kada zakon dopušta seksualne odnose.

Grange tvrdi da što je djevojčica bliže toj dobi, to seksualni odnosi postaje manje kazneno djelo, a više "siva zona". Grange smatra da se pedofilijom ne može nazvati ukoliko s 15-godišnjakinjom seksualne odnose imaju njeni vršnjaci (što britanska tužiteljstva u pravilu ne gone po službenoj dužnosti), pa čak ni 20-godišnjaci, ili 30-godišnjaci.

Također smatra da se slike djevojčica starijih od 13 godina također ne bi smjele automatski smatrati dječjom pornografijom. Grange, koji je oženjeni otac troje djece, je kasnije u izjavi za BBC povukao svoje mišljenje i rekao da ipak smatra kako se mladići stariji od 20 godina moraju goniti za pedofiliju.

S druge je strane dodao kako je doslovna primjena zakona nemoguća, jer bi svaki seksualni odnos među tinejdžerima tjerao policiju da svaku večer patrolira po okupljalištima mladih.

"Otkad sam živ, tinejdžeri su imali seksualne odnose. To oni rade i nikakav zakon ih u tome ne može spriječiti", izjavio je šef policije.

Za Grangea je dob od 16 godina ništa drugo do "umjetna granica" koju imaju u Britaniji.

Grangeove izjave su izazvale žestoke reakcije nevladinih udruga specijaliziranih za zaštitu djece. Oni su velškog policijskog šefa prozvali zbog toga što svojim "neodgovornim" izjavama potiče "pedofiliju", odnosno kod "izopačenih umova" stvara lažno moralno opravdanje za njihovu prljavu rabotu.

Na Grangea su se žestokim kritikama obrušile i obitelji žrtava pedofila.

D.A.

OKO 500 ljudi evakuirano je u subotu navečer s područja New Mexica (Albuquerque) kao mjera predostrožnosti zbog otkrivanja niskog stupnja radijacije.

"Nitko nije u ugrožen, a kriminalistička istraga je u tijeku." - izjavio je Juan Martinez, glasnogovornik lokalne policijske postaje.

Geigerov brojač registrirao je prisutnost radioaktivnih materijala na području 226 jutara zemlje u središtu Albuquerquea nakon pronalaska više sumnjivih objekta.

Policija još nije upoznata kako je radioaktivni materijal uopće dospio na to područuje, ali se sumnja da je do širenja radijacije došlo pri transportu cezija, koji je ujedno radioaktivni matrijal, a koristi se u zdravstvene svrhe i biloška istraživanja.

"Drugi sumnjivi objekt pronađeni su ispod parkiranog auta u blizni umjetničke galerije, jedan je bio označen kao nuklearan, a drugi kobalt", kazao je Martinez.

Mnogi mještani bili su prisiljeni napustiti svoje automobile nakon što je objavljena evakuacija, javlja CNN.

L.M.

"BORILI su se protiv tirana i prevladali vlastite strahove, prelazili planine i popeli se na vrhove savršenosti.", stoji u naslovu reportaže koju je objavio časopis "Time". U njoj je predstavljena lista od šezdeset ljudi koji su u proteklih šezdeset godina doprinijeli promoviranju mira i stvaranju boljeg svijeta.

U jednoj od tri kategorije, uz Nelsona Mandelu, Margareth Tathcer, Charlesa De Gaullea, Aleksandra Solženjicina i druge, našla se i jedna od poznatih srpskih medijskih osoba, borkinja za ljudska prava Nataša Kandić.

Nataša Kandić ravnateljica je Fonda za humanitarno pravo (FHP), nevladine udruge namijenjene očuvanju ljudskih prava, koja sjedište ima u Beogradu, a podružnice u Novom Sadu, Podgorici, Prištini i Prizrenu, i ovo joj nije prvo "Timeovo" priznaje. Prije tri godine uvrštena je na listu 36 europskih junaka.

FHP je osnovan 1992. g., zapošljava 70-ak ljudi i njegovo je djelovanje usmjereno podnošenju prijava i izvještavanja o kršenjima ljudskih prava. Naravno, uzevši u obzir gdje Fond djeluje, velik dio aktivnosti usmjeren je prema izvještavanju o ratnim zločinima koji su se događali na području bivše Jugoslavije. Spomenimo i da je Fond 1994. g. uspostavio suradnju s haškim tribunalom.

I to je ono zbog čega Nataša Kandić ima najvećih problema. Izvještaji o srpskim ratnim zločinima, posebno medijski eksponiraniji, kao oni iz Srebrenice ili Vukovara, ili oni "svježiji", kao oni s Kosova, svrstavaju ju u red omraženih osoba među nacionalistički nastrojenim dijelom srpske javnosti.

U hrvatskoj javnosti, ako se uopće zna za nju, obično je nekakav simbol nečega što Hrvatska ima napretek, pa je to Hrvatima normalno, a Srbija nema, pa je to njima nenormalno. Uz to se obično, najčešće zbog neznanja, vežu izjave tipa "Ovo samo pokazuje koliko ste vi Srbi udaljeni od normalne države, kad jednu tako hrabru ženu marginalizirate i prezirete". Hrvati pri tome vole zaboraviti vlastitu netrpeljivost prema istaknutim osobama lijeve orijentacije iz NGO sektora ili politike, kao što su Žarko Puhovski ili Vesna Pusić.

Istini za volju, ne može se reći da je Nataša u Srbiji rado viđena osoba. U toku karijere prijetnje smrću ili bombaškim napadima postale su skoro pa uobičajena stvar. Sukobi s nacionalistima, kao onaj 2004. u kojem je čak i sama pribjegla fizičkom nasilju, ošamarivši jednog od kosovskih Srba koji su joj ukrali ključeve auta, česti su. Dodatna komplikacija, oko koje nacionalisti na obje strane Dunava vole vikati, jest ta što je jedan od financijera FHP-a Sorošev Institut za otvoreno društvo.

"Timeov" članak piše o najopasnijem trenutku u njenom životu, koji se dogodio na dan NATO-vog početka bombardiranja Srbije. Sjela je u auto i odvezla se do Kosova, izbjegavajući bombe i blokade, da bi se na svoje oči uvjerila o zločinima koji se tamo događaju i zbog kojih je i došlo do bombardiranja. Ne treba ni spominjati da ju kosovski Albanci izrazito cijene zbog angažmana na njihovom slučaju.

Plan FHP-a je transformirati se u centar za dokumentaciju i istraživanje ljudskih prava u vrijem ratova na području bivše Jugoslavije i inicirati regionalnu suradnju koja bi rezultirala iz otvaranja takvih centara u svim bivšim republikama.

Mišljenja su komplicirana stvar. Naime, svatko ih ima. Navoditi sva mišljenja koja postoje o Nataši Kandić bilo bi besmisleno, jer, kao i za svako drugo pitanje, podijeljena su, mnogobrojna i često konfliktna. Ostaju činjenice. A jedna od njih je da je rad Nataše Kandić dobio mnogo priznanja u svijetu, i bacio barem djelomično pozitivno svjetlo na Srbiju.

I ne treba se zavaravati i misliti da se ta percepcija odnosi samo na Srbiju, a isključuje Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i druge zemlje Balkana. Samo je pitanje po čemu želimo biti poznati, po Janici Kostelić, "vatrenima", ratu ili borcima za ljudska prava. I o ovom pitanju postoje različita mišljenja. Svatko od nas treba izabrati svoje.

J.D.

LIJEČNIČKIM pretragama ustanovljeno je da je količina talija u tijelu Litvinenka tri puta veća od maksimalne dozvoljene, što je vrlo opasno po život čovjeka.

Iako još nije poznato kako je otrovni metal završio u Litvinenkovom tijelu, često se spominje ručak s misterioznim Talijanom, kao možebitno vrijeme trovanja.

Naime, prošlog mjeseca Litvinenko je primio neočekivani e-mail od "poznanika" Maria, koji je inzistirao da se nađu u Londonu zbog vrlo važnih informacija oko ubojstva ruske novinarke Anne Politkovskaya, za koju je Litvinenko imao dokaze da je bila žrtva predjednika Putina.

Litvinenko (44), koji je prije šest godina emigrirao u Veliku Britaniju bio je pukovnik ruske tajne službe FSB i žestoki kritičar predsjednika Putina a 2000. je u Rusiji optužen za veleizdaju.

Prijatelji bivšeg agenta ruske tajne službe, uvjereni su kako je ovo bio pokušaj njegova ubojstva od strane bivših suradnika. Smatraju ovaj slučaj vrlo sličnim onome iz 1987, kada je bugarski disident Georgi Markov ubijen otrovom ricinom na dršci kišobrana na mostu Waterloo u Londonu.

Zalihe talija u Velikoj Britaniju su vrlo ograničene a slučajevi trovanja ekstremno rijetki.

Otrov je snažan jer samo gram talija dovoljan je da ubije i najjačeg čovjeka dok se simptomi trovanja mogu dijagnozirati tek nakon dva tjedna.

Aleksandar Litvinenko je u vrlo lošem stanju. Bubrezi su mu vrlo oštećeni, stalno povraća i izgubio je svu kosu.

Postoje oštećenja koštane srži, a broj leukocita (bijela krvna zrnca), koja su vitalna za imunološki sustav, svedena su na minimalni broj, što može značiti da nije posrijedi samo talij već smrtonosni otrovni koktel.

Litvinenko smatra da je sigurno bio žrtva pokušaja ubojstva.

"Sigurno su mislili da ću biti mrtav već treći dan zbog zatajenja srca. Nikada se nisam ovako loše osjećao, ponekad mi se čini da moj život visi o niti." - izjavio je za Sunday Times Litvinenko.

Litvinenko je u kratkim crtama ispričao svoj susret s tajanstvenim Mariom.

"Sreli smo se pokraj Piccadilly Circusa, nakon čega sam je predložio da sjednemo u obližnji japanski restoran. Naručio sam ručak dok on ništa nije jeo. Bio je vrlo nervozan. Predao mi je e-mail dokument, ne original,nikako mi je nije jasno zašto je dolazio u London samo zbog toga kada ga je mogao poslati e-mailom." - prisjeća se Litvinenko.

Nakon sastanka Talijan je nestao, a Litvinenko još nije u potpunosti siguran ima li ta osoba nekakv veze s njegovim trovanjem. No ipak već te večeri Litvinenko je počeo povraćati.

Sada, tri tjedna od trovanja, Litvinenko je u bolnici pod pratnjom policije, a u potrazi je za donatorom koštane srži, koja mu jedino može spasiti život.

V.B.

SRPSKO Tužiteljstvo za ratne zločine ima informacije da se optuženi za zločin na Ovčari nalazi u pritvoru u Norveškoj.

Siretom, koji je do sada bio nedostupan organima gonjenja, raspisana je međunarodna tjeralica na osnovu koje je lociran, u suradnji sa norveškim državnim organima" piše u priopćenju Tužiteljstva, prenosi B92.

Ono smatra kako postoji sumnja da je Damir Sireta, kao pripadnik snaga Teritorijalne odbrane Vukovara, jedan od egzekutora 200 ratnih zarobljenika na farmi Ovčara, u studenom 1991. godine.

Do sada je u Beogradu osuđeno 15 pripadnika različitih postrojbi koji su sudjelovali u najvećem masakru nakon pada Vukovara