"TIJEKOM Prvog svjetskog rata više od pola muške populacije u Srbiji ubijeno je. U hrvatskim koncentracijskim logorima kao što je Jasenovac, više od milijun Srba, Židova i Roma smaknuto je brutalnošću koja je zapanjila čak i Njemce, koji su koristili humanije metode ubijanja plinom, od onih koje su provodile ustaše."

"Deset godina sam pisala o raspadu Jugoslavije, jer tokom rata u Bosni niti jednom na CNN nisam mogla čuti srpskog glasnogovornika, što me zainteresiralo da čujem i njihovu stranu priče." - piše konzervativna američka analitičarka Mary Mostert u American Dailyju.

Otkriva kako je pogrom Srba u drugom svjetskom ratu zamijenjen terorom koji su nad njima provodili komunisti, a sve zato što su "britanski dvostruki agenti lagali tko je doista na savezničkoj strani, jer se jako dobro zna da su to bili ljudi pod vodstvom Draže Mihajlovića."

Autoricu posebno fascinira vjerska postojanost Srba, koji su preko 600 godina odoljevali poturčivanju, nakon čega su se oduprli i austrijskim pokušajima da ih turnu pod skute Pape. Osim što su održali pravoslovnu opstojnost, Srbi su se iskazali i po toleranciji, jer nikad drugima nisu nametali vjeru.

"Posljednja poglavlja laži o Srbima ispisana su u drugoj polovici 90-ih, kada je predsjednik Clinton odobrio isporuku oružja financiranog od strane terorista muslimanima u Bosni, kao i kad je nasjeo na laži kosovskih terorista, koje su obučavali Iran i Osama bin Laden, da Milošević provodi genocid." - otkriva nam Mary iz Arizone pravu prirodu rata na prostoru bivše Jugoslavije.

Slijedi i prava bomba, sa dosad nepoznatim podacima: "Albanski lobi u Americi, kojeg financiraju trgovci drogom sa Kosova i bogati Amerikanci albanskog porijekla plasirao je priče kako su Srbi poubijali 100 hiljada Albanaca na Kosovu, na osnovu čega su američki avioni bombardirali Srbiju 78 dana."

Poduzetna i predana "srpskoj stvari", konzervativna analitičarka je iščeprkala i pouzdan podatak da je na Kosovu, na osnovu nalaza nekakvih španjolskih forenzičara, potvrđeno tek 2 hiljade leševa, u broj kojih ulaze i "mnoge čudne smrti za koje se nikog ne može okriviti."

Nakon toga slijedi pismo koje je autorici poslao drugar Alex iz Beograda, gdje zajednički kukaju nad sudbom kletom koja je zadesila Srbe; od Ćele Kule i Turaka koji su "sakatili njihove najbolje muškarce i silovali njihove najljepše žene", do "katoličkih susjeda koji su bili jednako grozni kao i Islamisti." Aca također, u pismu koje će se slati "prijateljima, susjedima i kongresmenima" izdvaja hrvatske ustaše, koje su bile "najbolji Hitlerov saveznik".

"Srbi su preživjeli, ali je njihov broj dramatično smanjen stoljećima terorizma. Želimo li Kosovo, srpski Jeruzalem, oduzeti Srbima i predati ga onima koji su upali na Kosovo preko granice i pomoću terora puobijali i istjerali Srbe?" - završava s dnevno-političkom retorikom autorica, iza čijeg se "pseudonima" vjerojatno krije unuka popa Đujića.

Z.A.

AUTOR popularnog "talk showa" i glazbenik Jože Činč, zvani Čiro iz Murske Sobote pretučen je jučer usred bijela dana u rodnom gradu kada se uputio kupiti novine s fotografijama na kojima je prikazan kako dobiva "Viktora", prestižnu nacionalnu nagradu za najpopularnijeg voditelja u toj kategoriji emisija.

Činč je napadnut jučer oko 11 sati u blizini tržnice u Murskoj Soboti, a prema neslužbenim informacijama napao ga je muškarac romske nacionalnosti s kojim je tv voditelj od ranije imao konflikata, javlja RTV Slovenija.

Ubrzo nakon napada Činč je prebačen u bolnicu u kojoj mu je pružena medicinska pomoć, dva šava zbog ozljeda od napada. Nakon toga svojevoljno je napustio bolnicu rekavši kako se njegov stav (glede Roma i ostalih tema kojima je burkao duhove) nije promijenio.

Unatoč napadu i ozljedama Činč smatra kako sam napad nije najgora stvar koja ga je snašla u posljednje vrijeme. Naime, neznanci su o 15-oj godišnjici smrti njegova oca oskvrnuli pokojnikov grob.

Kipić "Viktor" dodijeljen mu je dva dana ranije na gala-priredbi održanoj u Ljubljani.

"I dalje ću hodati uzdignute glave, ali se moram naviknuti da se ovdje popularnost pokazuje šakama", rekao je Činč kojeg su novinari posjetili u bolnici u Murskoj Soboti gdje su mu zašili glavu.

39-godišnji voditelj i vođa glazbene skupine "D Kwaschen retashy" ne zna što je točno izazvalo napadače, ali tvrdi da mu se čini da jednog poznaje, te da mu je i prije prijetio.

Neki upozoravaju da je u svojim "otkačenim" emisijama u zadnje vrijeme ismijavao Katoličku crkvu, a drugi smatraju da su mu se osvetili lokalni Romi koje je također znao uvrstiti u svoje satirične blokove.

Urednica lokalne televizijske postaje Kanal 10 iz Murske Sobote Brigita Bavčar nedavno je Činčevu emisiju privremeno obustavila, jer je u šou pozvao prvaka Slovenske nacionalne stranke (SNS) Zmagu Jelinčiča i to samo nekoliko dana nakon što je Jelinčič sablaznio javnost šokantnim izjavama kako bi se on radikalno obračunao s pedofilima.

Index.hr/Hina/RTV Slovenija
Foto: RTV Slovenija

STEPHEN KAY, jedan od branitelja pokojnog srpskog diktatora Slobodana Miloševića imenovanih po službenoj dužnosti, je nakon formalnog zaključenja suđenja "balkanskom krvniku" objavio vlastiti osvrt na haško "suđenje stoljeća" u uglednom britanskom listu The Times, u kojem navodi da je sudski proces protiv Miloševića bilo praktički nemoguće završiti zbog opsega optužnice.

U opsežnom članku objavljenom u Timesu, Kay u više navrata izražava razočarenje iznenadnim prekidom suđenja Miloševiću uzrokovanim njegovom smrću. Ljudi koji su posvetili pet godina svog života najzamršenijem mogućem slučaju nisu uspjeli doći do kraja posla, te su ostavljeni da pate u tišini dok su drugi u isto vrijeme spremali na osudu njihovih napora, žali se Kay.

Miloševićev odvjetnik po službenoj dužnosti u članku osuđuje medijske usporedbe suđenja srpskom diktatoru i Sadamu Huseinu.

No, ta dva slučaja nisu usporediva jer se Husein nalazi na optuženičkoj klupi kao počinitelj zločina, pri čemu se pitanje njegove krivnje svodi na sudjelovanje u jednom događaju, tvrdi Kay, pa dodaje kako je s druge strane, Milošević optužen po zapovjednoj odgovornosti za zločine koje su počinili njegovi podređeni, odnosno za sudjelovanje u združenom zločinačkom pothvatu koji je sam planirao koristeći svoje ovlasti, te je tako bio odgovoran za zločine drugih osoba

Izdvajanje jednog konkretnog zločina u Miloševićevom slučaju bilo bi loše rješenje iz perspektive haškog tužiteljstva, jer bi isto bilo teško dokazati, piše Kay.

Naime, sve optužbe protiv Miloševića bazirane su na dokazivanju političke arhitekture koja ga je okruživala kao predsjednika Srbije odnosno Savezne Republike Jugoslavije. Haška optužnica bazirala se na njegovim političkim manevrima koji su, tvrdili su tužitelji, dokazivali njegovu odgovornost za počinjene zločine. No, Miloševićev odvjetnik pita se je li cijela stvar mogla biti izvedena drugačije.

U nekoliko navrata suci su postavljali pitanje opravdanosti spajanja optužnica za Kosovo, Hrvatsku i BiH, a Kay navodi kako je Miloševićev odvjetnički tim, kojeg je također po službenoj dužnost postavio sud, smatrao kako bi te tri optužnice trebala biti odvojene.

Razlog za to vrlo je jednostavan, smatra Kay, pa pojašnjava kako je sam Milošević favorizirao opciju spojenih optužnica, što su oni kao njegovi odvjetnici morali poštovati, a budući da je i samo tužiteljstvo bilo za spajanje optužnica, sud nije imao izbora.

No, mora biti jasno da je sama optužnica za Kosovo bila dovoljna za proces tako zamršen da bi svaki odvjetnik na svijetu u njega mogao biti uključen cijeli jedan životni vijek, naglašava Kay. Dodajte tome optužnice za BiH i Hrvatsku i dobit ćete proces koji je praktički nemoguće privesti kraju, zaključuje Kay.

N.B.

PAVEL KANDEL, analitičar i šef etničko-političkog odjela Europskog instituta je za ruske RIA Novosti komentirao smrt balkanskog krvnika Slobodana Miloševića.

"Slobodan Milošević napravio je ono što je i želio. Umro je kao mučenik u zatvorskoj ćeliji iz ne baš posve jasnih razloga. To je najbolji izgovor za stvaranje mita o borcu koji je mislio samo na interese svoje zemlje, i koji je čak i na vlastitom suđenju uspio optužiti i osuditi svoje neprijatelje."

Točno je tako karizmatični vođa želio ostati zapisan u srpskoj povijesti. Njegov je cilj bio opravdati sebe i moralno i politički, makar u očima Srba, ako mu to ne uspije u očima drugih. No, samo uspješni vladari mogu se nadati oprostu. Gubitnici se ne trebaju nadati milosti.

U političkom smislu Milošević je bankrotirao 2000. godine, kada ga je nakon 13-godišnjeg autoritativnog režima svgrnuo vlastiti narod. Bilo je za očekivati da će nakon njegovog pada Jugoslavija prestati postojati. Biti bivšim predsjednikom nepostojeće države najgori je scenarij za bilo kojeg političkog vođu. Njegova smrt neće donijeti puno promjena niti Srbiji niti ostatku Balkana.

No, nakon što se Milošević svojom iznenadnom smrću osvetio Haškom Tribunalu, srpskim vlastima neće biti lako ispuniti ultimatum koji im je zadala EU: izručiti Ratka Mladića i Radovana Karadžića do kraja ožujka, navodi se u analizi.

Da je Haški tribunal bio dosljedan tražeću pravdu, a ne opravdanost, Miloševiću bi se sudilo u paru s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i bosanskim vođom Alijom Izetbegovićem, kojima je dopušteno da preminu mirno, kao i vođama Oslobodilačke vojske Kosova koji su danas cijenjeni političari.

Masivni ratni zločini i nasilje nad ljudima elementi su svakog građanskog rata, a sve sukobljene strane pokazale su veliki fanatizam u tom pogledu. Tretirati ih različito značilo bi potkopati temelje zakona, zaključio je Kandel. 

TUŽILAŠTVO mostarskog kantona podiglo je optužnicu protiv Miroslava Marijanovića i Ante Buhovca zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Buhovac i Marijanović su optuženi da su kao pripadnici Hrvatskog vijeća obrane počinili zločine nad zatočenim Srbima i muslimanima tokom 1993. u logoru Heliodrom, gdje su bili stražari.