IAKO srpski dužnosnici još uvijek čekaju službenu objavu rezultata referenduma o neovisnosti Crne Gore, ministar vanjskih poslova SiCG Vuk Drašković oglasio se ustvrdivši kako se radi o "povijesnom trenutku da se Srbija vrati svom početku, koji bi bio utemeljen u povijesno provjerenim i pobjedničkim stupovima srpske države, a to su stupovi kraljevine".

"Ovu prilika da se Srbija vrati onom što će skratiti put prema Europi, a to je ustavna parlamentarna monarhija, srpski narod ne smije propustiti." - kazao je Drašković u razgovoru za B92.

Šef vojvođanskih socijaldemokrata, Nenad Čanak, je komentirajući rezultat referenduma ustvrdio kako on dokazuje da sa "Srbijom više nitko ne želi biti u zajednici".

"Srbija sada više nema izgovore. Očito je da s ovakvom Srbijom nitko ne želi živjeti u zajednici i krajnje je vrijeme da se ljudi u Srbiji zapitaju zašto je to tako." - dodao je Čanak.

Naslovi beogradskih listova variraju od nevjerice prema tijesnim rezultatima referenduma, pa do priznanja neovisnosti Crne Gore.

KAO JOŠ jedna u nizu ironija kojima obiluje povijest ovih prostora mogla bi se okarakterizirati činjenica da je u nedjelju izglasan razvod "dva oka u glavi" izazvao daleko više oduševljenja izazvao u susjedstvu Crne Gore nego u samoj državi koje se taj događaj najviše tiče.

To je, s obzirom na blisku prošlost, sasvim razumljivo. Mnogi kod nas ne kriju zadovoljstvo što su se Crnogorci konačno iskobeljali iz "srpskog zagrljaja", odnosno što je - kako vole govoriti mnogi strani mediji - u nedjelju i formalno završen raspad jugoslavenske federacije te srpski nacionalizam doživio najsramotniji poraz u svojoj povijesti.

Međutim, jučerašnji događaj se ipak ne bi trebao promišljati u kontekstu prošlosti, koliko budućnosti ovih prostora.

Crnogorski glasači su jučer zaokruživali "da" manje zbog priča o nekakvoj slavnoj prošlosti, "čojstvu", "junaštvu" i novopronađenom identitetu koliko zbog onoga što bi u svakoj normalnoj demokratskoj državi trebao biti jedini motiv za donošenje tako važnih odluka - dugoročnog ekonomskog i političkog interesa.

Zbog svega toga pomalo isprazno zvuče nastojanja da se, u komentiranju crnogorske nezavisnosti, uz "čašu meda" uporno uvaljuje "čaša žući", odnosno stalno postavlja pitanje zašto su se Crnogorci svega ovoga sjetili sada, a ne prije 15 godina.

Odgovor na to pitanje je prilično jednostavan. Crna Gora se danas odvaja od Srbije iz istih onih razloga zbog kojih je 1992. godine kao dio dvočlane federacije i jedini nesrpski ostatak Jugoslavije stekla politički "kapital" daleko veći od onog kojeg je imala u SFRJ. Nakon što je takav status počeo donositi više štete nego koristi, tadašnji vlastodršci su napravili zaokret koji će neki nazvati makijavelističkim licemjerjem, a neki državničkom vještinom s kojom se može pohvaliti malo tko s ovih prostora.

Međutim, ni to možda ne bi bilo dovoljno da Crna Gora izbori svoju nezavisnost da nije bilo nekih okolnosti koje ukazuju da je jučerašnji događaj dio jedne malo šire slike. Moglo bi se tako reći da je sudbina Državne zajednice Srbije i Crne Gore zapečaćena na jednom drugom referendumu.

Crna Gora je, a o čemu svjedoče jučerašnji rezultati, još uvijek prilično podijeljena po pitanju svoje nezavisnosti i daleko od konsenzusa koji je u sličnim situacijama karakterizirao druge dijelove bivše Jugoslavije. Rezultat je do posljednjeg trenutka "visio u zraku", ali se zato zna što je opciji nezavisnosti donijelo prevagu - široko uvriježeno mišljenje, potpomognuto nimalo implicitnim sugestijama iz Bruxellesa i drugih prijestolnica, da će Crna Gora daleko lakše i brže ući u Europsku Uniju ukoliko se oslobodi srbijanskog balasta.

Zato se jučerašnji referendum može protumačiti i kao veliki uspjeh Europske Unije, kojim je ona, nakon dugo vremena pokazala da ju je ipak prerano otpisati kao značajan faktor međunarodne politike. Taj uspjeh će znatno pridonijeti samopouzdanju njenih zagovornika, ozbiljno uzdrmanom prošlogodišnjim referendumskim odbijenicama europskog ustava koje su cijeli projekt europskog ujedinjenja dovele u pitanje.

I dok se u nekadašnjim stupovima Europe sve više širi apatija, nezadovoljstvo i euroskepticizam, dokle motor europskog ujedinjenja predstavljaju nove države na istoku, odnosno proširenje Europske Unije. Taj proces se posljednjih godina naglo ubrzao i svima je jasno da će nakon Bugarske i Rumunjske na red doći Turska, Hrvatska, a nakon njega i ostatak regije.

Da bi se to postiglo, potrebno je raščistiti ruševine bivše Jugoslavije, odnosno lišiti se bilo kakvih ustavnopravnih, političkih, ekonomskih, sigurnosnih i sličnih komplikacija koje bi izazivalo držanje Srbije, Kosova i Crne Gore pod istim krovom. Mala Crna Gora je kao novi i zasebni član EU daleko atraktivnija od velike Srbije, s obzirom da će se na njoj uz relativno malo utrošenih eura brže i jasnije odraziti blagodati članstva u tom eksluzivnom klubu, te tako proširenje EU učiniti procesom za koji uistinu nema nijedne racionalne alternative.

Međutim, bez obzira da li svoju novostečenu nezavisnost duguje osjećajima ili dugoročnom promišljanju svojih građana, odnosno pogodnom spletu geopolitičkih okolnosti, Crna Gora se od danas nalazi u položaju koji je daleko povoljniji, ali isto tako sa sobom povlači i daleko više odgovornosti od drugih članova upokojene federacije u sličnoj situaciji. Kada se u narednim godinama bude afirmirala kao nova samostalna i suverena država, Crna Gora će biti oboružana znanjem o greškama koje su na tom putu učinili njeni prethodnici.

Dragan Antulov

Kao jednu od zanimljivosti treba spomenuti biralište u polunapuštenom selu Krnjice koje je organizirano pod šatorom. U Krnjicama trebaju glasovati 24 građanina.

Prvi neslužbeni rezultati referenduma očekuju se u 22 sata. Da se odcijepi od Srbije za nezavisnost u nedjelju mora glasovati 55 posto crnogorskih glasača.

V.Š.

ZA NEOVISNU Crnu Goru glasovalo je 219.683 birača, a protiv toga 176.515, izjavio je u ponedjeljak predsjednik Referendumskog povjerenstva František Lipka, ističući da preostali manji broj neprebrojanih glasačkih listića ne može više bitno promijeniti rezultate referenduma.

On je na konferenciji za novinare rekao da još nije obrađeno 45 glasačkih mjesta, većinom u Podgorici. Riječ je o 25.000 glasačkih listića što predstavlja pet posto glasova. Lipka je rekao da ti glasovi neće izazvati veće promjene u rezultatu referenduma.

Na referendum o neovisnosti Crne Gore izašlo je 86,3 posto birača, za neovisnost se izjasnilo 55,4 a za zajednicu sa Srbijom 44,6 posto, prvi su službeni i preliminarni rezultati referenduma koje je u ponedjeljak prijepodne objavilo republičko Referendumsko povjerenstvo.

Lipka je također izjavio da povjerenstvo još nije zaprimilo nijednu pritužbu na referendumski proces i da se konačni rezultati ne mogu objaviti sve dok ne isteknu rokovi za podnošenje pritužbi i za odgovor na njih.

Tijekom dana konferencije za novinare održat će međunarodni promatrači te vođa suverenističkog bloka, i, po dosadašnjim podacima, pobjednik referenduma Milo Đukanović.

"NEW YORK" ime je broda koji se u New Orleansu gradi od ostataka nekadašnjih tornjeva blizanaca, srušenih u napadima 11. 9. Povezujući dvije najveće katastrofe koje su pogodile Ameriku: teroristički napad i podivljali uragan, u tamošnjem brodogradilištu grade vojni brod od 24 tone željeza uzetih sa "Ground zeroa".

Željezne podrtine, koje su dopremljene iz New Yorka, tretiraju se sa dužnom pažnjom, koja graniči sa religijskim štovanjem, a topljenju prvih sedam tona željeza, koje su izlivene u kostur broda, prethodila je i prava svečanost.

S kakvim zanosom škverani iz Louisiane rade na ovom projektu domovinskog jedinstva, govore svjedočenja iz Timesa, gdje radnici na plovilu govore kako se ježe od uzvišenosti svaki put kada dodirnu gabarite broda, a neki su čak odgodili odlazak u mirovinu želeći biti dio povijesnog projekta.

"Nakon 40 godina rada u brodogradilištu, trebao sam otići u mirovinu, ali sam to odgodio kada sam saznao da postoji mogućnost da radim na "New Yorku". Ovo je svetinja i čini me tako ponosnim", kaže radnik Tony Quaglino, dok drugi radnici dodaju kako svaki put kuckaju po željeznim dijelovima broda, jer "svi znamo od čega je napravljeno i o čemu se tu radi."

Brod vrijedan milijardu dolara pripada klasi amfibijskih desantnih brodova, koji mogu i na nepristupačni teren iskrcati do 700 marinaca, a radnici na brodu su izrazili želju, da se ova lađa, koja će biti gotova 2007. godine iskoristi za hvatanje Bin Ladena.

Sakralna aura koja okružuje brod dodatno se pojačala kada je prošle godine "Katrina" poharala brodogradilište, ali je "New York", tada tek dopola dovršen, ostao netaknut. To se ne može reći za kuće više od 200 radnika koji na njemu rade i na kojima još nije niti počela obnova.

Z.A.