IAKO se smatralo da će govor mržnje srpskog radikala Zorana Krasića, a u kojemu je nedavno izvrijeđao novu potpredsjednicu srpske Vlade Ivanu Dulić-Marković optuživši ju da "dovodi ustaše na vlast", ponovno proći nekažnjeno, njegov je slučaj završio na sudu.

Kako je objavio srpski B92, protiv Krasića je pokrenut kazneni postupak zbog zlouporabe govornice Skupštine za širenje govora mržnje te poticanje nacionalne netrpeljivosti.

Iako je postupak pokrenulo Prvo općinsko javno tužiteljstvo u Beogradu, predmet je, zbog procjene da se radi o težem kaznenom djelu, ustupljen Okružnom tužiteljstvu.

Protiv Zorana Krasića, a koji je izjavio kako "jedva čeka da ga tužitelj pozove", i drugo općinsko javno tužiteljstvo vodi istragu, zbog sumnje da je 2000. godine, dok je bio ministar trgovine, to ministarstvo oštetio za milijun i 755.908 dinara.

No, Krasić se u oba slučaja može pozvati na zastupnički imunitet te ne može biti pritvoren bez odluke skupštine o ukidanju zastupničkog imuniteta.

Naime, slično hrvatskom dijelu Ustava koji se odnosi na imunitet saborskih zastupnika, i u srpskom Ustavu stoji da zastupnik ne može biti pritvoren bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u izvršavanju kaznenog djela za kojega propisana zatvorska kazna iznosi više od pet godina.

B.S.

NJEMAČKO ministarstvo obrane naložilo je njemačkoj vojsci (Bundeswehr) da istraži slučaj bizarnog seksualnog obreda inicijacije vojnika novaka regrutiranih u 263. padobransku bojnu koja bi uskoro trebala krenuti put afričkog Konga.

Kako je prvi objavio njemački Saarbruecker Zeitung, Bundeswehr je pokrenuo istragu zbog barem triju slučajeva ponižavajućih inicijacijskih rituala u kojima su novi razvodnici regrutirani u 263. bojnu prolazili kroz obrede koji su, kako je priopćeno iz Bundeswehra, "neprimjereni vojničkom ponašanju".

Bundeswehr u službenom priopćenju, kao niti u izjavama novinarima, nije želio otkrivati detalje obreda vojničke inicijacije, međutim pojedini izvori navode kako su regrutima stariji vojnici, da bi ih neslužbeno primili u svoju postrojbu, znali gurati sušeno voće u anus ili ih veslima udarati po stražnjici.

Glasnogovornik Njemačkih oružanih snaga potvrdio je da vojska istražuje slučajeve ponižavajućeg odnosa prema mlađim vojnicima koji su "definitivno prešli granicu". Istakao je da su svi vojnici u inicijacijama sudjelovali dobrovoljno, te da ne postoje dokazi o nasilju ili prisiljavanju na spomenute postupke.

Osim gore spomenutog, u njemačkim medijima se navodi i da su se vojnici prilikom inicijacije morali skidati do gola, te da su nakon toga prolazili kroz razne bizarne oblike seksualnog zlostavljanja.

Zanimljivo, dio vojnika koji se našao pod internom istragom Bundeswehra uskoro je trebao krenuti put Konga gdje će njemačke vojne postrojbe osiguravati regularnost tamošnjih lokalnih izbora.

Bundeswehr je saopštio kako vojnici koji su sudjelovali u spomenutim obredima neće otputovati u Kongo, već će biti zamijenjeni njihovim kolegama iz iste postrojbe stacionirane u vojarni Zweibruecken u jugozapadnoj njemačkoj pokrajini Rhineland-Palatinate.

I.K.

NA TISKOVNOJ konferenciji u srijedu navečer, republikanski senator Peter Hoekstra iz Michigana, predsjednik senatskog obavještajnog odbora, i njegov stranački kolega Rick Santorum iz Pennsylvanije, su utvrdili kako je, na temelju podatak kojima raspolažu, u proteklih nekoliko godina u Iraku pronađeno "nekoliko stotina" komada kemijskog oružja koje je bio proizveo u američkoj invaziji svrgnuti režim Sadama Huseina.

Postojanje "oružja za masovno uništenje" i odbijanje Sadama Huseina da ga preda ili uništi pod međunarodnim nadzorom je bio casus belli na temelju kojeg su SAD i njeni saveznici 2003. usprkos protivljenju međunarodne javnosti poduzeli pohod na Irak.

Međutim, mjeseci mukotrpnog istraživanja i potrage za "oružjem za masovno uništenje" nisu urodili plodom, pa je za tu posebno oformljena Iračka istraživačka grupa u studenom 2004. donijela zaključak kako nikakvog oružja za masovno uništenje u Iraku nema niti ga je bilo za vrijeme američkog napada. S tim zaključkom se nešto kasnije složio i Bush, te tako dao dodatnog materijala svojim kritičarima da ga optuže kako je SAD i ostatak svijeta bez ikakvog valjanog razloga uvukao u skupi i krvavi rat koji dan-danas traje.

Hoekstra i Santorum, pak, tvrde da je pronađeno barem 500 komada kemijskog oružja, odnosno kako je cijeli Irak zapravo bio "jedno veliko skladište kemijske municije". Kemijsko oružje je bilo u obliku iperita - bojnog otrova plikavca - te smrtonosnog živčanog plina sarina. Oba su se nalazila u specijalno adaptiranim granatama za haubice 155 mm.

Hoekstra i Santorum tvrde da je razlog zašto Bush i njegova administracija s ovim nisu upoznali američku i svjetsku javnost u procjeni da bi objavljivanje vijesti o stotinama neotkrivenih kemijskih granata dalo lošu sliku o stanju sigurnosti o Iraku. Iz istih razloga su "pokopani" i izvještaji o tome da su američki vojnici u nekoliko navrata od strane iračkih pobunjenika bili napadnuti kemijskim oružjem.

Predstavnici Pentagona su u izjavi za javnost priznali kako su primjerci kemijskog oružja uistinu pronađeni. Međutim, riječ je o granatama koje je Sadamov režim proizveo u okviru programa razvoja nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja, obustavljenog 1991. godine nakon zaljevskog rata i dolaska inspektora UN.

Predstavnik Pentagona je dodao kako je sadržaj granata s vremenom "degradirao" i da je "malo vjerojatno" da granate mogu izazvati učinak radi kojeg su bile napravljene. Međutim, čak i tako degradirani materijal se različitim postupcima može ponovno pretvoriti u kemijsko oružje. Pentagon vjeruje da je Sadam granate - koje po vlastitim tvrdnjama nije imao - čuvao za svaki slučaj, odnosno prodavao međunarodnim teroristima i drugim "otpadničkim državama" na crnoj burzi.

S druge strane, vrlo je vjerojatno da će demokrati kao i liberalni dio američke javnosti ovakvo otkriće nazvati podgrijavanjem stare juhe iz dnevnopolitičkih razloga. Naime, upravo ovih dana u klubu demokratskih senatora traje rasprava o usvajanju zajedničke platforme u odnosu na rat u Iraku, s čime bi se izašlo na izbore u studenom.

Manjina na čelu s predsjedničkim kandidatom Johnom Kerryjem nastoji ishoditi čvrsto obećanje o točnom i što skorijem datumu povlačenju iz Iraka u slučaju demokratske pobjede. Većina demokratskih senatora je, pak, tome zasad nesklona, držeći da bi ih republikanska propagandna mašinerija optužila za izdaju i defetizam.

Zahtjev za povlačenje iz Iraka se smatra politički kontraproduktivnim u trenutku kada se sa smrću al-Zarqawija i izborom nove iračke vlade situacija u toj zemlji nominalno poboljšala, odnosno "otkriće" kemijskog oružja dalo djelomično opravdanje za Bushov pohod 2003. godine.

D.A.

OPĆA konvencija Episkopalne crkve u SAD je nakon samo jednog dana promijenila svoj službeni stav o tome treba li ili ne za biskupe birati osobe homoseksualne orijentacije.

Dan ranije su dvije trećine delegata donijele rezoluciju kojom se odbijaju prijedlozi iz  tzv. Windsorskog izviješća, koje je donio nadbiskup iz Canterburyja, poglavar Engleske crkve iz koje su potekle sve anglikanske vjerske zajednice u svijetu, uključujući i Episkopalnu crkvu iz SAD.

Windsorsko izviješće predlaže da se Episkopalna crkva u SAD barem na neko vrijeme suzdrži od imenovanja homoseksualaca za biskupe, kako bi se izbijegao raskol s drugim anglikanskim crkvama u svijetu koje, za razliku od tradicionalno liberalnih američkih episkopalaca, imaju daleko konzervativnije stavove o mnogim drugim društvenim pitanjima.

Prijetnje raskolom su se intenzivirale nakon što su američki episkopalci 2003. godine za biskupa izabrali Genea Robinsona, koji je samodeklarirani homoseksualac. Mnogi anglikanci, pogotovo oni u bivšim britanskim kolonijama u zemljama Trećeg svijeta, homoseksualizam drže nespojivim sa svojim vjerskim uvjerenjima. Slično misle i konzervativno nastrojeni pripadnici američkih episkopalaca.

Međutim, episkopalnom crkvom je dominirala liberalna frakcija, a to je potvrđeno izborom Katharine Jefferts Schori za predsjedajućeg biskupa - odnosno poglavara Episkopalne crkve u SAD. 52-godišnja biskupica Nevade se prije tri godine založila za izbor Robinsona i javno se izjasnila da homoseksualnost za nju ne predstavlja nikakav grijeh.

Dosadašnji predsjedajući biskup Frank Griswold je, međutim, delegate upozorio na to da dobro razmisle o tome hoće li njihovi postupci biti shvaćeni kao "neodgovorno zanemarivanje stavova naše anglikanske braće po svijetu".

Sudeći po tekstu nove rezolucije, to je upozorenje barem djelomično shvaćeno. Ona naime obvezuje članove Crkve da prilikom izbora novih biskupa uzme u obzir " ne pristane na izbor biskupa onih čiji način života predstavlja izazov široj crkvi odnosno prijeti raskolom unutar anglikanske zajednice".

Poznavatelji prilika u Episkopalnoj crkvi tvrde da se takva fraza, iako nešto blaža od one predložene u Windsorskom izviješću, može protumačiti kao uvođenje neslužbenog moratorija na izbor biskupa-homoseksualaca.

Katharine Jefferts Schori je indirektno priznala poraz, tvrdeći da je ovo "najbolje što se moglo postići po ovom pitanju", ali da pitanje biskupa-homoseksualaca još "nije zatvoreno".

D.A.

MEĐUNARODNI pokret Crvenog križa odobrio je u noći sa srijede na četvrtak primanje u članstvo izraelske i palestinske humanitarne agencije nakon teških dvodnevnih pregovora u Ženevi.

Promjena statuta potrebna da bi se primile dvije agencije s Bliskog istoka odobrena je s 237 nasuprot 54 glasova, uz 18 suzdržanih, čime je premašena potrebna dvotrećinska većina zemalja članica i nacionalnih agencija.

Promjena je uključila i službeno prihvaćanje novog amblema, crvenog kristala, koji bi se dodao postojećim simbolima: crvenom križu i crvenom polumjesecu.

Taj novi amblem trebao bi omogućiti da se izraelska humanitarna agencija Magen David Adom (MDA) integrira u međunarodni pokret, u kojem nikada nije bila jer njezin prepoznatljivi znak, Davidova zvijezda, nije bio priznat.

Nakon dvodnevnih pregovora, koji su dodatno zakomplicirani pogoršanjem stanja na Bliskom istoku posljednjih tjedana, izaslanici su se suglasili da u članstvo prime i izraelsku i palestinsku organizaciju.

Primanju Izraela dosad su se protivile neke muslimanske zemlje, dok je članstvo Palestinaca bilo sporno zbog činjanice da su članice pokreta suverene države. U Ženevi je u statut međunarodnog pokreta uvedena i odredba koja je omogućila primanje palestinskog Crvenog polumjeseca s obzirom na poseban status palestinske samouprave.