GRAHAM BLEWITT, bivši zamjenik Carle del Ponte koji je lobirao da joj ne produže mandat, otkriva kako je znao da je glavna haška tužiteljica pokušavala sklopiti dil s Beogradom o Miloševiću, ali tvrdi da mu detalji nisu poznati. U razgovoru za Dnevni avaz kaže kako sumnja  da će ratne vođe bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić biti uhapšeni i izvedeni pred lice pravde.

S obzirom na metode rada Carle del Ponte, Blewitt kaže da ga ne bi iznenadilo da je napravila dilove s Beogradom, koji joj se sada pripisuju.

"Sjećam se i iz razdoblja 2002-2003. godine da su oni imali prepisku. Glavna tužiteljica imala je svoju viziju načina na koji se taj proces mora voditi, a ja sam imao snažnih rezervi, blago rečeno, u vezi s tim. I ne samo kada je proces Slobodanu Miloševiću u pitanju nego i drugi slučajevi. Zbog tih neslaganja naši odnosi postajali su sve gori, pa se dogodilo da sam se izjasnio snažno protiv njenog ponovnog izbora. U glavnim gradovima mnogih država članica Vijeća sigurnosti, ali i Uredu glavnog tajnika UN-a jasno sam kazao kako bi bila loša odluka da Carli del Ponte bude produžen mandat. Ona je to, naravno, saznala i ja sam na kraju napustio Ured tužiteljstva, objašnjava Blewitt.

Ističe kako je Del Ponte radila po svome te da ni on ni mnogi visoki članovi njenog tima nisu imali uvida u to šta ona radi ni u Srbiji ni u Hrvatskoj. Blewitt kaže kako informacije koje je imala nije dijelila ni s njim ni s drugim višim osobljem Tužiteljstva. Prema njegovim riječima,  vjerovala je samo frankofonom dijelu osoblja, ljudima koji imaju politički i medijski, a ne pravni bekgraund.

Komentirajući optužnicu za genocid protiv Slobodana Miloševića, Blewitt kaže kako se Del Ponte sve više bavila politikom i politizacijom, a sve manje pravom. Ističe kako ona nije imala dovoljno dokaza za optužbu o genocidu protiv Miloševića, ali je bila odlučna da to učini suprotno ne samo stavu Blevitta nego i stavu tužitelja Nicea. Ističe kako je glavna tužiteljica smatrala da svijet očekuje takvu optužnicu, a ako Milošević ne bude okrivljen, da će to onda biti zbog sudskog vijeća, a ne zbog nedovoljno dokaza koje je priložila.

Ističe kako se Carla del Ponete ponašala sve neprofesionalnije kako je vrijeme odmicalo, ali da je politizacija koju je tužiteljica uvela samo  jedna epizoda u radu Tribunala.

"Tribunal i naročito Tužiteljstvo imaju sve manje potencijala i bojim se da njih dvojica Karadžić i Mladić) nikada neće biti uhapšeni. Volio bih da me realnost demantira. Istina, retorika je ostala ista - Karadžić i Mladić moraju biti uhapšeni, vrata Tribunala neće biti zatvorena bez njih, ali je i realnost ostala ista - oni su na slobodi. Bit ću presretan onog dana, ako se to ikada dogodi, kada se oni pojave pred sucima ICTY-a. Sa zadovoljstvom ću izaći i javno reći - uhapšeni su, drago mi je što sam bio u krivu. Ali, to se ne događa"- izjavio je Blewitt.

OMAR KHADR, 20-godišnji kanadski državljanin kojeg su američke vojne vlasti pet godina držale u zarobljeničkom logoru u Guantanamu, formalno je optužen za ubojstvo, kao i za niz drugih kaznenih djela zbog kojih će se naći pred američkim vojnim sudom.

Khadr će pred vojni sud, odnosno "vojnu komisiju", doći zbog optužbe da je 2002. godine kao 15-godišnji pripadnik talibanskih postrojbi bacio ručnu bombu na pripadnike američkih specijalaca koji su napadali talibansko uporište u blizini afganistanskog grada Khosta. Tom prilikom je poginuo 28-godišnji narednik Christopher Speer, dok su Speerov suborac i sam Khadr od posljedica eksplozije djelomično izgubili vid.

Optužnica će Khadra također teretiti za pokušaj ubojstva, odnosno pokušaj likvidacije američkih vojnika postavljanjem improviziranih eksplozivnih naprava, te špijuniranje američkih vojnih snaga i pomoć Al Qaedi.

Khadrovi odvjetnici tvrde da se prema Khadru ne smije postupati u skladu s američkom doktrinom o "neprijateljskim borcima", nego da se na njega primijene odredbe međunarodnog ratnog prava o "djeci vojnicima".

Khadr je drugi po redu zatočenik Guantanama koji će se naći pred sudom. Prije njega je bivši australski taliban David Hicks, posredovanjem australske vlade, isposlovao dogovor o priznanju krivnje temeljem kojeg će nakon višegodišnjeg uzništva u američkom logoru provesti tek devet mjeseci u australskom zatvoru.

Za Khadra je mala vjerojatnost da će očekivati takvu podršku kanadske vlade, s obzirom da je njegova obitelj, koja se u Kanadu bila doselila 1977. godine, bila poznata po sklonosti islamskom radikalizmu i podršci "Al Qaedi".

Tako je Khadrov otac Ahmed Said Khadr godine 2003. poginuo u okršaju s pakistanskim snagama sigurnosti, a tom prilikom je njegov mlađi brat Karim teško ranjen i doživotno paraliziran. Khadrov stariji brat Abdullah je, pak, u Bostonu gdje mu se sudi zbog pomaganja "Al Qaedi".

Kanadska vlada je u posebnom priopćenju izjavila da je od američke vlade dobila garancije da će se prema Khadru prilikom suđenja "humano postupati".

D.A.

Foto: AFP

DENNIS KUCINICH, demokratski zastupnik američkog Kongresa, koji je inače hrvatskog podrijetla, jučer je formalno pokrenuo postupak opoziva potpredsjednika Dicka Cheneya, optužujući ga za cijeli niz zločina vezanih uz rat u Iraku.

U tri točke prijedloga za pokretanje opoziva Kucinich Cheneya, vođu "neoconske" frakcije u administraciji predsjednika Busha, optužuje za uvlačenje nacije u rat protiv Iraka pod lažnim povodom te za promicanje "agresije" protiv Irana.

Kucinich tvrdi da je Cheney time izvršio kazneno djelo ugrožavanja nacionalne sigurnosti, s obzirom da je "besmisleni rat" odnio najmanje 3300 američkih i oko 650.000 iračkih života, odnosno porezne obveznike koštao 500 milijardi dolara.

Kucinich, koji je, za razliku od većine u svojoj stranci, bio beskompromisni kritičar pohoda na Irak od samog njegovog početka,  je na tiskovnoj konferenciji rekao kako je opoziv namjerno usmjeren protiv Cheneya a ne Busha, jer bi se u slučaju da opoziv Busha uspije upravo Cheney postao novi predsjednik.

Cheney, koji je jučer bio na liječničkom pregledu zbog kroničnih krvnih ugrušaka u nozi, preko glasnogovornika tvrdi da ga inicijativa nije uznemirila.

Taj stav dijeli i većina promatrača američkih političkih zbivanja, s obzirom da se Kucinicheva inicijativa tumači kao čisto simbolički potez, isto kao i njegova trenutna predsjednička kandidatura, odnosno predsjednička kandidatura 2004. godine.

Vodstvo Demokratske stranke, koja drži većinu u oba doma Kongresa, je jasno stavilo do znanja kako. što se stranke kao cjeline tiče, nikakvog opoziva neće biti. Nancy Pelosi je i prije jesenskih izbora i preuzimanja vlasti u američkom zakonodavnom tijelu izjavila kako njena stranka na nikakve opozive "neće gubiti vrijeme", odnosno da će nastojati rješavati "konkretne probleme izazvane lošom Bushovom politikom".

Stav demokrata se temelji na političkoj računici prema kojoj većina američkih birača drži da je postupak opoziva bespredmetan, odnosno gubljenje vremena s obzirom da Bush ionako odlazi iz Bijele kuće za nešto više od godinu i pol dana. Nadalje, sam postupak je dug i kompliciran i u postojećem odnosu snaga nema šansi za uspjeh, s obzirom da u Senatu nema dvotrećinske većine nužne za izglasavanje opoziva.

Dio demokrata se boji da bi opoziv mogao biti i politički kontraproduktivan, odnosno da bi ih birači mogli kazniti, kao što su to učinili s republikancima prilikom pokušaja opoziva Billa Clintona 1998. godine.

D.A.

MILAN RANIĆ, predsjednik srpskog Specijalnog suda, na kojemu odgovaraju ratni zločinci u ratovima koje je ta zemlja vodila protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine, "izgubio" je sinoć vijke na dva prednja kotača na automobilu, zbog čega sumnja da je pokušan napad na njega, prenosi B92.

"Nepoznate osobe odvrnule su sinoć vijke s dva prednja točka na automobilu predsjednika Specijalnog suda Milana Ranića. On je sinoć vozio svoj privatni automobil i primijetio da nešto nije u redu. Nakon pregleda, ustanovljeno je da su mu skoro sasvim odšrafljena dva prednja kotača. O incidentu je obaviješten specijalni tužitelj Slobodan Radovanović", rekla je glasnogovornica Specijalnog suda Maja Kovačević.

Ranić, koji je predsjednik Posebnog odjela Okružnog suda za organizirani kriminal, ujedno je i predsjednik kaznenog izvanraspravnog vijeća koje odlučuje o svim pritvorima osumnjičenima pred Specijalnim sudom.

A.B.

UZMI ili ostavi, tako se najbolje može opisati najnovija rasprava oko Ugande, u kojoj je potpisivanje mirovnog ugovora koji bi okončao 20 godina rata i omogućio povratak 1,4 milijuna ljudi kućama suprotstavljeno ideji u međunarodnoj pravdi i funkcioniranju i autoritetu Međunarodnog kaznenog suda. Samo što je upravo zbog toga cijela stvar već jako dugo na ledu, pa se čovjek mora pitati hoće li se tu uopće naći ikakvo rješenje.

Joseph Kony, vođa Gospodnje vojske otpora, jedan je od najbrutalnijih gospodara rata u povijesti Afrike. Sljedbenik (i bratić) sumanute mističarke Alice Lakwene, koja je pokrenula lov na glavu ugandanskog predsjednika Yowerija Musevenija 1986., i koja je tvrdila da svoje vojnike maže mističnim uljem koje ih štiti od metaka, Kony je sestričnu prestigao i u stupnju ludila i u okrutnosti.

Gospodnja vojska otpora svoje redove popunjava otimajući djecu, koju često tjera da pri tome ubiju roditelje. Dječaci su obično regrutirani u vojsku, djevojčice u seksualno roblje. Sam Kony ima oko 60 žena, uglavnom maloljetnica, a planira uspostaviti državu temeljenu na 10 Božjih zapovjedi. Dio standardne borbene prakse GVO uključuje rezanje ušiju i usana civilima, pa je zbog svega toga Međunarodni kazneni sud podnio optužnice protiv Konya i trojice njegovih suradnika. Tu problemi tek počinju.

Naime, od ljeta prošle godine su ugandanska vlada i GVO u pregovorima oko prekidanja rata. Pregovori su bili održavani u južnom Sudanu i na početku se činilo kao da će biti pomaka. Čak se oko 230 000 ljudi vratilo kućama. No, ubrzo nakon toga su zastali. GVO je tvrdio (i tvrdi) da su zbog toga postojali mnogi razlozi, ali, bez pretjerane potrebe za kompliciranjem stvari, može se reći da je jedini razlog tome ultimatum Konya da ICC odbaci optužnicu protiv njega. ICC to ne želi učiniti, pa je Kony sačekao do kraja prošle godine da bi našao povod u pomalo neprijateljskim izjavama sudanskog predsjednika Omara al-Bashira i prekinuo pregovore. Oni su opet nastavljeni prije 10-ak dana, ali ne nazire se neko stvarno rješenje.

Novi pokušaj rješavanja dileme, tragikomičan u svojoj jednostavnosti, dolazi od plemenskih vođa Konyevog plemena Ancholi. Oni predlažu da se umjesto suđenja pred ICC-em provede vid plemenske pravde zvan "Mato Oput", koji uključuje traženje oprosta od obitelji ubijenih i ispijanje napitka od mješavine korijena jednog drveta i ovčje krvi.

Nakon toga se javio i Human Rights Watch, koji upozorava na to da se ne smije zaobići međunarodna pravda i da se Konya mora voditi pred ICC. Naravno, ICC, koji je tek počeo sa suđenjima u Africi (a u Africi ima materijala za 100 godina sudskih procesa) ne može dopustiti da plemenska pravda poruši autoritet UN-a (koji bi, kad se radi o Africi, trebao naći prvo šuplje drvo i sakriti se u njega, a ne pričati o pravdi).

Sve to zajedno priča standardnu tužnu afričku priču, u kojoj se sukobljavaju interesi lokalnih ratnih huškača, genocidnih manijaka, i sitnog kapitala, s interesima međunarodne zajednice i njenog pokušaja da tamo dovede neku pravdu, nedugo nakon što je Afriku kolonizirala, iscijedila, pa ju ostavila na milost i nemilost upravo onim lokalnim ratnim huškačima i genocidnim manijacima, čiju je lojalnost do nedavno plaćala tim sitnim kapitalom.

Ovaj put na račun 1,4 milijuna stanovnika Ugande koji trenutno jedva preživljavaju u derutnim izbjegličkim kampovima.

Jovan Dragišić

>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr