DANAŠNJA haška presuda, kojom je ustanovljeno da je u Srebrenici počinjen genocid, ali da za njega Srbija, kao i za sve druga zlodjela počinjena za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, ne snosi neposrednu odgovornost, izazvala je sasvim predvidljive reakcije - razočarenje i ogorčenje u Hrvatskoj i bošnjačko-hrvatskom dijelu Bosne i Hercegovine, te slavlje u Srbiji i Republici Srpskoj.

S obzirom na količinu emocija s kojom su javnosti država s područja bivše Jugoslavije dočekali jutrošnji događaj, sasvim je razumljivo da se prema njemu prilično teško postaviti s nekakvom racionalnom objektivnošću, odnosno da će biti još teže očekivati da se odluka haških sudaca protumači na način koji nema ili ne bi trebao imati veze s nečijom etničkom pripadnošću.

Iz istih razloga, barem dok se za slijedećih dan-dva emocije malo ne slegnu i omoguće da se o toj presudi razmišlja i govori hladne glave, previše uvjerljivim neće zvučati ni "spin" kojim bošnjački i hrvatski političari nastoje izdvojiti one solomonske elemente presude koji nominalno poraženoj strani idu u prilog - tojest, tvrdnju da je u Srebrenici ipak počinjen genocid te da je Srbija svojim ne-kažnjavanjem zločina prekršila UN-ovu Konvenciju o spriječavanju zločina te tako, makar posredno, postala prva država u povijesti koja je odgovorna za genocid.

S druge strane, suprotni "spin" srpske strane, koja hašku presudu nastoji predstaviti kao veliku pobjedu Srbije je još manje uvjerljiv. U najboljem slučaju je riječ o čarci koja neće mnogo promijeniti ishod mnogo važnijih političkih bitaka u kojima je koje Srbija sudjelovala u posljednje vrijeme, odnosno činjenicu da tek treba završiti niz nakon kojeg će istočni hrvatski susjed još mnogo desetljeća uživati status najvećeg gubitnika moderne europske povijesti. Još manje će današnja presuda poboljšati priličnu neslavnu reputaciju Srbije i Srba u europskoj i svjetskoj javnosti, koja još uvijek odgovara onoj koju su uživali Nijemci neposredno nakon drugog svjetskog rata.

Međutim, kada se današnjoj presudi pokuša prići van sfere u kojoj se koristi sportski rječnik, odnosno fraze o nečijoj pobjedi ili porazu, postavit će se pitanje ne samo što ona zapravo znači, nego ima li, odnosno je li uopće mogla imati neku dugoročnu svrhu.

Gledano s čisto praktičnog gledišta, na nju se mora gledati negativno, s obzirom da je Srbiju odriješila od obveze isplaćivanja ratne odštete, što znači da žrtve genocida i drugih zločina gotovo sigurno za svoje patnje neće dobiti financijsku, dakle jedinu koliko-toliko opipljivu, zadovoljštinu.

Presuda, onakva kakva jest, najvjerojatnije neće ostvariti ni drugu, dugoročno gledano čak i važniju svrhu - ustanovljavanje službene, odnosno objektivne povijesne istine oko koje više ne bi trebalo biti nikakvog spora, pa dakle ni povoda da u budućnosti taj i slični sporovi služe kao povodi za nove sukobe i nova krvoprolića. Gotovo je sigurno da će nakon ove presude u različitim državama i među različitim etničkim grupama na događaje koji su njen predmet postojati suprotstavljena gledišta, kao što je prilično izgledno da bi se isto dogodilo i da je bila donešena drukčija presuda - bilo ona kojom se Srbija nedvosmisleno proglašava odgovornom za genocid, bilo ona kojom se potpuno odrješuje od bilo kakve odgovornosti.

U prilog takvom, s obzirom na povišenu količinu emocija prilično deprimirajućem, zaključku ide i cijeli niz drugih primjera u svijetu u kojima su brojni događaji koji po većini kriterija predstavljaju genocid i slična zlodjela još uvijek predmet kontroverzi koje nisu niti će ikada biti riješene.

Možda je, sa stajališta mentalne higijene i dugoročne političke stabilnosti, barem u Hrvatskoj, sretna okolnost što je haška presuda došla nedugo nakon spora između Italije i Hrvatske oko pitanja fojbi, odnosno rasprava oko toga trebaju li zbilja države i narodi biti taoci svoje povijesti, odnosno imaju li takve rasprave veze s istjerivanjem neke apstraktne pravde ili običnom jeftinom politikom.

Čak i sama institucija Međunarodnog suda pravde, koja bi, u teoriji, trebala donijeti nešto najbliže objektivnoj i nepristranoj ocjeni povijesnih okolnosti, je sama predmet kontroverzi, odnosno i sama odraz istih onih političkih i drugih okolnosti odgovornih za sukobe koje bi ta institucija trebala ne samo razrješavati, nego i sprječavati. U tome nije bitno različita ni od Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je na samom početku svog postojanja doživio neuspjeh samom činjenicom da nije spriječio krvoproliće u Srebrenici.

A kada se pitanje genocida i uloge pojedinih država u njemu postavi iz jedne šire perspektive, današnja - po mnogima nepravedna i politikantska - presuda postaje mnogo jasnije. Proglasiti jednu državu krivom za genocid je predstavljao presedan koji "međunarodna zajednica" - odnosno, velike sile i drugi moćnici koji se  vole kititi tim nazivom - jednostavno nije mogla pristati, dijelom i zbog toga što bi se taj presedan jednog dana mogao primijeniti i na nju.

Ako se iz današnje presude može izvući nešto pozitivno, onda je to spoznaja da se povijest ne može izmijeniti, odnosno da haški komad papira neće izbrisati zlo koje se dogodilo u Srebrenici. Umjesto da se toliko energije ulaže u taj i slične komade papira, bilo bi daleko korisnije trud uložiti da se takvo zlo više nikada ne ponovi.

Dragan Antulov
Foto:AFP

HRVATSKI militant Zvonko Bušić i jedan nepoznati Kolumbijac jedini su zatvorenici nemuslimani koji se nalaze u novoj zatvorskoj jedinici namijenjenoj osuđenicima za terorizam u Terre Hauteu u Indiani, piše The Washington Post.

Jedinica, koja je nekada služila za pritvaranje osuđenika na smrt, otvorena je u prosincu prošle godine, a do sada je u nju smješteno 17 osuđenih terorista. List piše kako se radi o "drugorazrednim osuđenicima teroristima" čije se kazne završavaju u naredne dvije godine.

Iz zatvora je priopćeno kako se predviđa da će u jedinicu biti smješteno ukupno 80-ak zatvorenika, te da u ćelijama neće biti smješteni isključivo osuđeni teroristi.

Zatvorenici imaju strogo ograničene mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom. Svi telefonski razgovori i pošta su im ograničeni i nadzirani, te mjesečno smiju imati 4 sata posjeta. S posjetiteljem moraju razgovarati na engleskom jeziku, dok se razgovori na drugim jezicima odobravaju posebnim dopuštenjem.

U jedinici se provode mjere nešto blaže nego u velikom američkom zatvoru u Florenceu u Koloradu u kojem su zatvoreni neki od najozloglašenijih terorista, uključujući al-Qaidine operativce Zacariasa Moussaouia i Theodorea J. Kaczynskija.

Prema službenim zatvorskim registrima, u Terre Hauteu su smješteni teroristi jemenske nacionalnosti iz New Yorka uhapšeni zbog posjete jednim al-Qaidinim kampu za obuku, zatim petorica članova tzv. grupe terorista Lackawanna šest, kao i Randall Royer osuđenik uhapšen u slučaju "virdžinijski jihad" u Alexandriji.

Bušiću društvo prave i Enaam M. Arnaout, direktor jedne muslimanske humanitarne udruge optužen za fundiranje islamskih militanata u BiH i Čečeniji, te Rafil Dhafir fizičar iz Syracuse, inače rođen u Iraku, koji je optužen na 22 godine zatvora zbog prijevare donatora novca te zbog kršenja američkih trgovinskih sankcija nametnutih režimu Sadama Husiena.

Bušić je osuđen na doživotni zatvor zbog otmice zrakoplova 1976. godine i podmetanja bombe u New Yorku, pri čijem je demontiranju poginuo policajac.

I.K.

HRVATSKI državljanin Ivan Može, prošle godine oslobođen optužbe za ubojstvo bugarskog policajca Kirila Živkova i kriminalca Asena Petrova Šakija, tokom vikenda otet je u jednom disko klubu u bugarskom gradu Slivnica, prenose bugarski mediji.

>>>Može oslobođen optužbe za ubojstvo bugarskog policajca

Prema nekim izvorima otmica se dogodila u petak navečer, dok sofijske Novinite pišu kako je Može otet u subotu navečer na proslavi prijateljevog rođendana. Otmica je iste večeri prijavljena policiji koja je Možea nakon toga proglasila nestalim.

Može je navodno u petak ujutro na jednoj bugarskoj televiziji govorio o slučaju ubojstva Milče Boneva za koje je bio osumnjičen. Deset sati kasnije jedan ga je prijatelj odvezao u disko gdje su ga napala petorica muškaraca i odvela ga u nepoznatom smjeru.

Bugarska policija privela je trojicu muškaraca osumnjičenih za Možeovu otmicu. Osumnjičeni su navodno rekli kako su Možea izbacili iz automobila kod jednog željezničkog prijelaza, međutim policija ga tamo nije pronašla.

Osumnjičeni otmičari navodno pripadaju skupini koju vode Josif Josifov Joško i stanoviti Jacky. Joško je u Bugarskoj poznat po umiješanosti u ubojstvo izvjesnog Fatika, te u otmici šefa kriminalne skupine "Ruen" Stefke Koleva. U petak navečer viđen je u disku u kojem je Može otet.

Bugarski mediji prenose informacije kako se Možea povezivalo sa skupinom koja se bavila otmicama na zahtjev, odnosno "zarađivala" je otimajući ljude za interese raznih kriminalnih skupina. Svi mediji podsjećaju kako je Može prije nešto više od godinu dana oslobođen optužbi za ubojstvo Živkova i Petrova, te za pokušaj ubojstva Evtima Evtimova, Dimitra Hubavenskog i Petra Popova.

Bugarski mediji navode kako se potraga za Možeom nastavlja.

I.K.

SRPSKI političari su, kako prenosi srpski B92, uglavnom zadovoljni oslobađajućom presudom za Srbiju po pitanju optužbe da je provodila genocid na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Srbije Boris Tadić ocijenio je presudu vrlo važnom za Srbiju, istaknuvši ipak kako je za njihove državljane "vrlo težak dio presude u kojem se konstatira da Srbija nije poduzela sve što je bilo u njezinoj moći da spriječi genocid nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici". Tadić također smatra da će se Srbija, ukoliko ne ispuni zahtjev za trenutno ispunjenje suradnje s Međunarodnim tribunalom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, suočiti s "dramatičnim političkim i ekonomskim posljedicama".

Premijer Srbije Vojislav Koštunica presudu također smatra važnom "jer je oslobodila Srbiju teške optužbe da je počinila genocid", dodavši kako je "u interesu Srbije da se suradnja s Haškim tribunalom što prije okonča".

Vuk Drašković, ministar vanjskih poslova Republike Srbije, smatra kako Srbija nije obvezna platiti bilo kakve reparacije BiH, te kako Srbija s "povijesne točke gledišta" može biti zadovoljna presudom jer nije odgovorna za genocid, ali napominje kako je njena moralna obaveza da krivci za taj zločin budu kažnjeni.

Pravni tim Srbije na čelu s glavnim zastupnikom Radoslavom Stojanovićem zadovoljan je presudom, iako, smatra Stojanović, a prenosi B92, "ipak nijedna strana nema razloga za veliko slavlje" budući da se radi o "procesu koji je došao kao posljedica jedne velike tragedije".

Dok je presuda u Republici Srpskoj izazvala veliko olakšanje, u bosanskohercegovačkoj javnosti reakcije nisu ni približno jednake. Tamo je, kako donose mediji, presuda doživljena kao znak da "suvremeni svijet nema instrumente, volju i namjeru da spriječi i sankcionira genocid".

U Predsjedništvu BiH presudu smatraju ispolitiziranom i nepotpunom. Hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić izjavio je, kako prenose tamošnji mediji, da je "svima koji su živjeli u BiH jasno da je 1992. godine u toj zemlji počinjen najveći genocid" te kako "bježi od istine svatko tko to drugačije tumači". Haris Silajdžić, također jedan od članova Predsjedništva, smatra da odluka ima politički karakter.

Glavni zastupnih BiH u sporu protiv SiCG, Sakib Softić, djelomično je, kaže, zadovoljan presudom. No, ističe kako je "Srbija prva zemlja koja je učinjena odgovornom zbog kršenja konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i to za nesprečavanje i zbog nekažnjavanja zločina genocida".

Srpski predsjednik Boris Tadić pozvao je u ponedjeljak Skupštinu Srbije da usvoji deklaraciju kojom će nedvosmisleno osuditi zločin počinjen u Srebrenici, objasnivši kako bi to "također značilo ispunjenje jednog dijela današnje presude", prenosi B92.

Predsjednica ICJ-a Rosalyn Higgins u ponedjeljak je, podsjećamo, okončala dugogodišnje suđenje izjavom da je sud sa 13 glasova prema 2 presudio da Srbija nije počinila genocid.

ICJ je donio oslobađajuću presudu za Srbiju po pitanju optužbe da je provodila genocid na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine, no Međunarodni je sud pravde ipak potvrdio kako masakr u Srebrenici zadovoljava sve uvjete da bi ga se proglasilo genocidom.

B.S.
Foto:AFP