PREMIJER Republike Srpske Milorad Dodik u otvorenom pismu Doris Pack, povjerenici u Europskom parlamentu i šefici parlamentarne Komisije za jugoistočnu Europu, poručio je da je svojim angažmanom u i oko BiH pokazala "jednostranost, zlonamjernost i paušalnost čiji je jedini cilj bio diskreditacija RS, njenih institucija, političkih predstavnika i Srba u cjelini".

"Poručujem vam da se vama, formalno i neformalno, ne želim sresti nikada više u životu, te vas molim da mene i građane RS poštedite svoje prisutnosti", prenose Nezavisne novine Dodikovo pismo u kojem stoji da je Pack svojim ponašanjem zaslužila epitet neprijatelja RS i Srba kao naroda.

"Svojim djelovanjem ste pokazali jednostranost i zlonamjernost, pa nikakvi argumenti za vas ne bi imali vrijednost. Vi ste i ranije, a i sada, svaku svoju političku akciju vodili s isključivim ciljem promocije interesa jednog naroda i crkve u BiH, uvijajući to, naravno, u zamršenu oblandu tobožnjeg poštovanja ljudskih prava i promocije europskih vrijednosti", navodi se u pismu.

Dodik je napisao da je Pack vodila "ogorčenu kampanju protiv svega što je srpsko".

U pismu se osvrnuo i na izjavu Doris Pack u kojoj je spomenula da je novac iz europskih fondova otišao u Laktaše, a ne u projekte kao što je povratak u RS.

"Od vas nikada nisam tražio bilo kakvu pomoć, a pogotovo nisam za nju molio. Vi i ja smo oduvijek bili politički neistomišljenici, te je stoga apsolutno nemoguće zamisliti situaciju u kojoj se ja obraćam vama za pomoć. Da bismo bili načisto, nikakva pomoć od vas nije mi potrebna, niti je dobrodošla", napisao je Dodik.

Doris Pack nije komentirala Dodikovo pismo, jer ga, kako tvrdi, nije dobila.

"PAUL WILLIAM HAMPEL", odnosno za sada neimenovani agent ruske tajne službe SVR koji je jučer protjeran iz Kanade, je pod svojim lažnim imenom posjetio i niz balkanskih država, uključujući i Hrvatsku, pišu kanadski mediji.

"Hampel" je 1995. godine, temeljem lažnih dokumenata i ilegalno pribavljenog rodnog iista iz Kanade, stvorio novi identitet temeljem kojeg je došao u priliku da radi kao "spavač" SVR-a.

Njegove aktivnosti, po svemu sudeći, nisu bile ograničene samo na Kanadu, o čemu svjedoči i web-stranica "My Beautiful Balkans" koju je otvorio i u kojoj se nalazi 55 fotografija napravljenih po zemljama regije, uključujući Hrvatsku, gdje su ga posebno dojmili prizori s Cresa, iz Trakošćana, te Dubrovnika.

Uz web-stranicu, "Hampel" je izdao i istoimenu knjigu 2003. godine u kojoj opisuje kako je od 1995. godine putovao po zemljama regije. Ispočetka je mislio samo na posao poslovnog savjetnika, ali je slučajna nabavka "pristojne kamere" prije odlaska na put dovela do toga da stvori prilično dojmljiv foto-album.

Knjiga je izdana 2003. godine u Beogradu, gdje je "Hampel", predstavljajući se kao "analitičar novih tržišta", živio dvije godine.

Vjeruje se kako je "Hampel", koji je 14. studenog uhapšen na montrealskom aerodromu, protjeran a ne osuđen zato što cilj njegove špijunske aktivnosti nije bila sama Kanada. Lažni identitet koji mu je pribavila njegova nova domovina je SVR-ovom agentu bio korisno "pokriće" za prikupljanje podataka po drugim državama.

Na temelju "Hampelove" knjige i web-stranice se može protumačiti kako je ruski agent boravio u državama upravo u trenucima najvećih previranja - u Srbiji za vrijeme Miloševićevog uhapšenja, u Makedoniji za vrijeme etničkih sukoba, a u Crnoj Gori pred nezavisnost.

Kanadski "National Post" citira Davida Harrisa, bivšeg agenta kanadske tajne službe CSIS, koji tvrdi da "Hampel" u mnogo čemu podsjeća na neke od najslavnijih osobe iz povijesti špijunaže - Somerseta Maughama i Kima Philbyja - koji su svoju djelatnost prikrivali djelujući kao javne osobe, odnosno kao pisci i novinari.

D.A.

BETTY FORD, bivša Prva dama SAD, je kratkom izjavom američku i svjetsku javnost obavijestila kako je u 94. godini života preminuo Gerald Ford, bivši predsjednik SAD, koji je svoju dužnost vršio od 1974. do 1977. godine.

O uzrocima Fordove smrti i mjestu gdje je preminuo se ne zna ništa, ali se pretpostavlja da je riječ o zdravstvenim problemima zbog kojih je Ford, koji je prije mjesec dana postao najdugovječniji američki državni poglavar u povijest, morao biti hospitaliziran prije godinu dana.

Ford je već prije toga ušao u povijesne knjige zahvaljujući tome što je postao jedini američki predsjednik koji na svoju dužnost nije došao neposredno voljom birača.

Rođen 1913. godine u Nebraski kao Leslie King, mladi Gerald je preuzeo prezime svog očuha i kasnije postao zvijezda fakultetskog football tima. Ponude za profesionalnu sportsku karijeru je odbio kako bi se posvetio studijima, a kasnije i politici. Za vrijeme drugog svjetskog rata je služio u mornarici na pacifičkom ratištu, i zbog tih je iskustava promijenio svoje političke stavove - predratni izolacionist je postao zagovornik aktivnog učešća SAD u svjetskim zbivanjima.

Gerald Ford je 1948. oženio balerinu Elizabeth Boomer, s kojom će imati tri sina i kći. Iste je godine po prvi put kao kandidat Republikanske stranke izabran u Kongres, gdje je slijedećih godina stekao reputaciju kao jedan od najumjerenijih i stranačkim kriterijima najmanje opterećenih članova. 1960-ih je zbog toga bio članom kontroverzne Warrenove komisije, koja je ubojstvo predsjednika Kennedyja pripisala isključivo Lee Harveyu Oswaldu.

Za Fordov dolazak na vlast je zaslužna afera "Watergate". Tijekom nje je 1973. godine tadašnji potpredsjednik Spirro Agnew prisiljen na ostavku, pa je predsjednik Nixon kao njegovog nasljednika odabrao upravo Forda. Kada je godinu dana kasnije sam Nixon prisiljen na ostavku, Ford je po slovu Ustava postao predsjednik.

Već na početku je Ford izazvao kontroverze odlukom da Nixonu i drugim sudionicima afere "Watergate" udijeli predsjedničku amnestiju. Iako je u istom paketu amnestirao dezertere koji su bježali od vijetnamskog rata, američka javnost - pogotovo njen liberalni i lijevo nastrojeni dio - mu to nije oprostio, i iste je godine Republikanska stranka na izborima za Kongres kažnjena s najtežim porazom u 20. stoljeću.

Demokratska dvotrećinska većina je bila u stanju spriječiti predsjednički veto, te je tako Ford bio jedan od najslabijih predsjednika. Mandat mu je obilježio konačni poraz SAD u vijetnamskom ratu, kao i nastavak ekonomske krize izazvane naftnim šokom. Fordova vanjska politika je, pak, bila usmjerena prema detantu, pa je u tu svrhu potpisan i sporazum iz Helsinkija, koji je, pak, kasnije poslužio kao temelj političkog poretka današnje Europe. Ford je također proveo profesionalizaciju američke vojske, pri čemu se tada istakao njegov mladi tajnik za obranu Donald Rumsfeld.

Ford je tokom svog mandata preživio dva atentata. Usprkos nepopularnosti i toga što su ga bili otpisali, iskazao se kao neočekivano snažan predsjednički kandidat na izborima 1976. godine. Na stranačkim izborima je uspio poraziti budućeg predsjendika Ronalda Regaana, a usprkos početnog zaostatka od 30 posto, od demokratskog kandidata Jimmyja Cartera je prilično tijesno poražen.

Nakon izlaska iz Bijele kuće Ford se postupno povlačio iz politike, a bio je i prilično rijetko viđan u javnosti. U međuvremenu je njegova reputacija - usprkos kontroverzi vezanih za mandat - rasla te je tako anketa iz 2002. godine pokazala da većina Amerikanaca podržava njegovu odluku da da pomiluje Nixona. Fordovoj reputaciji su, između ostalog, pomogle usporedbe s njegovim nasljednicima - Carterom, čoji je mandat bio obilježen još gorom ekonomskom krizom, te Reaganom, zbog čijeg je desničarenja Ford postao oličenje umjerenosti.

Fordovoj reputaciji je bitno pridonijela i njegova supruga Elizabeth, kako zbog svog šarma, liberalnih stavova o društvenim pitanjima, tako i hrabrosti s kojom je javnost suočila sa svojom ovisnošću o drogi i alkoholu. Nakon odlaska iz Bijele kuće je radi borbe protiv ovisnosti osnovala poznatu Kliniku Betty Ford.

D.A.

STUDIJA Media Centra iz Sarajeva posvećena prikazu Balkanske žene u medijima, svojim je rezultatima pokazala da su pisani mediji krcati pričama o uspješnim muškarcima, a žene se prikazuju uvelike kroz zastarjele stereotipe, dakle kao domaćice i majke. Hrvatima najviše zamjeraju prikazivanje slučaja Ane Magaš, gdje se uglavnom pisalo o njenom mužu uspješnom biznismenu, a puno manje o njemu kao zlostavljaču, piše Inter Press Service.

Studija u kojoj je Media Centre godinu dana proučavao tiskovine Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Albanije, Bugarske i Makedonije na tristo stranica opisuje kako novinari u 90 posto tekstova zovu muškarce kada trebaju mišljenje stručnjaka, dok su žene gotovo nevidljive. Od hrvatskih medija proučavani su Večernji list, Jutarnji List i Slobodna Dalmacija.

Što se tiče nekorektnog pisanja o ženama, Hrvati su u 21 posto slučajeva pristrani i staju na stranu muškarca. "Pristranost prema muškom spolu u medijima najbolje je prikazana u kontroverznom suđenju mladoj ženi koja je ubila svog muža 2005. godine. Tisak se okrenuo protiv nje, opisujući njezinog muža kao mladog, uspješnog biznismena iz dobrostojeće obitelji, a malo je spomena o zlostavljanju i ponižavanju koje je proživljavala dok mu je godinama bila žena", piše u studiji.

Bosna i Hercegovina je prema nekorektnosti ispred Hrvatske s postotkom pristranosti 20.2, dok su najpristranije novine na Balkanu beogradska Politika koja se u 36 posto slučajeva okreće protiv žena. U balkanskim je medijima žena gotovo uvijek proglašena krivom, govori studija.

Balkanke su marginalizirane u medijima, politici i biznisu, a sve više ih se stavlja na stranu i u zanimanja koja su tradicionalno "ženska", kao što su prosvjeta, medicina i službenički poslovi. Žene se najviše pojavljuju na području zabave gdje su prikazane kao zavodnice, dok u albanskim i bosanskim su u medijima prevladava stereotip majke/supruge/domaćice/bake, piše u istraživanju.

Ženskom se izgledu posvećuje puno više pozornosti nego što je slučaj u pisanju o muškarcima, čiji se izgled gotovo i ne komentira. Karijera i dostignuća žena često ostaju u sjeni, a fokus teksta se najčešće seli na njihov izgled.

A.B.

JUČER je iz Kanade službeno protjeran muškarac koji je u toj zemlji preko deset godina živio pod lažnim imenom Paul William Hampel, a za koga se vjeruje da je bio agent u službi SVR-a, ruske obavještanje službe.

"Hampel" je u studenom uhapšen na montrealskom aerodromu, kada je otkriveno da mu rodni list predstavlja krivotvorinu.

Prilikom suđenja su kanadske obavještajne službe dostavile mišljenje kako je riječ o ruskom agentu.

Naknadno je sudu stigla i potrebna dokumentacija od strane ruskih vlasti kojim je potvrđen pravi identitet njihovog agenta.

"Hampel" je priznao u krivnju, a sud je pristao da ga protjera, kao i da ne otkrije njegovo pravo ime.

Stockwell Day, kanadski ministar za javnu sigurnost je slučaj prokomentirao tvrdnjom da "oni koji krše zakone nisu dobrodošli u Kanadi".

No, također je dodao da sluačj neće utjecati na bilateralne odnose Kanade i Rusije, jer se "takve stvari svakodnevno događaju u svijetu".

Kanada je posljednji put ruske državljane zbog optužbe za špijunažu protjerala 1996. godine, kada je otkriveno da su bračni par Ian i Laurie Lambert zapravo ubačeni "spavači" SVR-a Dmitrij i Jelena Olševski.

D.A.

LEONID Nevzlin, bivši menadžer naftne kompanije Yukos, čija se imovina procjenjuje na dvije milijarde dolara, pod istragom je ruskog državnog odvjetništva zbog upletenosti u ubojstvo bivšeg ruskog špijuna Aleksandra Litvinenka, prenosi BBC.

Nevzlin je pobjegao u Izrall kada su njega i još nekoliko menadžera Yukosa optužili za utaju poreza i gospodarski kriminal. Nevzlinu je pripisana i odgovornost za nekoliko naručenih ubojstava u Rusiji. Blizak je prijatelj bivšeg direktora Yukosa, tajkuna Mikhaila Khodorkovskija, koji se trenutno nalazi u zatvoru zbog pranja novca.

Rusko je odvjetništvo navodno pronašlo vezu između smrti ruskog špijuna i parnice koja se vodila protiv Yukosa, te zbog toga istražuju izbjeglog menadžera Nevzlina.

Nevzlin je preko glasnogovornika za optužbe rekao da su smiješne, a također poriče da je bio upleten u kriminalne radnje u Yukosu. On tvrdi da je Yukos razoren iz političkih razloga, a u prilog mu ide i činjenica da je kompanija nakon odlaska uprave u potpunosti pala u vlasništvo naftne tvrtke Rosneft, koju kontrolira ruska vlada.

Aleksandar Litvinenko je umro 23. studenog od trovanja radioaktivnim izotopom Polonijem 210, a prije smrti je za trovanje optužio predsjednika Rusije Vladimira Putina.