ORHAN DRAGAŠ, direktor Međunarodnog instituta za sigurnost Srbije i Crne Gore tvrdi kako je navodno hapšenje Ratka Mladića u Rumunjskoj logičan slijed događaja.

Podsjetimo, on je prošle srijede izjavio kako je u Rumunskoj tokom zajedničke vježbe britanskih i rumunjskih snaga Ratko Mladić uhapšen od strane komandosa britanskog SAS-a.

Njegovu su tvrdnju pobile rumunjske vlasti i sud u Haagu, no Dragaš u razgovoru za Jurnalul Nacional ostaje pri svojoj tvrdnji.

"Smatram kako je to vrlo logičan razvoj. Mladić se nije želio predati, a srpske vlasti su zbog njega u nezavidnoj situaciji. Zbog toga se njegovo hapšenje trebalo dogoditi na teritoriju izvan Beograda. Činjenica da je Rumunjska članica NATO-a samo pojednostavljuje stvari." - kazao je Dragaš.

Dragaš smatra kako između Mladićevog i Gotovininog slučaja postoje sličnosti.

"Hapšenje Ante Gotovine u Hrvatskoj je bilo nemoguće izvesti, jer ga ljudi i dalje smatraju herojem, iako ga Haški sud traži zbog ratnih zločina." - dodao je.

Direktor Međunarodnog instituta za sigurnost Srbije i Crne Gore tvrdi kako su medijski napisi oko toga da je srpska Vlada upoznata s Mladićevim kretanjem netočni kao i špekulacije oko toga da ga nisuuhapsili jer ga čuva vojska.

"Jedina činjenica u koju smo sigurni je to da su do sredine 2002. Mladića čuvali u prostorima koje je kontrolirala vojska. Nakon toga skrivao se u civilnim prostorima." - kazao je.

"Uvjeren sam kako je njegovo hapšenje u Rumunjskoj dio kompromisa njega i srpske Vlade, što znači da nije želio da izgleda kao da se predao, a Srbi nisu željeli da ispadne kako su ga oni uhapsili. Siguran sam kako je to bio jedini mogući kompromis. Pitanje je dana kada će Mladić doći u Haag, a Srbija će se riješiti odgovornosti njegova uhapšenja." - dodao je.

S.H./Jurnalul Nacional

TRAKAVICA oko uhapšenja čovjeka kojeg bi, umjesto Miloševića, trebalo nazivati "Balkanskim krvnikom", nastavlja se. Nakon što je Koštunica lijepo zamolio da se rok koji je međunarodna zajednica dala za hapšenje pomakne sa 21. veljače na 1. ožujka, Olli Rehn će danas navodno ministrima EU savjetovati da ipak ne stave rampu Srbiji za pregovore o pridruženju, nego da pričekaju hoće li se ratoborni Ratko predati do 5. travnja.

Dok počne kopniti snijeg, okopnit će valjda i Mladićeva nepopustljivost, jer je još od rata u Hratskoj poznat kao  tvrd i nepopustljiv pregovarač. Razlika je što se tada u Žitniću pored Drniša dogovaralo o uvjetima zamjene zarobljenika, a sada Mladić pokazuje jednake kvalitete dok licitira o milijunima dolara koje bi njegova obitelj i jataci imali podijeliti ako on zauzvrat pristane na hapšenje.

Prema najnovijim informacijama, američki obavještajci ponudili su pet milijuna dolara u zamjenu za Mladićevo ukazanje iza neprobojnog stakla haaške sudnice, ali je Mladić navodno na tajnim pregovorima u Beogradu protekli tjedan tražio desetke milijuna eura od izaslanika srpske i američke Vlade koji su pokušavali smekšati njegov odštetni zahtjev.

Čovjeku čiji su vojnici provodili masovna i sustavna silovanja i egzekucije hiljada nenaoružanih civila, tu ne završavaju prohtjevi, jer osim hrpe keša, on kako i priliči zvijezdi "prijelaznog roka", postavlja i dodatne zahtjeve za prelazak u redove haaškog "kluba".

Ponosnog ratnika dobar dio javnosti u Srbiji smatra herojem ogromnih zasluga, pa je sukladno tome, đeneral poželio da se hapšenje provede daleko od očiju javnosti, ne bi li obožavatelje sačuvao od potresnih scena sebe u
lisicama. Također zahtjeva da ga se izravno prebaci iz Srbije u Nizozemsku.

Sve ovo Mladić izvodi, a srbijanski moćnici mu dopuštaju, dok je u "iznimno teškom psihičkom stanju", kako kažu neimenovani pregovarači. Što bi tek bilo da je u formi kakvu je iskazao na "terenima" Sarajeva, Srebrenice, Škabrnje?

Naravno da vijesti o bacanju bogatstva pod Mladićeve noge obitelji hiljada njegovih žrtava primaju sa bijesom i nevjericom i milijune koji se oko njega vrte shvaćaju kao nagradu za zločine koje je počinio.

Njih ne zanima što se Mladić cijeni kao Ronaldinho, iako na haaškom "transfermarktu" vrijedi kao Milošević. Savo Milošević.

Zvonko Alač

LORD STEVENS, bivši načelnik Scotland Yarda koji od 2004. godine vodi posebno istražno povjerenstvo vezano za slučaj smrti britanske princeze Diane, dobio je povjerljive podatke koji bacaju novo svjetlo na jedan od najdramatičnijih događaja s kraja prošlog stoljeća.

Novu istragu, čiji su se troškovi dosada popeli na 4 milijuna funti, odredio je kraljevski mrtvozornik, sedam godina nakon što je princeza - jedna od tada najpopularnijih ličnosti u svijetu - poginula nakon sudara njenog "mercedesa" sa stupom u pariškom tunelu.

Zajedno s Dianom je tada poginuo njen tadašnji ljubavnik Dodi al Fayed, sin britansko-egipatskog milijardera Mohammada al Fayeda, te vozač automobila Henri Paul.

Mnogi još uvijek nerazjašnjeni detalji nesreće - koju je preživio jedino princezin tjelohranitelj - su razlogom zašto mnogi ljudi u svijetu, uključujući Dodija al Fayeda, vjeruju kako princezina smrt nije bila rezultat automobilske nesreće nego atentata kojeg je organizirala britanska tajna služba po nalogu kraljevske obitelji. Fayed smatra kako vladajući britanski krugovi nisu mogli dozvoliti mogućnost da se popularna princeza nedugo nakon razvoda od princa Charlesa uda za muslimana.

Fayed, s druge strane, ima i materijalne motive da promiče tu teoriju zavjere, s obzirom da je istraga francuskih vlasti odgovornost za nesreću svalila na pleća vozača Henrija Paula, koji je, po službenoj verziji, prije kobne vožnje konzumirao alkohol zbog čega je u tunelu izgubio kontrolu nad vozilom nastojeći se utrkivati s paparazzima.

S obzirom da Paul nije bio samo vozač, nego i uposlenik pariškog hotela "Ritz" u Fayedovom vlasništvu, Fayed bi mogao biti od tužen za naknadu štete.

Henri Paul je, za razliku od ostalih žrtava nesreće, ostao enigma, a za to veliki dio odgovornosti snose francuske vlasti koje su godinama koristile sve moguće birokratske trikove da sakriju podatke o njemu. O Paulu, doduše, postoji cijeli niz apokrifnih priča, od kojih je najpoznatija ona da se imao običaj opijati u pariškim lezbijskim barovima. No, zato su mnogo konkretniji podaci o nekih 100.000 funti koje je pokojni vozač imao na tajnim računima u 14 francuskih banaka, odnosno koji se ne mogu objasniti njegovom redovnom plaćom.

Lord Stevens je tek ovih dana dobio službenu potvrdu da je novac isplaćen od strane DST, francuske obavještajne službe u čijoj nadležnosti je, između ostalog, nadzor "sumnjivih osoba" unutar francuskih granica. Lordu Stevens još uvijek ne zna da li je Paul bio ubačeni agent ili tek zavrbovani "suradnik".

Zbog toga je od francuskih vlasti zatražio službene spise, odnosno izvještaje koje je slao Paul, odnosno njegov kontrolor. Još se ne zna kako će francuske vlasti odgovoriti na ovaj upit. Lord Stevens očekuje da će se, bez obzira na eventualni odgovor, rad njegovog povjerenstva produžiti do 2007. godine. Sam Stevens nakon dvije godine i dalje drži da je smrt princeze Diane rezultat nesretnog slučaja. No, također je britanskim medijima izjavio da je svjestan kako se s tim prozaičnim objašnjenjem nacionalne i globalne tragedije mnogi ne mogu, ne žele i neće pomiriti.

D.A.

PRED Međunarodnim sudom pravde u Haagu u ponedjeljak je počelo suđenje u postupku pokrenutom 1993. tužbom Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid, kao prvi proces takve vrste pred najvišim sudskim tijelom UN-a, što ga čini jedinstvenim sudskim procesom u povijesti.

Predsjednica suda, britanska sutkinja Rosalyn Higgins koja je nadležna za predmet, na početku je sažeto prikazala složenu procesnu povijest spora između BiH i SCG i predstavila raspored iznošenja usmenih argumenata i saslušanja svjedoka i vještaka, koji će ukupno trajati deset tjedana, do 9. svibnja.

"Ovdje smo jer su vlasti u Beogradu povele nesrpsko stanovništvo BiH na put u pakao, posut mrtvima, uništavanjem obitelji, vjerskih objekata, imovine, kuća, gradova i sela, svih uvjeta za život. Uništeni su svi važni dijelovi svakog zauzetog grada i sela koji bi bili relevantni za povratak prognane nesrpske populacije." - rekao je u uvodnoj riječi pravni zastupnik BiH Sakib Softić.

"Argumenti koje će pred sudom iznijeti BiH vodit će zaključku da je SCG prekršila Konvenciju UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i druge međunarodne norme." - rekao je Softić.

Za 13 godišnje razdoblje od podnošenja tužbe do suđenja okrivio je taktiku odugovlačenje SCG. Također je upozorio da je u SCG prisutno negiranje zločina u BiH, uključujući i Srebrenicu, što je po njemu i dio strategije obrane SCG u sporu. BBC navodi kako će jedan od glavnih argumenata BiH biti masakr više od 8,000 Bošnjaka u Srebrenici, koji je na ICTY-u već proglašen genocidom.

BiH po njegovim riječima ne traži kažnjavanje pojedinaca, već u interesu izliječenja ratnih rana traži odštetu za žrtve etničkog čišćenja koje je u BiH bilo istovjetno genocidu.

Naglasio je kako ostvarenje pravde u sporu pred ICJ-om ima ogromnu važnost za njegovu zemlju, za državu BiH i njezine građane. Razorni val nasilja koji je 1992. zahvatio BiH usporedio je s tsunamijem, ističući da su zločini i progon nesrpskog stanovništva, potaknuti iz Beograda, uništili sam multietnički karakter BiH, mladost nekoliko njezinih generacija i veliki dio njezinog nesrpskog stanovništva.

"Mir i sigurnost ne mogu se uspostaviti bez izvršenja pravde." - kazao je Softić.

Drugi zastupnik BiH, Phon van den Biesen, najavio je da se idućih tjedna neće raditi o ugodnom iznošenju argumenata pred sudom, već će biti riječi o dugotrajnom, odvratnom, genocidnom napadu protiv ljudi čija je jedina greška bila što nisu Srbi.

Kazao je kako je cilj srpske agresije u BiH bio da se u cijelosti ili djelomice uništi vjerski ili etnički određena skupina ljudi, što je definicija genocida iz Konvencije UN-a.

Od 15 sudaca ICJ-a zatražio je da oružani, genocidni sukob u BiH sagledavaju u cijelosti, te najavio da će optužba na taj način iznositi argumente. Također je najavio da će optužba u sporu koristiti hiljade dokaza i presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), posebno dokaze tužitelja ICTY-a u postupcima protiv optuženih iz SCG i njihovih suučesnika iz RS.

"Ne samo ljudi u BiH nego i ljudi svijeta imaju pravo vidjeti da pravda djeluje i da će se pružiti zadovoljština žrtvama grubog kršenja međunarodnih normi." - kazao je Van den Biesen.

On je također kritizirao taktiku odugovlačenja SCG u sporu pred ICJ-om, a protutužbu za genocid nad bosanskim Srbima koju je Beograd podnio 1997. a povukao 2001., nazvao je uvredljivom.

Najavio je da će u dokazivanju odgovornosti SCG za genocid dokazivati kako je pripreman i provođen koncept Velike Srbije ne samo u BiH, već i u ratovima u Hrvatskoj i na Kosovu.

Govoreći o okupaciji jedne trećine teritorija Hrvatske 1991-95. on je citirao navode iz presude ICTY-a Milanu Babiću, posebno dijelove o sudjelovanju snaga iz Srbije u progonu Hrvata.

Tijekom 13 godina koliko je proteklo od podnošenja tužbe 20. ožujka 1993. do glavne rasprave, zastupnici tužitelja i tuženog su u dva kruga iznosili pisane argumente u sporu, a SCG je gotovo cijelo vrijeme nastojala osporiti nadležnost ICJ-a za tužbu. Iako se sud 1996. proglasio nadležnim, SCG i dalje osporava njegovu nadležnost s čime će nastaviti i na suđenju.

Republika Hrvatska je 2. srpnja 1999. također podnijela tužbu za genocid protiv Srbije i Gore Gore pred ICJ-em. U tom predmetu, koji se po nizu elemenata razlikuje od tužbe BiH, ICJ još nije donio odluku o svojoj nadležnosti. Početak suđenja u predmetu BiH protiv SCG danas je u Palači mira pratio i hrvatski veleposlanik u Nizozemskoj Frane Krnić.

ICJ je osnovan 1946. kao najviše sudsko tijelo UN-a zaduženo za rješavanje pravnih sporova među državama i davanje mišljenja međunarodnim organizacijama i agencijama. Čini ga 15 sudaca, koje Vijeće sigurnosti UN-a svake tri godine bira na devetogodišnji mandat. Uoči početka suđenja u predmetu BiH-SCG četiri nova suca položila su svečanu prisegu.

Prosvjedi na početku suđenja

Na početku suđenja po tužbi BiH protiv SCG za genocid u ponedjeljak se pred Palačom mira u Haagu, sjedištu Međunarodnog suda pravde, okupilo više desetina građana BiH, od kojih dio nastanjen u Nizozemskoj i Njemačkoj, kako bi mirnim protestom podržali svoju zemlju.

"Agresija+Genocid = Republika Srpska", "Pravda za BiH", "Karadžiću i Mladiću ne bojte se, čuvaju vas duše srebreničkih momaka i tuzlanskih đaka", "Živjela BiH" - natpisi su koje su nosili okupljeni protestnici.

Među protestnicima su i žene iz Srebrenice, s transparentom na kojem su ispisana prezimena obitelji kojima su u srpnju 1995. pobijeni svi muški članovi.

"Očekujemo da sud potvrdi da je u Bosni bio genocid. Pravda mora pobijediti, ako nema pravde nema ni naroda ni života." - kazala je Bahija Anić iz Dobraka, Skelani kod Srebrenice, koja je na protest doputovala iz BiH, u većoj skupini žena iz Srebrenice.

"Sve mi je pobijeno. Ne mogu ni reći tko je ostao živ, teška tuga." - dodala je Anić. Na pitanje hoće li žene iz Srebrenice tražiti odštetu od Beograda ako SCG izgubi proces pred ICJ-em, ona i druge protestnice iz Srebrenice odgovorile su potvrdno.

"Došao nas je pun autobus iz Stuttgarta, da podržimo BiH protiv SCG koji su počinili takav zločin i tako nas uništili da su nas vratili sto godina unatrag." - kazao je jedan od protestanata, Safet Žiko, rođen u Mostaru, koji živi u Sindelfingenu, kod Stuttgarta.

Kazao je kako vjeruje da će BiH uspjeti s tužbom, kako bi se Srbima moglo reći da više nikada ne posegnu za takvim zločinom.

"Ne sumnjam da nećemo dobiti tu tužbu. Svi znamo što su sve Srbi napravili u Bosni i kakve su štete bile." - rekao je Halkić Latif iz Bosanske Krupe, također na privremenom radu u Njemačkoj. Na protestu u Haagu danas su, po njegovim riječima, trebali biti i Srbi i Hrvati iz BiH a ne samo Bošnjaci.

Index.hr/Hina

BROJ ljudi koji žive na Zemlji u subotu je dosegao 6,5 milijardi, objavio je američki znanstveni časopis LifeScience. U oktobaru 2012. na Zemlji bi, ukoliko se ostvare procjene znanstvenika, trebalo živjeti čak sedam milijardi ljudi.

Najnovije procjene o svjetskoj populaciji objavila je američka državna agencija na adresi www.census.gov, a brojka od 6,5 milijardi ljudi, koliko od subote obitava na Zemlji, podsjetila je mnoge na čuveno djelo Thomasa Maltusa, mislioca iz 18. stoljeća koji je 1798. iznio čuvenu tezu prema kojoj će broj ljudi na Zemlji prerasti mogućnosti planeta da ih sve prehrani. U njegovo vrijeme na Zemlji je živjela oko milijarda ljudi.

"Malthusa bi šokirao ne samo broj ljudi koji danas žive na Zemlji, nego i vrlo dobro uvjeti u kojima živi oko petina čovječanstva, te loši uvjeti u kojima živi ostatak." - kazao je u razgovoru za časopis Wired američki demograf i profesor na sveučilištima Columbia i Rockefeller.

Census.gov procjenjuje da se na svijetu svake sekunde, naravno u prosjeku, rađa 4,1 osoba, te da u isto vrijeme njih 1,8 umre. No, ključan je podatak da je, iako broj ljudi na Zemlji stalno raste, taj rast u zadnjih nekoliko desetaka godina ipak usporen.

Profesor Cohen tvrdi da svjetska populacija bilježi porast od oko 1,1 posto godišnje, dok je u periodu od 1965 i 1970 ta brojka iznosila čak 2,1 posto. Smanjenje porasta svjetske populacije pripisuje se ubrzanoj urbanizaciji, a UN procjenjuje da će već sljedeće godine polovica svjetskog stanovištva živjeti u urbanim sredinama.

RUSIJA je jedna od zemalja zemalja u kojima svakodnevno raste broj ljudi zaraženih virusom HIV-a. Svakog dana otkrije se 100 novih zaraženih, a najugroženije skupine su majke i djeca.

Prema posljednjim brojkama, 22 000 djece rodile su HIV pozitivne majke, a velik dio te djece ostao je nezbrinut i prepušten skrbi države.

U jednom od rodilišta u ruskom gradu Tveru, reporteri BBC-a zatekli su četvero novorođenčadi starih tek nekoliko dana. Dvoje od njih napustile su njihove HIV pozitivne majke, zbog srama ili zbog nemogućnosti da se pobrinu za njih.

Napuštena djeca trebala bi biti otpremljena u ruska sirotišta za nezbrinutu djecu. Ako im se posreći, neka djeca ostat će u bolnici 18 mjeseci, koliko je potrebno da doktori u Rusiji službeno dijagnosticiraju jesu li djeca HIV pozitivna.

Za većinu djece koje su rodile HIV pozitivne majke često se otkrije da nisu zaražena virusom. U suprotnom, HIV djeca ne mogu više ostati u bolnici.

Rusija je prilično brza u odbacivanju onih koji su nositelji HIV-a.

Yury Loshkarov, šef kliničkog odjela u bolnici u gradu Tveru, priznao je da mnogo djece boravi u njihovoj bolnici zato što ih niti jedno sirotište ne želi primiti.

"Ako su napuštena, ostaju u bolnici." - rekao je.

Svakog dana u Rusiji se rađa 20 djece koje su nosile HIV-pozitivne majke, od čega dvoje djece vrlo brzo ostaju bez ikoga na svijetu, jer ih roditelji napuštaju.

Većina majki nije upoznata s time da su moderni lijekovi široko dostupni što može dramatično smanjiti šanse da se virus prenese s majke na dijete.

Iako Rusija ulaže milijunske iznose u suzbijanju epidemije, najveći izazov za ovu zemlju je promjena stavova ruske javnosti.

Dovoljno je teško živjeti s HIV-om, ali kakve nade ostaju nekome tko je mlad, siroče i još k tome zaražen HIV-om?

Nužno je potrebna promjena stavova kako bi se prihvatila djeca zaražena HIV-om, piše BBC.

"Možda će ljudi kada shvate koliko su prekrasna i talentirana naša djeca, promijeniti svoje stavove." - izjavila je Jelena Vedmed iz državne bolnice za zarazne bolesti.

Međutim, za to će biti potrebno mnogo vremena i novca, a to je nešto što Rusija u ovom trenutku nema.

M.S.