Srdoč: Europi je potrebna pomoć u borbi protiv mafije
Srdoč: Europi je potrebna pomoć u borbi protiv mafije
Foto: Arhiva
"ORGANIZIRANI kriminal je ogroman problem u Europi. Omogućuju ga pranje novca između financijskih i poslovnih subjekata u zemljama kao što su Lihtenštajn i Austrija, pa čak i u američkim državama poput Delawarea i Wyominga. Organizirani kriminal postoji zbog slabih zakona i nedostatka državnog nadzora i pravosudne volje", komentar je Nataše Srdoč, predsjednice i suosnivačica Adriatic instituta za javni poredak, koji je objavio New York Times.
"I to ima implikacije na napore u borbi protiv terorizma. Na primjer, opijum iz Afganistana prolazi preko Balkana u Europu. Izvješća pokazuju da balkanska trgovina heroinom donosi više od 20 milijarde dolara godišnje, pribavljajući financijska sredstva za Al Kaidu i Hezbollah.
Liderstvo Sjedinjenih Američkih Država je i do sada bilo neophodno u pokušaju rješavanja političke korupcije, organiziranog kriminala i pranja novca u Europi. No, potrebna je veća pomoć. Treba poslati gostujuće suce i tužitelje iz zemalja sa snažnom vladavinom prava kako bi pomogli ojačati nadzor i provedbu zakona diljem Europe", piše Srdoč.
Otvoreno pismo Princu Michael von Liechtensteinu
Adriatic institut za javni poredak poslao je Otvoreno pismo Princu Michael von Liechtensteinu kojeg su supotpisali Roger Helmer (član Europskog parlamenta), Joel Annand Samy i Nataša Srdoč iz Adriatic instituta za javni poredak. U njemu stoji kako je organizacija Global Financial Integrity (GFI) u prosincu 2012. godine objavila studiju prema kojoj je kriminal, korupcija i izbjegavanje poreza Hrvatsku koštalo više od 15 milijardi dolara u razdoblju od 2001. do 2010. godine.
Prihodi prikupljeni kriminalom i korupcijom završili su na tajnim bankovnim računima od kojih se neki nalaze u Lihtenštajnu. Neki od računa nalazili su se u banci Hypo Alpe Adria Grupe (HGAA) koja je u Austriji bila pod istragom zbog sumnjivih nenaplaćenih zajmova vrijednih 8 milijardi eura.
Prema izvještajima, kompanija Industrie und Finanzkontor Etablissement koju posjeduje Princ Michael von Liechtenstein preuzela je kontrolu nad većim dijelom HGAA 2007. godine. U banci je bilo nekoliko povjerljivih i tajnih računa balkanskih političara, uključujući i vladinih dužnosnika iz Hrvatske kao i njihovih privatnih partnera.
Roger Helmer, Joel Annand Samy i Nataša Srdoč zatražili su u ime "poreznih obveznika iz Hrvatske, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih europskih država" od Princa Michael von Liechtensteina da obznani imena hrvatskih građana i stanje njihovih računa u vrijeme kada je njegova kompanija preuzela HGAA. Zatražili su i informacije o transferima koji su bili obavljeni na tim računima.
Balkanska ruta glavni koridor za švercanje heroina
Balkanska i sjeverna ruta glavni su koridori kojim heroin dolazi do Rusije i Zapadne Europe. Balkanska ruta proteže se preko Irana, Turske, Grčke i Bugarske preko jugoistočne Europe i vrijedna je 20 milijardi dolara godišnje. Sjeverna ruta koja prolazi kroz Tadžikistan i Kirgistan ( nekada Uzbekistan ili Turkmenistana) do Kazahstana i Rusije godišnje vrijedi 13 milijardi dolara.
Kokain do Europe najčešće dolazi preko mora u kontejnerima. Kolumbija je i dalje glavni izvor odakle dolazi kokain, a pošiljke dolaze i iz Perua i Bolivije.
Eksplodiralo skladište oružja u Rusiji, ozlijeđeno devet osoba
Eksplodiralo skladište oružja u Rusiji, ozlijeđeno devet osoba
Screenshot: Google Maps
DIO TRANSSIBIRSKE željeznice zatvoren je u utorak zbog požara i eksplozija u obližnjem skladištu oružja, objavila je ruska željeznica.
Tristotinjak stanovnika je evakuirano, a devetoro ozlijeđeno u nizu eksplozija u skladištu streljiva kod sibirskog sela Bolšaja Tura, oko 6,200 kilometara jugoistočno od Moskve.
Željeznica je javila da su vlakovi između postaja Čita i Karimskaja privremeno zaustavljeni zbog sigurnosnih razloga.
Incident su prouzročili šumski požari, doznaje se iz sjedišta regionalne policije koja navodi da među stanovnicima nije bilo žrtava.
"U eksplozijama su popucala stakla na stambenim zgradama u obližnjem selu Bolšaja Tura", čijih se tristotinjak mještana moralo evakuirati, dodaje isti izvor, a prenosi agencija Interfax.
Takve nesreće česte su u Rusiji gdje se u vojnim skladištima čuvaju velike količine oružja i streljiva u nerijetko neprikladnim uvjetima.
Zadnja takva nesreća dogodila se u lipnju 2013. kada je u eksploziji u skladištu streljiva u pokrajini Samari jedna osoba poginula, a više od 6.500 stanovnika je evakuirano.
Obama bilježi rekordnu nepopularnost: Amerikanci mu zamjeraju odnos prema Ukrajini i Rusiji
Obama bilježi rekordnu nepopularnost: Amerikanci mu zamjeraju odnos prema Ukrajini i Rusiji
Foto: Guliver Image/Getty Images
POLITIČKI potezi američkog predsjednika Baracka Obame ne nailaze na odobrenje brojnih Amerikanaca što je pokazalo i posljednje istraživanje javnog mijenja koje su proveli Washington Post i ABC. Njegova popularnost na najnižem je nivou od travnja 2009. godine.
Obamu danas podržava samo 41 posto birača što je pad od posto u samo tri posljednja mjeseca. Građani su nezadovoljni Obaminim potezima na polju ekonomije, zdravstvene zaštite, ali i krize u Ukrajini.
Ekonomsku politiku Obamine administracije podržava samo 42 posto ispitanika, zdravstvenu politiku 37 posto, a pristup krizi u Ukrajini i odnos s Rusijom podržava tek 32 posto birača.
Američki mediji navode kako bi ove ankete mogle utjecati i na uspjeh demokrata na izborima koji se održavaju na jesen. Republikanci već kontroliraju Predstavnički dom Kongresa, a nakon izbora mogli bi preuzeti i Senat.
Među mladima i manjinama, koji su Obami osigurali oba predsjednička mandata vlada nezainteresiranog za izbore, dok istraživanja pokazuju da će odaziv biti puno veći među bijelcima i starijim glasačima koji su naklonjeniji republikancima.
Napadač ranio šest osoba u blizini Atlante pa presudio sam sebi
Napadač ranio šest osoba u blizini Atlante pa presudio sam sebi
Screenshot: YouTube
NAORUŽANI napadač ranio je šest osoba u špediterskom uredu u blizini Atlante, a onda se ubio, objavila je američka policija.
Po priopćenju policije okruga Cobby u saveznoj državi Georgiji, napadač je pronađen mrtav, a čini se da je riječ o samoubojstvu, prenosi list Atlanta Journal-Constitution.
Od šestero ranjenih u špediciji Federal Expressu jedan muškarac i jedna žena u kritičnome su stanju, dodaje list.
U sukobu vojske i Al Kaide u Jemenu 27 mrtvih
U sukobu vojske i Al Kaide u Jemenu 27 mrtvih
Screenshot: Google Maps
JEMENSKA vojska je povela sveobuhvatnu kopnenu ofenzivu kako bi pripadnike Al Kaide potisnula iz njihovih uporišta na jugu zemlje, pri čemu je poginulo 15 vojnika i 12 pripadnika terorističke mreže, priopćili su vojni i bolnički izvori.
Teroristi Al Kaide, koji su postavili zasjedu u okolici Al Saida, blizu Azana, u pokrajini Šabvi, zapucali su iz raketnih bacača GPG-a i automatskog oružja na vojni konvoj i zaplijenili oklopni transporter s 15 vojnika, dodaje vojni izvor. U sukobu nakon toga poginulo je 15 vojnika i 12 pripadnika Al Kaide a šest vojnika je ranjeno, rekao je taj izvor.
Jemenska vojska uz pomoć lokalnih milicija pokrenula je u noći na utorak kopnenu ofenzivu na uporišta Al Kaide na jugu Jemena, gdje se ta ekstremistička mreža učvrstila.
Ofenziva, pokrenuta deset dana nakon zračnih napada u kojima je poginulo šezdesetak pobunjenika, vodila se u šest pravaca u pokrajinama Šabvi i Abjanu.
"Kampanja se nastavlja sve dok ta područja ne budu očišćena od pripadnika Al Kaide", rekao je vojni dužnosnik koji nije htio otkriti identitet.
"Gotovo 70 posto pripadnika Al Kaide u Jemenu su stranci", rekao je jemenski predsjednik Abd Rabo Mansur Hadi. Po njegovim riječima, vlasti čuvaju tijela "Francuza, Nizozemaca, Nijemaca, Brazilaca i Arapa", pripadnika mreže ubijenih u vojnim operacijama "koje njihove vlade ne žele preuzeti".
Al Kaida na arapskom poluotoku (AQPA), nastala spajanjem saudijskog i jemenskog ogranka, najopasnija je i najaktivnija u mreži, upozoravaju Sjedinjene Države.
Navodno stoji iza mnogih napada i otmica stranaca u Jemenu.
Jemen je jedina zemlja arapskog proljeća gdje se narodna pobuna završila pregovorima, ali još nije uspjela izaći iz teške političke tranzicije.
Kad zdravstvo ubija: Lekcije iz neoliberalne Bugarske
Kad zdravstvo ubija: Lekcije iz neoliberalne Bugarske
BUGARSKA je jedna od zemalja u kojima je tranzicija proizvela najizrazitiju socijalnu i humanitarnu katastrofu. Privatizacija zdravstvene skrbi i posljedična nesposobnost sustava da osigura elementarnu zaštitu stanovništvu spadaju među ključne faktore te katastrofe. Unatoč tome, ozbiljnije rasprave o reformi zdravstva i njezinim posljedicama po svakodnevni život još uvijek izostaju.
Znate li tko je Dobrinka Krumova? 26-godišnja Bugarka koja je umrla jer su joj liječnici odbili spasiti život zbog duga za zdravstveno osiguranje
Dvadesetšestogodišnja Bugarka Dobrinka Krumova umrla je 20. ožujka ove godine nakon što je niti jedna privatna ni javna bolnica u gradu Dupnici na jugu Bugarske nije htjela primiti. Prije nekoliko godina, njezin partner i otac njeno dvoje malodobne djece izbo ju je nožem, teško joj pritom ozlijedivši crijeva. Nakon što je napustila partnera i vratila se živjeti sa svojom umirovljenom majkom, morala se podvrći operaciji kako bi preživjela nakon čega je bila prisiljena nositi stoma vrećice. U razdoblju od šest mjeseci prije smrti, mlada žena izgubila je polovicu svoje tjelesne težine i bila prinuđena dati djecu na staranje, jer više nije mogla skrbiti o njima: polovica od 150 eura koliko im iznosi kućni prihod koji se sastoji od naknade za nezaposlene i majčine mirovine odlazila je samo na stoma vrećice, a ostatak je jedva bio dostatan za preživljavanje. Stoga si Dobrinka i njena majka nisu mogle priuštiti zdravstveno osiguranje, a zbog 250 eura nagomilanog duga sve su je privatne i javne bolnice u gradu odbile primiti i pružiti joj potrebnu liječničku skrb. O ovom slučaju izvijestilo je tek nekoliko marginalnih regionalnih medija i nije bilo značajnije rasprave. Priča Dobrinke Krumove tek je ekstremni slučaj iz tragične i prešućene statistike koju ispisuje zdravstvena reforma u Bugarskoj.
Za razliku od mnogih drugih zemalja, Bugarska je u socijalističkom periodu imala besplatno javno zdravstvo. No nakon 1999. djelomičnom privatizacijom besplatnog javnog zdravstva prihvaća se globalni trend komercijalizacije zdravstva koji ljudski život i dignitet pretvara u krvavi biznis. Proračun za zdravstvenu zaštitu zamijenjen je Fondom za zdravstveno osiguranje pod državnom kontrolom, kojem svaki zaposleni doprinosi sa 6% svoje plaće. Zbog visoke stope nezaposlenosti, visoke stope nataliteta među podzaposlenima i nezaposlenima kao i sve starijeg stanovništva, s vremenom se ispostavilo da doprinose za zdravstvo može plaćati samo milijun i pol ljudi, iako je preko državnog fonda osigurano još četiri milijuna. Pola milijuna građana privatno je osigurano, a dva milijuna nema nikakvo zdravstveno osiguranje. Tako Bugari u prosjeku zapravo vlastitim sredstvima plaćaju više od 56% zdravstvenih usluga koje osiguranje ne može pokrivati. Vlada svake godine odobrava dodatna sredstva da pokrije rupe u zdravstvu, ali nikad ne investira u kvalitetu zdravstvenog sustava, niti ima dugotrajniju strategiju rješavanja problema nepokrivenosti velikog dijela stanovništva. Osiguranje uglavnom ne pokriva skuplju dijagnostiku, zahvate ili lijekove.
Općenito, situacija u sektoru javnog zdravstva je katastrofalna. Sustav je tek djelomično privatiziran, na način da su omogućene privatne ordinacije liječnika opće prakse, dok visokokvalificirani stručnjaci i znanstvenici ostaju u nedovoljno financiranim javnim ustanovama. Godine 2008. ukinuta je zabrana privatizacije zdravstvenih ustanova, a samo su specijalizirane bolnice zaštićene kao javne, no to nije usporilo proces urušavanja zdravstvenog sustava.
Leglo korupcije i mita
Rezanje brojnih javnih zdravstvenih službi odvija se iz više smjerova: rezanje proračunskih sredstava znači i sve manji poticaj liječnicima da rade u slabo plaćenim javnim ustanovama ili u udaljenim područjima sa sve starijim i malobrojnijim stanovništvom. Dakle, rezovi u javnom sustavu potiču više specijaliste kao i tek obrazovane liječnike da potraže posao u privatnom sektoru. Medicinske sestre i tehničari masovno se iseljavaju i sada više od pola obrazovanog medicinskog osoblja radi u inozemstvu ili je pronašlo alternativno zaposlenje. Liječnici, sestre i bolničari koji su ostali u javnom sektoru ili imaju dodatni posao u privatnim praksama ili dopunjuju dohodak "neregularnim" oblicima plaćanja na svom poslu u javnom sektoru. Ovo posljednje postalo je rutina, ne samo u obliku korupcije ili mita, nego i kao sredstvo izbjegavanja nelogičnosti unutar sustava. S druge strane, privatne bolnice, u kojima država pokriva tek manji dio usluga, odbijaju izvoditi složene operacije i tako izbjegavaju visoke troškove i gomilanje dugova, koji su karakteristični za javne bolnice.
Koliko god strašno zvučala, ova situacija nije nikakva novost, već je dio općeg procesa karakterističnog za razvoj kapitalizma, u kojima se svi oblici ljudskih odnosa pretvaraju u financijsku transakciju - u slučaju zdravstva, pacijenti se pretvaraju u klijente, zdravstveni proračuni transformiraju se u privatne fondove, a potom u osiguravateljska društva, koja se bave upravljanjem rizicima. Liječnici i sestre pretvaraju se u poduzetnike koji se natječu u prodaji svojih usluga po najvišoj cijeni, bolnice se potiču da budu "efikasne" smanjivanjem troškova i minimiziranjem usluga koje za osiguranike pokriva osiguranje. Sudeći po diskursu neoliberalnih intelektualaca i policy-makera koji provode ove reforme u Bugarskoj, bolnica je biznis koji se treba natjecati kako za osiguravateljske tvrtke tako i za naklonost klijenata. Ako klijenti ne mogu platiti, što se može: nisu konkurentni i ne zaslužuju živjeti. Naputci u brojnim izvješćima Svjetske banke optužuju Bugarsku da ima previše bolnica i "neefikasne" bolničke usluge, zbog čega se predlaže smanjenje broja kreveta.
Ovo je uglavnom argumentacija uz koju se svrstavaju policy-makeri i politički spin doktori. Izjave kojima se zagovara "izlazak javnog Fonda za zdravstveno osiguranje na tržište kao još jednog privatnog fonda", ili kojima se tvrdi kako je "upravljanje bolnicama menadžerska sposobnost koja ima malo veze s medicinskom skrbi", a "novac je ondje gdje su potrošači" zapravo najavljuju konačno rješenje "slobodnog", "samoregulirajućeg" tržišta za ljudske živote i socijalnu skrb. Dakle, premda nisu zadovoljni samo djelomičnom privatizacijom zdravstvenog sustava, pokušavaju u trenutnoj situaciji "uraditi što se najbolje može", potičući pacijente da se prema privatnim osiguravateljskim fondovima ponašaju kao u šopingu, u kojem mogu odabrati najbolje među konkurentskim uslugama. Opcija prema kojoj država pomaže siromašnima samo minimalno, dok ostali mogu birati bolje usluge, cinična je jer ne stratificira samo pristup uslugama već i pristup životu. Ono malo liberalnih novinara koji se bave pitanjima zdravstva - što je uvelike nepopularna tema u bugarskim medijima i obično dospijeva tek u crne kronike tabloida - također pozivaju na potpunije uvođenje tržišnih principa u zdravstveni sektor. Demonizirajući državno vlasništvo nad Fondom za zdravstveno osiguranje i potpore koje vlade još uvijek uplaćuju u zdravstvenu skrb, inzistiraju na potpunoj privatizaciji i marketizaciji zdravstvene skrbi.
Zdravstvena skrb postaje luksuz?
U datoj situaciji, nepodnošljiva lakoća s kojom većina bugarskih upravitelja bolnica, liječnika i medicinskog osoblja, ali i većina Bugara, odustaje od ideje besplatnog javnog zdravstva zabrinjavajuća je koliko i simptomatična. Ukazuje na to koliko su se duboko neoliberalna poticanja individualnih interesa i "zdrave" konkurencije, koja igraju na socijaldarvinistički trop preživljavanja najsposobnijih, ukorijenila u društvu u kojem je javni diskurs ispražnjen ikakvog spomena na solidarnost, zajednicu i socijalnu pravednost. To jasno potvrđuje činjenica da se neke od najoštrijih reformi u sektoru javnog zdravstva provode upravo u zadnjih tri stotine dana koliko su Bugari neprestano na ulicama. Prosvjeduje se protiv vladine uključenosti u sumnjive poslovne mreže, ali ne i protiv njezinih nehumanih neoliberalnih reformi koje nam se odvijaju naočigled.
Nakon preusmjeravanja svih sredstava za zdravstvo u osiguravajuća društva, vlada pod vodstvom Bugarske socijalističke partije - tvrdokorne neoliberalne stranke koja predstavlja interese krupnog kapitala - predlaže "nužne" proračunske rezove od 20% na području javnog zdravstva. S obzirom na način na koji javne bolnice trenutno funkcioniraju, na nedovoljna sredstva koja se izdvajaju za zdravstvo i veliki broj Bugara koji ovise o državnim mrvicama nedostatnima čak i za osnovnu medicinsku pomoć i nužne lijekove, ove mjere efektivno predstavljaju napad na ljudske živote.
Pa ipak, još više zabrinjava izostanak bilo kakve javne rasprave, da i ne govorimo o otporu ovoj sumanutoj reformi. Priča prolazi neopaženo i kod protestanata protiv vlade. Nekoliko liberalnih medija koji ozbiljno pišu o temi optužuju neuspjelu privatizaciju zdravstva i visoke državne potpore. I dok je u zadnjih godinu i pol čak deset Bugara počinilo samoubojstvo zbog povećanja cijene električne energije, "dobre namjere" zdravstvene reforme popločavaju put sljedećem, obuhvatnijem i krvavijem valu "nenamjernog" poticanja masovnih samoubojstava, koji bi bugarski prosvjednici možda mogli spriječiti kad bi neposluh spram vlasti iz "moralne indignacije spram korumpiranog i disfunkcionalnog kapitalizma" preusmjerili u moralnu indignaciju spram kapitalizma kao takvog. No budući da se ovo i dalje čini kao prevelik zalogaj za neoliberalnu Bugarsku, preostaje samo iščekivati trenutak u kojem će kap preliti čašu - reforma zdravstvenog sustava koja povećava smrtnost, samo je jedan od potencijalnih kandidata za prijelomni trenutak.
Napisala: Marija Ivančeva
Prevela: Milena Ostojić
Preneseno s: Bilten.org
Prvo TV sučeljavanje kandidata za predsjednika EK: Nezamislivo je da u EP-u sjedi nacistička stranka
Prvo TV sučeljavanje kandidata za predsjednika EK: Nezamislivo je da u EP-u sjedi nacistička stranka
Screenshot: Euronews
ČETVERO glavnih kandidata za predsjednika Europske komisije sudjelovalo je u ponedjeljak navečer prvi put u televizijskoj raspravi koju je prenosila paneuropski kanal Euronews.
Jean Claude Juncker, kandidat Europske pučke stranke za predsjednika Europske komisije, Martin Schulz, kandidat socijalista, Guy Verhofstadt, kandidat europskih liberala i Ska Keller, kandidatkinja europskih Zelenih odgovorali su na pitanja na tri teme: europsko gospodarstvo, budućnost Europe i porast euroskepticizma te europska vanjska politika.
Rasprava je održana na Sveučilištu u Maastrichtu u u Nizozemskoj pred oko 700 mladih, koji su mogli postavljati pitanja kandidatima, a gledatelji su mogli pitati i posredstvom društvenih mreža.
Juncker i Schulz već su ranije, 9. travnja, sudjelovali u televizijskoj raspravi uživo, a sada su im se pridružili bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt i čelnica Zelenih iz Njemačke, 32-godišnja Ska Keller.
Alexis Tsipras, kandidat krajnje lijeve Ujedinjene europske ljevice (GUE) odbio je sudjelovati u raspravi.
Juncker, Schulz, Verhofstadt i Keller o gospodarstvu i euroskepticizmu
Jean Claude Juncker, čija stranka EPP, prema predizbornim anketama vodi s vrlo malom prednošću pred Schulzovim socijalistima, predstavio se kao kandidat koji želi ujediniti Europu i fokusirati se na glavne ciljeve, gospodarski rast te Europu sa socijalnom dimenzijom.
Schulz je istaknuo da želi biti prvi predsjednik Komisije čiji je izbor ishod demokratskog procesa, a ne dogovora iza zatvorenih vrata. "Želim Europu građana, a ne Europu banaka i spekulacija", rekao je.
Verhofstadt je rekao da Europu treba novo vodstvo, jer "konzervativci su za status quo, a socijalisti misle da se gomilanjem novih dugova može izići iz krize".
Ska Keller je rekla da Europa treba omogućiti svim ljudima da se čuje njihov glas, uključujući i marginalizirane ljude.
Na pitanje kako se postaviti prema sve značajnijem jačanju euroskeptika i stranaka krajnje desnice, Juncker je rekao da on nikada neće surađivati s tom političkom opcijom.
Verhofstadt mu je dobacio da u njegovoj stranci EPP-u ima euroskeptika poput bivšeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija i mađarskog premijera Viktora Orbana. Rekao da je najbolje rješenje za borbu protiv euroskeptika napadati rješenja koja nude, a ne njihove analize problema u EU-u. "Sva rješenja koja oni predlažu svode se na to da bi svi problemi nestali kada svi povučemo unutar svojih nacionalnih granica", rekao je Verhofstadt.
Ska Keller je rekla da je problem u tome što stranke desnog centra preuzimaju slogane krajnje desnice. "Ponavljajući slogane krajnje desnice, samo ih činite još jačima", rekla je.
Trenutni predsjednik Europskog parlamenta, Martin Schulz, komentirao je mogućnost jačanja desničarskih i euroskeptičnih stranaka.
"Problem s europskim izborima je taj što ih građani ne doživljavaju ozbiljno, pa imamo sve više takvih ljudi u Europskom parlamentu. Za mene kao Nijemca je nezamislivo da bi nacistička stranka mogla sjediti u idućem sazivu Europskog parlamenta i ponovo širiti propagandu za ideologiju Adolfa Hitlera.
