Utorak 12.12.2017 15:16:53 TUZLA - TUZLARIJE NET

 

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT



Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





RAZBIBRIGA

"Kao mala molila sam se za velike grudi, sad imaju 10 kila, bole me leđa, no neću ih smanjivati"

Sve shvaća i vidi (te zbog toga jako pati): Ovo je najinteligentniji horoskopski znak

Dobila četiri "da" u Supertalentu, ali nije smjela na pozornicu: "Dočekala me potpuna katastrofa"

Iznenada preminuo Tigran Kalebota, bubnjar Psihomodo popa

"Vidio sam boga": Morat ćete dvaput pogledati nosi li Lidija Bačić gaćice

Supertalent izazvao svađu: "Ne valja Sarah jer mrda guzicom, a ne valjaju ni sestre jer idu u crkvu"

Gledatelji napali Bilmana: "Pustio ih je dalje zbog fucking golotinje"

"Savršena si": Nina Badrić objavila fotku u bikiniju

VIDEO Seksi poze i zamamna guza: Ovo je trenutno najgledaniji video u Hrvatskoj

Prelijepa Etiopljanka Gabi bila je jedina žena koju je Karlo Metikoš volio prije Josipe Lisac

Serija Rosanne vraća se na male ekrane, pogledajte kako glumci izgledaju danas

VIDEO Dvije cure u teretani vježbale skoro sasvim gole, mislite da je itko skužio?

VIDEO Mislav Bago nije puštao Maju Šuput iz zagrljaja: "Doslovno je svaku sekundu proveo uz mene"

Richard Hammond: Ima li šanse da završim na kakvoj kovanici u Hrvatskoj?

Bogata udovica spavala s preko sto oženjenih muškaraca: "Tako sam spasila mnoge brakove"

FOTO Kolinda nije skidala osmijeh s lica dok je gledala nastup kćeri Katarine na Zlatnoj pirueti

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net

SPORT NEWS   FUDBAL   KOŠARKA (M)   KOŠARKA (Ž)   RUKOMET (M)   RUKOMET (Ž)   TZ SPORT

Velimir Gašić, coach
Moja politika je košarka
Nakon dvije sezone u banjalučkom Borac Nektaru, nekadašnji trener beogradskih klubova Partizan i Radnički, te Kikinde i jugoslavenske juniorske reprezentacije, Velimir Gašić preuzeo je tuzlansku Sloboda-Ditu. Stručnjak pod čijim je nadzorom košarkaški sazrijevao jedan od najboljih evropskih bekova, Marko Jarić, a Borac osvojio prvenstvo BiH, tuzlansku je ekipu poveo u Goodyear ligu, dobio Zadar u Jazinama, Cibonu u Mejdanu i timu koji je ostao bez najboljih igrača dao novu snagu. Jaka odbrana, efikasan napad, psihološka čvrstina, nove su karakteristike igre Tuzlaka, sa čije klupe na svakoj utakmici grmi glas tridesetsedmogodišnjeg Beograđanina, ugodnog sagovornika čija razmišljanja o košarci daju potvrdu tvrdnji kako je taj sport - njegov život

DANI: Gospodine Gašiću, odigrano je 14 kola u prvoj sezoni Goodyear, ili Jadranske lige. Da li je, po Vašem mišljenju, ovo takmičenje opravdalo očekivanja?

GAŠIĆ: Reafirmacija košarke na prostorima ex-Jugoslavije je, po mom dubokom uvjerenju, bila jedino moguća na ovaj način. Ja sam imao prilike da razgovaram sa svojim kolegama koji rade širom Evrope i, naravno, onima koji rade na prostorima bivše Jugoslavije, i došli smo do spoznaje da su u državama bivše Jugoslavije, u košarkaškom smislu, problemi svuda isti. Jednostavno, svaka od tih država ima po dva ili tri tima koji predstavljaju nešto vrijedno u tom košarkaškom ambijentu i nešto vrijedno kad je u pitanju Evropa, a sve ostalo je na nekim vrlo prosječnim granama, možda čak i ispod prosjeka. Osim toga, ljudi koji vode FIBA-u su došli do spoznaje da je integracija unutar evropskih okvira jedino moguća podizanjem kvaliteta na prostorima bivše Jugoslavije. Znači, ovo apsolutno ima smisla i sva sreća da je košarka ta koja je počela da povezuje različite ambijente.

DANI: U ovo su takmičenje uključeni klubovi iza kojih je jaka finansijska konstrukcija, poput Olimpije ili Cibone, kao i oni koji tek pokušavaju napraviti održiv i uspješan sistem. To, međutim, nije uticalo na nepredvidivost rezultata. Svakako, jedno od najvećih iznenađenja jeste pobjeda Sloboda-Dite u Jazinama nad Zadrom, u utakmici koju je obilježio Vaš šuter Dragan Aleksić sa 41 poenom.

GAŠIĆ: Olimpija, Cibona ili neki drugi klubovi koji su igrali Euro ligu sigurno su dominantni u odnosu na nas kad je u pitanju taj finansijski momenat. Više su investirali, doveli su igrače koji na papiru imaju mnogo veću specifičnu težinu, međutim, kada bi se igralo samo radi papira, onda čovjek ne treba ni da izlazi na parket. Utakmica u Zadru zaista je bila nešto mnogo značajno za nas. Mi smo prije toga dobili još dvije utakmice na strani, protiv Bosne u Sarajevu i u Rijeci protiv jedne izuzetne ekipe - Triglav osiguranja. Željeli smo održati taj pobjednički mentalitet, čvrstinu koja je jako bitna, pogotovo na gostujućim terenima, i jednostavno smo došli u Zadar sa željom da odigramo što kvalitetnije i da pobijedimo. Nismo razmišljali o tome da smo došli na utakmicu samo da izvučemo živu glavu i da izgubimo sa što manjom razlikom. Zadar ima izuzetan tim, zna se kakva je atmosfera dole i bilo je vrlo važno da igrači shvate da mogu, i da vjeruju u to što rade.

DANI: U prve dvije godine zajedničkog doigravanja u BiH vodili ste ekipu Borac Nektar iz Banje Luke. Najupečatljivije utakmice tog perioda su ona iz Aleksandrovca kada ste gubili od Igokee sa više od 20 poena, tražili time out i rekli igračima: "Poginite u odbrani i dobijate", što se i dogodilo; te druga kada ste u Banjoj Luci vodili protiv Širokog Brijega, pali u zadnjih pet minuta i izgubili i meč i titulu prvaka serijom trica Erjaveca.

GAŠIĆ: Kada se prvi put igrala zajednička liga na prostorima BiH, Borac nije bio u poziciji, s obzirom na kvalitet ostalih ekipa, da računa na to da bude prvak. Mi smo to uspjeli, a ključna utakmica je bila u Širokom Brijegu. Tada je prvi put jedan tim sa prostora Republike Srpske dole došao i mi smo dobili. U drugoj sezoni dobili smo utakmicu protiv Igokee pritisnuti sa izuzetno mnogo problema unutar tima, mislim na silne povrede zbog kojih smo u tom razigravanju u samo četiri utakmice igrali sa kompletnim sastavom. Druga stvar je što nakon našeg poraza u Zenici više niko nije ozbiljno računao na Borac. Mi smo se vratili, u seriji dobili pet utakmica i došla je ta sa Širokim. Moram da priznam, na osnovu moje trenerske intuicije, da mislim kako nikome nije odgovaralo da Borac bude ponovo prvak. Tu utakmicu su sudila dvojica ljudi koji su, po mom dubokom uvjerenju, zalutali u košarku, jer kada na vašem terenu neko svira 49 slobodnih bacanja protiv vas, to je van pameti. Da bismo sačuvali mirnoću kod igrača, mi nismo ni reagovali, a i bili smo dominantni na toj utakmici. Vodili smo non-stop i onda se ušlo u tu završnicu... Maloprije ste spominjali Erjaveca. Čovjek je poslije utakmice meni prišao, pošto se znamo odranije, da kaže kako nikad u životu nije tako šutirao. Kulminacija je bila ta njegova zadnja trojka, kad je šutnuo na neki sekund prije kraja, u padu. I mi smo došli u situaciju da praktično dobijenu utakmicu u produžecima izgubimo. Jednostavno, to se dešava.

DANI: U BiH je tek nekoliko klubova u stanju "proizvesti" svoje igrače koje moraju rano prodati. Mislim na Slobodu, Borac i Brotnjo, iz kojih su otišli Hukić, Kukić i Krasić. Ostali uglavnom kupuju u susjedstvu. Postoji li zbog toga mogućnost da se ovdašnja liga pretvori u pretpenzionersko takmičenje izraubovanih košarkaša, nekada neospornih zvijezda?

GAŠIĆ: Vi ste ovim pitanjem dotakli nešto što je najopasnije, ali i najznačajnije za revitalizaciju bh. košarke. Ako se ne bude vodilo računa upravo o tome, prijeti zaista velika opasnost da bh. košarka postane poligon sa kojeg bi klubovi sa mnogo jačim ekonomskim statusom uzimali u ranom dobu sve što vrijedi, to je mnogo jeftinije nego da sačekaju da neko postane igrač pa da poslije to plaćaju. Najsvježiji primjer je slučaj našeg igrača Begića, kojega je odveo nekakav samozvani menadžer. Sami klubovi moraju da dođu u poziciju da se zaštite od tih kvazimenadžera i od tih bolesnih ambicija roditelja. Zaista se nadam da će to nekim pravnim regulativama biti riješeno. U protivnom, dešavat će se da mladići koji imaju kvalitet, koji zaista predstavljaju budućnost bh. košarke jednostavno nestanu sa ovih prostora, a nekome to ide u prilog. Dalje, velika je opasnost da ovo postane liga za igrače koji su već na zalasku karijere i koji tu imaju mogućnost da naprave zadnji ugovor i zarade neke pare. To nije dobro. Ja bih, recimo, uveo zakon da svaka ekipa na nivou A lige, koja će biti zajednička, mora da ima pet-šest mladih igrača u prvom timu. Dalje, organizacija takmičenja: samo mi u okviru Košarkaškog saveza BiH nemamo ligu za mlade igrače, za kadete i juniore. Hercegovina ima, RS ima, samo mi ne i to nikako nije dobro. Sa aspekta potencijala, ja mislim da ovaj region ima nešto što nema niko, mogu da vam pričam iz perspektive svog kluba, a mogu da vam pričam što sam vidio na nekim drugim mjestima.

DANI: Gospodine Gašiću, kako je uopće došlo do Vašeg angažmana u Slobodi i zašto ste prihvatili ponudu u sezoni kada je tim ostao bez najboljih igrača, opterećen neispunjenim očekivanjima u prethodnim sezonama?

GAŠIĆ: Između mene i Sloboda-Dite neki fluid se pojavio još dok sam bio u Borcu. Vidjelo se jednostavno da je ovo nešto što zaista ima prefiks ozbiljnosti, ljudi koji vode klub su izuzetno ozbiljni, Sloboda ima izuzetnu tradiciju i Tuzla je grad koji voli košarku, sredina koja apsolutno poznaje igru. Moj dolazak je proizvod velike upornosti ljudi koji vode ovaj klub i želje da uspostavimo saradnju. U jednom trenutku sam osjetio da oni hoće da naprave nešto pametno i ja sam se prelomio. Osim toga, mene kao trenera provociraju neke situacije koje nose mnogo izazova. Tako je bilo i ranije, kad sam radio u Partizanu, u Radničkom, u Kikindi, u Borcu... Uvijek me vodila intuicija da to može da ispadne dobro i, na svu sreću, gdje god sam bio, uvijek je ispadalo dobro. E sad, kad je u pitanju tim, praktično sve što je nosilo teret odgovornosti unutar samog kluba je otišlo. Ostali su ovi mladići koji su imali epizodne uloge ili nisu uopšte igrali. Sama činjenica da je postojao dovoljan broj mlađih igrača je bila dovoljno intrigantna za mene da im otvorim prostor da napreduju, da dožive košarku na pravi način, ne ugrožavajući niti jednog trenutka rezultatske ciljeve. Često kažem svojim igračima da ako ideš na put a taj put nema nikakve prepreke, onda nigdje i ne vodi. Ovaj put je mnogo nezgodan i traži kompletne ličnosti u svakom pogledu, ali evidentno je da sve ovo skupa dobija novu dimenziju, vide se stvari koje do jučer niko nije mogao ni da pretpostavi i meni je to nadasve drago zbog tih mladića, drago mi je zbog ljudi koji vode ovaj klub, zbog navijača, grada... Mislim da su oni to zaslužili.

DANI: Prethodna generacija Slobode imala je primjetne psihološke padove tokom utakmice, posebno u zadnjim periodima. Vi, pak, insistirate upravo na toj vrsti čvrstine u timu, ali Tuzlake još niste izliječili do kraja. Utakmica sa Olimpijom u Tuzli je najilustrativniji primjer: imali ste akivan rezultat, ali su Vaši igrači propustili svaku priliku da izjednače ili eventualno povedu. Na kraju su Slovenci i dobili.

GAŠIĆ: Ja sam u startu rekao svojim igračima da postoje neke tri dimenzije košarke: postoji ona rekreativna košarka koju možeš da igraš ispred zgrade, postoji dimenzija ove lige koja egzistira na prostoru BiH, i za mene je to vrlo nizak kvalitet, i postoji vrhunska košarka. Kazao sam im: znam šta ja tražim, ali imate priliku da izaberete, znači sve na dobrovoljnoj - ako si već tu, znači da neko vjeruje u tebe; ako već radiš i ako si u ovom programu, znači neko vjeruje u tebe na kvadrat; ako već igraš, znači da nisi zalutao i da ti je mjesto u vrhunskim okvirima. Mnogo izuzetnih igrača nije prošlo iz samo jednog jedinog razloga: nisu bili ljudi koji su vjerovali sami sebi. Ja to nastojim da isprovociram u samom sebi i da to prenosim na igrače. Spomenuli ste ekipu Olimpije, koja je mašinerija. To je klub koji kada dovodi igrače, kupuje one igrače koji im trebaju, a ne ono što ostane na tržištu, i to je velika razlika u odnosu na druge klubove. Mi smo na početku formiranja jednog sistema, Olimpija egzistira ovakva kakva jeste šest godina. Bio bih sretan kad bi Sloboda mogla da funkcioniše na taj način, to je jedan model koji je evidentno primjenjiv u našim uslovima.

DANI: Vi ste radili sa Željkom Obradovićem, Acom Nikolićem, vodili ste mladu jugoslavensku reprezentaciju, trenirali klubove u košarkaški najjačoj državi Evrope. Zanima me da li ste tokom treniranja u BiH primijetili ijednog igrača koji bi mogao parirati nekom iz ekipe koja je bila kontinentalni prvak? Iskreno, neki od jugoslavenskih igrača već i svojom pojavom govore da nema boljih. Mislim na Marka Jarića, prije svih.

GAŠIĆ: Jugoslavenska klupska košarka i jugoslavenska reprezentativna košarka su dvije dimenzije. Nosioci igre jugoslavenske reprezentacije su igrači koji igraju vani. Ako se vratimo unazad nekih 10 godina, vidjet ćete da su jugoslavensku reprezentaciju nosili igrači koji su stvarani na prostoru bivše Jugoslavije. Ovog trenutka u jugoslavenskoj klupskoj košarci ima svega nekoliko igrača koji zadovoljavaju kriterije vrhunske košarke i opet su nosioci igrači koji igraju napolju. Nastao je jedan veliki vakuum, jedan period koji nije bio dobar za košarku u Jugoslaviji, ali ni za košarku na prostorima bivše Jugoslavije. To se najbolje vidi iz perspektive hrvatske košarke ili iz perspektive bh. košarke, koja je bila u jednom periodu temelj stvaranja jugoslavenske košarke da bi zbog svih tih nesretnih događanja došla u jedan podređan položaj. Međutim, prostor BiH posjeduje potencijal i ako se bude pametno radilo na svim nivoima, tvrdim da će se stvari ponovo vratiti na one pozicije kao što su bile. Ovog trenutka na prostorima BiH možda ima jedan igrač, Zoran Kukić, koji je imao mjesta među 12 u reprezentaciji Jugoslavije i to je bila u jednom trenutku gotova stvar, međutim, on nije htio da prihvati poziv, što je dobro za reprezentaciju BiH.

"Velika je opasnost da ovo postane liga za igrače koji su već na zalasku karijere i koji tu imaju mogućnost da naprave zadnji ugovor i zarade neke pare. To nije dobro. Ja bih, recimo, uveo zakon da svaka ekipa na nivou A lige, koja će biti zajednička, mora da ima pet-šest mladih igrača u prvom timu"

DANI: Reprezentacija Bosne i Hercegovine je na posljednjem Evropskom prvenstvu doživjela tri katastrofalna poraza i nakon toga smjenu trenera i generacije koja je držala taj tim od 1993. Vjerujete li da ova nova ekipa može napraviti išta više od samog odlaska na EP?

GAŠIĆ: Na zadnja tri EP-a je učestvovala reprezentacija BiH i sam taj prolazak u završnicu takmičenja je izuzetan uspjeh, sto posto. E sad, za nekoga je uspjeh samo ako si prvak. A samo učestvovanje je fantastična stvar. Igrati za reprezentaciju je nešto što je najsvetije. Ja imam utisak da se tu promašilo, jer ako nekome služi EP da bi se prodao ili ako neko ide na EP da bi ga neko tamo vidio, onda nešto nije u redu. U svakom slučaju, doći u poziciju da učestvuješ na EP-u je izuzetan uspjeh, a sada treba napraviti korak dalje. Kako? Da li sa istim igračima ili sa mlađim, da li žrtvovati jedne kvalifikacije, pogotovo sada kad se promijenio sistem takmičenja, stvar je ljudi koji rukovode košarkom. Tvrdim da u BiH postoje igrači koji nisu eksploatisani u reprezentaciji a koji bi napravili jako dobre stvari za bh. košarku. Treba u startu izdefinisati neke stvari i treba biti principijelan u tome. Ja nisam niti jednog trenutka odobravao ove napade na Sabita Hadžića, jer mislim da je on svoj dio posla obavio - tri puta je bio na EP-u. Je l´ trebao biti prvak Evrope?

DANI: Koliko, po Vama, priču o bosanskoj reprezentaciji komplikuje politička dimenzija stvaranja zajedničkog tima?

GAŠIĆ: Moja politika je košarka, moj život je košarka, a ako ti mladići nemaju takvu identifikaciju sa košarkom, onda ne treba da budu tu. Ja nikoga ne bih molio. Što bih ja molio nekoga da igra za reprezentaciju ako nema taj osjećaj? Treba da dođe da igra za reprezentaciju onaj što mu srce lupa kada čuje himnu, kad vidi zastavu da mu oči zasuze, ne ovako: žajde, daj, molim te, igraj, ne možemo bez tebe... To je totalno pogrešno, a greške se skuplje plaćaju kako dolaze nove generacije. Treba stvoriti kult reprezentacije, napraviti nešto da igrači, kad treba da se objavi spisak, ne mogu da spavaju. To je ključ svega, i dok ne bude tako, teško je očekivati napredak. Ovo što imamo su okupljanja sekundarnog karaktera, u nekom međuprostoru po kalendaru FIBA-e. Igrači moraju da žive za taj dan kad će se naći, ne da bi se provodili, nego da bi jednostavno ovoj državi priuštili neku radost.

DANI: Kakve su Vaše trenerske ambicije poslije epizode u Slobodi?

GAŠIĆ: Moja jedina opsesija ovoga trenutka je Sloboda-Dita i tačno znam šta želim da napravim od ovoga tima i na koji način želim da igramo, koje rezultate treba da postižemo. Također, imam ideju šta bi ovaj klub trebao da predstavlja, i ja ću učiniti da bude tako. Neće biti dobro samo ako jedino ja budem to želio. Kao što kažem svojim igračima: nije dobro ako ja želim više od tebe da uspiješ, to je katastrofa. Moraju svi segmenti da se zaokruže, da sve skupa funkcioniše da bi došli u situaciju da ovaj klub u jednom trenutku bude učesnik Euro lige. Taj trenutak je vrlo blizu, ja sam čak ubijeđen da ljudi nisu ni svjesni koliko je to blizu, zato što je evropskoj košarci na njenoj mapi potreban jedan ambijent kao što je ovaj. Dakle, to su moji planovi i želje i to je moja poruka za ovu 2002. godinu: da ovi ljudi istraju i da napravimo pametne stvari. Ja sam u najboljim trenerskim godinama, u periodu kada zaista mogu svu svoju energiju, svo svoje znanje, želje, ambicije da usmjerim ka nekim, žajde da kažem, pravim košarkaškim stvarima.