ZAKON O IZVRSENJU KAZNENIH SANKCIJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I OSNOVNE ODREDBE

Clanak 1.

Ovim zakonom uredjuje se izvrsenje kaznenih sankcija i drugih mjera izrecenih u kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: sankcije), utvrdjenih zakonima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), koji se odnose na: izvrsenje kazne zatvora, dugotrajnog i maloljetnickog zatvora, polozaj osudjenih osoba na izdrzavanju kazne zatvora, postupanje sa osudjenim osobama, uvjetni otpust, otpustanje osudjenih osoba i pomoc nakon izdrzane kazne zatvora, ustanove za izvrsenje kazne zatvora, gospodarske jedinice kaznenopopravnih zavoda, radnopravni status sluzbenika u ustanovama, izvrsenje mjera sigurnosti, izvrsenje odgojnih mjera, izvrsenje zavodskih mjera, odgadjanje, prekid i prestanak odgojnih mjera, pomoc nakon izvrsenja zavodske mjere i druga pitanja od znacaja za izvrsenje kaznenih sankcija u Federaciji. Pitanja koja se odnose na izvrsenje novcanih kazni, sankcija za privredne prijestupe, prekrsajnih sankcija, mjera sigurnosti i odgojnih mjera koje nisu regulirane ovim zakonom, uredit ce se kantonalnimzupanijskim zakonom.

Clanak 2.

Osobe prema kojima se izvrsavaju sankcije lisavaju se prava ili se ogranicavaju u pravima samo u granicama nuznim za ostvarivanje svrhe pojedinih sankcija, sukladno zakonu.

Clanak 3.

Izvrsenju sankcije pristupa se kad postane pravomocna odluka kojom je sankcija izrecena i ako za izvrsenje sankcije nema zakonskih smetnji. S izvrsenjem sankcije moze se otpoceti i prije nego sto je postala pravomocna odluka kojom je sankcija izrecena samo ako je to zakonom posebno predvidjeno.

Clanak 4.

Kada su ispunjeni uvjeti da se pristupi izvrsenju sankcije, nadlezni sud odredjen zakonom kantonazupanije (u daljnjem tekstu: sud) obvezan je poduzeti potrebne radnje da se izvrsenje sankcije provede bez odgadjanja, sukladno sa ovim zakonom. Izvrsenje sankcije moze biti odgodjeno samo u slucajevima i pod uvjetima predvidjenim zakonom.

Clanak 5.

Organi vlasti, ustanove i druge pravne osobe u ciji djelokrug spada primjena zdravstvenih, socijalnih, odgojnih ili drugih mjera od znacaja i za izvrsenje pojedinih sankcija, obvezni su suradjivati s ustanovama. Radi sto potpunijeg ostvarivanja svrhe pojedinih sankcija, ustanove ce suradjivati s pravnim osobama koje bi im prema svojoj djelatnosti mogle pruziti pomoc. Ustanove su duzne omoguciti pristup i razgovor sa osudjenim osobama domacim i medjunarodnim organizacijama i drugim institucijama nadleznim za pracenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda sukladno zakonu i odgovarajucim medjunarodnim dokumentima.

Clanak 6.

Osoba prema kojoj je primijenjena sankcija ne placa troskove izvrsenja, osim troskova novcane kazne, kao i drugih troskova, sukladno zakonu.

Clanak 7.

Za podneske, sluzbene radnje, rjesenja i druge akte u svezi s izvrsenjem sankcija ne placa se taksa. Godina V Broj 44 Ponedjeljak, 23. studenog/novembra 1998. S A R A J E V O Akontacija za II polugodiste 1998. ukljucujuci i pretplatu za "Sluzbeni glasnik BiH": KM 90.

Clanak 8.

Radi pracenja, proucavanja i unapredjenja sustava izvrsenja sankcija, federalni ministar pravde (u daljnjem tekstu: federalni ministar), moze osnovati strucni savjet iz reda predstavnika znanstvenih ustanova, sudova, organa uprave, strucnih udruzenja i drugih institucija koje se bave pitanjima odgoja i kriminaliteta.

Clanak 9.

Poslovi izvrsenja sankcija propisani ovim zakonom su poslovi od posebnog interesa za Federaciju.

II IZVRSENJE KAZNE ZATVORA, DUGOTRAJNOG ZATVORA I MALOLJETNICKOG ZATVORA

1. Opce odredbe

Clanak 10.

Svrha izvrsenja kazne zatvora, dugotrajnog zatvora i maloljetnickog zatvora (u daljnjem tekstu: kazna zatvora) je da osudjene osobe tijekom izdrzavanja kazne, kroz sustav suvremenih odgojnih mjera, usvoje drustveno prihvatljive vrijednosti u cilju lakseg ukljucivanja u uvjete zivota na slobodi i da se ponasaju sukladno zakonu i ispunjavaju duznosti gradjanina.

Clanak 11.

Postupanje s osudjenim osobama mora biti covjecno i s postovanjem njihovog ljudskog dostojanstva, s ocuvanjem njihovog tjelesnog i dusevnog zdravlja, vodeci pri tome racuna da se odrzi potreban red i disciplina. Zabranjeno je provodjenje bilo kakve torture i drugih surovih, neljudskih ili nehumanih i ponizavajucih postupanja od strane sluzbenih osoba ustanove prema osudjenim osobama. U postupanju s osudjenim osobama ne smije biti diskriminacije zasnovane na rasi, boji koze, spolu, jeziku, religiji ili vjerovanju, politickim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom podrijetlu, srodstvu, ekonomskom ili nekom drugom statusu.

Clanak 12.

Osudjena osoba ima pravo zadovoljavati svoje vjerske potrebe. Ustanove su obvezne osigurati uvjete za zadovoljavanje vjerskih potreba.

Clanak 13.

S osudjenim osobama treba postupati na nacin koji u najvecoj mjeri odgovara osobnosti osudjenog i prilagodjen postignutom uspjehu u tretmanu. Radi postizanja uspjesnog tretmana obavlja se klasifikacija osudjenih osoba.

Clanak 14.

Kod osudjenih osoba treba razvijati osjecanje osobne odgovornosti za njihove postupke i poticati ih da u svom tretmanu i sami sudjeluju. Tijekom izvrsenja kazne zatvora osigurat ce se osudjenima sudjelovanje u odrzavanju reda i discipline, kao i u odgojnim, kulturnim, sportskim i drugim djelatnostima.

Clanak 15.

Osudjene osobe izdrzavaju kaznu zatvora, u pravilu, skupno. Kada to zahtijeva zdravstveno stanje osudjene osobe ili kad je to predvidjeno zakonom moze se odrediti da osudjena osoba izdrzava kaznu odvojeno od ostalih. Muske i zenske osobe izdrzavaju kaznu zatvora odvojeno. Malodobne osobe izdrzavaju kaznu zatvora, u pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba.

Clanak 16.

Osudjenim osobama na izdrzavanju kazne zatvora osiguravaju se prava i pogodnosti predvidjene ovim i drugim zakonima i propisima donesenim na temelju tih zakona.

Clanak 17.

Osudjenim osobama omogucit ce se rad sukladno njihovim psihofizickim i strucnim sposobnostima i mogucnostima ustanove. Rad osudjenih osoba treba biti koristan i da sto vise odgovara suvremenom nacinu obavljanja rada iste vrste na slobodi. Svrha ovog rada je da osudjeni steknu, odnosno odrze i povecaju svoje radne sposobnosti, radne navike i strucno znanje radi sto lakseg ukljucivanja u koristan zivot na slobodi. Osudjene osobe svojim radom ostvaruju sredstva koja sluze za njihove osobne potrebe i za placanje zakonskog izdrzavanja i drugih obveza, sukladno zakonu. Postizanje ekonomske koristi od rada osudjenih osoba ne smije ici na stetu ostvarenja svrhe toga rada.

Clanak 18.

Za osudjene osobe za koje je to potrebno organizira se nastava za opcu i strucnu izobrazbu i osposobljavanje. U svrhu postizanja opce izobrazbe i tretmana osudjenih tijekom izvrsenja kazne zatvora, organiziraju se razni oblici skolovanja, tecajeva, slobodnih aktivnosti, kulturnoprosvjetnog rada i tjelesne kulture i omogucuje citanje knjiga i dnevnog tiska, kao i koristenje drugih sredstava informiranja.

Clanak 19.

Radi poticanja vlastitih napora osudjenih osoba za ukljuc ivanje u redovan zivot na slobodi, osudjeni za koje se s osnovom moze ocekivati da ce se na slobodi dobro vladati i da nece ciniti krivicna djela mogu se pustiti na uvjetni otpust, sukladno Kaznenom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kazneni zakon Federacije).

Clanak 20.

Osudjenim osobama otpustenim s izdrzavanja kazne zatvora pruzit ce nadlezni organi, ustanove i druge pravne osobe potrebnu pomoc za njihovo lakse i brze ukljucivanje u redovan zivot na slobodi. 2. Upucivanje na izdrzavanje kazne zatvora

Clanak 21.

Osudjene osobe upucuju se na izdrzavanje kazne zatvora u odgovarajucu ustanovu prema pravomocnoj presudi suda kojom je ta kazna izrecena.

Clanak 22.

Upucivanje osudjenih osoba na izdrzavanje kazne zatvora obavlja sud na cijem podrucju osudjeni ima prebivaliste, odnosno boraviste.

Clanak 23.

Sud je duzan poduzeti potrebne radnje radi izvrsenja kazne zatvora odmah nakon prijama izvrsne odluke, a najkasnije u roku od tri dana od dana njenog prijama.

Clanak 24.

Sud poziva osudjenu osobu koja se nalazi na slobodi i priopcava mu dan kada treba da se javi radi izvrsavanja kazne zatvora u odredjenu ustanovu. Dan javljanja toj ustanovi odredjuje se tako da osudjenoj osobi ostane najmanje osam, a najvise 15 dana do dana javljanja na izdrzavanje kazne zatvora. Pri priopcenju sud predaje osudjenoj osobi uputni akt, kao i voznu kartu ako za odlazak treba da koristi prevozna sredstva javnog prometa. Sud je duzan da, prilikom upucivanja osudjene osobe na izdrzavanje kazne zatvora istodobno ili najkasnije u roku od tri dana izvijesti ustanovu kog dana osudjena osoba treba da se javi na izdrzavanje kazne zatvora. Uz uputni akt sud ce obvezno dostaviti prijepis presude i izvod iz kaznene evidencije. Ustanova je duzna u roku od osam dana izvijestiti sud o stupanju osudjene osobe na izdrzavanje kazne zatvora. Ako se osudjena osoba koja je na slobodi ne javi odredjenog dana radi izdrzavanja kazne zatvora, ustanova ce o tome izvijestiti sud najkasnije u roku od tri dana od dana odredjenog za javljanje u ustanovu. Ako se uredno upucena osudjena osoba ne javi ustanovi u odredjenom roku, sud ce izdati naredbu sudskoj policiji da se ta osoba prinudno sprovede. Za osudjene osobe koje se kriju ili se nalaze u bjekstvu sud donosi naredbu za izdavanje tjeralice koju dostavlja nadleznom organu za unutarnje poslove. Kada osudjena osoba bude uhicena, sprovodi se u ustanovu. Troskove sprovodjenja u slucaju iz st. 8. i 9. ovog clanka snosi osudjena osoba.

Clanak 25.

Pocetak izvrsenja kazne zatvora racuna se od dana kada se osudjena osoba sama javi radi izdrzavanja kazne zatvora, odnosno od dana kada bude sprovedena u ustanovu.

Clanak 26.

Ako osudjena osoba koja se upucuje na izdrzavanje kazne zatvora ima malodobnu djecu ili druge osobe o kojima se iskljuc ivo stara, sud ce o tome izvijestiti nadlezni organ starateljstva. Federalni ministar, uz suglasnost zamjenika federalnog ministra pravde, donosi Pravilnik o kriterijima za upucivanje osudjenih osoba na izdrzavanje kazne zatvora. 3. Odlaganje izvrsenja kazne

Clanak 27.

Osudjenoj osobi koja se nalazi na slobodi moze se, na njenu molbu, ili s njenim pristankom na molbu clanova uze obitelji ili na prijedlog nadleznog organa socijalnog staranja, odloziti izvrsenje kazne zatvora: 1) ako je oboljela od teze akutne bolesti; 2) ako se dogodio smrtni slucaj ili teska bolest u uzoj obitelji osudjene osobe; 3) ako je odlaganje potrebno radi izvrsenja ili dovrsenja izuzetno neodloznih poljskih ili sezonskih radova ili radova izazvanih elementarnim nepogodama ili drugim udesom, a obitelj osudjene osobe nema drugih clanova obitelji sposobnih za rad, niti se zbog slabog imovnog stanja ili iz drugih opravdanih razloga moze angazirati druga osoba za obavljanje ovih poslova; 4) ako je osudjena osoba obvezna izvrsiti odredjeni posao koji je vec poceo, a usljed neizvrsenja posla nastala bi neotklonjiva ili znatnija steta; 5) ako je odlaganje osudjenoj osobi potrebno zbog zavrsetka skolovanja ili polaganja ispita za koji se pripremala; 6) ako su zajedno s osudjenom osobom osudjeni njen bracni drug ili drugi clanovi zajednickog domacinstva ili ako se oni vec nalaze na izdrzavanju kazne zatvora, a istodobnim izdrzavanjem kazne svih tih osoba bilo bi ugrozeno izdrzavanje malodobnih, bolesnih ili starih clanova domacinstva; 7) ako je osudjena zena koja doji dijete mladje od godinu dana ili koja je trudna; 8) ako je osudjena osoba hranitelj obitelji, a stupanjem na izdrzavanje kazne zatvora bilo bi ugrozeno izdrzavanje obiteljskog domacinstva. Izvrsenje kazne u slucaju iz tocke 1. stavka 1. ovog clanka moze se odloziti dok bolest traje, u slucajevima iz toc. 2. do 4. najduze tri mjeseca, u slucajevima iz toc. 5. 6. i 8. najduze sest mjeseci, a u slucajevima iz tocke 7. do navrsetka jedne godine zivota djeteta.

Clanak 28.

Molba za odlaganje izvrsenja kazne zatvora podnosi se u roku od tri dana od dana urucenog uputnog akta iz stavka 1. clanka 24. ovog zakona. Ako je razlog za odlaganje izvrsenja kazne zatvora iz toc. 1. i 2. stavka 1. clanka 27. ovog zakona nastao nakon tog roka, molba se moze podnijeti do dana kada osudjena osoba treba da se javi radi izdrzavanja kazne. U molbi se moraju navesti razlozi i dokazi o cinjenicama koje opravdavaju odlaganje. O molbi za odlaganje izvrsenja kazne zatvora rjesava predsjednik suda koji je duzan u roku od pet dana od dana prijama molbe donijeti rjesenje. Prije donosenja rjesenja sud moze izvrsiti potrebna provjeravanja radi utvrdjivanja cinjenica navedenih u molbi. Molbu koja nije podnesena u roku i molbu u kojoj nisu navedeni razlozi, dokazi i cinjenice, sud ce odbaciti rjesenjem. Do donosenja rjesenja o molbi odlaze se pocetak izvrsenja kazne zatvora. Ako se molba za odlaganje ponovo podnosi iz istih razloga iz kojih je ranija molba odbijena, sud ce rjesenjem takvu molbu odbaciti.

Clanak 29.

Protiv rjesenja kojim se odbija ili odbacuje molba za odlaganje izvrsenja kazne zatvora osudjena osoba ima pravo zalbe u roku od tri dana od dana prijama rjesenja nadleznog kantonalnogz upanijskog suda. Zalba odlaze izvrsenje kazne. Nadlezni kantonalnizupanijski sud duzan je donijeti rjesenje po zalbi iz stavka 1. ovog clanka u roku od tri dana od dana prijama zalbe, a u roku od pet dana od dana donesenog rjesenja, duzan je dostaviti ga nadleznom sudu za izvrsenje kazne zatvora. Protiv rjesenja kantonalnogzupanijskog suda po zalbi iz stavka 3. ovog clanka ne moze se pokrenuti upravni spor. O odlaganju izvrsenja kazne zatvora sud ce obvezno izvijestiti ustanovu u koju se upucuje osudjena osoba.

Clanak 30.

Osoba pozvana na odsluzenje vojnog roka koja je osudjena na kaznu zatvora upucuje se na izdrzavanje kazne zatvora prije sluzenja vojnog roka. Osobi koja je u tijeku odsluzenja vojnog roka osudjena na kaznu zatvora do sest mjeseci za ucinjeno krivicno djelo prije stupanja na odsluzenje vojnog roka ili vojnu vjezbu, odlozit ce se pocetak izvrsenja kazne zatvora do zavrsetka vojnog roka, odnosno vojne vjezbe. Izvrsenje kazne odlozit ce se i osobi osudjenoj na kaznu zatvora do dvije godine za krivicno djelo ucinjeno prije stupanja na odsluzenje vojnog roka, kojoj do zavrsetka vojnog roka ne preostaje vise od sest mjeseci.

Clanak 31.

Kad nadlezni tuzitelj na temelju zakonskog ovlastenja zatrazi odlaganje izvrsenja kazne zatvora, sud nece pozivati osudjenu osobu radi izvrsenja kazne, a ako ga je vec pozvao, ali jos nije prosao rok javljanja ustanovi, donijet ce rjesenje o odlaganju izvrsenja kazne zatvora. Odlaganje izvrsenja kazne zatvora u slucaju iz stavka 1. ovog clanka traje dok tuzitelj ne izvijesti sud da se moze otpoceti s izvrsenjem kazne zatvora, odnosno dok ne bude donesena odluka o pravnom sredstvu tuzitelja. 4. Prijam i klasifikacija osudjenih osoba

Clanak 32.

Osudjena osoba prima se u ustanovu na temelju uputnog akta suda. Prilikom prijama u ustanovu, utvrdit ce se identitet osudjene osobe koja ce se smjestiti u prijamno odjeljenje. Osoba osudjena na kaznu zatvora do jedne godine zadrzat ce se u prijamnom odjeljenju do 15 dana, a osobe osudjene preko jedne godine zatvora, najduze 30 dana.

Clanak 33.

Sav novac, vrijednosti i ostala imovina koja pripada osudjenoj osobi, a koju prema kucnom redu ustanove ne smije drzati, mora se prigodom prijama osudjene osobe pohraniti na sigurnom mjestu, o cemu ce se napraviti popis. Imovina iz stavka 1. ovog clanka vraca se osudjenoj osobi prigodom otpustanja iz ustanove ili se predaje clanovima njegove obitelji uz suglasnost osudjene osobe.

Clanak 34.

U prijamnom odjeljenju osudjena osoba se upisuje u maticnu knjigu, za nju se formira osobni list i utvrdjuje zdravstveno stanje. Osoba osudjena na kaznu zatvora preko sest mjeseci, fotografirat ce se. Za vrijeme boravka u prijamnom odjeljenju, utvrdjuje se prijedlog tretmana osudjene osobe. Naputak o maticnim knjigama, osobnom listu i nacinu odredjivanja tretmana osudjenih osoba donosi federalni ministar.

Clanak 35.

U tijeku izvrsenja kazne zatvora moze se obaviti reklasifikacija osudjenih osoba, ovisno od postignutog uspjeha u tretmanu.

Clanak 36.

Na pocetku izdrzavanja kazne zatvora osudjena osoba se upoznaje s pravilima kucnog reda, s pravima i duznostima u tijeku izdrzavanja kazne zatvora, s nacinom na koji moze ostvariti svoja prava i s disciplinskim prekrsajima i kaznama koje se za njih mogu izreci. Odredbe ovog zakona, kao i ostali propisi o izvrsenju kazne zatvora, koje se odnose na prava i duznosti osudjenih osoba, treba da budu dostupni osudjenim osobama u tijeku izdrzavanja kazne zatvora, o cemu se stara rukovoditelj ustanove.

Clanak 37.

O datumu stupanja i o datumu otpustanja s izdrzavanja kazne zatvora ustanova ce odmah izvijestiti nadlezni organ za unutarnje poslove na cijem podrucju se osudjena osoba vodi u evidenciji prebivalista odnosno boravista, kao i nadlezni organ za poslove obrane kod koga se ta osoba vodi u vojnoj evidenciji (u daljnjem tekstu: nadlezni organ obrane).

III POLOZAJ OSUDJENIH OSOBA NA IZDRZAVANJU KAZNE ZATVORA

1. Smjestaj i higijenski uvjeti

Clanak 38.

Smjestaj osudjenih osoba u ustanovi mora odgovarati higijenskim zahtjevima predvidjenim ovim zakonom i mjesnim klimatskim prilikama.

Clanak 39.

Svakoj osudjenoj osobi, u pravilu, osigurava se posebna soba za spavanje, osim u slucajevima kada se smatra da zajednicki smjestaj vise osudjenih osoba ima odredjenih prednosti. Svaka osudjena osoba mora imati poseban krevet i posteljinu. Zajednicki boravak osudjenih osoba osigurava se na radnom mjestu, u procesu izobrazbenih aktivnosti, prilikom objedovanja, za vrijeme slobodnih aktivnosti, u dnevnom boravku i slicnim prilikama.

Clanak 40.

U svim prostorijama u kojima borave osudjene osobe mora se osigurati zadovoljavanje zdravstvenih i higijenskih potreba, dovoljne kolicine zraka, svjetla, grijanja i ventilacije i s najmanje cetiri kvadratna metra, ali ne manje od 10 kubnih metara prostora na svaku osudjenu osobu. U prostorijama u kojima borave osudjene osobe prozori moraju biti dovoljno veliki da omogucuju rad i citanje pod prirodnim svjetlom u uobicajenim uvjetima, da omogucuju ulaz svjezeg zraka, osim ako ne postoje klimatski uredjaji, da svojim izgledom i velicinom odgovaraju standardnim prozorima. Vjestacko osvjetljavanje mora odgovarati postojecim standardnim normama. Sanitarni uredjaji moraju omoguciti svakoj osudjenoj osobi zadovoljavanje fizioloskih potreba u cistim i pristojnim uvjetima. Svakoj osudjenoj osobi mora se omoguciti koristenje prikladnih uredjaja za kupanje i tusiranje pri temperaturi koja odgovara klimatskim uvjetima i u razmacima koji omogucavaju odrzavanje normalne osobne higijene, ali najmanje jedanput u tjednu. Sve prostorije ustanove moraju se propisno odrzavati i redovno cistiti.

Clanak 41.

Osudjene osobe trebaju odrzavati osobnu higijenu za koju im treba osigurati vodu i toaletni pribor. Iz zdravstvenih razloga, a u cilju ocuvanja samopostovanja, osudjenim osobama treba omoguciti njegovanje normalne brade i kose, a muskarcima redovito brijanje.

Clanak 42.

U ustanove koje ne ispunjavaju uvjete iz cl. 38. do 41. ovog zakona, ne mogu se upucivati na izdrzavanje kazne zatvora osudjene osobe, o cemu odlucuje federalni ministar. 2. Odjevanje i ishrana osudjenih osoba

Clanak 43.

Osudjenim osobama kojima nije dopusteno nosenje vlastite odjece osigurava se odjeca i obuca koja je prikladna klimatskim uvjetima tako da im se ne ugrozava zdravlje. Odjeca osudjenih osoba koju osigurava ustanova ne smije djelovati degradirajuce i ponizavajuce. Pravilnik o odjeci i obuci osudjenih osoba donosi federalni ministar.

Clanak 44.

Osudjenim osobama se osigurava hrana u pravilnim razmacima koja je pripremljena u obrocima koji kvalitetom i kolicinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a ujedno su primjereni dobi, zdravlju, vrsti posla koji obavljaju i njihovim vjerskim i kulturnim zahtjevima. Punoljetnim osudjenim osobama osigurava se hrana kaloricne vrijednosti najmanje 12.500 dzula dnevno, a malodobnicima 14.500 dzula dnevno. Pravilnik o ishrani osudjenih osoba, kao i tablicama kaloricne vrijednosti hrane donosi federalni ministar. 3. Zdravstvena zastita

Clanak 45.

Osudjenim osobama osigurava se lijecnicka pomoc i bolnicko lijecenje. Troskove lijecenja snosi ustanova, osim ako se utvrdi da se osudjeni namjerno ozlijedio.

Clanak 46.

Svaka ustanova treba da ima svoga lijecnika i po mogucnosti organiziranu zdravstvenu zastitu. O smjestaju osudjenog u bolnicu ustanove ili u ambulantnu sobu iste ustanove odlucuje lijecnik. U slucaju da ne postoji mogucnost lijecenja u ustanovi, oboljela osudjena osoba upucuje se u ustanovu u kojoj postoji mogucnost lijecenja, a u slucaju hitnosti ili kad postoji opasnost zbog duzeg prijevoza u tu ustanovu, kao i kad ne postoji mogucnost potrebnog specijaliziranog lijecenja u toj ustanovi, oboljela osudjena osoba uputit ce se u zdravstvenu ustanovu, o cemu odlucuje rukovoditelj ustanove. Vrijeme provedeno u opcoj zdravstvenoj ustanovi uracunava se u izvrsenje kazne zatvora.

Clanak 47.

Oboljela osudjena osoba ima pravo traziti da ga na njegov trosak pregleda lijecnik specijalista, ako takav pregled nije vec odredio lijecnik ustanove.

Clanak 48.

Trudnim osudjenim zenama i porodiljama osigurava se strucna lijecnicka njega. Dijete moze ostati uz majku, na njezin zahtjev, do navrsene tri godine zivota, a nakon toga predaje se, u sporazumu s majkom, obitelji ili nadleznom organu socijalne skrbi, koji ce poduzeti potrebne mjere za smjestaj djeteta. Osudjena zena moze se za vrijeme trudnoce zaposliti samo na laksim radovima, a za vrijeme od sest tjedana prije, a isto toliko poslije porodjaja, samo na radovima koje dopusti lijecnik.

Clanak 49.

Osudjena osoba koja za vrijeme izdrzavanja kazne zatvora dusevno oboli ili pokazuje teske psihicke smetnje, uputit ce se u odgovarajucu zdravstvenu ustanovu.

Clanak 50.

Medicinska intervencija nad osudjenom osobom, kad za to postoje medicinske indikacije nece se primjenjivati bez njegova pristanka, osim u slucajevima predvidjenim propisima iz oblasti zdravstva.

Clanak 51.

U slucaju nesrece na poslu ili profesionalnog oboljenja, osudjene osobe imaju pravo na invalidsko osiguranje po propisima o invalidskom osiguranju. 4. Ogranicenje u kretanju osudjenih osoba i pravo na kontakte

Clanak 52.

Uporaba sredstava za ogranicavanje kretanja kao sto su lisice, kosulje stezulje i ostala sredstva za ogranicenje kretanja mogu se koristiti samo kao mjera za sprijecavanje bijega za vrijeme sprovodjenja osudjene osobe, ili iz zdravstvenih razloga, po nalogu i kontroli lijecnika da bi se osudjena osoba zastitila od samopovrijedjivanja ili nasrtanja na druge osudjene osobe, kao i u slucajevima da se sprijeci unistavanje imovine od strane osudjene osobe. Sredstva za ogranicenje kretanja ne mogu se upotrebljavati kao kazna za osudjene osobe.

Clanak 53.

Osudjenim osobama omogucit ce se da razgovaraju s inspektorom nadleznim za izvrsenje kazne zatvora ili drugim ovlastenim osobama koje posjecuju ustanovu. Razgovor iz stavka 1. ovog clanka obavlja se bez nazocnosti sluzbenih osoba ustanove. Osudjenim osobama mora se omoguciti upucivanje molbi, zalbi i drugih podnesaka nadleznim organima radi zastite njihovih prava. Molbe i prituzbe moraju se rjesavati bez odgadjanja.

Clanak 54.

Osudjenim osobama omogucit ce se kontaktiranje s njihovim obiteljima, osobama ili predstavnicima organizacija koje mogu pomoci u njihovom tretmanu.

Clanak 55.

Osudjene osobe imaju pravo da se informiraju o novostima u svijetu putem dnevnog ili periodicnog tiska, radija, televizije i na drugi prigodan nacin, o cemu se stara rukovoditelj ustanove. Osudjenim osobama stranim drzavljanima omogucit ce se da budu informirani o njihovom pravu da stupe u kontakt s diplomatskim ili konzularnim predstavnikom zemlje ili diplomatskom ili konzularnom predstavnistvu zemlje koja zastupa interese njihove zemlje ili s nacionalnim ili medjunarodnim organom cija je duznost djelovanje u interesu takvih osoba.

Clanak 56.

U slucaju teze bolesti ili smrti osudjene osobe, uprava ustanove ce o tome odmah izvijestiti njegovu uzu obitelj ili drugu osobu koju je osudjena osoba ranije odredila. Osudjena osoba mora biti obavijestena o smrti ili tezoj bolesti clanova uze obitelji. U slucajevima iz stavka 2. ovog clanka osudjenoj osobi ce se, po mogucnosti, dopustiti posjet da vidi preminulog clana uze obitelji, ili da bude nazocna pogrebu. Posmrtni ostaci osudjene osobe se isporucuju njenoj obitelji ili se sahranjuju u groblje koje odredi ustanova.

IV PREKID IZDRZAVANJA KAZNE ZATVORA I PREMJESTAJ

1. Prekid izdrzavanja kazne zatvora

Clanak 57.

Osudjenoj osobi moze se dopustiti prekid izdrzavanja kazne zatvora. Odredbe cl. 27. do 29. i 31. ovog zakona sukladno se primjenjuju i na prekid izdrzavanja kazne zatvora. Prekid izdrzavanja kazne zatvora izvrsit ce se i u slucaju kada sud odredi mjeru pritvora za drugo krivicno djelo. O prekidu izdrzavanja kazne zatvora rjesenjem odlucuje sud koji je izrekao prvostupanjsku presudu. U slucaju iz stavka 4. ovog clanka, sud odlucuje u vijecu sastavljenom od trojice sudaca.

Clanak 58.

Molba osudjene osobe i misljenje ustanove dostavlja se sudu u roku od 15 dana.

Clanak 59.

Protiv rjesenja iz clanka 57. ovog zakona osudjena osoba moze izjaviti zalbu drugostupanjskom sudu u roku od osam dana od dana prijama rjesenja. Rjesenje doneseno po zalbi je konacno i protiv njega se ne moze pokrenuti upravni spor. Vrijeme provedeno na prekidu izdrzavanja kazne zatvora ne racuna se u vrijeme izdrzavanja kazne zatvora.

Clanak 60.

Ako se za vrijeme trajanja prekida izdrzavanja kazne zatvora utvrdi da su prestale okolnosti zbog kojih je prekid dopusten ili je prekid dopusten na temelju laznih isprava ili drugih dokaza, odnosno da se prekid ne koristi u svrhu u koju je dopusten, rjesenje iz clanka 59. ovog zakona ce se ukinuti, a osudjenoj osobi naloziti da se javi na daljnje izdrzavanje kazne zatvora odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijama rjesenja. Rjesenje iz stavka 1. ovog clanka dostavlja se ustanovi i osudjenoj osobi. Ako se osudjena osoba ne javi na daljnje izdrzavanje kazne zatvora u roku odredjenom u rjesenju, ustanova ce postupiti po odredbama st. 7. do 9. iz clanka 24. ovoga zakona. 2. Premjestaj osudjenih osoba

Clanak 61.

Nakon izdrzane jedne trecine kazne zatvora na molbu osudjene osobe ili na prijedlog rukovoditelja ustanove moze se odobriti premjestaj osudjene osobe iz jedne u drugu ustanovu. O premjestaju osudjene osobe iz jedne u drugu ustanovu odlucuje Federalno ministarstvo pravde (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) uz pribavljeno misljenje ustanove. Protiv rjesenja iz stavka 2. ovog clanka osudjena osoba moze uloziti zalbu federalnom ministru. Ako je odbijena molba iz stavka 1. ovog clanka, nova molba se moze podnijeti nakon isteka roka od sest mjeseci od dana donosenja rjesenja iz stavka 2. ovog clanka.

V POSTUPANJE S OSUDJENIM OSOBAMA

1. Rad osudjenih osoba i naknada za rad

Clanak 62.

Osudjenim osobama se odredjuje vrsta posla u skladu s potrebama njihovog tretmana, njihovim psihofizickim sposobnostima, sklonostima, osobnim svojstvima i stecenim strucnim sposobnostima, prema mogucnostima koje postoje u ustanovi i prema potrebama odrzavanja discipline. U odredjivanju vrste posla vodit ce se racuna i o zelji osudjenih osoba da rade odredjeni posao. Organizacija i metode rada u gospodarskim jedinicama ustanove treba da odgovaraju suvremenim radnim standardima i tehnikama, kao i modernim sustavima rukovodjenja proizvodnim procesima.

Clanak 63.

Osudjenim osobama sposobnim za rad omogucit ce se rad u gospodarskim jedinicama (pogonima, radionicama, ekonomijama i drugim organizacijskim jedinicama) ustanove, na radilistima izvan kruga ustanove, kao i izvan ustanove. Pojedinacno upucivanje osudjenih osoba izvan ustanove moze se ciniti samo uz suglasnost Federalnog ministarstva.

Clanak 64.

Osudjena osoba koja na izdrzavanju kazne zatvora treba provesti do sest mjeseci, a koja je u radnom odnosu, moze za vrijeme izdrzavanja kazne zatvora nastaviti rad u poduzecu u kojem je dotad radila, ukoliko se s tim suglasi poduzece i osudjena osoba i ako je to izvodljivo s obzirom na udaljenost poduzeca, o cemu odlucuje federalni ministar. Medjusobna prava i obveze u slucaju iz stavka 1. ovog clanka regulirat ce se ugovorom koji zakljucuju rukovoditelj ustanove i ovlastena osoba poduzeca.

Clanak 65.

Dobit koja se ostvaruje radom osudjenih osoba ne treba da bude prioritetna u odnosu na njihov tretman.

Clanak 66.

Radno vrijeme osudjenih osoba odredjuje se po propisima o radnim odnosima koji se odnose na djelatnike u poduzecima (u daljnjem tekstu: propisi o radnim odnosima).

Clanak 67.

Mjere zastite na radu osudjenih osoba trebaju odgovarati zastiti na radu u poduzecima u kojima se obavljaju slicni poslovi.

Clanak 68.

Osudjene osobe imaju pravo na osiguranje od nesrece na poslu i profesionalnog oboljenja pod istim uvjetima kao i djelatnici u poduzecima.

Clanak 69.

Dnevni i tjedni maksimum radnih sati osudjenih osoba trebaju odgovarati radnom vremenu utvrdjenom prema propisima o radnim odnosima.

Clanak 70.

Osudjene osobe imaju pravo na dnevni odmor i najmanje jedan dan odmora u tjednu i dovoljno vremena za izobrazbu i druge aktivnosti sukladno njihovom programu tretmana.

Clanak 71.

Osudjenim osobama koje rade i borave u zatvorenim prostorijama mora se omoguciti da provedu na otvorenom prostoru najmanje tri sata dnevno.

Clanak 72.

Osudjene osobe imaju pravo na naknadu za svoj rad. Visina naknade za rad ovisi od vrste posla, kolicine i kvaliteta rada, duzine radnog vremena kao i doprinosa ostvarivanju produktivnosti i ekonomicnosti poslovanja. Naknada za rad iznosi od jedne cetvrtine do jedne polovine place koja se moze ostvarivati na istim ili slicnim poslovima u poduzecima. Naknada za produzeni rad, rad nocu i rad pod otezanim uvjetima obracunava se sukladno s propisima o radnim odnosima ili na temelju ugovora ako je to povoljnije za osudjene osobe. Osudjene osobe koje pohadjaju prakticnu nastavu imaju pravo na 70% prosjecne naknade iz stavka 3. ovog clanka.

Clanak 73.

Rukovoditelj ustanove donosi Pravilnik o naknadama za rad osudjenih osoba uz suglasnost federalnog ministra.

Clanak 74.

Osudjenim osobama koje ne rade, a nemaju vlastitih sredstava, osigurat ce se podmirivanje najnuznijih potreba davanjem potrebnih stvari (za odrzavanje osobne higijene dopisivanja i sl.).

Clanak 75.

Osudjenoj osobi koja oboli na radu ili u svezi s radom u ustanovi pripada naknada za vrijeme sprijecenosti za rad po propisima o zdravstvenom osiguranju, osim u slucaju namjernog samopovrjedjivanja.

Clanak 76.

Osudjena osoba slobodno raspolaze s naknadom koju prima za svoj rad. Izuzetno od odredbe iz stavka 1. ovog clanka, predmet izvrsenja moze biti polovina naknade za rad na temelju izvrsne odluke nadleznog suda po kojoj je osudjena osoba obvezna davati izdrzavanje djeci, bracnom drugu, odnosno roditeljima, naknaditi stetu prouzrocenu krivicnim djelom ili podmiriti druge obveze.

Clanak 77.

Rukovoditelj ustanove moze donijeti rjesenje da se od naknade za rad osudjene osobe, kao i novca koji je osudjenoj osobi oduzet prilikom dolaska u ustanovu ili mu je poslan, naplati steta koju je osudjena osoba namjerno ili grubom nepaznjom prouzrokovala za vrijeme izdrzavanja kazne zatvora, kao i troskovi sprovodjenja osudjene osobe do kojih je doslo usljed njenog bijega i drugim slucajevima sprovodjenja kad ih po ovom zakonu snosi osudjena osoba. Protiv rjesenja rukovoditelja ustanove o visini i naplati stete osudjena osoba moze u roku od 15 dana od dana urucenja rjesenja izjaviti zalbu Federalnom ministarstvu. Protiv rjesenja iz stavka 2. ovog clanka moze se voditi upravni spor. Ako steta premasuje vrijednost od 300 KM, a osudjena osoba ne pristaje da je plati, ustanova moze naknadu stete ostvariti tuzbom kod nadleznog suda.

Clanak 78.

Za pronalaske i tehnicka unapredjenja ostvarene tijekom izdrzavanja kazne zatvora, osudjenim osobama pripadaju prava sukladno opcim propisima.

Clanak 79.

Osudjeni koji su proveli na redovnom radu ukupno sest mjeseci, ukljucujuci i vrijeme provedeno na lijecenju, osim u slucaju namjernog samopovrjedjivanja, imaju pravo na neprekidni odmor najmanje 18, a najvise do 30 radnih dana tijekom jedne godine. Naknada za odmor osudjenim osobama utvrdjuje se po propisima o radnim odnosima. Visina i nacin koriscenja godisenjeg odmora propisuje se pravilnikom o kucnom redu ustanove.

Clanak 80.

Kad se po propisima o radu i samo vrijeme provedeno na radu u odredjenoj vrsti posla priznaje kao temelj za stjecanje kvalifikacije, priznat ce se za tu kvalifikaciju i vrijeme provedeno na istoj vrsti posla u ustanovi. 2. Naobrazba osudjenih osoba

Clanak 81.

Za osudjene malodobnike i mladje punoljetne osobe koje nemaju zavrsenu osnovnu skolu u osmogodisnjem trajanju, ustanova je obvezna organizirati nastavu u cilju stjecanja osnovne izobrazbe i nastavu za strucnu izobrazbu i osposobljavanje osudjenih, sukladno propisima o osnovnom i srednjem skolovanju. Nastava iz stavka 1. ovog clanka organizira se i za ostale osudjene osobe za koje je to korisno i potrebno. Ukoliko se pokaze pogodnijim ustanova moze organizirati nastavu iz stavka 1. ovog clanka u suradnji sa mjesnim skolama, o cemu se sklapa poseban ugovor. Osudjene osobe mogu biti dopisni izvanredni djaci i studenti skola i tecajeva van ustanove, ako to razlozi sigurnosti dopustaju i ako se programom tretmana ocijeni da je to potrebno i korisno za postizanje svrhe izvrsenja kazne. Osudjene osobe koje zavrse odredjenu skolu, ili steknu kvalifikacije u ustanovi dobivaju svjedodzbu. Iz svjedodzbe se ne smije vidjeti da je opca ili druga naobrazba stecena u ustanovi.

Clanak 82.

Na rad skola koje se osnivaju u ustanovama primjenjuju se propisi o osnovnom i srednjem obrazovanju kantonazupanije na cijem podrucju se nalazi ustanova.

Clanak 83.

Svaka ustanova treba da ima knjiznicu koja je na raspolaganju svim kategorijama osudjenih osoba. Knjiznica treba da bude opskrbljena sirokim asortimanom knjiga za razonodu kao i znanstvenom literaturom, koju sukladno mogucnostima treba neprekidno dopunjavati. Osudjenim osobama treba omoguciti da koriste svoje knjige za citanje. Ukoliko je moguce knjiznicu treba organizirati u suradnji s lokalnom knjiznicom.

Clanak 84.

U okviru slobodnog vremena u ustanovi organiziraju se slobodne aktivnosti (tjelesna kultura i razni oblici kulturnoprosvjetnog rada) kao dopunski oblik opceg, tjelesnog i strucnog skolovanja i radi stjecanja pozitivnih navika za racionalno koristenje slobodnog vremena poslije pustanja na slobodu. U cilju ostvarivanja aktivnosti iz stavka 1. ovog clanka, osudjene osobe mogu osnivati sportske, dramske, literarne, glazbene i druge sekcije i odrzavati priredbe i natjecanja. 3. Prava i pogodnosti

Clanak 85.

Osudjene osobe imaju pravo primati pismena od organa vlasti i drugih institucija i upucivati im podneske u svrhu zastite svojih prava i zakonom zasticenih interesa, bez ogranicenja i kontrole. Strani drzavljani mogu se obracati i konzularnim organima svoje drzave ili drzave koja stiti njihove interese, ukoliko posebnim zakonom nije drukcije odredjeno. Osobe bez drzavljanstva i izbjeglice mogu se obracati institucijama koje po pravilima medjunarodnog prava stite interese tih osoba.

Clanak 86.

Osudjene osobe imaju pravo dopisivati se sa clanovima svoje obitelji bez ogranicenja.

Clanak 87.

Osudjene osobe imaju pravo primati posjete clanova uze obitelji, a po odobrenju ustanove mogu ih posjecivati i druge osobe, sukladno pravilniku o kucnom redu ustanove. Ako je osudjena osoba strani drzavljanin, konzularni predstavnik njegove drzave ili drzave koja stiti interese njegove drzave, ima pravo u granicama kucnog reda posjecivati osudjenu osobu. Pravo iz stavka 2. ovog clanka moze se uskratiti samo ako se takvo pravo uskracuje diplomatskim ili konzularnim predstavnicima Bosne i Hercegovine u drzavi ciji je drzavljanin osudjena osoba, ako posebnim zakonom nije drukcije odredjeno. Ako je osudjena osoba bez drzavljanstva ili izbjeglica, predstavnik medjunarodne organizacije koja stiti interese osoba bez drzavljanstva, odnosno izbjeglica, ima pravo, u granicama kucnog reda, posjecivati te osudjene osobe.

Clanak 88.

Osudjene osobe imaju pravo primati od clanova uze obitelji posiljke s rubljem, predmetima za osobnu uporabu, tisak i knjige, te novac koji mogu trositi, sukladno Pravilniku o kucnom redu ustanove.

Clanak 89.

Osudjenoj osobi moze se odobriti vikend sukladno postignutom uspjehu u tretmanu, mogucnostima i potrebama ustanove i kada to dopustaju sigurnosni uvjeti za osudjenog.

Clanak 90.

Osudjenoj osobi moze se odobriti dopust do sedam dana tijekom godine u slucaju smrti ili izuzetno teske bolesti clana uze obitelji.

Clanak 91.

Za dobro ponasanje, zalaganje na radu, kao i kad se ocijeni da bi to moglo pozitivno utjecati na osudjene osobe, ustanova moze osudjenim osobama davati i druge pogodnosti utvrdjene pravilnikom o kucnom redu ustanove.

Clanak 92.

Osudjena osoba ima pravo prituzbi Federalnom ministarstvu, odnosno odgovarajucem organu uprave kantonazupanije na rad sluzbenih osoba ustanove zbog povrede njenih prava. 4. Disciplinska odgovornost

Clanak 93.

Osudjene osobe disciplinski odgovaraju za ponasanja ucinjena protivno zakonu, pravilniku o kucnom redu i naredjenjima sluzbenih osoba ustanove. Ponasanje iz odredbe stavka 1. ovog clanka,predstavlja disciplinski prekrsaj. Disciplinski prekrsaji mogu biti teski i laki. Teski disciplinski prekrsaji su: 1) odbijanje naredjenja sluzbenih osoba; 2) pruzanje aktivnog ili pasivnog otpora sluzbenim osobama; 3) bijeg ili pripremanje bijega s izdrzavanja kazne ili pomaganje drugim osobama pri bijegu ili pripremanju bijega; 4) udaljavanje iz ustanove ili s radilista bez odobrenja sluzbene osobe; 5) uzivanje i unosenje u ustanovu alkohola i opojnih droga; 6) posjedovanje kod sebe nedopustenih predmeta; 7) neopravdano zakasnjenje sa slobodnih izlazaka, odsustvovanja ili odmora; 8) medjusobne svadje i tuce; 9) izrada ma kakvih predmeta i obavljanja privatnih poslova za sebe ili drugog bez naloga sluzbene osobe; 10) pjevanje, galama, dovikivanje iz sobe u sobu, odnosno kroz prozor ili po hodnicima, stvaranje nepotrebne guzve prilikom postrojavanja, ulaska ili izlaska iz zgrade; 11) nepristojno ponasanje prema sluzbenim osobama; 12) izbjegavanje pozdravljanja sluzbenih osoba; 13) neuredno odrzavanje prostorija za boravak, posteljine, odjece i obuce; 14) pusenje na nedopustenom mjestu, bacanje otpadaka i cikova po hodnicima ili u krugu organa; 15) ulazenje u spavace sobe i druge prostorije u vrijeme kada je to zabranjeno; 16) medjusobna preprodaja ili trampa bilo kakvih stvari, kradja, kockanje, igranje nedopustenih igara; 17) unosenje u ustanovu predmeta koje osudjene osobe ne smiju kod sebe imati; 18) sve druge radnje koje su zabranjene Pravilnikom o kucnom redu, uputstvima i naredbama rukovoditelja ustanove. Laki disciplinski prekrsaji uredjuju se pravilnikom o kucnom redu ustanove.

Clanak 94.

Postupak za utvrdjivanje disciplinske odgovornosti osudjene osobe mogu pokrenuti rukovoditelj ustanove i rukovoditelji organizacijskih jedinica ustanove. Osudjene osobe ne mogu biti skupno kaznjene za ucinjeni disciplinski prekrsaj, niti mogu biti kaznjene dva puta za istu radnju.

Clanak 95.

Ako osudjena osoba za vrijeme izdrzavanja kazne zatvora ucini u ustanovi novo krivicno djelo za koje je propisana novcana kazna ili kazna zatvora do godinu dana, kaznit ce se kaznom predvidjenom za teski disciplinski prekrsaj.

Clanak 96.

Za lake disciplinske prekrsaje mogu se izreci kazne: 1) ukor; 2) javni ukor. Za teske disciplinske prekrsaje mogu se izreci kazne: 1) novcana kazna; 2) upucivanje u samicu do 20 dana. Novcana kazna moze iznositi najvise 15% od prosjecne mjesecne naknade za rad osudjenih osoba u prethodnom mjesecu u ustanovi. Disciplinska kazna upucivanje u samicu, moze se izreci samo za disciplinske prekrsaje iz toc 1. do 8. stavka 4. clanka 93. ovog zakona.

Clanak 97.

Disciplinski postupak i izricanje disciplinskih kazni vrsi komisija koju imenuje rukovoditelj ustanove. U postupku utvrdjivanja odgovornosti osudjenoj osobi se mora omoguciti da iznese svoju obranu. Pri izricanju disciplinske kazne iz stavka 2. clanka 96 ovog zakona moze se uvjetno odloziti izvrsenje disciplinske kazne za vrijeme do sest mjeseci. Uvjetno odlaganje izvrsenja disciplinske kazne opozvat ce se ako uvjetno kaznjena osoba u roku za koji je odlozeno izvrsenje bude ponovno disciplinski kaznjena. Protiv rjesenja komisije o izricanju disciplinske kazne osudjena osoba ima pravo zalbe rukovoditelju ustanove u roku od 15 dana, od dana prijama rjesenja. Rjesenje rukovoditelja ustanove doneseno po zalbi je konacno i protiv njega se ne moze voditi upravni spor.

Clanak 98.

Disciplinska kazna upucivanja u samicu ne moze se primjenjivati, ako se njenim izvrsenjem ugrozava zdravlje osudjene osobe, o cemu pismeno misljenje daje lijecnik ustanove. U tijeku izdrzavanja disciplinske kazne upucivanja u samicu, osudjenoj osobi moraju biti osigurani odgovarajuci higijenski i zdravstveni uvjeti.

Clanak 99.

Prema osudjenim osobama koje zbog svojih postupaka predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost osoba i imovine ustanove, moze se odrediti mjera usamljenja u trajanju do jedne sestine izrecene kazne, s tim da usamljenje ne moze neprekidno trajati duze od tri mjeseca. Osudjena osoba ce se drzati za vrijeme trajanja mjere usamljenja odvojeno od ostalih osudjenih osoba. Izvrsenje mjere usamljenja prekinut ce se ako se lijecnickim nalazom utvrdi da tjelesno i dusevno stanje osudjene osobe ne dopusta dalje usamljenje. Mjera usamljenja moze se ukinuti i prije isteka vremena za koje je odredjena, ako se u tijeku njenog izvrsenja utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je odredjena. Za vrijeme izdrzavanja kazne upucivanja u samicu i mjere usamljenja, osudjenu osobu svaki dan kontrolira lijecnik ustanove. Rjesenje u slucaju iz stavka 1. ovog clanka donosi rukovoditelj ustanove uz suglasnost Federalnog ministarstva, a rjesenje iz st. 3. i 4. ovog clanka donosi rukovoditelj ustanove. Protiv rjesenja iz stavka 1. ovoga clanka osudjena osoba ima pravo zalbe federalnom ministru, u roku od 15 dana od dana prijama rjesenja. Rjesenje iz stavka 7. ovog clanka doneseno po zalbi je konacno i protiv njega se ne moze voditi upravni spor. Pravilnik o uvjetima i nacinu izdrzavanja kazne upucivanja u samicu i mjere usamljenja donosi federalni ministar. 5. Pravilnik o kucnom redu

Clanak 100.

Pravilnikom o kucnom redu ustanove blize se uredjuje organizacija i nacin zivota osudjenih osoba na izdrzavanju kazne zatvora u ustanovama, a narocito: prijam, upoznavanje s kucnim redom i drugim propisima; smjestaj, ishrana i odijevanje; nacin koristenja zdravstvene zastite i sprovodjenje higijenskih mjera; nacin i uvjeti zadovoljanja vjerskih potreba; dopisivanje, prijam posjeta i posiljki, vrsta i kolicina prehrambenih artikala koje mogu primati; uvjeti i nacin raspolaganja novcem od naknada za rad, nagrada i od novcanih posiljki; nacin koristenja neprekidnog odmora; odrzavanja reda i discipline; postupak za izricanje disciplinskih kazni i mjera usamljenja; uvjeti i nacin izvrsenja izrecenih disciplinskih kazni; vrste pogodnosti i uvjeti za stjecanje i njihovo koristenje; ovlastenja sluzbenih osoba u ustanovama za davanje pogodnosti; ogranicenja na prijam posiljki, posjeta i koristenje pogodnosti; nacin organiziranja kulturnoprosvjetnog, zabavnog i sportskog zivota, slobodne aktivnosti; nacin otpustanja i pomoc prilikom otpustanja s izdrzavanja kazne zatvora i druga pitanja koja mogu biti od znacaja za uvjete i nacin izdrzavanja kazne zatvora. Pravilnik o kucnom redu ustanove donosi rukovoditelj ustanove uz suglasnost federalnog ministra.

VI IZVRSENJE KAZNE MALOLJETNICKOG ZATVORA

Clanak 101.

Odredbe ovog zakona o izvrsenju kazne zatvora primjenjuju se i na izvrsenje maloljetnickog zatvora, ako odredbama cl. 101. do 107. ovog zakona nije drukcije propisano.

Clanak 102.

Kaznu maloljetnickog zatvora osudjeni malodobnici izdrzavaju u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima za malodobnike u ustanovama, u kojima mogu ostati do navrsene 23 godine zivota, a ako do tada ne budu izdrzali kaznu, uputit ce se u ustanovu u kojoj punoljetne osobe izdrzavaju kaznu zatvora. Izuzetno od odredaba stavka 1. ovog clanka, u ustanovi za malodobnike, odnosno u posebnom odjeljenju za malodobnike ustanove, moze ostati osoba koja je navrsila 23 godine zivota, ako je to potrebno radi zavrsetka njenog skolovanja ili strucnog osposobljavanja, ali najduze do navrsene 25 godine zivota. Osudjene malodobne osobe moraju imati odvojene prostorije za boravak od ostalih osudjenih osoba, ako se nalaze u posebnom odjeljenju.

Clanak 103.

U ustanovi za osudjene malodobnike, odnosno u ustanovi u kojoj se nalazi posebno odjeljenje za malodobnike, postoji osnovna i srednja skola, sukladno propisima o osnovnoj skoli i propisima o srednjoj skoli ili se u suradnji s odgovarajucom osnovnom, odnosno srednjom skolom osnivaju odjeljenja osnovne, odnosno srednje skole za izobrazbu i odgoj osudjenih malodobnih osoba. Osudjena malodobna osoba moze izuzetno pod nadzorom odgojitelja, radi zavrsetka zapocetog skolovanja, pohadjati skolu izvan ustanove, ako to dopustaju razlozi sigurnosti i tretmana.

Clanak 104.

U ustanovi se osudjenim malodobnicima osigurava bavljenje tjelesnom kulturom.

Clanak 105.

Osudjenim malodobnicima ne moze se ograniciti dopisivanje s roditeljima i drugim bliskim srodnicima.

Clanak 106.

Osudjenom malodobniku koji se dobro ponasa i zalaze u ucenju i radu rukovoditelj ustanove moze odobriti dopust radi posjecivanja roditelja i drugih bliskih srodnika. Dopust se moze odobriti dva puta u tijeku godine i moze trajati svaki put do 20 dana.

Clanak 107.

Osudjenom malodobniku moze se izreci disciplinska kazna upucivanja u samicu najvise do pet dana. Osudjenom malodobniku koji pohadja skolu omogucit ce se da za vrijeme izdrzavanja kazne samice redovito pohadja nastavu, cita strucnu literaturu i izradjuje skolsku zadacu. Prema osudjenom malodobniku ne moze se primijeniti mjera usamljenja.

VII UVJETNI OTPUST, OTPUSTANJE OSUDJENIH OSOBA I POMOC NAKON IZDRZANE KAZNE ZATVORA

1. Uvjetni otpust

Clanak 108.

O uvjetnom otpustu osudjenih osoba sukladno s odredbama Kaznenog zakona Federacije, odlucuje Komisija za uvjetni otpust. O uvjetnom otpustu osudjenih osoba koje kaznu zatvora izdrzavaju u ustanovama Federacije, odlucuje Komisija koju imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije). Komisija za uvjetni otpust ima predsjednika i cetiri clana i njihove zamjenike. Komisija za uvjetni otpust imenuje se od predstavnika Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog tuziteljstva, Federalnog ministarstva i drugih federalnih organa uprave u ciji djelokrug spadaju poslovi socijalne zastite i obrane. Komisija za uvjetni otpust donosi poslovnik o svom radu.

Clanak 109.

O uvjetnom otpustu Komisija rjesava na temelju molbe osudjene osobe ili clanova njegove uze obitelji ili na prijedlog rukovoditelja ustanove. Molbe, odnosno prijedlozi se dostavljaju Komisiji za uvjetni otpust preko ustanove. Ustanova uz molbu dostavlja podatke o postignutom uspjehu u tretmanu osudjene osobe i druge podatke od znacaja za odluku Komisije, kao i misljenje o osnovanosti molbe.

Clanak 110.

Komisija za uvjetni otpust moze donijeti jedno rjesenje, ako rjesava molbe za vise osudjenih osoba. Rjesenje se dostavlja ustanovi, koja je duzna, ako je rjesenje pozitivno, pismeno obavijestiti osudjenu osobu i sud koji je uputio osudjenu osobu na izdrzavanje kazne, a ako je rjesenje negativno, samo osudjenu osobu. Ako je podnositelj molbe clan obitelji, o ishodu ga izvjescuje Federalno ministarstvo.

Clanak 111.

Protiv odluke Komisije za uvjetni otpust ne moze se izjaviti zalba, niti pokrenuti upravni spor. 2. Otpustanje osudjenih osoba

Clanak 112.

Osudjena osoba se otpusta iz ustanove onog dana kada joj istekne kazna ili onog dana kada joj pocinje teci uvjetni otpust. Ako posljednji dan izdrzavanja kazne zatvora pada u neradni dan, osudjena osoba se otpusta posljednjeg radnog dana koji tom danu prethodi. Izuzetno od odredbe stavka 2. ovog clanka, kada je novcana kazna zamijenjena kaznom zatvora, otpustanje osudjenih osoba iz ustanove obavit ce se i u neradne dane. Ustanova je duzna da o otpustanju osudjene osobe obavijesti sud u roku od osam dana.

Clanak 113.

Osudjena osoba koja se otpusta iz ustanove ima pravo na troskove prijevoza do svog ranijeg prebivalista ili do mjesta prebivalista njegove uze obitelji, a ako je stranac, do granicnog prijelaza. Troskove prijevoza snosi ustanova iz koje je osudjena osoba otpustena. Ako osudjena osoba koja se otpusta iz ustanove nema odjecu ili obucu, niti sredstava da ih nabavi, ustanova ce mu ih dati bez naknade. Ako je osudjena osoba u vrijeme kad se otpusta s izdrzavanja kazne tesko bolesna i usljed toga nesposobna za putovanje, ustanova ce je smjestiti u najblizu zdravstvenu ustanovu radi lijecenja. Ako osudjena osoba nema sredstava da plati troskove lijecenja, ove troskove za prvi mjesec snosi ustanova, a nakon toga opcina u kojoj je osudjena osoba imala prebivaliste u vrijeme upucivanja na izdrzavanje kazne zatvora.

Clanak 114.

Prilikom otpustanja iz ustanove uvjetno otpustena osudjena osoba naznacit ce mjesto u kome ce boraviti za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta. Po dolasku u ovo mjesto uvjetno otpustena osudjena osoba je duzna da se prijavi organima iz clanka 37. ovog zakona. U slucaju promjene mjesta boravka uvjetno otpustena osudjena osoba duzna je da o tome obavijesti organe iz stavka 1. ovog clanka.

Clanak 115.

Osudjenoj osobi koja je izdrzavala kaznu zatvora ili je pustena na uvjetni otpust izdaje se potvrda o izdrzanoj kazni, odnosno uvjetnom otpustanju. Potvrdu iz stavka 1. ovog clanka izdaje rukovoditelj ustanove. Obrazac i sadrzaj potvrde propisuje federalni ministar. 3. Pruzanje pomoci osobi otpustenoj s izdrzane kazne zatvora

Clanak 116.

Ako je osudjenoj osobi po izlasku na slobodu potrebna pomoc, ustanova ce blagovremeno o tome izvijestiti organ nadlezan za poslove socijalne zastite prema mjestu prebivalista osudjene osobe.

Clanak 117.

Nadlezni organ za poslove socijalne zastite pruza osudjenim osobama koje se otpustaju s izdrzavanja kazne zatvora, u granicama mogucnosti, pomoc koja im je potrebna radi sto lakseg ukljucivanja u redovit zivot na slobodi i razvija kod njih osjecaj obveze da se i sami angaziraju u rjesavanju svojih problema. Pomoc se sastoji narocito u privremenom smjestaju i osiguranju ishrane, osiguranju nuznog lijecenja, iznalazenju nove sredine u kojoj ce osudjena osoba zivjeti, u sredjivanju obiteljskih prilika, u pronalazenju zaposlenja i dovrsenja zapocetog strucnog osposobljavanja i davanja novcane pomoci za podmirivanje najnuz nijih potreba.

Clanak 118.

Ustanova ce omoguciti predstavnicima organa zdravstva i socijalne zastite, sluzbe za zaposljavanje djelatnika, kao i drugih zainteresiranih organizacija da posjecuju osudjene osobe radi upoznavanja njihovih osobnih i obiteljskih problema i sudjelovanja u njihovom rjesavanju, kao i radi organiziranja prihvata koji im je potreban nakon izlaska na slobodu.

VIII USTANOVE ZA IZVRSENJE KAZNE ZATVORA

1. Opca odredba

Clanak 119.

Za izvrsenje kazne zatvora sukladno ovom zakonu, osnivaju se ustanove za izvrsenje, kazne zatvora kao posebne federalne ustanove. Ustanove iz stavka 1. ovog clanka su kaznenopopravni zavodi, koji se osnivaju i ukidaju ovim ili drugim posebnim federalnim zakonom. Kaznenopopravni zavodi nemaju svojstvo pravne osobe. O pitanjima organizacije i nacina rada ustanova iz stavka 2. ovog clanka primjenjuju se propisi koji se odnose na federalne organe uprave, ako ovim zakonom nije drukcije odredjeno. U kaznenopopravnim zavodima izvrsavaju se sve kazne zatvora izrecene u kaznenom postupku. 2. Organizacija kaznenopopravnih zavoda

Clanak 120.

Kaznenopopravni zavodi osnivaju se kao: 1) kaznenopopravni zavod za muske osobe, 2) kaznenopopravni zavod za malodobnike, 3) kaznenopopravni zavod za zene, 4) kaznenopopravni zavod za malodobnice, 5) kaznenopopravni zavod bolnica. U kaznenopopravnim zavodima iz toc. 1. i 3. stavka 1. ovog clanka mogu postojati posebna odjeljenja za izvrsenje maloljetnickog zatvora i posebna odjeljenja za izvrsenje odgojne mjere upucivanja u odgojnopopravni zavod.

Clanak 121.

Prema stupnju osiguranja i ogranicenja slobode kretanja osudjenih osoba, kao i primijenjenim mjerama postupanja prema tim osobama, kaznenopopravni zavodi mogu biti zatvorenog, poluotvorenog i otvorenog tipa. U kaznenopopravnim zavodima zatvorenog tipa mogu postojati odjeljenja poluotvorenog tipa, a u poluotvorenim kaznenopopravnim zavodima odjeljenja otvorenog tipa.

Clanak 122.

Unutarnja organizacija kaznenopopravnog zavoda utvrdjuje se Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji koji donosi rukovoditelj zavoda uz suglasnost Vlade Federacije. U kaznenopopravnom zavodu, po pravilu, postoje organizacijske jedinice koje se bave poslovima osiguranja, odgoja tretmana, zdravstvene zastite i zaposljavanja osudjenih osoba, kao i opcim i zajednickim poslovima. Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji mogu se, u ovisnosti od potrebe i prirode poslova, formirati i druge organizacijske jedinice sukladno s propisima o nacelima za utvrdjivanje unutarnje organizacije federalnih organa uprave i federalnih ustanova. 3. Rukovodjenje ustanovama i sluzbenici ustanove

Clanak 123.

Kaznenopopravnim zavodom rukovodi ravnatelj. U kaznenopopravnom zavodu postoji zamjenik ravnatelja koji zamjenjuje ravnatelja u slucaju njegove odsutnosti i sprijecenosti i pomaze ravnatelju u izvrsavanju poslova iz njegove nadleznosti. Ravnatelja i zamjenika ravnatelja kaznenopopravnog zavoda bez natjecaja, postavlja i razrjesava Vlada Federacije, na prijedlog federalnog ministra. Ravnatelj i zamjenik ravnatelja kaznenopopravnog zavoda postavljaju se na cetiri godine i nakon isteka tog roka mogu biti ponovno postavljeni. Za ravnatelja i zamjenika ravnatelja kaznenopopravnog zavoda moze se postaviti osoba koja ima visoku skolsku spremu i najmanje pet godina radnog iskustva nakon stjecanje te spreme. Ravnatelj i zamjenik ravnatelja kaznenopopravnog zavoda ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Ravnatelj kaznenopopravnog zavoda, organizira rad zavoda, uskladjuje rad organizacijskih jedinica, nadzire pravilnost i zakonitost rada, predstavlja zavod i obnasa druge poslove za koje je nadlezan po zakonu i drugim propisima. Ravnatelj i zamjenik ravnatelja kaznenopopravnog zavoda za svoj rad odgovaraju Vladi Federacije i federalnom ministru.

Clanak 124.

Ravnatelju kaznenopopravnog zavoda u rukovodjenju pojedinim podrucjima rada pomazu rukovodeci sluzbenici. Rukovodeci sluzbenici u kaznenopopravnom zavodu mogu biti pomocnici i savjetnici ravnatelja. Pomocnike i savjetnike ravnatelja kaznenopopravnog zavoda postavlja i razrjesava bez natjecaja ravnatelj , uz suglasnost federalnog ministra. Radna mjesta rukovodecih sluzbenika iz ovog clanka i poslove koje obavljaju utvrdjuju se Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji kaznenopopravnog zavoda.

Clanak 125.

U cilju ostvarenja svrhe izvrsenja kazne zatvora iz clanka 10. ovog zakona, organizacijska jedinica ustanove nadlezna za tretman osudjenih osoba programira i koordinira odgojni rad i ispituje osobnost osudjenika, izradjuje program tretmana za svaku osudjenu osobu, neposredno putem drugih organizacijskih jedinica i strucnih instruktora prati rad i ponasanje osudjenih osoba u tijeku izdrzavanja kazne zatvora, prikuplja i objedinjuje podatke i zapazanja strucnih instruktora, nastavnika i drugih djelatnika koji neposredno rade s osudjenim osobama, o vladanju i ponasanju osudjenih osoba, analizira i proucava postignute rezultate i utjecaj poduzetih odgojnih mjera, te na temelju postignutih rezultata poduzima potrebne mjere i unapredjuje odgojni rad u ustanovi, primjenjujuci suvremene oblike i metode rada. Na poslovima odgoja radi potreban broj odgojitelja s odgovarajucom visokom skolskom spremom, tako da na jednog odgojitelja dolazi, po pravilu, do 50 osudjenih osoba. U kaznenopopravnom zavodu postoji skupina strucnjaka za ispitivanje osobnosti i utvrdjivanje programa tretmana osudjenih osoba (psiholog, pedagog, socijalni djelatnik, lijecnik, dipl.pravnik i drugi strucnjaci). Odgojitelji, psiholozi, pedagozi i socijalni djelatnici polazu strucni ispit pred komisijom koju imenuje federalni ministar. Pravilnik o polaganju strucnog ispita osoba iz stavka 4. ovog clanka, donosi federalni ministar.

Clanak 126.

Rad osudjenih osoba u kaznenopopravnom zavodu organizira se u gospodarskim jedinicama (pogonima, radionicama i ekonomijama). Djelatnici na radu u gospodarskim jedinicama brinu se o organiziranju gospodarskih jedinica i njihovom poslovanju, organiziraju strucnu obuku osudjenih osoba na radnim mjestima u gospodarskim jedinicama, te obavljaju i druge poslove utvrdjene aktom o unutarnjem ustrojstvu ustanove. Radi strucnog osposobljavanja osudjenih osoba u ustanovama se osigurava potreban broj strucnih instruktora.

Clanak 127.

Radi pruzanja lijecnicke pomoci osudjenim osobama, u ustanovama se organizira zdravstvena zastita. U kaznenopopravnom zavodu osigurava se, po potrebi, i psihijatrijska sluzba za dijagnostiku i primjenu odgovarajucih mjera. U kaznenopopravnom zavodu za zene postoje porodiljni odjel i prikladne prostorije za djecu.

Clanak 128.

Obavljanje upravnih, pravnih, financijskih, uredskih, kadrovskih i opcih poslova vrse sluzbenici ustanove, sukladno s Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji ustanove.

Clanak 129.

Osobe koje zasnivaju radni odnos u ustanovi na poslovima zatvorskog policajca strazara (u daljnjem tekstu: strazar), pored uvjeta predvidjenih za sluzbenike u federalnim organima uprave, treba da ispunjavaju zdravstvene i psihofizicke uvjete propisane za policajce Federalnog ministarstva unutarnjih poslova Federalnog ministarstva unutrasnjih poslova. Zdravstvene i psihofizicke sposobnosti kandidata iz stavka 1. ovog clanka ocjenjuje zdravstvena ustanova koju odredi federalni ministar. Provjera zdravstvenih i psihofizickih sposobnosti djelatnika ustanove koji obavljaju poslove osiguranja obavlja se jedanput godisnje.

Clanak 130.

Sluzbenici ustanova i Federalnog ministarstva, koji rade na poslovima kojim se vrsi neposredan utjecaj na osudjene osobe i strazari, u pravima iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, kao i drugim pravima po osnovu rada izjednacavaju se sa sudskom policijom i policijom Federalnog ministarstva unutarnjih poslova Federalnog ministarstva unutrasnjih poslova, sukladno federalnom zakonu. Zbog posebnih uvjeta rada i prirode poslova i zadataka sredstva za place djelatnika iz stavka 1. ovog clanka osiguravaju se u uvecanom iznosu u odnosu na sredstva koja se osiguravaju za place drugih federalnih organa uprave. Federalno ministarstvo, vodi evidenciju o osobama iz stavka 1. ovog clanka i izdaje im uvjerenja o vremenu provedenom na tim poslovima. Na kojim radnim mjestima osobama pripadaju prava iz stavka 1. ovog clanka, utvrdjuje Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra.

Clanak 131.

Osoba iz stavka 1. clanka 130. ovog zakona, koja u vrsenju ili povodom vrsenja sluzbenog posla ili zadatka izgubi zivot, sahranit ce se o trosku ustanove, odnosno ministarstva u mjestu koje odredi njegova obitelj. Obitelji koju je poginula osoba izdrzavala pripada jednokratna novcana pomoc u visini place koju je ostvarila posljednjih sest mjeseci prije nastanka smrti. 4. Odgovornost sluzbenika za povrede sluzbene duznosti

Clanak 132.

Sluzbenici ustanove odgovaraju za povredu sluzbene duznosti. Sluzbenici ustanove disciplinski odgovaraju za povrede sluzbene duznosti utvrdjene ovim i drugim zakonom, drugim propisom i Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji ustanove. Povrede sluzbene duznosti mogu biti lake i teske. Kao teska povreda sluzbene duznosti smatra se narocito: 1) zlouporaba sluzbenog polozaja i prekoracenja sluzbene ovlasti; 2) povreda obveze cuvanja sluzbene tajne; 3) nesavjesno vrsenje sluzbe; 4) neopravdan izostanak s rada u neprekidnom trajanju duzem od tri dana; 5) nepoduzimanje ili nedovoljno poduzimanje propisanih mjera usljed cega su nastale ili su mogle nastati stetne posljedice; 6) svaka radnja ili propustanje radnje kojom se onemoguc ava ili otezava pravilno i brzo funkcioniranje ustanove; 7) odbijanje izvrsenja sluzbenog zadatka; 8) svaki odnos s osudjenom osobom koji je izvan propisanih zadataka i naredjenja rukovoditelja ustanove i koji ne doprinosi normalnoj primjeni izvrsenja kazne zatvora niti je vezan s odgojem osudjenih osoba; 9) nepristojno ponasanje u ustanovi ili van nje koje nanosi ociglednu stetu i ugledu ustanove; 10) povreda propisa o osiguranju od opasnosti od pozara, eksplozije ili drugih elementarnih nepogoda; 11) nemaran odnos prema povjerenoj imovini, odori, naoruzanju i opremi; 12) dolazak na rad u napitom stanju ili upotreba alkohola ili drugog narkotickog sredstva koje smanjuje sposobnost za obavljanje sluzbenih zadataka; 13) neovlastena posluga opreme i sredstava povjerenih za izvrsenje sluzbenih zadataka; 14) nedostavljanje ili neblagovremeno dostavljanje izvjesca, isprava i podataka na zahtjev ovlastenih organa ili organizacija; 15) ucestalo ponavljanje laksih povreda radnih obveza i discipline, izvrsenje radnje koja po kaznenom zakonu predstavlja kazneno djelo protiv sluzbene duznosti ili drugo kazneno djelo kojim se nanosi steta ugledu ustanove. Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji ustanove propisuju se lake povrede sluzbene duznosti.

Clanak 133.

Odredbe Zakona o radnim odnosima i placama sluzbenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluzbene novine Federacije BiH", broj 13/98) shodno se primjenjuju na sluzbenike ustanove, osim u pitanjima koja su ovim zakonom drukcije uredjena. 5. Posebne odredbe o sluzbi osiguranja a) Zatvorska policija straza

Clanak 134.

Sluzbu osiguranja u ustanovama vrsi zatvorska policija straz a (u daljnjem tekstu: straza). Straza osigurava ustanove, radilista i prostorije u kojima se nalaze, borave i rade osobe lisene slobode, cuvaju te osobe u ustanovama i izvan njih, odrzavaju unutarnji red i disciplinu medju osobama lisenim slobode, sprovode te osobe i vrse druge poslove odredjene zakonom, propisima donesenim na temelju zakona i opcim aktima ustanove. U kaznenopopravnom zavodu za zene unutarnje osiguranje obnasaju zene strazari.

Clanak 135.

Strazari su duzni obavljati poslove i zadatke i u slucaju kad je izvrsenje tih poslova i zadataka povezano s opasnoscu po njihov zivot.

Clanak 136.

Strazari su naoruzani i uniformirani. Strazari imaju pravo na besplatnu uniformu, opremu za vrsenje poslova osiguranja i naoruzanje. Strazari imaju posebne sluzbene legitimacije koje im sluze za dokazivanje njihove sluzbene funkcije i prava nosenja i upotrebe oruzja. Sluzbene legitimacije imaju i ravnatelji i zamjenici ravnatelja kaznenopopravnog zavoda. Sadrzaj i obrazac sluzbene legitimacije iz st. 3. i 4. ovog clanka propisuje federalni ministar.

Clanak 137.

Osoba koja se prima na rad u sluzbu osiguranja kao pripravnik, pored uvjeta iz clanka 129. ovog zakona za prijam na rad, mora ispunjavati i sljedece posebne uvjete: 1) da je regulirao vojnu obvezu; 2) da nije stariji od 25 godina; 3) da je zavrsio skolu koja daje srednje obrazovanje.

Clanak 138.

Osoba koja se prvi put prima u sluzbu osiguranja prima se kao pripravnik strazar. Pripravnicki staz traje sest mjeseci. Za strucnu izobrazbu pripravnika strazara organizira se prakticna obuka putem tecajeva, seminara i drugih oblika izobrazbe. Za vrijeme pripravnickog staza, pripravnik strazar se kroz praktican rad u ustanovi na odgovarajucim poslovima i zadacima, uz strucnu pomoc i pod strucnim nadzorom, osposobljava za samostalno obavljanje poslova i zadataka straze. Pripravnik je duzan da u roku od tri mjeseca po isteku pripravnickog staza pristupi polaganju strucnog ispita za zvanje strazara. Strucni ispit iz stavka 5. ovog clanka polaze se pred komisijom koju imenuje federalni ministar.

Clanak 139.

Pripravnik strazar koji s uspjehom ne zavrsi prakticnu obuku nece pristupiti polaganju strucnog ispita. Pripravniku strazaru iz stavka 1. ovog clanka, kao i pripravniku strazaru koji nakon zavrsene prakticne obuke ne polozi strucni ispit prestaje rad u ustanovi. Pripravnik strazar koji polozi strucni ispit rasporedjuje se na poslove i zadatke strazara.

Clanak 140.

Izuzetno za strazara moze se bez svojstva pripravnika primiti osoba koja je radila kao sudski policajac, s tim da je duzna poloziti strucni ispit iz dopunskih predmeta za zvanje strazara u roku od sest mjeseci od dana stupanja na rad. Ispit iz stavka 1. ovog clanka polaze se pred komisijom iz stavka 6. clanka 138. ovog zakona, po programu koji utvrdi federalni ministar. Osobi koja ne polozi strucni ispit iz dopunskih predmeta u roku iz stavka 1. ovog clanka prestaje rad u ustanovi.

Clanak 141.

Oznaku i znacku, odoru, boju i oznake vozila, sluzbena zvanja, oznake zvanja i uvjete za stjecanje sluzbenih zvanja strazara, utvrdjuje Vlada Federacije na prijedlog federalnog ministra. Propise o nacinu vrsenja sluzbe osiguranja, naoruzanju i opremi, njihovim rokovima trajanja i naknadi kad se upropaste, organizaciji prakticne obuke, nacinu i programu polaganja strucnih ispita, donosi federalni ministar.

Clanak 142.

Za strucnu edukaciju strazara i drugih sluzbenika koji rade na poslovima izvrsenja kazne zatvora Federalno ministarstvo moze organizirati tecajeve, seminare, savjetovanja i druge oblike strucnog usavrsavanja. Federalno ministarstvo moze odluciti da se strucno osposobljavanje i usavrsavanje pripadnika straze i odredjenih sluzbenika koji rade na poslovima izvrsenja kazne zatvora obavlja po posebnom programu u odgovarajucoj skoli.

Clanak 143.

Kada to interesi sluzbe zahtijevaju, federalni ministar moze strazara privremeno uputiti na rad iz jedne u drugu ustanovu u trajanju do sest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. Uz pristanak strazara iz stavka 1. ovog clanka, ovaj rad moze trajati i duze od sest mjeseci. Strazaru koji je, u smislu st. 1. i 2. ovog clanka, privremeno upucen na rad u drugu ustanovu pripadaju dnevnice u visini odredjenoj opcim aktom ustanove u kojoj je pripadnik straze uposlen, ako je na rad upucen do 30 dana, a ako je upucen na rad preko 30 dana pripada mu naknada za odvojeni zivot. Strazar koji je, u smislu st. 1. i 2. ovog clanka upucen na rad ne moze imati manju placu od prosjecne place koju je ostvario u posljednja tri mjeseca prije upucivanja. Troskovi nastali u svezi privremenog upucivanja na rad u drugu ustanovu, padaju na teret ustanove u koju se vrsi premjestaj. b) Uporaba sredstava prinude i druge ovlasti sluzbenih osoba

Clanak 144.

Sredstva prinude strazar moze uporabiti samo kada je to neophodno da se sprijeci bijeg, fizicki napad na osoblje ili osudjene osobe, nanosenje povrede drugoj osobi, sprijecavanja otpora osudjene osobe prema zakonitom postupanju sluzbene osobe, samopovrijedjivanje ili prouzrokovanje materijalne stete od strane osudjenih osoba.

Clanak 145.

Pri vrsenju sluzbenih poslova iz clanka 144. ovog zakona, strazari mogu uporabiti vatreno oruzje samo ako drukcije ne mogu: 1) da zastite zivot ljudi; 2) da odbiju neposredni napad kojim se ugrozava njihov zivot ili zivot sluzbenih osoba; 3) da odbiju napad na objekt koji osiguravaju; 4) da sprijece bijeg osudjene osobe iz ustanove za izvrsenje kazne zatvora zatvorenog tipa ili iz posebnog odjeljenja zatvorenog tipa; 5) da sprijece bijeg osudjene osobe koju sprovode ili osiguravaju. U slucajevima iz stavka 1. ovog clanka, strazari mogu uporabiti vatreno oruzje samo ako uporabom fizicke snage, gumene palice ili drugih sredstava prinude predvidjene propisima ne mogu osigurati izvrsenje sluzbenog zadatka. Strazari koji vrse sluzbu u nazocnosti rukovoditelja straze, mogu uporabiti vatreno oruzje samo po njegovom naredjenju, ili naredjenju osobe koja ga zamjenjuje. Naredjenje za uporabu oruzja, rukovoditelj straze, odnosno njegov zamjenik moze izdati samo u slucajevima iz stavka 1. ovog clanka. Rukovoditelj ustanove ima ovlasti da naredi uporabu vatrenog oruzja kada ocijeni da je nastupio jedan od razloga iz stavka 1. ovog clanka.

Clanak 146.

Pri neposrednom bijegu osudjene osobe iz ustanove ili koja je prilikom sprovodjenja pobjegla i sklonila se u stan, odnosno drugu prostoriju, strazar moze uci bez naredbe za pretres u stan ili druge prostorije i vrsiti pretres radi pronalazenja i uhicenja ove osobe. U slucaju ulaska u stan, odnosno drugu prostoriju, nece se sastavljati zapisnik, nego ce se korisniku, odnosno vlasniku stana ili prostorije odmah izdati potvrda u kojoj ce se naznaciti razlog ulaska u stan, odnosno druge prostorije. Ako je izvrseno pretresanje stana, odnosno prostorija, sastavit ce se zapisnik. Pretresanje se moze izvrsiti i bez nazocnosti svjedoka ako nije moguce osigurati njihovu nazocnost. Radi uhicenja odbjegle osudjene osobe koju neposredno goni, kao i radi prevozenja u najblizu zdravstvenu ustanovu osobe koja je ranjena prilikom uporabe vatrenog oruzja, pripadnik straze ima pravo da se posluzi prometnim sredstvima i sredstvima veze do kojih moze da dodje, ako to ne moze izvrsiti na drugi nacin. O uporabi prometnog sredstva i sredstva veze izdaje se potvrda vlasniku prometnog sredstva ili sredstava veze radi naknade troskova od ustanove.

Clanak 147.

O svakoj upotrabi sredstava prinude (fizicka snaga, gumena palica, smrkovi i kemijska sredstva) i vatrenog oruzja prema osudjenim osobama, rukovoditelj ustanove duzan je odmah izvijestiti Federalno ministarstvo.

Clanak 148.

Ako se sredstvo prinude uporabljava u granicama ovlasti iz clanka 144., a vatreno oruzje u granicama ovlasti iz clanka 145. ovog zakona, iskljucena je disciplinska i krivicna odgovornost strazara koji je takvo sredstvo uporabio. Federalni ministar donosi blize propise o uporabi vatrenog oruzja i drugih sredstava prinude, sadrzaju zapisnika o pretresu stana i drugih prostorija, potvrde o ulasku u stan i druge prostorije i potvrde o uporabi prometnog sredstva i sredstva veze.

Clanak 149.

Ako se protiv strazara ili rukovoditelja ustanove vodi kazneni postupak zbog uporabe sredstava prinude, vatrenog oruzja, ili drugih radnji pri vrsenju sluzbenog posla, ustanova ce mu osigurati pravnu pomoc u svezi s vodjenjem postupka.

Clanak 150.

Osobe koje na zahtjev osoba iz st. 3. i 4. clanka 136. ovog zakona pruze pomoc u savladjivanju ili uhicenju osudjene osobe, koje pruzaju otpor, koje su se pobunile ili koje su pobjegle, pa tim povodom budu povrijedjene, razbole se ili trajnije ostanu van radnog odnosa, imaju sva prava iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, kao i osobe u stalnom radnom odnosu. Ako osoba iz stavka 1. ovog clanka prilikom pruzanja pomoci izgubi zivot , sahranit ce se na trosak ustanove cijem je pripadniku pruzila pomoc u mjestu koje odredi njegova obitelj. U slucaju iz stavka 2. ovog clanka, obitelji ili osobi koju je izdrzavala poginula osoba pripada jednokratna pomoc, koja ne moze biti manja od sest prosjecnih placa ostvarenih u ustanovi u posljednja tri mjeseca. Ako se protiv osobe koja je pruzila pomoc iz stavka 1. ovog clanka povede kazneni postupak, osigurat ce mu se pravna pomoc. Za ostvarivanje prava iz ovog clanka koristit ce se sredstva predvidjena u clanku 156. ovog zakona. 6. Cuvanje sluzbene tajne

Clanak 151.

Sluzbenici i namjestenici ustanove su duzni cuvati sluzbenu tajnu. Obveza cuvanja sluzbene tajne traje i po prestanku radnog odnosa u ustanovi za izvrsenje kazne zatvora. Kao sluzbene tajne, u smislu ovog zakona, smatraju se: 1) podaci i dokumenti do kojih je sluzbenik i namjestenik dosao u vrsenju ili povodom vrsenja sluzbenih poslova, odnosno radnih zadataka koji su zakonom, odnosno pro pisom donesenim na osnovu zakona i opceg akta predvidjeni kao sluzbena tajna; 2) podaci, dokumenti, mjere i radnje do kojih je sluzbenik i namjestenik dosao u vrsenju ili povodom vrsenja sluzbenih poslova, odnosno radnih zadataka, a cijim priopcavanjem ili odavanjem na drugi nacin neovlastenoj osobi bi se mogao osujetiti ili otezati rad ustanove, ili bi to bilo stetno po interes ustanove, ili opravdan interes pojedinca ili pravne osobe; 3) podaci i dokumenti koji se po propisima o upravi smatraju sluzbenom tajnom. Rukovoditelj ustanove blize odredjuje sto se smatra sluzbenom tajnom, nacinu cuvanja sluzbene tajne i oslobodjenje od obveze cuvanja sluzbene tajne. 7. Nadzor nad radom ustanova

Clanak 152.

U cilju osiguranja jedinstvenog sustava izvrsenja kazne zatvora, prenosenja pozitivnih iskustava, analiziranja i proucavanja rada pojedinih organizacijskih jedinica i pruzanja strucne pomoci tim jedinicama, Federalno ministarstvo obavlja nadzor nad radom ustanova. Nadzor nad izvrsenjem kazne zatvora obuhvaca narocito: zakonito i pravilno postupanje s osudjenim osobama, nadzor nad organiziranjem i radom ustanova, nacin odgoja osudjenih osoba, stanje sigurnosti i samozastite, funkcioniranje sluzbe osiguranja, privredno poslovanje, nacin provodjenja zdravstvenohigijenskih mjera, ishranu i odijevanje osudjenih osoba, kao i uvjeti iz cl. 38. do 41. ovog zakona. Nadzor iz stavka 2. ovog clanka vrsi Federalno ministarstvo preko ovlastenih djelatnika (u daljnjem tekstu: inspektor). U vrsenju inspekcijskog nadzora, inspektori iz stavka 3. ovog clanka, imaju prava i duznosti i odgovornosti koje po zakonu imaju inspektori federalnih organa uprave, ako ovim zakonom nije drukcije odredjeno.

Clanak 153.

O izvrsenom inspekcijskom pregledu sastavlja se pismeno izvjesce u koje se unose narocito inspekcijski nalazi i naredjuju mjere i rokovi za otklanjanje utvrdjenih nepravilnosti, kao i mjere za unapredjenje rada ustanove. Izvjesce se dostavlja rukovoditelju ustanove. Ustanova je duzna postupiti po naredjenim mjerama. Na nalozene mjere ustanova ima pravo prigovora federalnom ministru u roku od osam dana od dana prijama izvjesca.

Clanak 154.

Ustanova je duzna da Federalnom ministarstvu omoguci uvid u sve predmete koji se odnose na provodjenje zakona i drugih propisa i da o tome daju potpune podatke i obavijesti. Ustanova je duzna za svaku godinu podnijeti izvjesce o svom radu organu iz stavka 1. ovog clanka, kao i periodicna i druga statisticka izvjesca.

Clanak 155.

Kad je to u javnom interesu ili kad to nadje za potrebno radi upoznavanja javnosti Federalno ministarstvo, moze davati informacije o pojedinim pitanjima u svezi sa izdrzavanjem kazne zatvora predstavnicima tiska i drugih sredstava javnog informiranja. Davanja obavijesti i podataka uskratit ce se kad se radi o drzavnoj ili sluzbenoj tajni, kad bi to bilo nepozeljno zbog sigurnosti ili odrzavanja reda u ustanovi, ili ako bi to stetilo ostvarivanju svrhe izvrsenja kazne zatvora. Podatke i obavijesti o radu i stanju u ustanovi, kao i drugim pitanjima u oblasti izvrsenja kazne zatvora, daju organi iz stavka 1. ovog clanka. 9. Sredstva za rad kaznenopopravnih zavoda

Clanak 156.

Sredstva za rad kaznenopopravnih zavoda, osiguravaju se u Proracunu Federacije, sukladno Zakonu o Proracunu Federacije.

IX GOSPODARSKE JEDINICE KAZNENOPOPRAVNIH ZAVODA

Clanak 157.

Radi ostvarivanja svrhe izvrsenja kazne zatvora i svrhe rada, odredjenih ovim zakonom u kaznenopopravnim zavodima postoji gospodarska jedinica koja u svom sastavu moze imati pogone, radionice, ekonomije i druge slicne organizacijske jedinice.

Clanak 158.

Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji kaznenopopravnog zavoda, uredjuje se postojanje gospodarske jedinice i utvrdjuje naziv, sjediste, djelatnost, nacin osiguranja sredstava, prava i obveze osnivaca i druge odredbe potrebne za osnivanje i rad gospodarske jedinice. Osnivanje gospodarske jedinice kaznenopopravnog zavoda upisuje se u registar poduzeca (drustava) kod nadleznog suda, sukladno federalnom propisu. U sporovima koji nastaju iz poslovanja gospodarske jedinice, gospodarsku jedinicu zastupa Federalno pravobraniteljstvo.

Clanak 159.

Ako se iz prihoda ostvarenih poslovanjem gospodarske jedinice ne mogu izmiriti obveze nastale zbog obavljanja funkcije gospodarske jedinice, izmirenje tih obveza vrsit ce se iz Proracuna Federacije.

Clanak 160.

Program rekonstrukcije i osuvremenjivanja kao i investicijskih ulaganja radi prosirenja djelatnosti gospodarske jedinice donosi ravnatelj ustanove, uz suglasnost Vlade Federacije.

Clanak 161.

Gospodarska jedinica moze kod banaka koristiti zajmove i kredite pod uvjetima koji vaze za poduzece.

Clanak 162.

Gospodarske jedinice kaznenopopravnih zavoda ne placaju: 1) porez na dobit poduzeca, 2) doprinos za gradsko zemljiste, 3) vodni doprinos, 4) druge obveze za koje je to posebnim zakonom odredjeno. Na ukalkuliranu vrijednost rada osudjenih osoba ne placaju se nikakvi doprinosi i porezi. Naknade za rad iz clanka 72. ovog zakona smatraju se troskovima poslovanja.

Clanak 163.

Gospodarska jedinica duzna je obracunavati porez na dobit iz stavka 1. clanka 162. ovog zakona i uplatiti u Fond za razvoj ustanova (u daljnjem tekstu: Fond) koji se vodi na posebnom racunu Federalnog ministarstva. Sredstva iz stavka 1. ovog clanka koriste se za investicije u gospodarskim jedinicama; izgradnju, dogradnju, adaptaciju i opremanje objekata za osudjene osobe; sudjelovanje u izgradnji objekata za izvrsenje kaznenih sankcija; osiguranje sredstava gospodarskim jedinicama u smislu clanka 159. ovog zakona; financiranje izdrzavanja kazni zatvora osudjenih osoba; rjesavanje stambenih pitanja, kao i druge potrebe u oblasti izvrsenja kazne zatvora. O utrosku sredstva Fonda iz stavka 1. ovog clanka odlucuje rjesenjem federalni ministar.

Clanak 164.

Gospodarska jedinica moze stupati u poslovnotehnicku suradnju s poduzecima i drugim pravnim osobama, vodeci racuna o ciljevima utvrdjenim ovim zakonom.

Clanak 165.

Gospodarska jedinica kaznenopopravnog zavoda duzna je voditi posebno racunarstvo po propisima o racunarstvu. Financijsko poslovanje gospodarska jedinica obavlja preko posebnog racuna kod Zavoda za platni promet.

Clanak 166.

Odredbe ovog zakona o poslovanju gospodarskih jedinica ne odnose se na usluzne djelatnosti koje kaznenopopravni zavod obavlja u vlastitoj reziji za svoje potrebe. Prihodi i rashodi u svezi s djelatnosti iz stavka 1. ovog clanka, predvidjaju se financijskim planom i predracunom kaznenopopravnog zavoda.

X IZVRSENJE MJERA SIGURNOSTI

1. Obvezno psihijatrijsko lijecenje i cuvanje u zdravstvenoj ustanovi

Clanak 167.

Mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvrsava se u posebnoj zdravstvenoj ustanovi osnovanoj samo za tu svrhu ili u posebnom odjeljenju zdravstvene ustanove (u daljnjem tekstu: posebno odjeljenje).

Clanak 168.

Posebna zdravstvena ustanova iz clanka 167. ovog zakona osniva se i ukida federalnim zakonom. Federalno ministarstvo zdravstva odlucuje u kojim zdravstvenim ustanovama se osnivaju odjeljenja za izvrsenje mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

Clanak 169.

Izuzetno od odredbe clanka 167. ovog zakona, mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi, moze se izvrsavati u posebnom odjeljenju u kaznenopopravnom zavodu (u daljnjem tekstu: posebno odjeljenje zavoda).

Clanak 170.

Upucivanje osoba na izvrsenje mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi vrsi sud iz clanka 22. ovog zakona.

Clanak 171.

Prema osobama koje su upucene u zdravstvenu ustanovu radi obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja mogu se primijeniti samo ona ogranicenja kretanja i dodira sa ostalim osobama koja su neophodna radi njihovog cuvanja i lijecenja ili radi odrzavanja kucnog reda i discipline u zdravstvenoj ustanovi ili u posebnom odjeljenju. Kucni red iz stavka 1. ovog clanka donosi rukovoditelj zdravstvene ustanove uz suglasnost organa nadleznih za vrsenje nadzora iz clanka 176. ovog zakona.

Clanak 172.

Zdravstvena ustanova u koju je upucena osoba radi obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi duzna je da najmanje jedanput godisnje obavjestava o zdravstvenom stanju te osobe sud koji je izrekao mjeru. Kad se zavrsi lijecenje osobe upucene u zdravstvenu ustanovu radi izvrsenja mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi zdravstvena ustanova obavijestit ce o tome sud koji je izrekao mjeru sigurnosti, a moze predloziti uvjetni otpust osobi kojoj jos nije istekla kazna zatvora u skladu s odredbama Kaznenog zakona Federacije. Ako sud utvrdi da je dalje zadrzavanje osobe prema kojoj se izvrsava mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi nepotrebno, donijet ce odluku o prestanku mjere, a zdravstvena ustanova nakon prijama odluke otpustit ce odmah osobu koja je bila smjestena u zdravstvenu ustanovu, a ako se radi o osobi iz clanka 64. Kaznenog zakona Federacije kome jos nije istekla kazna, sudska policija na zahtjev suda, sprovest ce osudjenu osobu na izdrzavanje kazne u odgovarajucu ustanovu.

Clanak 173.

Osobu kojoj je izrecena mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi sprovodi u zdravstvenu ustanovu sudska policija. Nalog za sprovodjenje osobe iz stavka 1. ovog clanka, izdaje sud koji je izrekao mjeru sigurnosti.

Clanak 174.

Osoba prema kojoj je izrecena mjera sigurnosti iz clanka 173. ovog zakona, moze ostati u pritvoru ili na slobodi najduze mjesec dana od dana pravomocnosti sudske odluke. Ako sud odluci da osobu prema kojoj je izrecena mjera sigurnosti ostavi u pritvoru, u smislu odredbe stavka 1. ovog clanka, duzan je donijeti posebno rjesenje, po prethodno pribavljenom misljenju lijecnika psihijatra. Zdravstvena ustanova iz cl. 167. i 169. ovog zakona duzna je primiti upucenu osobu i provoditi prema njoj mjere odredjene cl. 167. do 174. ovog zakona.

Clanak 175.

Vanjsko osiguranje zdravstvene ustanove ili posebnog odjeljenja zavoda za izvrsenje mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi obavljaju, po potrebi, cuvari te ustanove. Odredbe ovog zakona o strazi sukladno se primjenjuju i na cuvare koji vrse osiguranje iz stavka 1. ovog clanka.

Clanak 176.

Nadzor u pogledu izvrsenja mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i posebnog odjeljenja zavoda, obavlja Federalno ministarstvo zdravstva. Nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osobama iz stavka 1. ovog clanka vrsi sud koji je izrekao mjeru i sud na cijem podrucju se nalazi zdravstvena ustanova, odnosno posebno odjeljenje, u kojem se izvrsava mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

Clanak 177.

Troskovi sprovodjenja i izvrsenja mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi osiguravaju se u Proracunu Federacije.

Clanak 178.

Blize propise o izvrsenju mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi i posebnom odjeljenju zavoda, donijet ce Federalno ministarstvo zdravstva. 2. Obvezno psihijatrijsko lijecenje na slobodi

Clanak 179.

Mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi izvrsava se u psihijatrijskim zdravstvenim ustanovama. U kojoj ce se zdravstvenoj ustanovi izvrsavati mjera sigurnosti iz stavka 1. ovog clanka, odredjuje Federalno ministarstvo zdravstva.

Clanak 180.

Sud iz clanka 22. ovog zakona duzan je u roku od osam dana od dana pravomocnosti presude, kojom je izrecena mjera obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi, uputiti tu osobu u zdravstvenu ustanovu. Sud ce istodobno prijepis pravomocne sudske odluke dostaviti i organu nadleznom za poslove socijalne zastite (u daljnjem tekstu: organ socijalnog staranja) prema mjestu prebivalista, odnosno boravista te osobe.

Clanak 181.

Zdravstvena ustanova u koju je upucena osoba radi obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi duzna je primiti tu osobu i svakih sest mjeseci izvjescivati o stanju zdravlja te osobe sud koji je izrekao ovu mjeru. Kada se zavrsi lijecenje osobe iz stavka 1. ovog clanka, zdravstvena ustanova izvijestit ce o tome sud koji je izrekao mjeru sigurnosti.

Clanak 182.

Troskove izvrsenja mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja na slobodi osiguravaju se u Proracunu Federacije. 3. Obvezno lijecenje narkomana i alkoholicara

Clanak 183.

Mjera sigurnosti obveznog lijecenja narkomana i alkoholic ara, izrecena uz bezuvjetnu kaznu zatvora, izvrsava se u kaznenopopravnom zavodu u kojem postoje uvjeti za takvo lijecenje ili zdravstvenoj ustanovi iz clanka 167. ovog zakona. Po zavrsenom lijecenju, osudjena osoba kojoj jos kazna traje uputit ce se na izdrzavanje ostatka kazne u ustanovu prema rasporedu upucivanja. Ako do isteka kazne zatvora nije dovrseno obvezno lijecenje osudjene osobe iz stavka 1. ovog clanka, ustanova iz koje se otpusta takva osoba izvijestit ce o tome sud koji je mjeru izrekao, zdravstvenu ustanovu iz stavka 3. ovog clanka i organ socijalnog staranja mjesta prebivalista otpustene osobe, kako bi se organizirao njen prihvat radi nastavka lijecenja na slobodi. Mjera sigurnosti obveznog lijecenja narkomana i alkoholic ara, izrecena uz uvjetnu osudu, izvrsava se u zdravstvenoj ustanovi koju odredi Federalno ministarstvo zdravstva. U slucaju opozivanja uvjetne osude, izvrsenje mjere sigurnosti obveznog lijecenja narkomana i alkoholicara provest ce se, odnosno nastavit ce se, po odredbama st. 1. i 2. ovog clanka.

Clanak 184.

Osoba prema kojoj je, uz kaznu zatvora, izrecena mjera sigurnosti obveznog lijecenja narkomana i alkoholicara upucuje se u ustanovu u kojoj se izvrsava ova mjera. Upucivanje radi izvrsenja mjere iz stavka 1. ovog clanka obavlja sud iz clanka 22. ovog zakona, a ako se osudjena osoba nalazi u pritvoru, upucivanje vrsi nadlezni sud na cijem se podruc ju osudjena osoba nalazi u pritvoru. Nadzor nad izvrsenjem mjere iz stavka 1. ovog clanka obavlja Federalno ministarstvo.

Clanak 185.

Ako je mjera sigurnosti obveznog lijecenja narkomana i alkoholicara izrecena uz uvjetnu osudu, sud upucuje ucinitelja kaznenog djela u odredjenu zdravstvenu ustanovu u kojoj ce se provesti bolnicko ili ambulantno lijecenje. Ako se ucinitelj ne javi odredjenoj zdravstvenoj ustanovi na lijecenje ili samovoljno napusti zapoceto bolnicko ili ambulantno lijecenje, ili odbije da se podvrgne ili izbjegava to lijecenje nepridrzavanjem odredjene terapije, zdravstvena ustanova izvijestit ce o tome sud. Zdravstvena ustanova izvjescuje o uspjehu lijecenja sud koji je ucinitelja kaznenog djela uputio, kao i sud koji je izrekao mjeru sigurnosti iz stavka 1. ovog clanka.

Clanak 186.

Troskove obveznog lijecenja narkomana i alkoholicara u kaznenopopravnom zavodu snosi ta ustanova. Troskove obveznog lijecenja narkomana i alkoholicara u zdravstvenoj ustanovi, za osobe koje su zdravstveno osigurane snosi nadlezni zavod zdravstvenog osiguranja. Troskovi obveznog lijecenja za osobe koje nisu zdravstveno osigurane, kao i dio troskova koje po posebnim propisima snosi sam osiguranik, padaju na teret Proracuna Federacije.

Clanak 187.

Ovlascuje se federalni ministar da, uz pribavljeno misljenje Federalnog ministarstva zdravstva, po potrebi, donese blize propise za izvrsenje mjere sigurnosti obveznog lijecenja narkomana i alkoholicara kada se ta mjera izvrsava u kaznenopopravnim zavodima, a Federalno ministarstvo zdravstva kada se ta mjera izvrsava u zdravstenim ustanovama. 4. Protjerivanje stranca iz Federacije

Clanak 188.

Sud koji je donio presudu kojom je strancu izrecena mjera sigurnosti protjerivanja stranca iz Federacije, izvjescuje o tome nadlezni organ za unutarnje poslove na cijem podrucju osudjeni ima prebivaliste, odnosno boraviste. Ako je takvom strancu izrecena i kazna zatvora, kad kazna istekne ili bude oprostena ili osudjena strana osoba bude pustena na uvjetni otpust, ustanova ce o tome izvijestiti organ, za unutarnje poslove na cijem podrucju se nalazi ta ustanova. Strancu kome je izrecena mjera sigurnosti protjerivanja iz zemlje, organ za unutarnje poslove koji izvrsava ovu mjeru sigurnosti odredit ce primjeren rok do koga treba da napusti teritorij Federacije. Ako stranac koji je drzavljanin susjedne drzave ne napusti teritorij Federacije u odredjenom roku, sprovest ce se do granice i predati pogranicnim organima susjedne drzave. Stranac koji nije drzavljanin susjedne drzave ili je osoba bez drzavljanstva, uputit ce se na boravak u odredjeno mjesto do napustanja teritorija Federacije. Stranac ne smije napustiti mjesto iz stavka 5. ovog clanka, bez odobrenja nadleznog organa za unutarnje poslove.

Clanak 189.

Dok traje mjera protjerivanja stranca iz zemlje, strancu je zabranjen dolazak na teritorij Federacije.

Clanak 190.

Pored odredaba ovog zakona, u izvrsenju mjere sigurnosti protjerivanja stranaca iz Federacije, primjenjivat ce se i odredbe federalnog zakona kojim su utvrdjena pitanja kretanja i boravka stranaca u Federaciji.

XI IZVRSENJE ODGOJNIH MJERA

Clanak 191.

Svrha izvrsenja odgojnih mjera je da se pruzanjem zastite, pomoci i nadzora malodobnim pociniteljima kaznenih djela u najvecoj mjeri osigura njihovo odgajanje, popravljanje i pravilan razvoj, a kad je to potrebno i da se sprijece u obavljanju kaznenih djela.

Clanak 192.

U izvrsavanju odgojnih mjera s malodobnicima treba postupati na nacin koji odgovara njihovom uzrastu i osobnim svojstvima, pridrzavajuci se u radu pedagoskih, andragoskih i psiholoskih nacela. Malodobnike treba poticati da aktivno sudjeluju u svom odgajanju, mijenjanju svojih stavova i losih navika i u razvijanju osjecaja odgovornosti za vlastite postupke. Tijekom izvrsavanja odgojnih mjera malodobnicima ce se sukladno njihovom uzrastu i sposobnostima kao i sklonostima prema odredjenim zanimanjima, osigurati osnovna i srednja izobrazba, kao i radno osposobljavanje.

Clanak 193.

Sud koji je vodio kazneni postupak protiv malodobnika moze odrediti da se s izvrsenjem pojedinih odgojnih mjera moze poceti i prije pravomocnosti sudske odluke, ako je to za odgoj malodobnika korisno i istodobno potrebno radi izdvajanja malodobnika iz sredine u kojoj je zivio, radi pruzanja pomoci, zastite ili smjestaja malodobnika, a kad taj smjestaj nije moguce osigurati na drugi nacin, ili kad je to potrebno da ga se sprijeci u vrsenju kaznenih djela ili asocijalnog ponasanja.

Clanak 194.

Nadzor nad zakonitim izvrsenjem odgojnih mjera obavlja sud koji je izrekao mjeru.

Clanak 195.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na malodobnike primjenjuju se i na osobe koje su u tijeku primjene odgojnih mjera postale punoljetne, kao i na mladje punoljetne osobe kojima je sud izrekao odgojnu mjeru.

Clanak 196.

Odgojne mjere, osim odgojne mjere upucivanja u odgojnopopravni zavod, izvrsava nadlezna ustanova socijalne skrbi na nacin i po postupku predvidjenim cl. 191. do 195. ovog zakona i kantonalnimzupanijskim zakonom.

XII IZVRSENJE ZAVODSKIH MJERA

1. Upucivanje u odgojnu ustanovu

Clanak 197.

Zavodska mjera upucivanja u odgojnu ustanovu izvrsava se u odgojnoj ustanovi osnovanoj za tu svrhu, suglasno zakonu.

Clanak 198.

Odgojna ustanova pruza malodobniku zastitu, pomoc i nadzor radi pravilnog odgoja i razvoja, a prema potrebi poduzima i odgovarajuce mjere.

Clanak 199.

Po prijamu u odgojnu ustanovu, malodobnik se rasporedjuje u odgovarajucu odgojnu grupu, ovisno od uzrasta, zavrsenog razreda skole, psihotjelesnih svojstava i stupnja njegove odgojne zapustenosti. Odgojna grupa iz stavka 1. ovog clanka obuhvaca najvise 10 malodobnika i ima posebnog odgojitelja.

Clanak 200.

U odgojnoj ustanovi malodobnik se ukljucuje u osnovnu skolu, a u okviru mogucnosti odgojne ustanove i uz suglasnost roditelja i malodobnika ukljucuje se u odgovarajucu skolu srednjeg obrazovanja. 2. Upucivanje u odgojnopopravni dom

Clanak 201.

Odgojnopopravni zavod je namjenjen za izvrsenje odgojne mjere upucivanja u odgojnopopravni dom, koji se osniva za tu svrhu i koji u procesu odgoja malodobnika osigurava ostvarivanje svrhe izvrsenja ove odgojne mjere. Izuzetno od odredbe stavka 1. ovog clanka, u kaznenopopravnom zavodu iz toc. 1. i 3. stavka 1., clanka 120. ovog zakona, moze postojati posebno odjeljenje za izvrsenje odgojne mjere upucivanja u odgojnopopravni dom.

Clanak 202.

Prema stupnju osiguranja i ogranicenja slobode malodobnika i mjerama koje se primjenjuju u odgoju i postupanju prema malodobnicima, odgojnopopravni zavod moze biti otvorenog i poluotvorenog tipa. U slucaju potrebe u poluotvorenom zavodu moze postojati i zatvoreno odjeljenje.

Clanak 203.

Odgojnopopravni zavod se osniva i ukida federalnim zakonom kao odgojnopopravni zavod za muske malodobne osobe i kao odgojnopopravni zavod za zenske malodobne osobe. Sredstva za rad odgojno popravnog zavoda iz stavka 1. ovog clanka osiguravaju se u Proracunu Federacije.

Clanak 204.

Odgojnopopravni zavod pruza malodobniku zastitu, pomoc i nadzor radi izobrazbe, odgoja i daljnjeg pravilnog razvoja. Jedan odgojitelj u odgojnopopravnom zavodu, u pravilu, radi sa 10 malodobnika.

Clanak 205.

Dnevna ishrana malodobnika u odgojnopopravnom zavodu sastoji se od najmanje tri obroka cija vrijednost ne smije biti manja od 16.000 dzula.

Clanak 206.

Oboljeli malodobnik za cije lijecenje ne postoje uvjeti u odgojnopopravnom zavodu uputit ce se na lijecenje u odgovarajucu zdravstvenu ustanovu.

Clanak 207.

U odgojnopopravnom zavodu malodobnicima se osigurava osnovna i srednja izobrazba. Malodobnici mogu stjecati strucne kvalifikacije i izvan zavoda, a moze im se omoguciti i izvanredno skolovanje i strucno usavrsavanje. Kvalifikacije koje malodobnici stjecu u skolama, tecajevima i radionicama iz stavka 1. ovog clanka imaju vaznost kao i kvalifikacije koje se stjecu u odgovarajucim skolama i radionicama izvan odgojnopopravnog zavoda, a iz svjedodzbi o stecenoj izobrazbi ne smije se vidjeti da je stecena u odgojnopopravnom zavodu. Vrijeme koje je malodobnik proveo na strucnim i drugim radovima u odgojnopopravnom zavodu racuna se kao vrijeme provedeno na radu kad je to potrebno radi stjecanja odredjenih kvalifikacija.

Clanak 208.

Radno vrijeme malodobnika koji pohadjaju skolu i rade u radionicama odredjuje se po propisima koji vaze za ucenike srednjih skola za kvalificirane djelatnosti. Malodobnici se izvan radnog vremena mogu zaposljavati dnevno jedan sat na poslovima nuznim za uredjenje odgojnopopravnog zavoda. Malodobnicima se osigurava devet sati neprekidnog odmora u periodu od 24 sata, kao i dva dana odmora u tjednu.

Clanak 209.

Malodobnicima, koji pohadjaju skolu i postizu zadovoljavajuc i uspjeh u ucenju, koji se zalazu na radu i dobrog su vladanja, pripada odmor od 15 dana za vrijeme zimskog raspusta i 45 dana za vrijeme ljetnog raspusta. Ostali malodobnici i malodobnici koji ne pohadjaju nastavu za stjecanje strucne spreme, a na radu su proveli ukupno sest mjeseci, ukljucujuci tu vrijeme provedeno na lijecenju, osim u slucajevima namjernog ozlijedjivanja, imaju pravo na odmor od 24 do 30 dana godisnje. Vrijeme provedeno na raspustu i odmoru uracunava se u vrijeme provedeno u odgojnopopravnom zavodu. Pravilnikom o kucnom redu odgojnopopravnog zavoda blize se propisuje nacin odredjivanja duljine i koristenja raspusta i odmora malodobnika.

Clanak 210.

Malodobnik ima pravo na odsustvo do sedam dana u tijeku jedne godine u slucaju smrti ili teze bolesti clana uze obitelji.

Clanak 211.

Malodobnicima u odgojnopopravnom zavodu pripada naknada za obavljeni rad. Ako malodobnik radi puno radno vrijeme, pripada mu naknada u visini jedne cetvrtine do tri cetvrtine zarade koju primaju za isti rad djelatnici u poduzecima (drustvima). Malodobnicima koji pohadjaju skolu i rade u radionicama pripada naknada za rad u iznosu od 70% naknade koju primaju ucenici odgovarajuce srednje skole van ustanove.

Clanak 212.

Malodobnicima koji bez svoje krivnje ne rade, a nemaju vlastitih sredstava, osiguravaju se sredstva za podmirenje najnuz nijih potreba. Malodobniku koji oboli na radu ili u svezi s radom, pripada naknada za vrijeme sprijecenosti za rad po propisima o radnim odnosima.

Clanak 213.

Malodobnici mogu slati i primati pismene posiljke bez ogranicenja. Posjete clanova uze obitelji i osoba koje odobri ravnatelj zavoda,, kao i primanje novcanih i drugih posiljaka omogucit ce se malodobnicima sukladno pravilniku o kucnom redu zavoda.

Clanak 214.

Malodobnicima se mogu davati nagrade za postignute uspjehe u ucenju, na radnom mjestu, te za primjerno vladanje, a mogu im se davati i druge pogodnosti sukladno s pravilnikom o kucnom redu.

Clanak 215.

Malodobnici su obvezni pridrzavati se odredaba zakona i propisa donesenih na temelju njih, izvrsavati naredjenja sluzbenih osoba u zavodu i pazljivo cuvati imovinu i predmete koji su im dani na rukovanje i uporabu. Za povrede radne discipline i nepravilan odnos prema drugim malodobnicima ili osoblju zavoda malodobnicima se moze, pored disciplinskih kazni predvidjenih zakonom, izreci i disciplinska kazna izdvajanja u posebnu prostoriju do pet dana.

Clanak 216.

Odredbe ovog zakona o osnivanju kaznenopopravnih zavoda, unutarnjoj organizaciji, gospodarskim jedinicama, djelatnicima, o polozaju osudjenih osoba, prijamnom odjeljenju, nacinu rasporedjivanja u klasifikacijske grupe, upoznavanju i primjeni kucnog reda i kucnom redu, materijalnoj odgovornosti osudjenih osoba, sukladno se primjenjuju na odgojnopopravne zavode i na izvrsenje odgojne mjere upucivanja u odgojnopopravni dom. 3. Upucivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje

Clanak 217.

Mjera upucivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje izvrsava se u odgovarajucim ustanovama socijalne skrbi invalidnih osoba i drugih osoba ometenih u psihofizickom razvoju, koje pruzaju djeci i omladini ometenoj u psihofizickom razvoju zbrinjavanje, odgoj i izobrazbu u posebnim uvjetima, usmjeravanje i osposobljavanje, te zdravstvenu zastitu i odgovarajuce oblike strucne pomoci.

Clanak 218.

Kad je mjera upucivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje izrecena umjesto mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi osigurava se cuvanje malodobnika u odgovarajucoj ustanovi u potrebnoj mjeri, kao i njegovo lijecenje uz stalni nadzor lijecnika.

XIII ODGODA, PREKID I PRESTANAK ODGOJNIH MJERA

Clanak 219.

Odgoda i prekid izvrsenja zavodske odgojne mjere uredjuje se kantonalnimzupanijskim zakonom.

Clanak 220.

Malodobnik ce se otpustiti iz ustanove za izvrsenje zavodske mjere cim ustanova primi sudsku odluku o prestanku ili zamjeni zavodske mjere, odnosno cim protekne zakonom predvidjeno najduze trajanje odgojne mjere. Prilikom otpustanja iz ustanove iz stavka 1. ovog clanka malodobniku ce se osigurati troskovi putovanja do mjesta gdje ce malodobnik boraviti, kao i sredstva za nuznu opremu koja mu nedostaje (odijelo, rublje i sl.).

Clanak 221.

Kada se malodobnik nalazi u zavrsnom razredu skole ili pri kraju strucne izobrazbe, a otpustanjem iz ustanove za izvrsenje zavodske mjere bi se onemogucio zavrsetak skolovanja, odnosno strucne izobrazbe, ustanova moze malodobniku, na njegov zahtjev, omoguciti zavrsetak skolovanja, odnosno strucne izobrazbe. Za vrijeme pohadjanja skole ili strucne izobrazbe iz stavka 1. ovog clanka, prema malodobniku se ne primjenjuje zavodska mjera.

XIV POMOC NAKON IZVRSENJA ZAVODSKE MJERE

Clanak 222.

Za vrijeme izvrsenja zavodske mjere nadlezno tijelo starateljstva odrzava stalnu vezu s malodobnikom, s njegovom obitelji i s ustanovom za izvrsenje zavodske mjere kako bi se malodobnik sto bolje pripremio za vracanje svojoj obitelji i ukljucio u redovni zivot. Ustanova za izvrsenje zavodske mjere obvezna je da pravodobno obavijesti nadlezno tijelo starateljstva o otpustanju malodobnika iz ustanove i da tom tijelu predlozi mjere koje bi trebalo poduzeti za prihvat malodobnika.

Clanak 223.

Da bi se po izvrsenju zavodskih mjera sto bolje organiziralo prihvatanje malodobnika u sredinu u koju ce se vratiti, nadlezno tijelo starateljstva obvezno je da se posebno zalozi za malodobnika koji nema roditelja ili cije su obiteljske prilike nesredjene.

Clanak 224.

Ako je malodobnik bolestan, a treba se otpustiti iz ustanove za izvrsenje zavodske mjere i nije sposoban za putovanje, ustanova u kojoj se izvrsavala odgojna mjera smjestit ce ga u najblizu zdravstvenu ustanovu radi lijecenja.

XV PRIMJENA ZAKONA NA USTANOVE KANTONAZUPANIJA

Clanak 225.

Odredbe cl. 1. do 118., cl. 130. do 150., cl. 152. do 155. i clana 188. ovog zakona primjenjuju se i na kantonalnezupanijske ustanove za izvrsenje prekrsajnih sankcija i drugih mjera. Odredbe ovog zakona o ovlastenjima ravnatelja kaznenopopravnog zavoda primjenjuju se i na rukovoditelje kantonalnihz upanijskih ustanova iz stavka 1. ovog clanka, ako zakonom kantonazupanije nije drukcije odredjeno. Odredbe ovog zakona o ovlastenjima Federalnog ministarstva, odnosno federalnog ministra primjenjuju se i na organe uprave kantonazupanije nadleznih za izvrsenje kaznenih i prekrsajnih sankcija i drugih mjera, odnosno rukovoditelje tih organa, ako zakonom kantonazupanije nije drukcije odredjeno.

XVI KAZNENE ODREDBE

Clanak 226.

Novcanom kaznom u iznosu od 1.000 do 5.000 KM kaznit ce se za prekrsaj: 1) zdravstvena ustanova koja postupi protivno odredbama stavka 3. clanka 174. stavka 1. clanka 181. i stavka 3. clanka 183. ovog zakona. Za prekrsaj iz stavka 1. ovog clanka kaznit ce se i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi, novcanom kaznom u iznosu od 200 do 600 KM.

Clanak 227.

Novcanom kaznom u iznosu od 200 do 500 KM kaznit ce se za prekrsaj osudjeni stranac: 1) ako ne napusti teritorij Federacije ili nece da boravi u mjestu koje mu je odredjeno do napustanja teritorija Federacije (st. 4. i 5. clanak 188.); 2) ako postupi protivno odredbi clanka 189. ovog zakona.

Clanak 228.

Novcanom kaznom u iznosu od 50 do 200 KM kaznit ce se za prekrsaj osudjena osoba kojoj je izrecena mjera sigurnosti obveznog lijecenja narkomana i alkoholicara, ako se ne javi odredjenoj zdravstvenoj ustanovi na lijecenje ili izbjegne to lijecenje nepridrzavanjem odredjene terapije, ili napusti zapoceto bolnicko ili ambulantno lijecenje, kao i osudjena osoba koja po otpustanju iz odredjene ustanove za izvrsenje kazne zatvora ne nastavi s obveznim lijecenjem, koje je po ocjeni ustanove potrebno (stavak 2. clanka 183. i stavak 2. clanka 185.). Ako se osoba iz stavka 1. ovog clanka podvrgne odredjenom obveznom lijecenju, izrecena novcana kazna, ako nije izvrsena, moze se ponistiti.

Clanak 229.

Novcanom kaznom u iznosu od 20 do 100 KM kaznit ce se za prekrsaj osudjena osoba koja se, po uvjetnom otpustanju s izdrzane kazne, ne prijavi u roku od sedam dana od dana otpustanja organu za unutarnje poslove ili ako ne prijavi promjenu mjesta boravka, odnosno prebivalista (clanak 114.).

XVII PRIJELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

Clanak 230.

Po odredbama ovog zakona izvrsavat ce se i pravomocne odluke inozemnih sudova, ukoliko posebnim zakonom Bosne i Hercegovine ili medjunarodnim ugovorom nije drukcije odredjeno. Po odredbama ovog zakona izvrsavaju se i sankcije izrecene stranim drzavljanima i osobama bez drzavljanstva, ukoliko posebnim zakonom Bosne i Hercegovine ili medjunarodnim ugovorom nije drukcije odredjeno.

Clanak 231.

Kantonizupanije duzni su donijeti propise o pitanjima iz stavka 2. clanka 1. ovog zakona najkasnije u roku od sest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Federalni ministri koji su ovim zakonom ovlasteni za donosenje propisa za provodjenje pojedinih odredaba ovog zakona donijet ce te propise u roku od sest mjeseci, od dana stupanja na snagu ovog zakona. Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i pravilnik o kucnom redu kaznenopopravnog zavoda,kao i Pravilnik o naknadama za rad osudjenih osoba i Pravilnik o zastiti na radu osudjenih osoba, donijet ce se u roku od sest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Clanak 232.

Kaznenopopravni dom u Zenici nastavlja sa radom kao Kaznenopopravni zavod zatvorenog tipa sa Odjeljenjem maloljetnickog zatvora za maloljetnike u Zenici. Izvrsenje mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvrsavat ce se za sve osobe s teritorija Federacije u posebnom odjeljenju pri Kaznenopopravnom zavodu u Zenici, dok Federalno ministarstvo i Federalno ministarstvo zdravstva ne odrede zdravstvenu ustanovu u kojoj ce se izvrsavati ova mjera. Mjera sigurnosti obveznog psihijatarskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvrsavat ce se u posebnom odjeljenju iz stavka 2. ovog clanka, najduze tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona do kada ce se organizirati izvrsenje mjere u ustanovi iz clanka 167. ovog zakona. Kaznenopopravni dom poluotvorenog tipa Butmir (dio koji se nalazi na teritoriju Federacije) i Okruzni zatvor u Sarajevu nastavljaju sa radom kao Kaznenopopravni zavod poluotvorenog tipa u Sarajevu sa Odjeljenjem u Bosanskopodrinjskom kantonuzupaniji. Okruzni zatvor u Bihacu nastavlja sa radom kao Kaznenopopravni zavod poluotvorenog tipa u Bihacu. Okruzni zatvor u Mostaru nastavlja sa radom kao Kaznenopopravni zavod poluotvorenog tipa u Hercegovackoneretvanskom kantonuzupaniji sa Odjeljenjem u Zapadnohercegovackom kantonuz upaniji. Okruzni zatvor u Tuzli i Okruzni zatvor u Orasju nastavljaju sa radom kao Kaznenopopravni zavod poluotvorenog tipa u Tuzli sa Odjeljenjem u Kantonuzupaniji Posavskoj. Objekti, zemljiste i druge stvari na koristenju kod kaznenopopravnih domova u Zenici i ButmiruSarajevu i okruznih zatvora u Bihacu, Sarajevu, Mostaru i Tuzli, postaju vlasnistvo Federacije, a pitanja vlasnistva objekata, zemljista i drugih stvari koje koriste okruzni zatvori u Busovaci i Orasju uredit ce se posebnim ugovorom izmedju Vlade Federacije i vlada kantonaz upanija na cijem se podrucju nalaze ti zatvori.

Clanak 233.

Osniva se Kaznenopopravni zavod poluotvorenog tipa u Tomislavgradu sa Odjeljenjem u Srednjebosanskom kantonuz upaniji, koji ce poceti s radom najkasnije u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Do odredjivanja sjedista i pocetka rada odjeljenja iz stavka 1. ovog clanka Okruzni zatvor u Busovaci nastavit ce s radom kao odjeljenje poluotvorenog tipa Kaznenopopravnog zavoda iz Tomislavgrada.

Clanak 234.

Osniva se Kaznenopopravni zavod za zene u Ljubuskom sa Odjeljenjem maloljetnickog zatvora za maloljetnice i Odjeljenjem za izvrsenje odgojne mjere upucivanja u odgojnopopravni dom za maloljetnice, koji ce poceti s radom najkasnije u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Do pocetka rada Zavoda iz stavka 1. ovog clanka, kazna zatvora za zene, maloljetnickog zatvora za malodobnice i odgojna mjera upucivanja u odgojnopopravni dom za malodobnice, izvrsavat ce se sukladno s Pravilnikom iz stavka 2. clanka 26. ovog zakona.

Clanak 235.

Vlada Federacije ce odrediti sjedista kaznenopopravnih zavoda i odjeljenja iz cl. 232. i 233. ovog zakona uz prethodno pribavljeno misljenje vlada kantonazupanija, na cijem ce se podrucju nalaziti ti zavodi, odnosno odjeljenja.

Clanak 236.

Do donosenja propisa iz stavka 2. clanka 1. ovog zakona, kazna zatvora izrecena u prekrsajnom postupku, izvrsavat ce se u posebnim odjeljenjima kaznenopopravnih zavoda Federacije iz cl. 232. i 233. ovog zakona. U kaznenopopravnim zavodima iz cl. 232. i 233. ovog zakona mogu postojati posebna odjeljenja za izvrsenje mjere pritvora po rjesenju nadleznog suda, do reguliranja uvjeta izvrsenja mjere pritvora kantonalnimzupanijskim propisima. U slucaju iz st. 1. i 2. ovog clanka troskove izdrzavanja kazne zatvora i mjere pritvora snosi kanton zupanija.

Clanak 237.

Uvjeti iz stavka 1. clanka 39. ovog zakona osiguravat ce se prema posebnom planu ustanove, sukladno s materijalnim mogucnostima, a najkasnije u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Clanak 238.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena zakona o izvrsenju sankcija koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije, izuzev odredaba kojima se uredjuju pitanja iz stavka 2. clanka 1. ovog zakona koje ce se prestati primjenjivati danom stupanja na snagu kantonalnozupanijskih propisa iz stavka 1. clanka 231. ovog zakona.

Clanak 239.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".

Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Mariofil Ljubic, v. r.
Predsjedatelj Zastupnickog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, v. r.